Momci!
Veoma mi je drago što ste, ne samo ovaj topic postavili, već i zato što vidim da imate žastoku namjeru da od njega bude nešto da valja. Pravo da vam rečem, odavno sam i sam na to pomišljao, ali bih odmah odustao unaprijed opomenut uslovnim refleksom da bi moglo biti uzalud.
S obzirom na sagovornike od formata (Nihil, Hare...), ni slučajno neću trošiti vrijeme na jalovu sholastiku vec odmah prijeći na, bukvalno, jeretičke aspekte prenaviknute stvarnosti, koje ste i do sada mogli naslutiti u mojim postovima.
U jednom svom postu, ovo „pile“ pomenu pojam materia prima, pojam koji se uglavnom dovodi u vezu sa ovim učenjem a uobičajeno mistifikuje kao nešto utopijski nestvarno. Medjutim, postoji jedan veoma dubokomislen aforizam poljskog satiričara Stanislava Jirži Leca, koji glasi:
„Što smo bliži istini, sve smo dalje od stvarnosti“
Ova definicija se uveliko poklapa sa onom o znanju i izvjesnosti, jednako kao što je i definicija – čovjek – samo arhetip skriven polarizacijom na muško i žensko biće, tako da stvarnost izražena njime može postojati samo izvan nje.
Ovo navodim samo zato, da na samom početku ukažem na pojmovnu nesigurnost bilo kog izraza. Ovim iznenađenja ne prestaju, već tek počinju.
Materia prima
Ona izreka da je Vox populi vox dei (glas naroda, glas Boga) ne važi samo u politici vec baš onamo odakle potiče – u životu i duhovnom stvaranju naroda, kojim on neposredno izražava svoje neprolazne zaključke. Kod našeg naroda, koji još uvijek drži do svog mišljenja, postoji jedana veoma dubokomislena izreka, koja glasi:
„Glup ko kura.c“
Izgovara se, takoreći, iz „malog mozga“ i sa nepomućenom izvjesnošću da je tako. Medjutim, u ovj izreci je sadržano značenje koje umnogome prelazi namjeru spontane kvalifikacije i ukazuje na životnee procese koji se jedva mogu naslutiti.
Vjerujem da vam su vam, osim materia prima, poznati i pojmovi kao: Quintessentia ili prana indijske tradicije. Svi oni se svode na duhovnu potragu za prauzrokom, čija je posljedica naše postojanje. U stvari, ne predstavlja ništa drugo do nespretnih pokušaja, da se nadje bilo kakav postulat sa koga bi se moglo definisati sve ostalo.
E, sad da otvorimo priču koja na koju smo uputili ovom narodnom izrekom i ukažemo na zapanjujuću paralelu izmedju nje i načina gledanja na svijet i stvari, onako kako to čini alhemija. Ko god barem malo poznaje Yogu, vjerovatno će se začuditi tvrdnji da ona nije ništa drugo do jedan od puteva ka istom cilju, pri čemu se, kao retorte „Velikog Djela“, umjesto alhemičarskih sudova upotrebljava sopstveno tijelo. Baš u ovoj tehnici, posebno se pominje prana – materia prima – quinta essencia – odnosno njena manipulacija pomoću meditacije i posebne tehnike disanja.
Siguran sam da mnogi naslućuju, a rietki znaju kolika je stvarna moć polnog nagona, dok učenje alhemije tvrdi da se progenitivni organi hrane kudikamo suptilnijom hranom od svih ostalih orhgana, uključujući i mozak, tako da tehnika yoge nije ništa drugo do „krađa“ da bi se mozak nahranio i osposobio za dostignuća van „zadatog“ života i shvatanja. Dakle, ostali (organi) se moraju zadovoljiti mrvicama sa stola gospodina Kurca...
Vjerujem da rijetko ko i naslućuje, osim onih koji su čitali alhemičarske traktate i djela Wilhelma Reicha, da se spektar ishrane proteže na pet agregatnih stanja materije i uveliko prelazi sve ono što se pod time podrazumijeva. U ovom slučaju, najvažniji „prehrambeni“ aspekt jeste baš ta mistifikovana prana – quinta essencia – odnosno peto stanje materije, ma što se pod tim podrazumijevalo.
Medjutim, da sve ne bi bilo (prazna) priča, uputiću vas na jedan aspekt (modernog) života, kao što je ljetovanje na moru i njegovi blagotvorni uticaj na fizičko i posebno psihičko zdravlje ljudi i žena. Vjerojem da ste i sami pitali zašto baš na obali mora a ne svuda drugo gdje sunce grije? E, ovdje počinje ono što nije moguće dokazati ničim osim posljedičnom empirijom. Znači jeste – jer funkcioniše...
U stvari, Adepti nijesu ni pokušavali da definišu i objasne, već samo nudili pojam nečega, a na drugima je bilo da krenu u potragu za smislom. Ko god bi potražio put, govorili bi mu da svi vode u tom pravcu i da nema što da izgubi osim svojih (pustih) želja jer ionako postoji jedna jedina izvjesnost – smrt. No, da se vratimo ljetovanju i potegnemo jednu od modernih jeresi.
Dakle, zdrav učinak boravka na morskoj obali, nije baš onakav kako ga tretira medicina, već mnogo dublji i uveliko zalazi u neprozirne spekte ovoga učenja koje nagovještava postojanje nečeg što istovremeno posjeduje energetske i materijalne atribute. Otprilike, kao što je svjetlost istovremeno tvar i energija. Budući da ovu energiju (prana), jedino kristali soli mogu da fiksiraju i akumuliraju, zbog toga je njeno prisustvo najveće baš na morskoj obali gdje je koncentracija soli najveća, pri tome se obnavljajući bez prestanka. Isto tako, prisustvo soli u organizmu je od presudnog značaja, baš zato što ovu životnu energiju, udahnutu sa vazduhom, raznosi po cijelom organizmu, da bi na kraju bili izlučeni mokraćom koja se skuplja u bešici. Zato i nije slučajna progenitivna anatomija, koju sačinjava i bešika, jer polni organi ovu suptilnu energiju preuzimaju sa kristala soli koncentrisanih u mokraći, time osiguravajući svoju životnu funkciju.
Ovim sam pokušao odgovoriti na uzgredno pitanje o primarnoj tvari sa kojom život počinje i prestaje, kako bih vas uputio da se uopšte ne radi o bilo kakvoj mistifikaciji, već jedino u nemogućnosti da se shvate dimenzije kojima se protežu vektori opstanka i da vidite da je sve daleko od poezije a veoma blizu onoga što naše živote čini tako dinamičnim.
Pa zar nije sasvim na mjestu, pretpostavka da čovjek, kao Veliko Djelo (Opus Magnum) uopšte nije nešto odvojeno od života i stvar skrivenih laboratorija, već jedan individualni – ćin života! Jedan Veliki Adept ovoga učenja nije činio veliku priču, već samo dao neobičan savjet:
„Ako nemaš ognja u sebi, jednostavno naloži ognjište!“
Sasvim dosta za početak..
Bookmarks