DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom

[milovan]

Mala moja, nemoj TUGOVATI,
stigli su nam Rusi, Kusi i REPATI,
pa ko KLATI, neka PLATI,
CGu da POZLATI.

[metuzalem]

Prije neki dan dođoše majstori i na plafone u svim prostorijama ugradiše senzore koji, prvo nanjuše dim, a onda nadaju dreku koja se ne da isključiti lako i bez objašnjenja (pravdanja). Ovaj detalj ne bi bio zanimljiv , odnosno bio pogodan za ovu moju butigu, kad ne bi na veoma izvjestan način prpadao duhovnim preparatima neophodnim za profilaksu budućnosti jer je izvjesno da pripada znacima u vremenu koje nije preporučljivo previdjeti… Nažalost ovo ne važi za CG iz sasvim trivijalno-političkih razloga, kako ćemo zaključiti sa pozicije usporednog uvida…

Dakle, za svakog ko umije “zamanuti” svojom glavom, ugradnja ovih senzora manje veze ima sa zaštitom od požaravec umnogome pretstavlja, ništa manje no - zabranu pušenja – iako “drugim sredstvima” a koju sprovodi (njemačka) država na veoma rafiniran način time što privatnim stanodavcima trošak odbija od poreza…. U Crnoj Gori to nije moguće jer je država “radničko-udbaškoj” klasi stanove prodala budzašto da bi svoju vlast time osigurala sve do – sudnjega dana…
Osim ovoga postoji imnogo drgugih “znakova u vremenu”, za one koji hoće da ih vide pošto u CG većina ne vidi ni one saobraćajne od kojih im život zavisi…

No sad malo poizdalje…

Početkom dvadestog vijeka, slavni hroničar neobičnog - Charles Fort – u nekoj od svojih uvrnutih knjiga pomenu da:

“- Ništa ne prekida svoju pupčanu vrpcu, dok se ne do´vati sise….”

Tako je sa svime, a posebno rafinirano u politici i državnim rabotama. Naprimjer; ukidanjem granica među evropskim državama ipak nije nestalo uobičajenih carinskih kotrola već su i one nastavljene – drugm sredstvima, kao što je u Njemačkoj (elektrnska) naplata drumarine u transportu kamionima, kojom prilikom država uspostavlja veoma preciznu kontrolu; ne samo ko je platio, nego odakle ide, kuda i koliko često, pa nema problema utvrditi sve ostalo i to bolje nego li na klasičnim graničnim prelazima. Od skora je u Holandiji uvedena kontrola nad svim vozilima te neće biti više potrebe za onim omrznutim – radarskim – kontrolama, već će za to biti zaduženi – sateliti – koji u medjuvremenu služe kao vodiči…
Ko sebi, na osnovi sličnih znakova, dozvoli neobavezni izlet u budućnost i, naprimjer, dodje na pomisao da bi se, za deceniju dvije, moglo desiti da se na njemačkim autoputevima vozila sa automatskim vozacem, poput onih pilota u avionima, koji će, uz pomoć satelita, imati potpuni pregled. Ovih par primjera sam naveo samo da uputim općinstvo na konstruktivno čitanje dnevnih vijesti, kako ne bi previdjeli znake u vremenu koji, poput onih saobraćajnih, upozoravaju na ono što dolazi iza prve krivine – budućnosti…
-M -

[metuzalem]

Mnozina će se, vjerovatno, začuditi kad ovdje pročitaju vijest iz italijanskih novina o hapšenju vođe pljačkaša nakita, koja je u svom desetogodišnjem pohodu Evropom učinjela plijen od preko 200,000.000 ( i slovima; dvije stotine meleona dolara). Ova vijest me je potsjetila na izjavu jednog pozatog profesora eonomije na PG- ekonomskom fakultetu, u kojoj se on osvrće na evropske države „džepnoga formata“ kao što su npr; Andora, Monaco, Liehtenstein i Luxemburg, veoma pregledno navodeći njihove vladajuće političke i ekonomske stilove (Andora – free shop; Monaco – poroci; Luxemburg – lova; Liechtenstein – šverc itd.) i nakon toga CG vlastodršce uputio da se u svojoj vladavini na sličan način oslone na istoriju, tradiciju i mentalitet svojih podanika...

Dovoljno je pomenuti mnogobrojna istorijska četovanja o kojima su guslari pjevali vjekovima pa da čoek u ovoj vijesti talijanskih vremena osjeti i nasluti poetiku nenamjerne nostalgije... Za to neka posluži ovaj moj, koliko slobodan toliko nesmajan prijevod ove vijesti ( ma kakvi vijesti – slavopojke!):

Armati, veloci e precisi, specialisti in travestimenti, celebri alcuni escamotage da mission impossible e fughe spettacolari: dopo una rapina a Saint Tropez nel 2005 in calzoni corti e camicie hawaiane, sfuggirono su un potente motoscafo, a Dubai nel 2008 sfondarono la vetrina della gioielleria Graff con una limousine, prima di portare via preziosi e orologi per un bottino milionario, mentre in un altro colpo a Parigi quattro del commando portarono via milioni in gioielli travestiti da donna.

koji bi (naški) trebao da glasi:

„Naoružani, brzi i precizni, specijalisti u prerušavanju, par poznatih trikova i spektakularno bjekstvo iz „nemoguće misije“ (mission impossible): nakon pljačke u Saint Tropez-u godine 2005 u šorcevima i Hawaii- košuljama veoma brzim motorinom, da bi u Dubai-u godine 2008. limuzinom probili prozor juvelirnice i prije nego su zbrisali pokupili milionski vrijedan plijen i satove za nepoznatog milionera dok su prilikom jednog drugog „udara“ (ka nekad na brave...) u Parizu, njih četvorica zaplijenili nakit milionske vrijednosti preriušeni u – žene.. (dame – van svake sumnje, što im je, vjerovatno, tu pljačku i omogućilo). .

Ovu vijest navodim zato što ona nije samo vijest nego štaviše – znak u vremenu – da je mnogo toga sadanjeg i budućeg neumitno uslovljeno prošlošću koja predstavlja duhovnu osnovu ličnih i kolektivnih postupaka podanika izvjesne zajednice i zato ovi znaci mogu itekako poslužiti mentalnoj profilaksi iste.

- M -

[metuzalem]

S obzirom da ova priča sa grupom “Pink Pantera", ne samo što ne prestaje već se uveliko dopunjuje novim detaljima, nijesam mogao a da o svemu ne razmislim na način koji prelazi okvire svakidašnjih (oba)vijesti u žestoku uspaljenim našim i stranim medijima. Tako mi u sjećanje dođoše one nekadašnje turneje folkrornih udruženja poput "KUD Njegoš" i sličnih, sa kojih se naš vrlifolklorni podmladak vraćao u pratnji policije jer se nijesu mogli uzdržati a da ne učine neku uzgrednu "poharu" po obližnjim trgovinama. Još tada su mi njihovi postupci bili više nalik na neprevaziđeni atavizam nego li na uobičajeno krivično djelo. Na ovo su me uputila i (nenamjerna) poznanstva sa poslenicima CG kulture kojom prilikom sam bio naprosto užasnut u kojoj mjeri se radi o neotesanom i udbaški podozrivom narodu, za koga je, sve ono što imalo prevazilazi njihove prizemne vizije, nedostojno kulture koju oni samozadovoljno zastupaju… I brane …

Zbog toga mi se i nametnula neodoljiva pomisao da bi mnogi među njima, danas uposleni u; kulturi, prosvjeti ostalim strukturama, mogli poticati baš iz sličnih folklornih grupa koji su zbog nekakvijeh šarenih tranja u pitanje dovodili ime i čast svoje domovine, što im nije smetalo da naknodno postanu čuvari njenog lika i djela…. Jer kako bi se drugačije mogla objasniti nekadašnja odluka da se umjesto Marine Abramović na Bijenale u Veneciji uputi V.Stanić, da bi na istom Bijenalu ona ipak pobijedila a onda ponovo dvije godine kasnije… Koliki je to uspjeh, jedino može znati onaj koji je na jedinstvenom trgu Sv. Marka mogao vidjeti transparent sa njenim imenom, ispod koga se motao narod pristigao iz cijelog svijeta… Pa kako obda čoek od takvijeh “brašnjomuda” može očekivati da shvate što znači u sred Pariza; tekstilno, kozmeticki i posebno – duhovno - prerušen u damu, opljačkati jedan od vrhunskih supermarketa sujete a da niko ne primijeti prevaru…. Ako ćemo pošteno, u ovom slučaju se ne radi o kriminalu već o kreativnom umjetničko performansu koji po necemu prevazilazione Marine Abramović… Zato mene ovakve vijesti ne uznemiravaju negomnogo više hrabre da bi jednoga dana ovako kreativne ličnost mogle zamijeniti one tupoglave tatine sinove, beznadežno ogezle u jalovom narcizmu samodovoljnosti…

- M -

[milovan]

Vazan je RUKOMET,
da se RUKOM MECE,
nije vazno dje se TURAJE,
moze i u VRECE,
mi prvi i JEVROPI,
za svoj PUPAK I SHUPAK,
svako RUKOM MECE,
u svoje VRECE,
listaj GORO,
cvetaj CVIJECE,
CG u shoping KRECE,
a poshteno, vishe NECE.
sad se moze i bez VIZE,
shopovi su nama BLIZE.
pravna DRZAVA,
poslove SVRSHAVA-

[metuzalem]

-


Slobodno bih se mogao kladiti, da 90 % CG omladine ne zna čemu služi ona okrugla rupa u sred nekoga gumna, koje je vjekovima služilo da se u njemu ovrše godišnje rod pšenice, koja je život značila… A i zašto bi, kad se već samljevena pšenica može kupiti u obližnjoj radnji. Međutim ovđe neće biti priče ni o pšenici ni o hljebu već o nečemu svakidašnjem do navike.., naprimjer o prenaviknutom i svakidašnjem mlaćenju - prazne slame – po cetinjskim kafanama i ostalim objektima opštenarodne logoreje…
Dakle, ona okrugla rupa u središtu gumna, služila je da se u nju pobije drveni kolac za koga bi se privezao; konj, magare ili govedo a onda šibakom naćealo da gazi gumnom rastrtu pšenicu sve dok se zrnevlje ne odvoji od slame, Pri tome se marva goni u krug, sve dok se povodac ne namota oko onoga kolca, da bi se tada krenulo u odmotavanje i marva vratila na početnu poziciju.
Toliko o gumnu i njegovoj vjekovnoj funkciji, no mnozina će se pitati što ono ima s ovom mojom butigom…? Ima, ima i to velike, jer je nekadašnje gumno uveliko zamijenila uobičajena – kafana – u kojoj se, dan za danom, vrše ona poslovična – prazna slama…

Prirodno je da ovo moram razjasniti, jer se radi o jednom običaju koji u svari nije ništa drugo do izvjestan aksiom u međuljudskim odnosima koji bih nazvao – čašćavanje iz zasjede… Kako to – iz zasjede? Sasvim jednostavno, uđeš u neku od cetinjskijeh kafana, sjedneš i čekaš dok te neko ne zovne za svoj sto ili pošalje konobara da pita što ćeš popiti, pilo ti se ili ne... Ukoliko primiš ponuđenu čast ubrzo ćeš se naći u položaju one marve u gumnu, koju onaj što časti takoreći „priveže“ za ono piće kao što se stoka vezala za drveni kolac i počne te goniti u krug kako bi svoju (duhovnu) praznu slamu mogao uspješno ovrći (mlatiti), jer je s tom namjerom i došao u kafanu. Vjerujem da nema toga ko nije doživio slično maćenje prazne slame nevoljno svezan (prinuđen) pićem, pomireno se prepuštajući onome što „časti“ da ga mota u krug i svaki čas opomnje uobičajenim refrenom, koji je nekad glasio:

“ „Je li ovako…?”“

…ali se u međuvremenu pretvorio u nešto nalik na svojevrsnu – optužbu – izraženu riječima:

“ `Ajde, nemo` me zajebavat` …, oli!” “

Budući da sam tako dugo izbivao iz Cetinja, teško sam pristajao na ovako naporne duhovne mobe i zato nijesam bio mnogo omiljen među pomenutim općinstvom, ali sam zato uštedio dosta vremena za druge i korisnije rabote što i drugijema toplo poručujem.

- M -

[Mirka]

... Zato mene ovakve vijesti ne uznemiravaju negomnogo više hrabre da bi jednoga dana ovako kreativne ličnost mogle zamijeniti one tupoglave tatine sinove, beznadežno ogezle u jalovom narcizmu samodovoljnosti…

- M -

Istrazivaci istorijskih obrazaca ponasanja (formalnih i neformalnih institucija) neke nacije, opisujuci te obrasce, smatraju da je razvojni put ovih obrazaca odredjen prosloscu, tako da, Metuzaleme, imas i naucnu potporu za ovaj tvoj stav.

To bi znacilo da smo mi ovdje u Crnoj Gori oduvijek bili pljackasko-parazitskog mentaliteta, cime i po Fromu spadamo u jednu od 4-5 grupa koje je on naveo (svakako, ne spadamo u produktivnu naciju).

To crnogorski vladari znaju jer su im ocevi i oci bili uzor. A znaju i na Zapadu, te znaju za sto smo naredni, prema cemu nam dodjeljuju i kreativno mjesto i tretman, sto odlicno pokazuje njihov odnos prema Djukanovicu i ostalima, kako objasni u svom postu Old Bone.

[metuzalem]

Istrazivaci istorijskih obrazaca ponasanja (formalnih i neformalnih institucija) neke nacije, opisujuci te obrasce, smatraju da je razvojni put ovih obrazaca odredjen prosloscu[/B].

Mnozina su, vjerovatno, već odavno primijetili da sam veoma odmjeren kad treba donijeti bilo kakav sud, ne samo o nekom pojedincu nego i sa mnogo više odgovornosti kad se radi o nekoj skupini, društvu a posebno – narodu. Mnogi će pomisliti da je to zbog moje skitnje po Evropi, no pritom sam se mogao uvjeriti da je jedan takav uvid, kod mnogih mojih sapatnika izazivao više odbojnosti nego prihvatanja drugosti…
U stvari, takve osobine se i ne stiču u sličnim okolnostima već se nose – “iz doma” – dakle uslovljene domaćim vaspitanjem i utemeljene na amanetima predaka (tradiciji!). Kome god se čini da sam ovu definiciju donio odokativno, neka uporedi političke aspekte u svim (osamostaljenim) predjelima bivše YU pa će, bez sumnje, odmah primijetiti u kojoj mjeri su nacionalni atributi (pridjevi); hrvatski, srpski i dr. zastupljeni prilikom imenovanja političkih stranaka i udruženja, dok u CG neprikosnoveno vladaju DPS (Komunisti), SDP (Socijalisti) i to baš nasuprot gomili opozicionih stranaka sa neizostavnim pridjevom – srpska – osim SNS (Socijalističke Narodne) uspostavljene od strane nekadašnjih Komunista..

U pogledu ovoga, najbolje je ako ovu mladost na forumu potsjetim na sve one korotne, drage, babe i đedove, koji su dobro pazili da olako ne donose sud o bilo kome, duboko svjesni svoje moralne dgovornosti da taj sud nikad ne donose samo u svoje ime. Dobro se sjećam pokojnoga strica koga su, jedva i na - “sto crnijeh jada” - i konačno ubijedili, da je jedan čoek koga on dobro zna – velika pogan i ništačojek – ali je on, umjesto da ovu “opštenarodnu” osudu prihvati, izjavio sa sjetom i tugom:

- E gre´ote od toga čoeka….”

Zato ni ja nijesam nikad žurio, koliko god moji susreti bili neugodni, da na brzinu donesem neki paušalni sud o bilo kom narodu, narodnosti ili udruženju, jer sam vazda imao na umu ovaj nadasve ljudski postupak mog dragog strica, kojom me uputio jednako kao i J. P. Sartre svojom izrekom:

- ”Pakao - to su drugi…”

Zbog toga sam se vazda uzdržavao da nekog, naprečac i bez razmišljanja osudim, smatrajući da svak na neki način živi – zadat život – te da bi od – onih drugih –bilo itekako pošteno da mu priznaju što ih je sve te mučne osobine i postupke uzeo na sebe i time ih odmijenio u, naprimjer – poganstvu, zlu ili nekoj drugoj negativnosti.

Sva ova moja priča ne znači da me ne ljute i nerviraju postupci nekog pojedinca, naroda, društva skupine i dr. već da ih nikad ne uzimam lično i u odnosu na sebe, već stavljam u kontekst svakidašnjice i (za)datih okolnosti opstanka, koju svako doživljava i od-življava na svoj način. Zato nije slučajno što su, posebno, Jevreji i Cigani, bili vazda meta progona i predrasuda te se čoek ponekad pita zašto je to tako i zbog čega baš te dva naroda vjekovima nijesu imali svoju državu, no se potucaju svijetom od nemila do nedraga…
Da bi se na ovo pitanje moglo suvislo odgovoriti, dovoljno je osvrnuti se na istoriju CG, odnosno nekog od starocrnogorskih plemena pa vidjeti da je za svakog CG-podanika pleme vazda bbilo iznad države, osim u ratnim prilikama a to upućuje da je i kod Cigana i kod Jevreja baš genetska kohezija bila jače zastupljena od države bilo one u kojoj su se našli ili one (Izraela) koju su stvorili takoreći – na mišiće…
Zbog sveg navedenog i pored svih predrasuda i neizbježnih (mučnih) iskustava sa njima, lično osjećam duboko poštovanje i prema jednom i drugom narodu koji na neki način predstavljaju izvjesne društvene “kopče” čovječanstva u cjelini, pri čemu Jevreji dođu nešto kao “naslovna” a Cigani zadnja strana nedopisane knjige sveopšteg opstanka… Ne znam kako će biti primljena ali ne mogu a da ne pomenem neobičnu činjenicu da je baš – srpski – narod jedini uspio razbiti genetski kod - Roma – nomadskog naroda skoro mistično zatvorenog u svojoj progenitivnosti time se bogateći neslućeno kreativnim osobinama… Ovo nije ironija već moje duboko ubjeđenje, zato nikako ne bih želio da ga neko zloupotrijebi…

- M -

[Mirka]

Fino receno. Moguce da ja olako sudim, mozda cesto, a moguce i stalno. Ali, cini mi se da isti arsin primjenjujem i na sebe. Tacno je da primjenjujem samo arsine koje sam izabrala kao vrijedne (ne znam po cemu). Vjerovatno da kad bih koristila druge arsine, ja po njima ne bih bila bas dobra. Cudo je covjek - izmedju potrebe da voli druge i sebe, makar za nijansu, izabrace sebe.

S druge strane, kad ne bih donosila sud (i to lako), smatrala bih sebe ......, osobom koja nalazi opravdanja za svoje i tudje postupke. Opet, moguce da u izboru samih arsina, nalazim na neki nacin i opravdanje, jer kad bih primjenjivala druge arsine, ne bih u svojim ocima bila tako "velika", ne bih ni drugima sudila. Treba stvari pogledati i iz tudjeg ugla, ali sto dobijam kada svoj ugao zamojenim tudjim? Mozemo li se nekako dogovoriti o tome sto bi bio univerzalni arsin, opsteprihvacen? Izgleda da ne.

Sad se prisjetih tri dimenzije globalizacije, koje neki pominju. Jedna je ekonomska, svakako, i sa normativnog aspekta, kazu da je treba razvijati do granica odrzivog razvoja. Druga dimenzija je socijalna, a za nju kazu da je treba razvijati do granica solidarnosti. Treca, koja mi je u ovom kontekstu vazna, je duhovna dimenzija, za koju kazu da je treba razvijati kaok reciprocitet. Znaci, ne bi mogli da govorimo o univerzalnom arsinu kao jedinstvenom, vec o univerzalnom kao reciprocitetu duhovnih vrijednosti. U tom smislu, takav arsin bih sasvim spremno mogla da prihvatim, a negdje mi se cini da se tako i ponasam. Ali, ko zna, zamracen je ljudski um, skrivamo se od sebe samih.

[dubovicanin]

Ponosni omladinac rokerski raspolozen 90tih godina cak osion i ponosan jer se na Cetinje nidje nidje pustala narodna il sad turbofolklorna muzika. Sad pognute glave secem korzom fatajuci u hodu razlicite ritmove turba koji se mijenjaju sa svakim predjenim metrom.Gledam omladinu niko ne radi a svi trose penzije .U perspektivi kad im minu babe i djedovi minuli su i oni . S tim da svojim unucima oni nece moc davat nista e nemaju staza bez u turbo folku. Ne mogu da zamislim sliku za 20godina kako c izgledat ovo korzo . Mozda krda ovaca i koza se sjate sa svojim gazdama sadasnjim turbofolkerima al sumnjam da su i tu skrivenu poruku svatili.

[metuzalem]

-

Vjerujem da su mnozina već čuli ili pročitali onu poznatu uzrečicu koja glasi:

- “Put u pakao, popločan je – najboljim namjerama….”

Niđe se to bolje ne može uočiti no u CG-patrijahalnoj zajednici, koja se, naoko, vrlo brzo mijenja, da bi u osnovi, ostala ista… Zbog svog dugogodišnjeg iskustva sam u priličnoj prednosti u odnosu na ovaj pametni i solidno obrazovani mladi narod, pritom i u velikoj moralnoj obavezi da im ta iskustva i prenesem, zato ću početi osvrtom iz vremena posljeratne “Obnove i Izgradnje” kad je CG-društvo OZNA - UDBA “mijenjala” na veoma dramatičan način, pri čemu je posebno stradalo baš potomstvo pobjednika NOB-a, zarad povratnog dejstva skoro apsolutne moći… Ukoliko neko ove činjenice smatra problematičnim, neka se o njima obavijesti po cetinjskoj pjaci, kojoj su mnogi od njih ostali u dubokom sjećanju o čemu najbolje svjedoči izraz – udbaška (odnosno oficirska) djeca - kojima su moćni roditelji pokušavali da budućnost tako temeljito obezbijede, da im ničeg nije nedostajalo osim – životne samostalnosti…

E, zašto bi danas moralo biti drugačije, osobito kad znamo da se istorija – učiteljica života – tako neumitno ponavlja. U tom pogledu, dovoljno je prisjetiti se Slobovih vremena, kada više nije bilo plata od kojih se moglo živjeti, ali su zato bivši komunisti – demagozi opšte prakse – općinstvu obezbjeđivali redovne penzije time osiguravajući vlast jer su njihovi vrli “plaćenici”, samoupravne babe i đedovi, itekako pazili da porodica poslušno glasa komuniste koji jeste da su (tobož) sišli s vlasti ali ne i sa – uma. Nakon toga je došao i tzv. “otkup” stanova čime se vlast osigurala na duži rok, jer ko bi rizikovao da glasa nekog koji bi mu ovakve prinadležnosti doveo u pitanje…

Dakle, današnji položaj CG-mladosti nikako nije slučajan, već uslovljen “brigom” roditelja, koji su sa vlašću ušli u deal prihvatajući zelenašku (moralnu) hipoteku na budućnost svog potomstva, koju će, kad – tad, to potomstvo sa sve kamatama morati da vrati… Ovaj proces ionako nije bilo moguće izbjeći jer on predstavlja osnovu moralne tranzicije kao što je to nekada bila ona istorijska moralno-politička podobnost koja je mene prognala na “Truli Zapad”, svojevremeno veoma vješto uvedeni GULAG za nepodobne i neposlušne…

No ipak, prilikom svake posjete Crnoj Gori, sa zadovoljstvom primijetim da mladima više “ne zijeva prkno” za kojekakvim luksuznim tranjama već mnozina njih stremi novim saznanjima koja su ionako neizbježna, jer njihovo vrijeme neumitno dolazi. To što nijesu u većini, ne mijenja stvar, jer onih koji osjećaju puls vremena, nikad i nije bilo mnogo…

[Hari Krisna]

- Niđe se to bolje ne može uočiti no u CG-patrijahalnoj zajednici, koja se, naoko, vrlo brzo mijenja, da bi u osnovi, ostala ista… …

Mijenja se ne samo naoko vec ocigledno. Najgore je sto postajemo majstori da improvizacijama pokvarimo i lijepe obicaje i tradicionalo lijepo ponasanje i elementarno postenje vracanja duga...., pa ćes sad u nasoj postenoj Crnoj Gori lakse naci da neko da bubreg nego bude zirant za kredit.
Prije neki dan, ne bas svojom, a garant ni voljom domacina, po principu da se zadovolje obicaji morao sam biti vojvoda na prosevini. Sve je trebalo po onom starom protokolu iako su mladi uglavili sto se uglaviti moze pa i nevljesta 's trbuhom do zuba', ali se obicaj mora ispostovati.
Dok je bilo ono nadmudrivanje "culi smo da imate djevojku za udaju, pa slucajno svratismo..." bilo je i simpaticno, ali kad se sve dogovori i kad se pocelo sa pjesmama bas i nije.
Posto nijesam muzikalan i ne trudim se da terorisem one sa tankim uvom, ali
nekakvu novu narodnu 'U ovu se kuću cuju trube i odje se tri put ljube' prvi put sam u zivotu cuo pa nijesam moga ni pomagati sve da sam i htio. Budući mladozenja se snevoljio i najprije pomislih da mu se punica ne svidja, ali kad poce da me čepa ispod stola pomislih da sam se umaza jagnjećim pecenjem pa ga obrukah u tazbinu. Jedva se suzdrzah da se ne ocistim rukavom kad se ispostavi da me gazi iz straha da se nesto ne pobunim zbog pjesama, a meni sve ravno do Veljeg Dubokog kako oni trube i kako se ljube. Samo se zabrinuh da nije obicaj pa pocnu na silu jer kakve sam srece zapala bi me nekakva babetina, a to i nije bas ugodjaj za takvu svetkovinu.
Kad donesoše kavu sikterušu, po obicaju znak da se ustaje, domaćin nazdravi za sretan put i napomenu da su mu komsije sve goli udbasi pa da ne bude pucnjave.

… Ovaj proces ionako nije bilo moguće izbjeći jer on predstavlja osnovu moralne tranzicije .…

Tranzicija nam sve dade djaolu pa i zet brzinom brzinskom obeća da neće biti pucnjave. Ovi tranziciono otporniji po sistemu 'rano mu tazbina pocela komandovati' objasnise da je i kod nas obicaj na "po tri", ali sandzera, a veselje je valjda prilika da se i on pomiri sa komsijama. Sve za pomirenje komsija i poslije zestokoga senlucenja prosci se uputise džadom prema Kolasinu.
Jedan svrati i ostavi neke smokve koje su se garant ukiśile od vrućine, a dileme o razornoj duhovnoj korupcija, tranziciji, raskoraku mladih koji bi da premoste stare obicaje i moderno trubecanje, .... ostaju

[metuzalem]

Hari...

Fala ti za ovu lijepu pricu koju tek sad procitah iako sam u CG evo 10 dana, no sam cijelo vrijeme strca sa jednom grupom sportski otmjenih Francuza koji su u dzipovima dosli da coporativno obidju ove turisticke vukojebine... Ovo samo da te obavijestim jer cu ti na post posebno odgovoriti...
- M -

[metuzalem]

Evo samo da ve pozdravim i vidim hoce li ovaj moj usrani tread isplivati na povrsinu pa neka tamo smrdi neko vrijeme....
- M -

[metuzalem]

Pazi stvarno.... E ovo me vec obavezuje da se javim jos koji put iako sam dosta umoran... Nije ni cudo kad se uprti 72. godina (hm!) starosti.... E sto bi cinie kad bi to bile 72 godine - mladosz...Aj!
- M -

[NHM]

Daleko je 969. godina...

[Hari Krisna]

Kad se ti i Milovan ne javljate forum gubi oni posebni smek a godine nijesu opravdanje, cak naprativ obevezuje

[milovan]

Od mene su mnogi umormi, ja preshishe SMARAM novosklepana crnogorska kovanica,
pa sam odluchuo da se posvetim BASHTOVANSTVU, sadim luk, cveklu, shargarepu, celer, jagode i gajim cvijece, sve ORGANSKO bez vjeshtachkog djubriva i drugih pesticida i herbicida.

Srdachan pozdrav za Meta, Harija , Bonea i ostalo drushtvo kojima nedostaju moji izlivi tuge i za zalosti, nad nashom nezvjesnom sudbinom BUDUCNOSTI CGe i nashih sinova i unuka, uvijek ste mi vi i CGa u glavi i u dushi.

[metuzalem]

13.01.2007. u 15:56 h

….na veoma posjećenom hrvatskom Forumu (Forum.hr) postavio sam traed pod neobičnim naslovom - “Šuplja Zemlja – zabranjeni svjetonazor” i to na odjelu – filozofija -odakle ga je moderator prebacio na podforum “ Na rubu znanosti...”
Zanimanje po ovoj uvrnutoj temi pokazalo se ka veoma izazovno jer su uslijedili napadi i kvalifilacije “čuvara” naučnih tekovina i to na način koje je neodoljivo potsjećao na nekadašnju inkviziciju i njene metode, te sam sopstveni tread napustio kad je dostigao obim od 21. stranicu...

Medjutim, godine me nagnaše na svodjenje računa pa se nakanih da vidim što se dogodilo sa ovim treadom i udjoh na forum, spreman da zaronim u dubine arhive, kako bih ga našao... E, sad, vjerovatno možete zamisliti moje iznenadjenje kad sam ovaj moj tread našao na prvoj – tekućoj – strani ovog podforuma i to, u medjuvremenu, “naraslog” na 62 stranice...
Vjerovatno ovo ne bih ni pisao da ovaj isti tread (po temi kojoj predstoji budućnost) nijesam postavio i na jednom od srpskih ali i na forumu – filozofija – CdM-a, ali ni na jednom ni na drugom, nije bilo nikakvog zanimanja. No, ovoga puta ću, zbog svvih onih koji umiju “zama´nuti” sopstvenom glavom u ovoj mojoj butigi izložiti link, kako bi mogli da svoju zdravu i nesputanu znatiželju mogli zadovoljiti...

http://www.forum.hr/showthread.php?t=488396

- M -

[Hari Krisna]

Radi apoteka radi

[metuzalem]

Radi apoteka radi

Hari...,
da ti se najljepše zahvali za ovo vađenje APOTEKE jer i stvarno dolaze vremena kad će biti od potrebe, a osim toga prilažem link mog gostovanja na forumu „Cetinje“ na koje sam se odlučio po sistemu: „Misli lokalno – djeluj globalno!“ a ionako imam prilične dugove prema ovom jedinstvenom gradu... Vele i da je prijestonica... no dobro nećemo sad o tome...
- M –

https://forum.cdm.me/showthread.php?...ovna-metropola

[Hari Krisna]

Prije izjesnog vremena bio sam na nekim predavanjima o etici i utvrdio da je sve đao ponio pa se ne zna ni đe je etika ni enciklika, đe pricaju skolovani, a đe oni koji misle da su skolovani, đe ko tura a đe uzima.... Zbilja je potrebna neka duhovna apoteka jer se cojek cesto zapita ko je u svemu tome zaista bolestan. Predavanja pomalo dosadna i taman kad se pomislilo da se tu ipak zalutalo pojavio se, navodno svjetski poznati profesor, Peter Singer. U otmenijem drustvu je skoro sramota reći "nikad cuo" pa svi mudro klimaju glavom, a vala kad se bolje pogleda nema Crnogorca koji nije cuo ono "singerica". Njega će garant svi dobro zapamtiti, a da ga svi zapamte śedocilo je i to sto dostina bila spreman za polemiku sa njim.
Tvrdnje da seksualni kontakti sa zivotinjama apriori ne oznacavaju da, na primjer, koza pri tom cinu takodje nema seksualnu satisfakciju pa je mozda i zadovoljstvo obostrano. Tvrdnja da je njegovu tezu tesko pobiti i naucno oboriti je potpuno opravdana jer stvarno se nijedna koza nije zalila. Da to sve i praticno potvrdi pobrinula se mlada asistentkinja koja je tako izgledala da malo ko od ucesnika ne bi zgrijesio sa tom mačkom. Ona je mirno pokazivala linkove publikacija a svi su brzinom brzinskom klikali na ovu ili onu a diskusija je postala zustra ne samo za govornicom već i medju slusaocima. Jedan od nasih je imao tesku dilemu da li bi ga Amfi zbog ovih tvrdnji zakovao za Vezirov most ili razapeo konjma na repove ka kuju Vidosavu, a drugi opet tvrdio da sve to zavisi kako bi se Pero Singer izjasnio.
Kasnije se preslo na temu da li drzava kao aparat prisile moze biti eticna. Drvljenje o tome da li je njemacki filozof Otfried Höffe nesto pogodio, pa dilema kako implementirati socijalisticku svijet u kapitalizam i trista cuda.
Svi se razidjose i svi ostase pri svojem misljenju bez nekog konkretnog zakljucka, a rjesenje bilo nadomak ruke samo niko ne zaviri na nasu crnogorsku praksu. Lijek za sve je neki dobar pripravnik, a kriticka misao vazda sigurna u onima kojima cim predju Brodarevo sve postaje belo i lepo, a tamo-nama kazu "tamo kod vas je....."
Parafrazirajući ono "Ko još nije poludio taj nije normalan" mozda se sa sigurnosću reci - kome ne treba apoteka tome nema lijeka.

[metuzalem]

"Ko još nije poludio taj nije normalan" mozda se sa sigurnosću reci - kome ne treba apoteka tome nema lijeka.

Hari...

...ti si, izgleda, krenuo da mi čitaš misli... ovijeh dana sam se kanio da li onaj topic: "Cetinje - tajanstvena duhovna metropola..." batalim i okrenem nečemu pametnijem, ale ne prije no otvorim apoteku i obamrlom "općinstvu" ovoga razvaljenog grada prepišem neki "preparat" iz moje apoteke. I baš kad sam odredio koji, viđeh es si se ti javio ovim tvojim postom, koji se slobodno može uzeti kao "prijedlog za razmišljanje...
- M -

[forumen]

Nekad sam pjevao:

...Vidim da dobre
skole nema
bez metuzalema,
i da je sve
gola proza
bez Joske Broza...

Kad ono, a metuzalem jos pise kao u najboljim danima. Svaka cast! Samo da pozdravim stare forumase!

[Hari Krisna]

Najbolji dani su tek pred njim, a ođe su i stari forumasi sve mlađi i mlađi, sto nikako ne znaci da se vracaju na đetinjstvo. Dobrodosa' kući