Page 17 of 17 FirstFirst ... 71314151617
Results 401 to 414 of 414

Thread: DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom

  1. #401
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default

    Zna li ko što mu znači ova poruka koja se pojavi kad hoću da editujem post,,,:

    1. The message you have entered is too short. Please lengthen your message to at least 5 characters.

  2. #402
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default Pristojni i nepristojni roboti...

    Kao i svake godine i ovoga puta je, u Hannoveru prošle neđelje otvoren najveći industrijski sajam na svijetu i to sa tematikom - roboti u industriji - a otvorila ga je lično "gazdarica" Angela kojom prilikom se, za javnost, rukovala, i to doslovno, sa jednim od izloženih robota. Osim toga, ova "historijska" manifestacija robotike, bila je praćena raznoraznim komentarima, od toga da će poslužiti daljem razvoji i napretku čovječanstva pa sve do komentara da bi se moglo desiti i da sebi potčine svoje stvaraoce, jer su njihovi razvojni potencijali bezgranični u odnosu na ljudski faktor koji ih je stvorio.

    Što se mene tiče, cijela ova postmoderna patetika me nije mnogo dotakla, jer sam u međuvremenu stekao mogućnost da mogu "zaviriti" iza "objektivne" stvarnosti, kako bih,na izvjestan način mogao prepoznati budućnost u prošlosti u kojoj su prvi roboti bile vjetrenjače i vodenice a kasnije parne mašine i motori, koji su isprva imali status robota da bi se kroz naviku pretvorili u korisne mašine.

    Međutim, odavno postoje "roboti" čiji status nije priznat ni do današnjega dana, zato što potpada u kategoriju - nepristojnih - kao što je to na gumena lutka na naduvavanje, kojom u industrijskom svijetu mnogobrojni momci, nakon napornog dana, razbijaju olovnu usamljenost i društveni bezizlaz. No kak sam i do sada "prenaviknute" aspekte stvarnosti iznosio kao izvjesne "anamneze" ljudskog poimanja, ovoga puta ću to učiniti tako što ću ovu gumenu lutku proglasiti vrhunskim jedinstvenim - robotom - veoma na usluzi modernim ljudima (muškarcima)...

    - M -

  3. #403
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default

    Iako ovaj prilog objavljen na forumu Cetinje uslovno pripada u ovu butigu, ipak ću ga izložiti u njoj jer na ovaj cetinjski portal zalazi jedva 50. (i slovima: pedesatak) namjernika od kojih njih nekoliko pročitaju ako im se "digne". Pošto vjerujem da je slično i u ostalim sredinama, odlučih da ga ipak dam na uvid...


    Sise i bicepsi


    Da bi nekome ispostavio jednu od dilema okašnjelog matufa, dovoljno će biti da ovo mlado općinstvo Cetinja podsjetim kako se vremena i običaji mijenjaju na veoma dramatičan način.
    Naprimjer; još uvijek se jasno sjećam, koliko sam se, u svojim ranim godinama, stidio svojih raskubenih gaća, te nije čudo e sam trenutno itekako zatečen činjenicom, da razbucane gaće, danas, predstavljaju osvjedočeni objekt visoke mode. Ova dilema mi se posebno nameće prilikom mojih neobaveznih šetnji Berlinom, đe svuda zatičem ljude različitog doba i uzrasta, kako opušteno sjede po kafanama i pločnicima, dok im kroz raskubene gaće ponosno ispadaju koljena, prkna ili neki drug djelovi tijela.

    Pošto sve češće dolazim u Crnu Goru, jasno je da znake u vremenu pratim na veoma intezivan način, pri tome zapažajući mnogo toga starog koje se ponavlja na moderan način. Pri tome sam otvoren za sve priče, viceve i sugestije kojih je na Cetinju bilo u svako vrijeme a vazda se isticale svojom originalnošću. Onda nije ni čudo što me se jedan cetinjski vic veoma dojmio; onaj đe jedan momak pita neku curu:


    • - „Mala, imaš li ti sise?
    • - „Imam!“
    • - „Pa što ih ne nosiš?“



    Koliko god ovaj cetinjski vic izgledao zabavan, on je mnogo više od toga jer predstavlja izvjestan znak u vremenu koga je teško previdjeti, bez ako čoek neće da vidi ili mu nije ni bitno. Mene je ovaj vic uputio da malo osvrnem oko sebe i bolje razmislim o skrivenoj poruci ove šale, jer novovremene mogućnosti jasno ukazuju da ako ih neka cura i stvarno nema, bez problema može da sise - po mjeri – na brzaka dobavi u Podgorici ili Kotoru, pod uslovom da ima dovoljno sitnoga novca ili solidnog sponzora.

    Međutim, moje pogane opservacije ovdje ne prestaju već se protežu i na muški naraštaj prijestonice, što se sa nametljivo kurči svojim nadrkanim bicepsima (mišicama), stečenim veoma napornom „obradom“ u onoj fitnes radionici nadomak cetinjske Autobusne Stanice, istima pridajući vrhunsku opštu i moralnu vrijednost, jer se na sve drugo osvrću sa prezirom i nipodaštavanjem.

    Ovo zadnje mi je posebno teško padalo, pošto sam odgojen na starinski način i smatram da s poštovanjem treba prihvatiti ruku koju pruža stariji, te sam dosta često bio neugodno iznenađen, kad bi ovi mlađahni atlete moju ruku prihvatali s vidnom nelagodom i „preo kurca“ te sam ubrzo prestao da se zalijećem...

    Poseban dojam je na mene ostavilo to, da je kod ovog mladog naraštaja lični izgled postavljen visoko iznad ostalih amaneta i vrijednosti, što oni potvrđuju svojim napornim vježbama koje ih koštaju vremena i novca. No, neko će se zapitati čemu sva ova priča jednog matufa izgubljenog u vremenu i prostoru a na što nije teško dati odgovor; da je ovo, sa bicepsima (mišicama), u stvari smisaona paralela sa, gore navedenim vicem o sisama, koje neke cure imaju ali ih ne nose a mogu dobaviti ako treba, dok se „iz priloženog“ sasvim jasno može zaključiti da je slično i sa muškim naraštajem Cetinja, koji svoje bicepse nose na način da se slobodno mogu smatrati muškim – sisama – koje oni itekako - ponosno - nose i daju na uvid .

    Ova konstatacija se meni neodoljivo nametnula, kada sam pročitao dnevnu vijest da se na Cetinju ne može naći čoek koji bi starijim čeljadima iscijepao drva u zimskom periodu, što samo potvrđuje ovu moju teoriju o – muškim "sisama" – koje su tu da se nose a ne da služe za cijepanje drva i slične rabote...

  4. #404
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default Dealer vs Dealer

    -
    -

    Ove mračne dane uglavnom provodim gledajuċi televiziju sa programom nesnosno isprekidanim raznoraznim reklmama, od kojih mi najviše idu na živce one koje se završavaju zbrzanom preporukom, da se; „ u pogledu neželjenog dejstva obratimo svom liječniku ili apotekaru…“

    Konačno me je ovo ponavljanje podsjetilo da sam svoju „Duhovnu Apoteku“ tako neodgovorno zapustio, posebno zato što u našim medijima primjeċujem simptome koji jasno upuċuju na mučnu činjenicu da je duhovni metabolizam cjelokupnog društva itekako poremeċen.

    U medijima je sve više vijesti o tatinim sinovima koji su se dokopali novca i od njega „u maniti lik obrnuli…“ kako to vele mudre cetinjske babe a mene navelo da pojam droge relativizujem u potpunosti, sve se pitajuċi ko je u stvari dealer… Onaj koji prodaje ili onaj koji kupuje, jer po objektivnoj logici novac i jeste jedina droga, a vlast samo njena alotropska modifikacija.

    Zato sam se ja, još u vremenu inflacije, pitao ko kome prodaje drogu i još tada shvatio da su dileri, u stvari oni koji svoj novac (jedinu drogu) mijenjaju za drogu evidentno nižega dejstva.

    U tom pogledu dosta je da svakog namjernika uputim na primjer Sveta Maroviċa, od koga teško da ima veċeg ovisnika od ove jedinstvene droge.

    Dakle, kao što ste iz ovoga moglo zaključiti, moja napomena kao duhovnog apotekara glasi:


    • „Držite svoju đecu podalje od ove droge (novca) ako im želite dobro (duhovno) zdravlje.“
    Last edited by metuzalem; 19-01-19 at 19:43.

  5. #405
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default Nomen ist Omen...

    U sveprisutnoj dramatici svakovrsnog „događanja“ od naroda do Boga i obratno, čoeku svašta pada n´am, pa tako i jastadoh dokono razmišljati o imenima i – omenima – koji ih slijede.

    Prvo mi na um pade da je, ne samo u našem narodu, od svih antičkih imena, najprisutnije ime Aleksandar, te se prupitah zašto u istoj mjeri nijesu zastupljenaq i imena kao što su; Aristotel ili Platon a o Diogenu da i ne govorimo, posebno zato što je i Aleksandar Veliki izjavio; e da nije postao to što je, najrađe bio – Diogen…

    Ovu njegovu dilemu je potvrdio i sam Diogen kada je na prijedlog Aleksandra Velikog da mu ispuni bilo koju želju, rekao.

    „Makni mi se sa sunca….“

    Opštenarodni izbor ovoga (Velikog) imena, ukazuje na to da je narod više upuċen da poštuje moċ prisile nego li snagu mudrosti, te zato za svoje potomstvo bira Ime (Omen) koji ċe mu donijeti više u životu no priċu o bačvi u kojoj je obitavao nezaboravni – Diogen.

    Logična je činjenica, da se pomenuto „Događanje Boga“ događa svuđ osim na Cetinju leži u njegovom opštenarodno Imenu (Omenu) kao „Dilini Bogova“ te cetinjski narod neċe da se čini gužva te je zbog toga protiv.

    Zato se sljedbenici litija umjesto krša (bubulja) Cetinjane gađu otrcanijem vicevima poput onoga đe se momak sa Cetinja đevojci udvara riječima:

    „ E mala, ja se tebi sviđam, a ti….?“

    Ovo je, naravno vic ali samo za onoga ko nije odrastao na Cetinje, đe babe momke, skoro do punoljetstva opominju onom:

    - „Sram te bilo gledaš đevojke!“

    Zato što sam prošao i isprobao sve uzroke i posljedice ovih opomena koje tada nijesmo dovodili u pitanje, cetinjski naraštaj sam podučavao da sve ne gledaju na uobičajan način i da ih, pri namjernim i nenamjernim susretima, đevojke, koje ih - ne gledaju - mnogo bolje vide od onih koje napadno u nih bulje, jer ih one i ne vide, veċ se samodovoljno ogedaju u jihovim razrogačenim očima…

    A ko je to mogao bolje znati od mudrih baba cetinjskijeh… Pa ti viđi
    Last edited by metuzalem; 08-03-20 at 11:11.

  6. #406
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default

    Prije par dana više slučajno nego li namjerno, naleċeh na članak/komentar/ kolumnu izvjesnog Jovoviċa koji se, pritom, izjašnjava kao Baranin odnosno Cetinjanin, veċ prema potrebi, koju preleċeh bez mnogo udubljivanja u tematiku iste sve dok na kraju ne pročita jednu vrhunsku anegdotu koju je autor predstavio kao barsku mada bi, po mojem, više odgovarala cetunjskom duhu i poimanju a govor o tome kako neki pamtni đetiċ pita (mudroga) oca:


    • „E tata, kako bješe ime onoga proljeċnog vjetra te oprašuje voċke i ostali biljni svijet razvigor il…?
    • „ E moj sine, ne znam kako ga imenuju ali po meni bi najprirodnije bilo da ga nazovu – Jebivetar!“


    Ova više nego duhovita anegdota me je podsjetila da sam i sam na ovome topicu, u prilogu pod naslovom „Cvjetna Dolina“ iznio neke osvrte na erotiku oprašivanja, tako da ċu ovu uzgrednu anegdotu u mojoj „Duhovnoj Apoteci“ izložiti kao duhovni preparat visokog spektra…

  7. #407
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default

    Samo dadodam ovaj posebno vrijedan duhovni "preparat" potekao iz duhovne farmakologije antike, koju je, vise nego uspjesno, smijenila savremena supermoderna - postmoderna...

    https://forum.cdm.me/showthread.php?437-Alhemija

  8. #408
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default Propala firma

    Baš kad se odlučih da postarost ovu moju butigu osvjedočim i stvarnim otvaranjem moje „Duhovne Apoteke“ neđe na Balšiċa Pazaru, kad ono, ispriječi mi se, ništa manje no prava pravcata – pandemija. Crtež koji prilažem jeste dugo pripremana skica za firmu koja bi bila postavljena na ulaznim vratima, kako bi sve pametne na vrijeme opomenula da ne ulaze a ostali kako hoċe…

    Toliko!



  9. #409
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default

    Da bih ovu moju butigu uzdigao na ljestvi opštenarodnog interesa, prilažem tekst iz rukopisa: “Cetinje čudesni grad”, pa ko voli nek izvoli…
    - M -

    Razorni komplimenti
    Kad pomislim na sve cetinjske mamine i tatine „kuronjice“ koji, bez svoje krivice, odrastaju u „staklenim baštama“ dječjih vrtiċa i (ili) u udobnnim „samicama“ roditeljskih kuċa i porodičnih stanova, ne mogu a da ne napišem poneku od svojih „požuċelih“ uspomena na vremena kad su slične moguċnosti, za đecu iz vremena tadanje „Obnove i Izgradnje“, odnosno, 70 ( i slovima; sedamdeset godina) prije današnje tzv. tranzicione ere, u potpunosti pedstavljale jednu od mislenih - imenica.
    Zbog toga se, uprkos (ili bas zbog) odmaklih godina, iznova vraċam njihovome forumu, kako bi im mogao predočiti mnogo toga čega su sve poštedeni u vremenima tzv. „tranzicije“ i uputio na moguċnosti koje ona nude. U tom pogledu bi moglo biti dovoljno, da im opišem svoj subotnji odlazak na „Ivanov Pazar“ , kako je tada narod zvao današnju Rijeku Crnojeviċa, koja je u to vrijeme, za narod Riječke Nahije bila, ne samo administrativni nego i centar od životne važnosti.
    Bio je to jedinstven ugođaj, u kasno jutro stupiti na užareni šoder glavne ceste, koji je me je, bez milosti, nabijao kroz tanku kožu opanaka iz „domaċe radinosti“, dok užareni vazduh treperi nad rasušenim kamenjarom bez imalo zelenila. A onda se, poput kakvog broda za spasavanje, u oblaku prašine, pojavi i lijeno zaustavi raskutarena „pruga“ (autobus) cetinjske „Tare“. Kondukteru, uokvirenom vratima, hitro doviknem da nemam para, na što me on pozove da ipak uđem, uz napomenu, da se hitro smjestim u „prkno“ atobusa koje je, ionako, vazda prazno. Bilo je to, u stvari, kao da me je uputio na galeriju pozorišta, jer se u autobusu odvijao uobičajeni „program“ koji se sastojao od „pjesme“ uspaljenih djilkoša i dovikivanja svih onih kojima pazar i nije bio od potrebe, no su krenuli kako bi im „guzica viđela put“. Pa da li je onda uopšte čudno da me forum cetinjske omladineneodoljivo podsjeća na putovanje autobusom „Tare“ sa stanicom ispred nekadašnjeg hotela „Obod“, danas u ruševinama, na čijoj je udobnoj terasi smještenoj nad samom rijekom, veselo nastavljan jednako uzbudljiv – podforum…

    Koliko je ovaj forum „Tare“ uticao na moje shvatanje stvarnosti, dovoljno je da podsjetim opċinstvo koje zalazi na ovaj forum, na moj često upotrebljavani pojam – razornog – komplimenta, koji ponekad upotrijebim, kako bih ukazao, da kompliment nije drugo do podmuklo lažinjanje e da bi se došlo do nekog (sumnjivog) cilja. U neposredno iskustvo koje se tiče „razornog“ komplimenta, uputio me je moj voljeni stric - Panjo Mrgudov - koji mi ispriča kako je jednom prilikom od Rvaša putovao jednim od autobusa „Tare“ a slučilo se da śedne prekoputa jedne mlade i kršne nevjeste, pa kako nije znao kakvu priču da s njom otpočne dođe na pomisao da joj, onako, iz zajebancije, učini ništa manje no – kompliment – da tako lijepe oči poput njenih, ne samo da nikad do tada nije vidio, no da do ovog momenta nije čak ni znao da tako čudesne oči uopšte i - postoje.
    Kako striko Panjo napomenu, posljedica ovog (razornog) komplimenta se iskaza u tome, da ona nevjesta, prvo porumeni, pa onda svoje hvaljene oči razrogači da bi se, onda, otvorenih ustiju zagledala u njega, onda ih nenadno prevrnula, da bi tada, ispod njenog (drvenog) sjedišta, odjednom nastala povelika lokva, nakon čega je, striko Panjo, unezvjereno i uspaničeno uzviknuo:

    -„Au jadna, ti se popiša..!?“

    Prije nego što „dežurni“ autobusa i neki od svjesnih putnika sunuše na ovu nesretnu nevjestu, striko Panjo ustade i ispriječi pred njima, da bi nakon toga glasno i odlučno podviknuo:

    -„Puštite je na mir, jer ona ništa nije kriva no ja, stari ċutuk, koji sam u nevakat krenuo da kupim gomna…“


  10. The Following User Says Thank You to metuzalem For This Useful Post:


  11. #410
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default

    Quote Originally Posted by metuzalem View Post
    Lekcija iz napredne matematike


    Potaknut ne samo ovim događajima već i pojavom pokreta zvanog – Hippie – više onako za sebe, izveo sam jednu veoma dalekosežnu odrednicu da je, u stvari:

    - Mozak, jedini pravi polni organ...

    Od tada sam svoje intimne želje u potpunosti podredio ovom životnom organu, što se u kontekstu ovog čarobnog grada iskazalo kao ono pravo i neizostavno. U to me je najbolje ubijedilo poznanstvo sa jednom egzotičnom Francuskinjom, zanosnom sekretaricom firme Campenon – Bernard po imenu – Marie S.
    Naš prvi susret je bio sasvim poslovan jer sam pored nje morao proći, kako bih stigao do personalne službe na najgornjem spratu ove poznate ustanove i pritm bio itekako zasjenjen dekorom koji me je, prosto kao iz kakve zasjede, dočekao na tako žestok način.
    A kako i ne bi, kad me je, u njoj, docekala zanosna ljepotica crne kose i dugih vitkih nogu koje su uzimale dah, diskretno provirujući ispod, tada tek „uvedene“ mini-suknjice. Pritom je sjedjela za posebno stilizovanim stolom, na kome se vidjelo mnoštvo telefona i interfona , koje je ona elegantno opsluživala u prostoru zastrtom draperijama neodoljivo nalik nekom hramu u kome su se odvijali neshvatljivi rituali...

    Nakon ovog prvog – službenog – susreta slijedili su oni rijetki i slučajni u kantini (restoranu) ove ustanove u koji je ona rijetko zalazila jer su je uglavnom razni šefovi vodili na poslovne ručkove po okolnim restoranima.

    Utoliko više sam bio zatečen kad je ona jednoga dana sjede za moj sto i bez mnogo okolišenja pozva da sa njom za vikend odem na izlet u jedno poznato istorijsko mjesto a nakon povratka u Pariz i u svoj mali, ali zato veoma luksuzan stan, u 15 Arr. gdje ovaj iznenadni susret, uz dobro vino, dovedosmo i do svjetski poznatog – francuskog ležaja. Pri tome (znalački) njoj prepustih režiju sveg onog uzbudljivo neumitnog što na tako ugodan način, slijedi,a što se iskaza veoma ispravnim, jer me je ona svojeručno skide i dijagonalno ispruži po, geometrijski, pravilnom ležaju a onda naprosto „pade“ na koljena svojih divnih nogu, sanjalačkim pogledom osmotri moju uzdrhtalu anatomiju svoju pažnju usredsređujući na moj „muški polni organ“ da bi ga, zatim, uz vreli šapat, pogladila svojim nježnim prstićem koju poprati antologijskom primjedbom:

    - „Oh, que ce q´il est beau, l´homme, quand il - bande...!!!“


    Prevedeno:

    - „Oh kako je lijep muškarac, kad mu se - digne...“


    Tek kasnije, kad sam se osvrnuo po onom luksuzu koj ju je okruživao, shvatio sam u čemu se sastoji njen, jedva shvatljiv izbor - mene - kao pratioca, je taj luksuz plaća neko kome se teško ili nikako - ne diže...

    E, sad nemoj da bi me, slučajno - ovoga puta neko optužio za pornografiju, jer se iz već ranije priloženih topica jasno može zaključiti da se, u stvari, radi o lekciji iz - napredne matematike - gdje se pametna i zanosna Marie upoznala sa jednim od dva broja binarnog sistema u kome broj 1 (i slovima jedan) predstavlja (hm!) „muški polni organ“, opštenarodno poznat pod pojmom – ***** (slovima: [email protected]) – nepoznatim u francuskom, ali i nekim drugim jezicima!?
    - M -
    Pri sredjivanju moje stvaralačke zaostavštine, nalećeh na text sa topica Cetinje tajanstvena duhovna metropola i ne moga a da ga iznesem kao dopunu navedene "akcije napredne matematike" koju dopunjava u mjeri da je slobodno mogu postaviti kao duhovni preparat na polzu onih koji umiju ma'nuti sopstvenom glavom...
    U akvarijumu zlatne ribice...

    -
    Ipak ne bih htio da oni koji ovudijen svraćaju, steknu lažan utisak da sam u ovoj svojoj avanturi krenuo da po antikvarijatima i bibliotekama počnem kopati za starim knjigama, manuskriptima i neshvatljivim traktatima drevnih druida i čarobnjaka, zato ću ih obavijestiti da to nije bio slučaj pošto bi bila prava greota time upropastiti boravak u ovom jedinstvenom gradu i to u veoma zanimljivom vremenu.

    U to vrijeme sam stanovao u jednom tijesnom stančiću u ulici „Naše Gospe iz Lorete“ (rue Notre Dame de Lorette) što se samo po sebi može uzeti kao znak u vremenu, jer život i nije ništa drugo do izvjesna „zavjera“ datih okolnosti, što najbolje znaju baš dežurni cetinjski brašnjomudi. Na ovom stančiću (1. Sprat) je barem prozor bio impozantne veličine a uz to okrenut dvorištu od jedva 2 metra širine, te sam tako imao više nego li dobar uvid u domaćinstvo jedne zanosne cure koju ova činjenica nije smetala da se u svom stanu (u pogledu mene) ponaša sa jedva podnošljivom slobodom. Ubrzo sam upamtio i njen „vozni red“ te jedva da mi je išta moglo promaći, osim u momentima kad bi navukla zavjesu, gest potpuno suprotan onome u pozorštu.., jer se tek tada iza spuštene zavjese počelo nešto homerovsko počelo događati.

    Na zidu, kako uz njen tako i moj prozor, bila je zategnuta lenka za sušenje oprane robe, koja se kretala preko točkića i na taj način dozvoljavala da se veš prostre cijelom dužinom. Ubrzo sam primijetio da njene svilene gaćice težine ne više od dvadesetak grama imaju utisnute dane od poneđeljka do neđelje ili obratno... Ubrzo sam, na svoje veliko žaljenje i saznao ko po ovom jedinstvenom kalendaru vodi svoj uzbudljivi dnevnik, kad sam jednom prilikom zazrio jednog zgodnog momka kad bi razmaknuo zavjesu da ufati malo vazduha.

    No se ni ja nijesam mogao požaliti jer ubrzo nastupiše veoma uspješna vremena nakon poznanstva sa sekretaricom velike građevinske firme u kojoj sam radio. Koliko god su raznorazni šefovi trčali za njom, baš na njenu inicijativu mi je pripala velika čast da je pratim na izletima po okolini Pariza te smo se jednom prilikom obreli u malom gradiću – Žisor (Gisors) – okome sam tek tom prilikom prvi put saznao o krstaškom redu Templara, koji su sa Istoka, osim uobičajenih začina, donijeli znanje i mudrost Orijenta. Lunjajući ovim malim starodrevnim gradićem, u maloj knjižari sa suvenirima i ostalim, zapazih a zatim kupih svježe objavljenu knjigu: „Les Templiers sont parmi nous“ (Templari su među nama) ni izbliza sluteći koliko će mi ova knjiga biti od koristi u mojoj avanturi svijesti.

    Nakon ovog više nego uzbudljivog izleta, ova odlučna ljeepotica me je odvezla u njen mali ali veoma luksuzni apartman, skriven u njegovanoj bašti novoizgrađene rezidencije na bulevaru Grenelle u 15 arondismanu. Ispostavilo se da ona vazda i na svakom mjestu uzima inicijativu u svoje ruke, pri čemu se ja skoro ništa nijesam pitao ali me to i nije mnogo brkalo. Iako je više zvučalo kao uputstvo a ne naredba, Mari me dovede pred ogroman „francuski ležaj“ i mazno zapovijedi da se oslobodim ono malo odjeće a onda legnem na leđa i dignem ruke iznad glave. Potom odnekuda donese poveliki svileni šal jarko crvene boje, uokviran rubom zlatnožute sa mnoštvom zlatnih šara u sredini a koji je neodoljivo ličio na današnju državnu zastavu Crne Gore, koje tada nije bilo ni u pomislima. Bez mnogo priče sveza mi ruke za uzglavlje a onda izmače i skoro pobožno pade na obla koljena svojih raskošnih nogu, poluotvorenih usta i zamagljenog pogleda uprtog u moje međunožje, svojim nježnim prstićem me dodirnu „onamo đe treba“ i ushićeno prošapta:

    - „L´home est beau quand il bande…!“ (muškarac je lijep kad mu se digne.)

    U tom momentu još nijesam slutio da će me lijepa Marie neočekivano proizvesti u, kako bi to pristojan narod definisao, sexualnog gladijatora, jer njeni postupci stadoše neodoljivo potsjećati na ulogu neke od onih lijepih cirkuskih jahačica koje na dresiranim konjima izvode mnoštvo atletskih vratolomija, da bi na kraju s lakoćom skliznula sa oblih konjskih leđa i publiko obasule osmjesima i poljupcima, s pravom očekujući gromki i dugi – aplauz. Ova grešna usporedba mi se nametnu čim me lijepa Marie zajaha i otopče svoju raskošnu numeru kojoj se predano i sa zadovoljstvom prepustih. Tek tada se osvrnuh po onom luksuzi i malom apartmanu koji je onako bez zavjesa i jarko osvijetljen bio nalik velikom akvarijumu sa zlatnom ribicom koja je mogla da ispuni mnogo želja i to bez pitanja. Shvatih i da svu ovu raskoš finansira neko kome se rijetko ili nikako ne – diže.

    Tog nevidljivog sponzora mi je ona kasnije i predstavila uz napomenu da, ukoliko uspijemo da mu se digne, slijedi pozamašna premija. Tek tada, kad vidjeh nekoliko osvijetljenih prozora na okolnim zidovima, postade mi jasno zbog čega na ogromnim prozorima nema zavjesa a isto tako da sam na ovoj areni i ne znajući, pred veoma zahtjevnom i publikom široke ruke, odigrao zahtjevnu ulogu jebačkog gladijatora.


  12. #411
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default O "Nevjesti Jadrana" uz historijsko-geografskog i... ugla

    Pri sredjivanju moje stvaralačke zaostavštine, nalećeh na dolje text sa sajta CG Dijaspore:

    Još davno, pjesnik A. Šantić je, u svom pjesničkom zanosu, Boku Kotorsku nazvao;

    Nevjestom Jadrana,

    no ja ću biti uveliko prozaičniji, iako ne bez (veoma) izvjesne erotike koja, normalno, i ide uz mladu i vrelu nevjestu.

    Još davno, dok sam bio mlad i kada ama baš niti jedna asocijacija nije mogla proći ikakve bez erotske primisli, kad god bi diskutovali o istoriji i kulturi, moje sagovornike bih redovno opominjao da zapaze izvjesni erotski nagovještaj koji je zračio iz geografskih oblika Sredozemlja:

    - "Pogledajte, govorio sam im u zanosu mladalačkom; uzmite da je u “Italijanskoj čizmi” ženska noga, tada će vam se, neumitno, nametnuti pomisao da bi njena pi
    čka morala doći tačno na mjesto Boke, sa Skadarskim jezerom kao mjehurom u pozadini, pa da bi time ova naslućena anatomija Balkana mogla biti izrazena u potpunosti".

    I ne samo to, nego i cio zaliv neodoljivo sluti anatomsku gradu ovog progenitivnog ženskog organa, a i sama istorija svjedoči, da nije bilo ni carstva ni kraljevstva u Evropi koje nije, barem jednom, pokušalo da svoje žezlo, do balčaka zabije u toplu i primamljivu pitominu ovoga zaliva.


    Od svih njih, jedino je Turska imperija pokazala veoma visoku - rafinesu, time što je od ovog zaliva zauzela Herceg-Novi, grad koji baš zauzima mjesto dražice na samom ulazu u ovaj nadasve uzbudljiv geografsko-istorijski prostor. Sad se tek nazire pravi smisao napada na Dubrovnik, kada je Slobo, Crnogorcima, lukavo i podlo uvalio ovaj epski podvig, kako bi potom, naseljavanjem Srba iz Krajine, (velika!) Srbija i nakon odvajanja Crne Gore, u potpunosti mogla doći u posjed erotike eventualnih istorijskih - jebačina - u svijetloj budućnosti, na ovom ionako jebenom Balkanu. Prema ovom iznenadjujućem aspektu, nije nimalo čudno što se toliko političkih picajzli mota i nepodnošljivo guzi po lijepom gradu Herceg- Novom.

    Ovo uzmite ozbiljno ili kako god hoćete, jer to nikako ne mijenja stvar da je CG bila i biće još dugo, jedinstvena - "erogena zona” - cjelokupne Evrope...


  13. The Following 2 Users Say Thank You to metuzalem For This Useful Post:


  14. #412
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default Marina moja dobra...

    Ma kakvi dobra - najbolja..,

    još kad se śetim 2000. godine zadnjeg milenijuma, kada sam je upoznao prilikom Svjetske Izložbe u Hanoveru
    na kojoj je i dobila jedinstvenu priliku da baš na svjetskom nivou prikaže svoju tada uveliko osporavanu umjetnost.
    Potražio sam je i mi smo se sreli na takoreći “rodbinski” način, budući da je i ona smatrala Cetinje gradom svog (duhovnog) rođenja.

    Kad jutros pročitah njen intervju u “Nedeljniku” sjetih se tog susreta i veoma obradovah mudrom pogledu na svijet i život,
    koji sam slutio i prilikom našeg nenamjernog susreta. Zbog toga s pravom smatram da ovaj njen pozni osvrt i pripada u ovu moju butigu
    i to među punopravno odabrane - ABC- flastere za preventivnu upotrebu.


    U tom smislu prilažem i link članka pod naslovom:


    Marina Abramović: “Seks mi je veoma važan. Posle menopauze, postao još bolji. Sada imam dečka koji je mlađi od mene 21 godinu”



    https://www.nedeljnik.rs/marina-abramovic-seks-mi-je-veoma-vazan-posle-menopauze-postao-jos-bolji-sada-imam-decka-koji-je-mladi-od-mene-21-godinu/

  15. The Following User Says Thank You to metuzalem For This Useful Post:


  16. #413
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default


    07.07.2004. Veliki majstor veli:
    Овај инфериорац увек се упиша од среће када му неко каже да је глуп, неталентован, пизда, необразован, умишљен. Онда има макар сатисфакцију да га је неко приметио, упутио му неку реч, неко је потрошио време на њега: тада маше репом од среће и има изговор да одговори.
    Када га пљунеш, њему опет лепо.


    Ovaj nadahnuti osvrt Velikog Majstora ( nickname Aleksandra Rakovića, rekoše...) na moju ličnost sam još prije toliko vremena prihvatio kao izvjesno priznanje (iako sa negativnim predznakom) još tada naslućujući da njemu, ionako, u skoroj budućnosti sljeduje značajna uloga svetosavskog psihologa sa misijom da felerični - Crnogorski Narod - vrati na fabričko podešavanje pa ako ne uspije da onda uputi sedam i po miliona osvjedočenih Srba da po kratkom postupku “razjebu” stotinak hiljada otpadnika koji se smatraju -Crnogorcima.
    Ovaj prilog ostavljam i zbog odluke da i konačno objavim (duhovni) stečaj (bankrot) ove butige, zadovoljan što će ulogu stečajnog praviteljstva preuzeti novootvoreni sajt:

    crnogorskiportal.me


    I to u rubrici - Korona i dokolica -
    đe ova moja butiga izlazi u nastavcima.
    Prilažem i link pa ko voli nek izvoli:

    http://crnogorskiportal.me/kategorija/16

  17. The Following User Says Thank You to metuzalem For This Useful Post:


  18. #414
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,672
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    95
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    27019

    Default

    Iako sam u predhodnom postu objavio bankrot svoga stvaralaštva, ne mogah a da se ne osvrnem na tekst iz kolumne V. Ivančića u kome se on pominje pornografiju, koju sam ja poodavo označio kao - duhovnu.
    Evo narečenog teksta:
    Zazivajući spasonosnu “istoriju” koja se ima roditi iz filmske fikcije, Aleksandar Vulin duboko u sebi skriva i onu faktografski potkrijepljenu istinu koja u srpskoj državnoj kinematografiji nije ekranizovana, niti će uskoro biti: u Domu kulture u Pilici kod Zvornika više stotina muškaraca dovedenih iz Srebrenice ubijeno je u bioskopskoj sali, i to tako što su bili postrojavani na pozornicu iza koje se nekad nalazilo filmsko platno, dok su puščane cijevi rigale vatru kroz otvor za kinoprojektor. Eto ti filma.

    E sad,
    kad bi nekim čudom izvođači pomenutog masakra bili privedeni (hm!) pravdi, vjerujem da bi njihovu odbranu preuzeo Dr. Vojislav Šešelj u kojoj bi njjihov postupak, umjesto gonocidan kvalifikovao kao izvjestan umjetnički performans u smislu, narodu omiljene, filmske estetike umiranja i pogibije...


Page 17 of 17 FirstFirst ... 71314151617

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •