Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te & 80-te !!

[lovergirl]

e-mail koji sam dobila me vratio u moje prelijepo i bezbrizno djetinjstvo


Za svu decu koja su rodjena prezivela 1950-te, 60-te , 70-te & 80-te !!

Prvo, preziveli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.

Kao deca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rosulama.

Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i
NIKO
nije umro zbog toga

Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici,
zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,

Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da resimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.

Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva),
nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI NAPOLJE
DA SE DRUZIMO S NJIMA !

Padali smo sa drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga

Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preziveli bez posledica!

Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!

Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.

Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
i naucnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !

MOZDA CES ZELETI DA PODELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DECA, PRE NEGO STO SU ADVOKATI, DRZAVE I VLADE POCELI DA ODREDJUJU KAKO TREBA DA SE ZIVI !

:yipiiii:

[zvoncica]

Istina bogomi a kad to rechem ovome djetetu oce da umre od smijeha,gleda me ka da sam sa marsa pala pa se chudi kako sam mogla tako da zivim!
A znali smo $es na voz za Sutomore pa s jednim sendvichom (okle pare,brze hrane nije bilo nako burek u onu poslasticharnicu kad se spushtish s voza niz stepenice) pa vas dan sa tim jednim sendvichem na sunce iskachesh se i nije koza stradala od UV zraka i majka se samo bojala da od trke za vozom pod tochkove ne zavrshimo,a ne oce li me ko silovat i pokrast i ubit jer se neshto na$ekir'o!
E samo mi je zao shto moja djeca nemaju razigrano djetinjstvo ka ja shto sam ga imala!Sve imaju a bogomi, ono moje nishta je duplo vece bilo!

[Tha_Maddog]

Genijalna stvar... i nažalost istinita.

[Napster]

Stvarno je sve ovako bilo Kuda ide ovaj svijet...

[Rvasanin]

Ja sam iz ove mladje garde, ali sam ipak uspio da zakucim dio svega ovoga i presrecan sam zbog toga!To je bilo djetinjstvo!

[DJuzla]

...ziva istina....
85. sam godiste,i kad sam bio mali super mi je bilo,i pored hiperinflacije,sankcije i svega ostalog propratnog... izasao bih napolje sa kakvom komatinom domacega (jer kupovnog nije bilo da se kupi ili se vise isplatilo domaci napravit) hleba i necega (sto god...) i juris napolje da igram klikera,penjem se po drveca da beremo dzanje,koscele i ostalo...te 90 i neke cokolada je bila misaona imenica,no nijesmo se opterecivali oko toga mnogo...
sto se tv-a tiche,volio sam da gledam njemacke i italijanske reklame na raiuno i jos neke,kakve su bile njihove reklame za pizze,pashte,slatkishe...po svijetu guns n roses pravi turneje,najpopularniji bend an svijetu,a kod nas Dzej i "vjetrovi me lome" qq... vrhunac su nam bile nindza kornjache,popaj,vitez koja,i dusko dugousko kad pogledam danasnje crtane...greota,jeftino,loshe plitko,nije ni cudo sto se djeca danas onesvjescuju ispred televizora,sto nama fali danas? pogledajte djecu (monstrume) nedje dje se "bolje" zivjelo... (eno bas onaj kreten-njemac sto igra neku igricu i dobija napade nervoze)moze li ONO da kaze za sebe da je srecno dijete? igre su mu isprale mozak,i ne umije vishe ni da se kontrolise i ponasha...a mi svi rumeni u obraze i svi uveche zaspemo ka machad,nasuprot americkoj djeci,ciji vrisak u svakom drugom americkom filmu probudi roditelje i on dodje do djeteta i kaze "i's ok,honey,i was just a bad dream" dzaba to moj brate kad dijete ne moze da se normalno razvija i zivi...
eno je i ona britney spears...do prije 4-5 godina je bila slatka mala curica "oops,i did it again" i cim joj je para oslachala i postala nedodirljiva,nije znala kud dalje,i odma droga,alkohol,psiholozi,da bi se kraljica skoro osisala do glave usljed sigurno nekog loseg tripa
e i taj narod iz "razvijenih zemalja" praktikuju psihologe,to mi tako ide na zivce...zamisli da pustis nekog da ti svrlja po mozgu i nadas se da ce da ti pomogne...nisu mi jasni...
tako da,sad kad nesto pogledam,vjerovali ili ne,ja kod mog djetinstva nista nebih mijenjao...ni za kakve lego kockice,formule,game boy-eve i sege...

[robi]

evo me sada u SAD ali i da mogu da biram da opet djetinjstvo ponovo bi izabra ovo shto sam prozivio

[LittLe_N]

istinito,a i tuzno...

[OutLook]

O cemu vi pricate ljudi, izasa je sony 3!!!

[shrek]

Eee lijepo li bijase!!

[Sidewinder]

...ono moje nishta je duplo vece bilo!

Malo si rekla.

[MNT]

Evo da se i ja javim.

Lovergirl, ovo sto ti pises, je vrlo poznato. Nisam u podignut u CG nego u inostransto ali kad cujem price, i vidim stare slike braca i sestara od tetka, striceva i tako dalje, i vidim tu poznatu tvoju pricu.

Samo evo i da vam kazem, ti koji su tako djetinstvo proveli, su imali pravo djetinstvo.

Evo sam podignut u inostranstvo i tamo ti je bilo ovako.

Imali smo uvjek da jedemo, i mogli smo sve kupiti sta smo zeljeli da jedemo.

Ali nismo se mogli normalno igrati ispred kuce, ili drugo nede bez sto nije sansa bila da te na te guzvane puteve pregazu kola.

Bavijo sam se sa dummy puskama, avojonima, svasta. A sve te hobbys su po malo i poceli bili da zabranjuju.

Plivanje, i tako dalje nije moglo, ka sto dolje hop skines se i u vodu. Nego je bilo placanje za sve. U drveca se nije smjelo penjati skoro nista.

Bilu su i Nintendo konsole, Sega i druge konsole, ali ih ja nikam nisam imao. Jedino sam mogao malo igrati na njih kad sad bijo kod zemljskih drugara i drugarica, koji su isto u inostranstvo zivjeli.

Ali to je bilo samo po 1 put u dvije nedelje ili tako. Zasto? Posto su nasi stari radili nom stop teski posao u inostranstvo da hrane, cuvaju itd. svoju porodicu. Ne samo tu familiju u inostranstvo nego i u svoju zemlju.

Ovde je i rijetko kad bilo fino vrijeme, nide slobode, al puno razvijanja infrastrukture i dalje.

Pa kad sam sa roditeljima isao u CG pred, i poslijed rata, kad mi je sunce u grlo grijalo, sam znavao da sam kuci. Trcao i igrao sam se dolje sa nasijama. Fudbal, Kosarku, nema veze sto. Vise drugova nego u tu stranu zemlju. To me je razvilo, i dalo gled na svjet ka sto ga sam imam.

I kako nasi stari sada u inostranstvo izgledaju? Vec su dosli na najveci stepen, od teskog rada da malo odmore. Odmor koji im se in ne daje, zbog zasto moraju raditi do 60 i jos neke godine. Djeca su im vec velika, i imaju svoju buducnost. Kakvu buducnost? Isto kao i roditelji svoji. (Puno nasija je u inostranstvo radilo teski posao koji je malo placao, tako da sparanje za buduce skole, odmore pu svoje otacbine i dalje nije sve moglo).

Kad razmisljam, sam i ja negde hteo da se podignem i CG, u svoju zemlju. Da je i to bilo bih i sad vise disipline imao, znavao bi vise od svoje zemlje. Kad pogledam stare slike SFRJ (i SRJ), vidim pijonire, feste, i cudo drugih stvarih kod kojih sam ja hteo biti.

Sto bi sa ovim da kazem sada? Da nije nede drugo ni bas bolje djetinstvo bilo i da svako treba da je zadovoljan sa kako je sve proslo. Svi smo zivi i zdravi, a ima i jos neki koji sve gore provodu. Gledaj Afriku i dalje. Nemaju da jedu, ni da piju, ni robu da pokriju tjelo.

Nebi djetinstvo koje sam imao promjenijo, sve bi isto tako ponovo ucinjeo. Jer ovako bar znam koliko nam znaci CrnaGora, koliko trebamo da je cuvamo, branimo i tako dalje. Ovo me je stvorilo ka sto sam sad, i ponosan sam da sam CrnoGorac. Da je drugacije htelo ici, mozda i paznju prema Crne Gore vise i ni ne bih obracao.

Ajde pozdrav,

MNT

Disclaimer: Gramaticne greske i druge stvari se muguce nalaze u text. Ako neces da citas, ili da shvatis nemoj! Ali mi ne pij krv za to vo je pogrjesno!.(Jooj i moram i disclaimer da postavljam!)

[wild__silence]

evo me sada u SAD ali i da mogu da biram da opet djetinjstvo ponovo bi izabra ovo shto sam prozivio

Bravo:!:
Upravo o tome se i radi..svoje djetinjstvo nikad ne bih mijenjala i da opet mogu, rado bih ga prozivjela...

[Sidewinder]

Eh da mi je crnovu da opet vidim babin kafeni posluzavnik,o$etim mu miris...,na njega pjat,u pjat prsute,sira mladoga,glavicu luka crvenoga,leba domacega,i solju bijele kafe....
U onu ladovinu od hrasta pred kucu da to izijem,dok mi vjetar nanosi specificni bjelopavlicki miris u kojem dominiraju neoprane pojate,oroshena trava,i nedje daleko nekakva paljevina koja zhdi.....

Ehh........

Nema tih para za koje bi to da.

[kuglica]

...pravac u Jelenak....

[Sidewinder]

...pravac u Jelenak....

u Zhspu,tacnije

[kuglica]

u Zhspu,tacnije

E, e u onu milinu. Dako ja isto ojdem dje na selo u nedjelju. Trebalo bi.
/me je djetinjstvo provela u bostane na ribnicu, blizu rest Ribnica, i malo na Drach.. E lijepo li je bilo... Peet se na dzanje i brat koscjele kad se spusta na Moracu... Ponesemo Plazma keksa ili Petit Bera i boce vode, pa kad bi dosli na obalu Morace, ubacimo ih u vodu, i neki velii krs sa strane stavimo. Vazda je voda tako ledna ostajala. Eeee... No se ostaralo, jos malo cemo u penziju.

[BOKI]

O cemi vi to?!

Kad ste zadnji put vidjeli ispred neke zgrade ili po parkovima da se djeca igraju zmurke, kula, Vatalice, izmedju dvije vatre, "planova"...
Ehhh, lijepa mladosti i djetinstvo... ehh... klackalice, ljuljaske, sjedjenje ispred zgrade ljeti do zore i prepricavati filmove, ocjenjivat drugarice iz skole, koja je sa kim u kombinaciji i obrnuto...

No eto to nam donese savremeni svijet!
Stres, dostupnost 24/7 na svakoj tacci na svijetu...
Nekad sam mogao da odem kuci i kazem mojima da ni za koga nisam doma, i na tome se zavrsavalo, a danas?! ahaaaa, ugasis tel. kao da si umro, odma frka, posa, familija,... potraga kao da si najjaci krimos... i tako...
Da pomenem samo i voz za Sutomore i guzvanje u istom, padanje pojedinih u nesvjest, ne placanje karata, dogovaranje sa kondukterom nas 10 za 1 kartu i sl...

Bazen u sprtski, Luna park kod istog...

Bilo bi tu toga da se prica...
Kad malo razmislim imacu svojim unucima sto da pricam, uostalom tako i nastaju price...

[dO_ob]

E kad se sjetim da su me moji trazili tri sata po starom a ja kod komsija igrao stoni tenis, kakve sam batine dobio... Ili kad smo palili logorske vatre, krali tresnje, jabuke, kruske. Dzaba i ako ih imas mozda kuci ove su ti sladje, ljepse...

[Titania]

A znali smo $es na voz za Sutomore pa s jednim sendvichom (okle pare,brze hrane nije bilo nako burek u onu poslasticharnicu kad se spushtish s voza niz stepenice)

hahaha jes, kod "Dva Brata":-) Sve poslasticarnice u Sutomoru drzali su Goranci. A bilo ih je...3 :-)

Kad pricitah mail, sjetih se da sam ja ipak imala "imaginarnog" prijatelja koga sam zvala "druze" :-)

A klikeri, zmurke, drvene marije, bojanje kamencica sa plaze i prodavanje strancima, vrebanje mornara na dupke punom korzou, samo da bi uvatili "srecu" - pozlacene manzetne na njihovim rukavima... nezaboravno!

Sto je najcrnje, uopste nije to bilo TOLIKO davno, kad smo mi bili klinci, ali sada je takvo stanje da se vise ne moze raspoznat...djetinjstvo od puberteta od zrelog doba...

[Kapetan]

... .... a turbo zvake ...slicice i ostale zanimacije na malom odmoru ... izmedju chasova ...

Bjese tada jedno drvo u dvoristu moje skole ... u 3 i 15 chim zazvoni veliki odmor cijelo odjeljenje ... nas 30-ak, trk do drveta i ko prvi stigne popne se na najbolje mjesto ....


sjecam se i fudbala po plochniku od 10-ak kvadrata ispred ulaza u to dvorishte.... ko nadje najbolju shisharku bira prvi ekipu ...

Da, tada je samo taj plochnik bio, nije skola imala pare za mermer i klupe od kovanog gvozdja koje mi sad bodu ochi i sluze narkomanima poslije ponoci ....
eehhhh ...

Sve okolo je bilo blato od jesenjih kisha i, ljeti suva zhedna zemlja .... :cry:



Sjecam se ... jedva sam ziv docekivao subotu ujutro...kad tata izvede staro auto iz garazhe pa nas potrpa u njega ... sa bracom i sestrama od kojekakvih striceva i tetaka pravac na selo...u Lekice...kod babe ... svi smo tada imali samo tu jednu babu (koja je uistinu nekome bila baba, nekome prababa nekome ovo nekome ono ...)ali koju smo svi zvali baba i koju smo najvise voljeli. Koja nas je vazda dochekivala ispred vrata stare kuce sa stapom u ruci .... svi smo iz jedne chashe pili sok i istu chesmu otvarali poslije fudbala .... svi smo rukavom brisali nos .... nije se znalo sto znachi bit prehladjen ... niti sto znaci rijech doktor ....


doktor .... kad se u to vrijeme prichalo da nekoje od djece babine ide kod doktora, otac mi je naredjivao da idem u sobu ... gasio se ogromni veliki EI-NIS (cini mi se) televizor i svi su cutali i bili strogi .... nisam to tada razumio ... bio sam mali.




neko gore rece "da mi baba spremi" ... da, suvo grozdje i tek pecheni 'leb i mladi sir ... Sjecam se, kad sam gledao djeda kako se smije veselo dok se rakija izlivala iz kazana ... sjecam se ... berbe grozdja svake godine u septembru ... mirisa pokoshene trave ... zelenih pantalona od te iste trave zbog kojih sam Bog zna koliko batina dobio ... :wink:


sjecam se.... pogleda prema putu ... KADA NIJE POSTOJALA KAPIJA .... sjecam se gomile ukljeve u karic ... vatre od lozovache koju djed zapali na sred livade .... :o pamtim i dalje smiraj takvih dana...to besprekorno chisto, purpurno nebo ... miran san.


sjecam se ...

----------------------------

[Lommy]

Neko pomenu RaiUno,brao,svako jutro sam gleda Tarzana na crno-bijeli televizor,...Lesi se vraća kući...
...Turbo žvake...sličice...crtani Cipelići!...Laku noć Djeco!...onda dnevnik u 7:30 ka i sad,glavna tema rat u Hrvatsku,svi ćute,a nas boli uvo za to...boli nas za sve...ljeti kupanje u Zetu lednu,noge ne osjećaš,ali nama nije ledna...zimi pane snijeg,mi svi na pozor,a onda sneško belić i sankanje na najlon...fudbal do mraka,onda žmurke do kasno...brate autići...zamišljena jurnjava po tepihu...klikeri u prašinu...tata vozi poljski Fiat...a onda inflacija,idemo kod rođaka,majka primila platu,cijela se plata potroši na tri čokolade...penjanje po drveću...igranje rata(izađi,mrtav si!)...zavlačenje u drače...vozi se biciklo sa nestegnutim volanom,po makadamu...znojave majice i čarape iz kojih bije apa...

Ovoga sam se moga $etit,a to je nula...za ništa ga nebi promijenio...
Kapetan pomenu miran san,nikad više se tako spavat neće...

[kuglica]

Neko pomenu RaiUno,brao,svako jutro sam gleda Tarzana na crno-bijeli televizor,...Lesi se vraća kući...
...Turbo žvake...sličice...crtani Cipelići!...Laku noć Djeco!...onda dnevnik u 7:30 ka i sad,glavna tema rat u Hrvatsku,svi ćute,a nas boli uvo za to...boli nas za sve...ljeti kupanje u Zetu lednu,noge ne osjećaš,ali nama nije ledna...zimi pane snijeg,mi svi na pozor,a onda sneško belić i sankanje na najlon...fudbal do mraka,onda žmurke do kasno...brate autići...zamišljena jurnjava po tepihu...klikeri u prašinu...tata vozi poljski Fiat...a onda inflacija,idemo kod rođaka,majka primila platu,cijela se plata potroši na tri čokolade...penjanje po drveću...igranje rata(izađi,mrtav si!)...zavlačenje u drače...vozi se biciklo sa nestegnutim volanom,po makadamu...znojave majice i čarape iz kojih bije apa...

Ovoga sam se moga $etit,a to je nula...za ništa ga nebi promijenio...
Kapetan pomenu miran san,nikad više se tako spavat neće...

To, to

[mihael]

Sjecam se prvog poljupca
Samo on je bio sladak
Sjecam se prvog dodira
Samo tada sam drhtao
A onda su nestala osjecanja
Ne osjecam nista, samo se sjecam

Imao sam stotinu djevojaka
I one su imale mene
Dao sam im moju ljubav
I zato je vise nemam
To je dobro, vise nema problema
Ne osjecam nista, samo se secam

Vjeruj, nema zivota od sjecanja
Dao bih milijardu dinara
Za jedan sekund prvog poljupca

Svaki period zivota moze biti lijep..samo se treba pridrzavati one ''ko na malo navikne, malo mu i treba

[Antares]

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva),
nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

Ne, nisu imali imali to, umjesto toga imali su arkadne igrice, commodore64, flipere, imali su videorekordere (ako se ne varam '56 pronadjen), mobilni komercijalizovani '82 i tako

evo me sada u SAD ali i da mogu da biram da opet djetinjstvo ponovo bi izabra ovo shto sam prozivio

jel ti to o Koniku?