https://www.instagram.com/p/CsbCMFkN...JiY2I4NDBkZg==
e cudo li su baba i đed...
dostinu su i podigli....
Sent from my 2201117TY using Tapatalk
Last edited by hercules; 21-05-23 at 22:21.
Loe stvari dolaze u paketu, za dobre stvari treba vremena.
Nažalost, nisam upoznala nijednog djeda, jedan je poginuo u ratu a drugi poginuo na biciklo 5 godina proje nego sam se rodila. Ali zato sma imala sreće da su mi obje babe živjele na 500m od mene i da su dožovjele duboku starost. Baba je bogatstvo. I dan danas mi unučad spominjmeo njihove izjave, izreke, dogadjaje a nijedna nije imala preko 3 razreda osnovne. Ali nekako su bile prirodno mudre.
Nisam za to da babe podiži unučad, ali jesam za to da sa njima provode što više vremena.
Zašto se u Pg kaže djed a kod nas na primorje djede?
I mi vičemo djedeee,jer malo slabije čuje,mada mislim da sam omaio odgovor
Inače,jedno dijete mi je 8 sati dnevno provodilo u vrtiću,drugo 9sati kod babe i đeda.E ako znam koje je bolje ispalo.Subjektivan sam,mora bi to neko sa strane pogledat.
Inače i jedno i drugo "podizanje" imaju mana i prednosti
Sent from my 2201117TY using Tapatalk
Last edited by joni; 26-05-23 at 07:19.
8 sati druženja sa vršnjacima je ipak bolje nego sa babom i đedom.
Obično budu razmažena djeca, mada i to zavisi od dosta faktora. Nisam roditelj, ali jesam ujak četvorici mangupa, pa znam kako umiju da snađu.
o.t.
Sa majčine strane su preminuli dok sam bio mali, i pamtim samo babu.
A sa očeve strane, nisam imao nikakvu povezanost sa njima.
Čudno je to.
Mislis kod babe i djeda su pa su 8 sati napolje na poligon samo lopte i igre....
a kod babe i djeda samo kad treba da jedu...
ovako je kod mojih kad djeca odu odmah svoji vrsnjaci i napolje ne ulaze u kucu, a kod tasta i taste oni su vec zastitnicki nastrojeni tu djeca ne izlaze napolje zbog komaraca,krpelja,da ne padne
Sent from my 2201117TY using Tapatalk
Meni su sa očeve i majčine strane bili dva svijeta,pri tom u svakom smislu i geografski/dužina/širina kao i stil života sušte suprotnosti.
Ovaj sa majčine strane je bio vojno lice znao je da uvodi razna pravila od jutra do mraka.Kad nas pošalju u Beograd kao da smo vojni rok služili.
Nevrmajnd,ono što meni smeta roditelj/njihovi roditelji jeste jedan momenat gdje ovi drugi ne kapiraju u nekim slučajevima da se dogovor između roditelja i djeteta ne smije kršiti sa strane.Rušenje autoriteta da se prevede.
Ili banalno ovaj ima jedna pravila ovaj drugi to pravilo prekrši jer njemu unuk/unuka budu kao da su opet oni u nekoj ulozi koju su odradili.
No pasaran!
Ja djedove nijesam imala, obojica su u drugom sv.ratu izginuli, a kod babe majčine maćehe sam rado isla iako realno nijesmo bile u krvnom srodstvu, ali imam lijepe uspomene na nju iako je umrla kad sam bila tinejdzerka...tatina majka je bila najbolja baba na svijetu, najbolja zena na svijetu, prava crnogorska baba sto neko gore rece bez skole a beskrajno mudra, zena koja je pregurala mnogo nevolja preko svojih pleća, teškoga zivota, nepravdi i nedaća, koja je docekala i troje praunuka ali je ipak umrla prerano i po godinama i po potrebi da je imamo sto duze uz sebe. Samo ću reći da sam od svoje 17 do 19 godine svojevoljno posla da zivim kod babe da ne bude sama...moja setra od tetke nam se pridruzivala često i mogu reći da mi je to bio najljepši dio djetinjstva i mladosti...a imala sam predivno djetinjstvo i mladost. Baba, kao neko ko je živio u tradicionalnoj porodici, u patrijarhatu koji je bio zaguljen i potpuno lišen emptije prema ženskom biću ako ti nije majka (a i tad je morala biti krojena po njihovim, muskim, moralnim standardima) je bila jedna presiroka, prerazumna i prenjezna baba i cesto sam je "koristila" da tatu obradim za neke mladalcke gluposti....a on je majku slusao i pod starost Malo li je puta slagala za mene a tata nije ni pomislio da posumnja u majku...i ne zaboravite tada su to bile zbilja nevine greske...izlazak sa momkom umjesto do 10 do 11...a tata zove u 10 ipo a baba kaze "legla je, pusti dijete sad, necu da je budim da bi s tobom pricala"
Sovrenstvo tvorenija, tainstvene sile boe,
nita ljepe, nit je kada, niti od nje stvorit moe!
Podigao sam se sa đedom i babom na selo, ubrao kilometre drva, naučio da kosim, orem, frezujem, radim sve moguće.
Nema te ljubavi kao od đeda i babe, to bezrezervno "evo ti sve".
Čudo je kad djeca osjete tu vrstu pažnje, to te oblikuje na neki poseban način...
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks