Foto/Audio/Video

[stevann]

eto malo od mene

[chesterfield]

Svaka cast. Dobre slike, ako imas izbaci i jednu Vojvoda cisto da se nadje

[stevann]

hop hop...

[svet0]

[ckamalama]

[Need2rock]

I kad mi neko kaze da navijaci ne mogu uticat na ishod meca

[ekrem_drndar]

Ima li dje onaj klip sa utakmice Roma-Man Utd kad se onaj ludi Arap dere na gol Vucinica

[Vukasin Micunovic]

Video: Primorac - Pro Reko 8:7
(Highlights - 10 min)

[milaxen]

Kakve su sanse da neko pronadje bilo kakav video materijal sa fudbalske utakmice Kipar - Crna Gora??

[ekrem_drndar]

Trans jedinom gradu jednoj boji... varvara ima li slika?

[nikolaNK]

Morao sam stavit bracu VOJVODE:hardrock::hardrock:

[gatsbyy]

16metara i 28 centimetara, xaxaxa

[nikolaNK]

[QUOTE]

16metara i 28 centimetara, xaxaxa

hehehe, stvarno je legenda

[svet0]

Nije izgubio osjecaj za golove

[Ćipur]

Do Ginisa trčeći na rukama

STANKO ĐURIČKOVIĆ, PRVI CRNOGORAC KOJI JE UŠAO U ČUVENU KNJIGU REKORDA



Ne tako davno, tačnije 1993. godine Sportski centar „Morača”, bio je mjesto gdje su dolazili svi, ne bi li vidjeli prvog Crnogorca, Podgoričanina Stanka Đuričkovića, koji je ušao u Ginisovu knjigu rekorda, zahvaljujući svojim rukama, odnosno umijeću da na njima pretrči stepenice.
Te godine, Đuričković je prvo u dupke punoj zatvorenoj bazenskoj dvorani, pred nekoliko hiljada oduševljenih gledalaca oborio rekord u “trčanju rukama po stepenicama” kada je savladao 35 stepenica..
Veliki broj gledalaca nije ni mogao da prisustvuje spektaklu i ostali su napolje bodreći jakog Podgoričanina, koji im se odužio nevjerovatnom predstavom, na drvenim stepenicama, koje su bile napravljene za tu priliku.
U Velikoj sali Sportskog centra, u to vrijeme igrala se rukometna utakmica, a gotovo svi su napustili salu da bi gledali virtuoza na rukama. Kada su pitali gledaoce gdje idu, rekli su, eno ide čovjek na rukama, čudo.
U decembru te godine u velikoj sali „Morače”, krcatoj još jednom, demonstrirao je umijeće i definitivno ušao u legendu, ne samo našu, nego bivše Jugoslavije, kao i šire, jer je 50 stepenica “pretrčao na rukama za 28 sekundi i tako još jednom oborio rekord za Ginisa.
Sve te uspjehe zabilježile su brojne novinarske ekipe, a kako je istakao Đuričković svuda su ga dočekivali sa pažnjom i divljenjem i stekao je brojna prijateljstva tada.
A Ginisov rekord prvi put je oborio, kada je 1986. godine, u sali SC „Morača” oborio rekord jednog Engleza u trčanju na 45 metara po ravnom, tu razdaljinu Stanko je savladao za 30 sekundi, popravivši rekord za čak šest sekundi.
Ostaće upamćeno da je kamerman, koji je snimao taj događaj, bukvalno morao da trči ne bi li ga uhvatio u kadar...
Nakon toga Stanko je vidio da jedan Japanac drži rekord u penjanju na stepenicama, a dalje je sve išlo samo po sebi, i naravno zahvaljujući njegovim rukama, nevjerovatnoj snazi, koja je nosila tada tih 95 kilograma po stepenicama, a ljudi u nevjerici trčali pogledom za njim... Sve je to postigao zahvaljujući jakim treninzima i voljom, a kako kaže brat Aco i on u tim vremeniam bili su svestrani sportisti. bavili su se gimnastikom, košarkom, borilačkim sportovima, učestvovali na radnim akcijama. Pored svega toga, u postavljanju rekorda u neobičnim disciplinama, pomogli su mu i geni, jer kako je istakao u porodici su muški potomci bili baš poznati po nevjerovatnoj snazi. na omladinskim akcijama, kako kaže Stanko, brat i on su se takmičili i kladili ko može više izdržati na rukama i redovno dobijali.
Danas, Stanko Đuričković, kada priča o tom vremenu, u očima ima isti onaj sjaj i žar, koji ga je vodio do Ginisovih rekorda, i kako kaže za „Vijesti”, a što potrđuju i njegovi prijatelji, mogao bi uz trening, da ponovo trči na rukama, doduše, kako ističe, pitanje je da li bi to ta brzina bila.
- Godine su učinile svoje, snaga je tu i dalje, ali sa 47 godina, čovjek treba da bude obazriv, mladost je mladost. Tada u to doba, trenirao sam, odnosno hodao na rukama na brdu Gorica, gdje je najveći uspon, a na vrh Veljeg brda trčao sam opterećen sa 12 kilograma - priča Đuričković.
On kaže, da je svoje umijeće, odnosno prvi put probao da trči na rukama, na stepenicama koje vode u crkvu Svetog Đorđa pod Goricom i da je vidio da mu ta “disciplina“ leži itekako.
Nakon njega u Ginisovu knjigu neobičnih rekorda ušli su Šajo Miranović vozeći bicikl unazad na volanu, na potezu od Podgorice do Virpazara 11,5 kilometara, kao i Gidra Stojanović koji je skakao na stomaku.
U vrtlogu vremena, koje je zadesilo ondašnju Jugoslaviju, Stanko je ostao upamćen i po tome da su ga zvali novinari iz svih krajeva, a jedan njegov intervju koji je radio čuveni beogradski novinar Pavliček, ostaće upamćen po tome da ga je Đuričković dao dok je stajao na rukama.
- Ginisov rekord oborio sam posljednji put na Gorici 1995. godine, kada sam pred kamerama novosadske televizije, do spomenika pretrčao 50 stepenica. Te stepenice su dosta specifične, teške za savladavanje, visoke nego uobičajene. Na početku sam bio malo nesiguran, pa je novinarka kamermanu šapnula: ne može on to, ne mučite čovjeka, da bi kada sam to čuo, dobio snagu i preletio preko stepenica. Nakon toga je pitala, od čega ste vi napravljeni - priča Đuričković.
Kako kaže, u svim tim poduhvatima, obaranjima rekorda, puno mu je značila podrška familije, prijatelja, publike, a na početku mu je dosta kao novinar pomogao i Todor Peković, jer se veoma teško u ono vrijeme bilo probiti u medije.
- Kada sam ušao u salu Sportskog centra “Morača”, te 1993. godine, da po drugi put te godine oborim rekord,prisustvo tolikog broja građana, koji su me bodrili, dalo mi je dodatnu snagu da stepenice pretrčim. Rekord je pao kao od šale - objašnjava Stanko.
Kako kaže, sada kada gleda u prošlost, a odgovarajući na pitanje “Vijesti”, jedino mu je žao što nije uspio da pretrči na rukama do vrha Lovćena, od gornjeg ulaza do mauzoleja, a nije da nije mogao...
- Planirao sam bio i to da uradim 1994. godine, negdje u ljeto, kada vrijeme najviše odgovara zbog visine. Planirao sam bio da sa svojom ekipom Cigom Vukovićem, Nikolom Radetićem i Dejanom Vučevićem odradim pripreme na Žabljaku, zbog vazduha, pa da nakon toga kruna bude uspon na Lovćen. Međutim, kockice se nijesu složile, nijesam naišao na podršku tamo gdje je trebalo i od toga nije bilo ništa.
To je jedino za čim žalim, jer sam sigurno to mogao da uradim i to bi bilo nešto, što bi se pamtilo baš - kaže Đuričković.
On je danas porodični čovjek, ima suprugu Slađanu, sina Miloša, koji se bavio košarkom, a sada je prešao na džudo, i kćerku Vanju.
Đuričković radi u Službi zaštite i spasavanja, gdje je predsjednik Sindikata.
Predsjednik Mjesne zajednice Tološi 2, u izvršnom odboru je Crvenog krsta Podgorice i Školskom odboru Osnovne škole “Radojica Perović”, a sve te funkcije osim u Službi zaštite obavlja volonterski. I pored svih tih obaveza, kako kaže, odvoji vremena, pa pođe do vinograda u Tološima, gdje otrči krug od osam kilometara.
- Danas sa 47 godina i nekih 104 kilograma, upravo to trčanje, održava me. Onda kada sam obarao rekorde, imao sam 94 kilograma, ali čini mi se da bi i danas, da dobijem neke volje i elana, sa istim onim žarom trenirao i možda postigao isto. Na ravnom bih ja mislim i mogao da postignem kao ranije - kaže Đuričković i dok priča opet priča dođe do Lovćena.
- Kao što rekoh, jedino mi je žao što se nijesam od gornjeg izlaza pa do mauzoleja na Lovćenu popeo, odnosno pretrčao na rukama. Na tom potezu, sad ne znam baš tačno, ali sigurno ima 70 do 80 stepenica, to bi bio baš pravi podvig, ali s obzirom kako sam tada bio spreman, bio sam uvjeren da bih i to uspio - kazao je Đuričković.
Pored svega toga, ko zna, možda Stanko uskoro nametne sebi jednu staru “obavezu”, pa počne da hoda opet na rukama i obori još poneki rekord.

Odbio ponudu Karića

Đuričković je svoje umijeće pokazao i na Adi Ciganliji gdje su ga mnogi Beograđani oduševljeno i unezvijereno gledali. Kako kaže, jedan od čuvene braće Karić pitao ga je za koliko bi nastupio u poluvremenu derbija Crvena zvezda - Partizan na popularnoj Marakani.
- Rekao sam da to može, ali samo na podgoričkoj Marakani. Popularni hrvatski voditelj Oliver Mlakar zvao me da gostujem u čuvenoj “Kviskoteci”, ali zbog već poznatih dešavanja nijesam mogao tamo da pođem. Imao sam ponudu da pođem u Ameriku, nijesam je prihvatio, a glumio sam i u kratkometražnom filmu Draška Đurovića, koji je na festivalu u Skoplju osvojio prvu nagradu - kaže Đuričković. Klip o Stanku Đuričkoviću može se vidjeti i na popularnom jutubu.


B.Ž.

[gravesen90]

PIKSI čuda čini

[Emill]

[DzoniS]

kakav lom NOGE.....
nije za one sa mucninom
utakmica lask salzburg prije 2 dana....

[Emill]

[Sidewinder]

-------------

[NeroAzzurro]

http://www.sportskiportal.com/fudbal...om-terenu.html

[avetinja]

Postvacu ovo odje nisam znao dje cu,ako moderatori oce neka je prebace u drugu temu

http://www.zurnal.rs/2010/07/10/varv...oru/index.html

[Escobar_BP]

Njegova karijera bila je praktično uništena nakon što je u sudaru s Josipom Valčićem oslijepio na jedno oko. No, Poljak Karol Bielecki vratio se na rukometne terene impozantnim nastupima u rukometnoj Bundesligi.

http://www.dw-world.de/dw/article/0,...-4962-xml-mrss

[bole_pfc]

Fear of The Greeks(Invasion to Constantinopole PAOK FANS)

[virtual]

za sve postoji laksi nacin...