Ovo sve što si nabrojao dje se kaže da je nedjelja sveti dan ?
A kao što je rečeno Konstantin je uveo nedjelju da bude sveti dan
Prije toga se slavila subota. Imaš gore navod hriscanskog istoricara
Sent from my Lenovo P70-A using Cafe Del Montenegro mobile app
One Ring to Rule them all...
Kako to ako je Hristos liječio Subotom?
Ček jesi li ti ovo iskoristio I kao i ja, ili ...
Ja se sve uzdam u vašu razboritost, što je nerazborito od mene.
Nije se mogla slaviti Subota kada već u drugom vijeku postoji odvajanje Pashalnih dana od običnih dana, sa uvođenjem Petka i Neđelje kao radosnog dana kada se posebno slavi i uvodi Neđeljnja Evharistija. Zapisano kod Tertulijana. Uostalom, Konstantin je na Saboru bio više "posmatrač" jer nije bio Episkop, a njegova vlast jeste doprinijela da se ukazi sprovedu u djelo i zaštiti imovina i prava Hrišćana.
To što je kršten pred smrt za vas je minus? Ne bih rekao, ako se uporedi sa Julijanom.
Nije lako, ali je jako rođaci.
Last edited by Rakun; 04-01-17 at 18:42.
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Nije lako, ali je jako rođaci.
Koja je nauka ovo utvrdila?
Ranohrišćanske zajednice jesu imale antidržavno i antivladino djelovanje i postojala je reakcija, Rimsko Carstvo je bila veoma uređena imperija sa veoma efikasnim aparatom odbrane...međutim u doba Konstantina da li je bilo tako?
Koliko je pozvano episkopa na Nikejski sabor? - ako se samo uzme u obzir da je sve 12 godina prije toga navodno prestao progon.
ako je 1800 episkopa pozvano a na samom saboru učestvovalo nekih 328/318 visokodostojnika, sve to sa uglavnom sa teritorije koje je kontrolisalo Rimsko carstvo.
Kako je tako nešto moguće kad su bili pod permanentnim progonom? - ipak su stvari bile drastično drugačije
Konstantin je bio pagan, pa čak vidno pokazao se kao takav čak i poslije čuvenog momenta metanoje.
On je sazvao sabor , a koliko treba biti bezorazan pa još reći da je bio pasivni posmatrač.
I to krštenje pred smrt fina mitalogema.
Čak i evharisrtija kao pojam se promjenio od ranohrišćanskih zajednica gdje je značila akcija, pa do zahvalnosti.
Što vele ćesaru - ćesarovo.
Grigorije Nazijanski (učesnik sabora) je najbolje opisao klimu u toku zasjedanja samog sabora -
...svakako da je zbog teoloških razmimoilaženja postojala je opravdana bojazan da će buknuti teški građanski rat unutar same imperije, gdje sam navod Grigorija jasno ukazuje koliko je to bila vruća tema.Zamolite čoveka u menjačnici da vam razmeni novac, a on će vam održati predavanje o tome u čemu se Sin razlikuje od Oca. Kada drugog pitate pošto je hleb on će vam razjasniti da je Sin niži od Oca. Kada pitate da li je kupatilo zagrejano, sluga će vam reći da je sin stvoren iz ničega
Tako da nije ni čudo što prva tačka sabora jeste bila obračun sa Arijanskim učenjem, a tek četvrta tačka je govorila o jedinstvu Oca i Sina
Čudno.
I jedna veoma bitna jeste pravo na krštavanje jeretika (onih van zakona - valjda)
Rimljani razapeše Hrista, zašto niđe u hrišćanskoj literaturi nema da se Oktavijan Avgust optuži i prokune.
Last edited by gaul; 04-01-17 at 19:07.
Bezobrazno je citirati nekog pogrešno, i još na istoj stranici. Ovo što sam ja rekao je bilo tako. Pa molim lijepo samim tim što nije bio kršten nije mogao ni uticati više nego što jeste kada je mogao kao posmatrač.
Nebitno, ono što ću izvuć kao korisno iz postovanog jeste da, Crkva jeste živi organizam koji se mijenja i usavršava. Tako da, sve ok, bez brige.
Nije lako, ali je jako rođaci.
Naravno direktna naredba samog cara da svi episkopi koji se budu usprotivili njegovom mišljenju će biti isključeni sa sabora i smjenjeni. Kao i nazočnost dobro opremljenih i obučenih legionara koji su obezbjeđivali skup ni u najmanjoj mjeri nisu uticali na teološke stavove aktera.
Nije bio čak ni protokolarno pasivan...kao nekršten bio je patron sabora i tkzv. sistem cezaropapizma (od njega uspostavljen) mu je davao jednu od vrhovnih uloga u životu Crkve.
Ovo ništa ne znači, kao što bi se reklo, živi organizam se prilagodi.
Bezobrazluk? - definitivno.
Last edited by gaul; 04-01-17 at 19:23.
Pa kako bi drugačije car i mogao da odluči.
Nije lako, ali je jako rođaci.
Pravi upravo tako.
Meni je to hrišćanin skroz prihvatljivo da se tako vikam ako je to na nivou onog pitagorejac, neoplatonista, epikurejac... Znači ako govorimo o Hristu kao čovjeku, a jeste bio to. Odnos apostola prema njemu je bio učitelj-učenik, a o sebi nikad kao o Bogu nije govorio. A kada je govorio o Bogu onda to nije bio onaj Bog jevreja iz Starog zavjeta. To podmetanje i prepravljanje je došlo od Petra i njegovih sledbenika, istog onog koji se odrekao Hrista tri puta kako je i Hrist pretpostavio da će. Pavle je druga priča, neoplatonistička struja, čovjek koji je imao znanje. Učitelj zna koliko učenik zna. Petar da je imao znanje koje je Hrist prenosio nikad ga se ne bi odrekao. Na učenju Petrovom je hrišćanstvo izgrađeno da ne zaboravimo.
Hrist u nekom transcedentalnom i mističnom značenju, pitanje je da li ima veze sa Hristom iz Novog zavjeta. Ali taj Hrist datira prije stvaranja materijalnog svijeta Ilde-Baota (sin tame Sofije Ahamont i materije) i njegovih sinova od kojih redom idu Jehova, Savaot, Adonaj (nije iz Malesije) , Eloi, Urajos i Astafajos. Znate ih možda i kao Elohim.Dakle hebrejska priča počinje sa Jehovom koji je samo jedan od upravljača 7 sfera. Zemlja je poslednja sfera. Prije toga se dešavalo još po nešto u čemu se bramansko, haldejsko i ofitsko učenje slažu.
Vjerujem i djeluje da je Hrist kao navodno pripadnik nazarena to znao i pokušao da napravi nešto novo zasnovano na jednom univerzalnom učenju od praiskona. Plemenit cilj reforme ali je na žalost nestao sa Hristom. Zato uz toliko prepravljanja svete knjige su tu samo da nas potvrde, a nikako da nas vode.
Sent from my GSXR1000 @299
Last edited by Caesar; 09-01-17 at 14:05.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Nema bitne razlike između onih koji u boga vjeruju i onih koji ne vjeruju. Jedni i drugi prosto - vjeruju. Ljudi koji ne sumnjaju, ne preispituju, ne trebaju im dokazi i provjere, apsolutno ubijeđeni i sigurni u svoje "vjerujem". Fantastično slični. Likovi u ogledalu, u drugom presjeku. Naime vjernici po difoltu ispravniji su, kao i ateistii koji gledaju svoja posla, dakle i jedni i drugi - pristojni i obzirni. I jedni i drugi gledaju svoju stvar i ne gaze u tuđ šljivik. A isti su opet i vjerski fanatici i agresivni ateisti, oni ustvari i ne rebakju Boga pošto pokušavaju da ga glume svima i svijetu istinu odrede.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Napisa mi juče jedan čovjek, koji minut prije nego što me je izbrisao sa liste prijatelja, da vidi kao problem što sam protiv generalno svih (administracija) crkvi kojima pripada barem polovina (vjernika) svijeta. Odgovorim mu kako tzv. argumentum ad populum nije valjan argument u ozbiljnoj raspravi, da nešto ne postaje dobro ili istinito samo zato što veliki broj ljudi vjeruje ili drži do njega i još mu napišem, brzorek kakav sam, da mada trilioni muva u ovom času sleću na ***** širom svijeta, njihova brojnost ne čini ***** boljim no što jesu.
I na tom mjestu on skoči i ode iz mog virtuelnog života. Mislim.......
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
A ono... Muve, tvrdi nauka, idu više na slatko no na *****.
Mogao si to bolje, no za njega, eto, nije bilo potrebno.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Ne umijem se ja prepriječit ljudima koji polažu nade u Boga, koji veruju u Isusa i u njegovo učenje, već samo poklonicima hijerarhijskoj vertikali crkava i klera što su se poput aždahe uzdigli iz miroljubive ranohrišćanske horizontale...
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Vjerovatno sam neka vrsta hrišćanskog jeretika koji lako pristaje uz Isusovo izvorno učenje o opštem miru, milosrđu i ljubavi ali ne pristaje na naknadno izmišljeno crkveno učenje o Isusu.
Suština mog otpadništva od crkve je u tome da ne podnosim i ne praštam brutalno nasilje i masovne zločine prema nevjerujućima i drugačije vjerujućima a na kojima su crkve, sve crkve utemeljene u prethodnim vijekovima.
Oprostimo li Rimu i Carigradu s objašnjenjem da je njihovo ludilo i zločinstvo bilo davno i da su se u međuvremenu promjenili, ne vidim kako ne bismo pristali i na oprost Berlinu poslije još vijek ili dva? Ili možda ISIS-u kad se oni jednom odreknu terora a on legne u zaborav?
Nikome se ne trebaju praštati nasilje i zločini , svejedno pod kojim su izgovorom činjeni: u ime Isusa ili Alaha, Otadžbine, Naroda, Ideje, Partije, Slobode, Demokratije...pa bilo ono jednima ***** a drugima slatko, kad muve oće da slete na sve, i jestivo i nejestivo, dok se ja skačem s uverenja i u jelovnike
I ne samo da držim da svako ima pravo da vjeruje u što hoće i da mu u to niko ne smije zadirati, nego što se mene tiče svako ima pravo i da radi šta hoće, što god da mu dune u glavu i tijelo mu poželi, sa jedinim ograničenjem da time ne povređuje istu takvu slobodu drugih ljudi.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Generalno je problem ono "ako nisi sa nama onda si protivu nas". Mnogi se ponašaju kao da je rat pa moraš biti na jednoj strani. Ratove izgleda živimo svaki dan u stvarnom, a i u ovom našem virtuelnom svijetu.
Inače, drugarstvo i ljubav su danas uglavnom uslovljeni. Neko traži da budeš vjernik, neko atesta, da ne budeš gej, da nisi riđokos... Čak i to što nas takav neko inspiriše na dobro i čujemo nešto lijepo i korisno od njega vodi nas u zavist i nezahvalnost neznajući da zahvalna duša svaki dug plaća razrješena i slobodna.
Hristovo učenje al nije zapisano u crkvenim knjigama pa onda valjda znači da i nije Hristovo.
Sent from my GSXR1000 @299
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Nama "danas", onima prije nas "nekad", svjedoci čine stvarnost, a uslovljeni vezu... jbt. pa mi smo po prirodi slobodni al nam milicija ne da...
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Ali bezuslovnost dobrote, ljubavi, vjere... i to ne ona odložena - prenebregnuta ubjeđenjem, već svjesna i nepatvorena...E TO SU MAGIČNA KRILA ODABRANIH, to je poredak slobode, to je rješenje čak i najoprostivijh nesuglasica sa samim sobom...
I ono najvažnije, ono što je dualitet, što je suprotnost novcu, tj. onome kako ga čovjek u potpunosti doživljava.
Jer, sa čime čovjek može da žonglira ako ne ovlada bezuslovnošću, tj. kako da čovjek bude bolji ako za samo taj rad na sebi išta očekuje?! Uslovljenost "rezultatima" je u startu tragično pogrešan, a na duže staze čak i nemoguć. Što mu ga dođe kao previše bučan auto koje mnogo troši a pritom i loše ide, a i svako malo traži servis.
Last edited by Xerxes; 13-01-17 at 23:48.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Mnogo trazis Xerxes ,mnogo... Cus bezuslovnost dobrote , ljubavi i vjere. Da je to nesto sto se moze postici , kakvim podvigom, djelom ili nadmetanjem, pa i ratom - necim opipljivim - lako bi bilo. Ovako od covjeka trazis da bude covjek i nista vise. Mnogo brate..
Here I opened wide the door,
Darkness there, and nothing more.
Čovjek bi trebao da bude mnogo, ovako se samo kusuramo...
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Nisu meni otišli živci. Naprotiv, ja dolazim u ovaj dio foruma da se malo ispraznim nad vjernicima koji kad ne znaju đe udaraju počnu sa "čudni su putevi gospodnji", "ne pada mi na pamet da odgovaram na takvo pitanje" "ne lupaj", "nervozan si" itd...
PS.
napisao sam ĐE jer je upečatljivije
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks