TITO vs DRAŽA, rat koji traje...

[Buva+gacce]

Ja najveći problem vidim u tome što se "mirenje" zasniva na temeljima fašizma.Kao što je u one dvije emisije rekla ova istoričarka da dozvoliš da ti zemlja od države pobjednice postane poražena i pravljenje "sindroma" žrtve koja pogoduje nacionalističkom narativu i pripremu za neko "obračunavanje" i "revanš" sa svima "neprijateljskim" narodima.I što reče ona da ponovim otpali su na kraju i Crnogorci a uvijek su tu bili barem Crnogorci.

Eto takva je politika Srbije od devedesetih i ne samo devedesetih da su elite napravile neprijatelje od svih sa kojima se Srbija graniči.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

Sve ovo može i mnogo jednostavnije.

Revizionizam, i to vazda, ima milion formi i oblika, faza i koraka. Ali i vazda dva zajednička, osnovna: prvi i poslednji.

Prvi korak revizionizma je uvijek relativizacija.
U našem primjeru, to izgleda najkonkretnije ovako:
06.04.1941. Njemačka te napada. Išćeruje ti Kralja, razara ti Otadžbinu, ubija ti Narod.
25.08.1944., tj. tri i kusur godine poslije, ti gineš na Krnovu.
U njemačkoj vojsci, boreći se protiv pripadnika svog naroda, protiv Kralja i Otadžbine (koji su u tom trenutku već zvanično prihvatili NOV kao vojsku, a odrekli JVuO- sporazum Tito/Subašić), rame uz rame sa koljačima kojima se ruke još od krvi nisu osušile. Od krvi tvog naroda.
26.11.2023. neko ti sugeriše da treba to posmatrati sa ljudske strane, empatijske, sa razumijevanjem za tvoje unutrašnje borbe i motive, koji su možda bili časni, plemeniti i patriotski, teški, subjektivni, zbog čega te treba razumjeti, ljudski i samilosno...
Pa ne može.
Jednostavno je. Nema motiva i lične unutrašnje borbe koja može da opravda to što si 25.08.1944. pripadnik njemačke armije.
Nema ničega što može da opravda što ratuješ rame uz rame sa koljačima svog naroda, a protiv svog naroda. U tom trenutku, i Kralja i Otadžbine.
I, pošto nemaš opravdanje za tako nešto, nema ni razloga da se cijeni i razmišlja o tvojim subjektivnim unutrašnjim previranjima.
Jer si izabrao i do kraja ostao uz sasvim pogrešnu stranu. I ljudski, i moralno, i etički, i subjektivno, i objektivno.
I to je ono što ti je presudilo, a ne partizani.

Poslednji korak revizionizma je uvijek zamjena teza.
Npr.-
Ja ti ubijem nekog, bez razloga, nevinog, i na pravdu boga.
Ti me ne voliš.
Prođe par decenija, ja na slobodu, izdržao svoje.
Ti me i dalje ne voliš.
Ja krećem da pričam o svojim unutrašnjim borbama, previranjima, subjektivnim greškama zbog toga... Tražim razumijevanje.
Ti me naravno tek onda ne voliš. I krećeš naravno iz sve snage da pričaš o tome kako sam ti ubio nekog na pravdu boga.
Onda dođe neko treći, i objašnjava ti kako ta tvoja vika ne vodi u pomirenje. I kako treba imati razumijevanja, jer svi su ljudi božja stvorenja, i što sve ne.
I, na kraju takve vrste priče, slijedi zaključak da nisam ja kriv što sam za ubistvo tražio razumijevanje, nego ti što mi ga ne daš.
Pa se tako isto danas ''ometanje poomirenja'' ne spočitava onima koji na sav glas krivotvore istinu, nego onima koji je brane.
Jer, naravno, da je ne brane, onda bi se neko tu sigurno izmirio.

Sva ova priča prethodna je zapravo baš takva.

Prvo se relativizuje ko su bili četnici na Krnovu 1944.
Jer su bili njemački vojnici, saborci koljača svog naroda, i tamo su ratovali i protiv svog Kralja, i protiv svoje Otadžbine, i, ključno, protiv svog Naroda.
Čime su im svi patriotski, plemeniti, i ostali ljudski, subvjektivni motivi, sasvim isključeni.

Poslednje se, u ime ljudskosti, razumijevanja, empatije, pretvaraju u ''cvijeće''.
Jer, naravno, ljudski je da im se može držati parastos, i označiti grob. Ništa sporno.
Ali, umjesto da se pretvaraju u ''cvijeće'', onda se na tom parastosu kaže:
''Nikada im se ne mogu zaboraviti greške, izdaja, i zločini. Ali neka im se zna imena, groba, i pomena. I to su nečija đeca, i nečiji roditelji. Tako je i božije, i ljudski''.

I onda priča o ljudskosti ima svoj smisao. A dotle, ovakva kakva nam je ispričana i predstavljena, ta priča je brutalna zamjena teza, i brutalno izvrtanje istine.

[outline]

Vučić je rekao da su partizani i posrani četnici jedno i to je amin za mandu, pipuna, snp, uraše i priličan broj glasača dfa kod nas


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Bluemoon]

Sve to stoji no meni je u cijeloj priči poražavajuće da zemlju koja je bila na pravoj strani jedna radikalčina od Vučića predstavlja ka da je svo vrijeme bila na strani fašista.Da li to meni smeta,da užasno mi smeta jer je Srbiju stavio u situaciju da je ona gubitnica i ne samo on ona pominje i Ćosićevo izvrtanje u WW1.To su lažovi koji su radi svojih interesa uništili sopstvenu zemlju i sopstveni narod relativizacijama,iskrivljavanjem činjenica,urušili zemlju koja je dala toliko od sebe u borbi protiv fašizma.
I sad opet se vraćam na Mađarsku oni su u usponu fašizma sa ovim Orbanom a imaju i prošlost đe jesu kao zemlja bili saradnici nacistima a Srbija koja se borila protiv fašizma je došla u situaciju zbog ovog kruga ljudi da izvrši nevjerovatnu gimnastiku i dođe do ovoga đe je danas.

[high]

Sva ova priča TITO VS DRAZA se u CG pretvorila u stereotipnu bitku dobra i zla. Anđeli Vs armije pakla. Nebitno koji su koji. Izginuli su i jedni i drugi ali eto jedni imaju pravo na žal i spomenike, a drugi nemaju. Moral? Ovo jeste pitanje morala i odveć poznate istine da moral kreira pobjednik. Onaj koji je loše prosuđivao ne samo da gubi istorijski već i pravo na žaljenje, saosjećanje, milost... Biti nepromišljen ne cini nekog manje ljudskim bićem i predmetom i patnje, bola, nepravde, tuge... ili čini? Nekako su Dražine legije imale manje sreće u odnosu na Titove ali kod ovih drugih se vidi ovo o čemu govorim. Pobjednički moral. Tako da su ovi prvi imali sreće tu da se ne pokažu isti kao i ovi drugi, a jesu isti nema sumnje. Jedan je to narod i jedna žrtva u ratu.

Davanjem više prava Dražinim legijama nego što imaju sada bi bez sumnje bilo politički iskorišćeno od strane kvazi-vojvoda i četnika u pokušaju. To stoji. Ali šta je sa onim ljudskim da svako zaslužuje opelo, spomenik, pomen... Ostaje da svako ponaosob razmisli da li naša ljudskost seže dalje od ljudskosti identitetske grupe koja je vidimo ograničena identitetom kao krunom razuma. Nije ni "k" od krune da se razumijemo no "k" od jedne druge riječi al ajde. U našoj državi neko mora biti dobar, a neko zao. Mora. Balkan. Nema tu pomirenja. Paradoksalno, kad to shvatimo i prihvatimo napravili smo prvi korak ka pomirenju.

Ovo nije potpuno tačno. Do pomirenja i jeste i nije došlo.
Meni se čini da je do konačnog ''pomirenja'' nekadašnjih partizana i četnika je došlo prije desetak godina. Pomirila su ih groblja, tada su umrli zadnji, bar ovi koje sam ja poznavao.
Bilo je ''pomirenja'' i prije toga. U mojoj široj porodici je bilo i jednih i drugih.
Na planini, u kući kod đeda, početkom 80-tih, jednog ljeta, slučajno su se sreli jedan penzionisani pukovnik JNA i čovjek koji je do sredine 42 bio u ličnom obezbjeđenju Draže Mihajilovića. Obojica dalji rođaci.
Priča je bila duga i dosta toga su jedan drugom priznali. Ko je ubijen samo jer je bio Musliman, ko je posle rata ubijen iz ljubomore jer je bio imućan, ko je lagao da će se u komunizmu sijati jednom , a žnjeti 5 godina itd.
Ako Vam šta znači, pukovnik je objasnio da su kod partizana najviše zločina napravili Skojevci, jer su se tako dokazivali.
Četnik je objasnio da je Draža bio glup i uobražen čovjek. Da je Draža lično pred njim ubio nevinog seljaka u blizini Kolašina. Zato je napustio Dražu i jedva ostao živ. Ali to je posebna priča, scenario za film.
Sve su usaglasili, samo se nisu mogli dogovoriti ko je prvi počeo.
Pričali su normalno, bez tenzija, ispovijedili su se jedan drugom i mom đedu. Ja sam bio osnovac koji je slušao sa strane.
Loše je što njihovi sinovi, danas, 40 godina nakon ovog događaja, ne pričaju i skoro mrze jedni druge.

[Buva+gacce]

Ovo nije potpuno tačno. Do pomirenja i jeste i nije došlo.
Meni se čini da je do konačnog ''pomirenja'' nekadašnjih partizana i četnika je došlo prije desetak godina. Pomirila su ih groblja, tada su umrli zadnji, bar ovi koje sam ja poznavao.
Bilo je ''pomirenja'' i prije toga. U mojoj široj porodici je bilo i jednih i drugih.
Na planini, u kući kod đeda, početkom 80-tih, jednog ljeta, slučajno su se sreli jedan penzionisani pukovnik JNA i čovjek koji je do sredine 42 bio u ličnom obezbjeđenju Draže Mihajilovića. Obojica dalji rođaci.
Priča je bila duga i dosta toga su jedan drugom priznali. Ko je ubijen samo jer je bio Musliman, ko je posle rata ubijen iz ljubomore jer je bio imućan, ko je lagao da će se u komunizmu sijati jednom , a žnjeti 5 godina itd.
Ako Vam šta znači, pukovnik je objasnio da su kod partizana najviše zločina napravili Skojevci, jer su se tako dokazivali.
Četnik je objasnio da je Draža bio glup i uobražen čovjek. Da je Draža lično pred njim ubio nevinog seljaka u blizini Kolašina. Zato je napustio Dražu i jedva ostao živ. Ali to je posebna priča, scenario za film.
Sve su usaglasili, samo se nisu mogli dogovoriti ko je prvi počeo.
Pričali su normalno, bez tenzija, ispovijedili su se jedan drugom i mom đedu. Ja sam bio osnovac koji je slušao sa strane.
Loše je što njihovi sinovi, danas, 40 godina nakon ovog događaja, ne pričaju i skoro mrze jedni druge.

Pogodio si u centar. Koje pomirenje?

''Pomirenje'' o kojem se danas toliko naglaba je mitska kategorija. Tačnije, ne postoji. Odavno je okončano.

Partizani i četnici su se pomirili kada je rat okončao.

Počeli su 1944., u rano proljeće. Sa prvim pozivom NOVJ svima koji (citiram) ''nisu okrvavili ruke zločinima'' da pređu u njihove redove.
Nastavilo na jesen, nakon proglasa Kralja Petra, kada je poziv ponovljen.
Iako današnji ''revizori'' na ovu temu vole da se prave mrtvi, kao da ne postoji, većina istoričara je saglasna da je ukupan broj četnika koji je tada prešao u partizane bio između 60 i 75%.
U svakom slučaju, broj je bio značajno veći od polovine.

Pomirenje je okončano okončanjem rata.
Jer su od tad pa na dalje živjeli i rađali nove generacije u istoj zemlji.
Ne kažem da su se idealistički voljeli i da su skupa mirisali cvijeće. Ali nisu ratovali, i zajedno su iste stvari na istom mjestu radili.

I nikome tu više nije ostalo šta da miri, živio se sasvim normalni život. Iako ove savremene legende kažu drugačije.

A to ''pomirenje'', što se danas gura, nije pomirenje. Nego floskula, pod koju se ukriva nešto sasvim drugačije.

U onom našem primjeru, ''pomirenje'' znači da svi danas treba da prihvatimo da je tada na Krnovu izginulo ''cvijeće crnogorske mladosti''.
Iako znamo da to nije istina. Na Krnovu je izginula njemačka- okupatorska vojska, došla iz našeg naroda. Drugačije se to zove ''izdajnici''.

Ali, ako to ne prihvatimo, onda smo protiv ''pomirenja''.

Nije to nikakvo pomirenje, niti ima šta da se miri. Sve su se te duše odavno smirile. Ovo je revizija istorije. I nije u svrhu Drugog svjetskog rata, nego u svrhu današnje politike.

Koja nas dijeli. Ali, oni koji čuvaju istinu nisu i ne mogu biti ti koji nas dijele. Jer je istina jedna i nepodijeljena. Kome god odgovarala ili ne.

[Buva+gacce]

I, da zaokružim priču o ocjeni prirode četničkog pokreta iz tog vremena, i prirode onoga što bi trebalo da se ''miri'' i pretvara u ''cvijeće''. Kroz riječi nekoga ko je to rekao mnogo smislenije, nadarenije i jasnije od mene:

''Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom.''

Ovo je bilo adresirano direktno Draži Mihailoviću, i njegovima. I nisam citirao J.B. Tita, nego Petra II Karađorđevića.

[Caesar]

I znaci necete da oprostite jedni drugima. Nice. Mozda ako necete u ljubavi mozda sledeca verzija mog prethodnog posta bude prijemcivijaza usijane glave.
pricao sam o ovome. Suprotstaviti se jednoj Njemackoj posle tolikih ratova je bio akt kretenizma. Koliko je omladine izginulo a moglo se klimat glavama. Sloboda, crnogorci ne ljube lance i ostala sranjnja su preovladala. Brzo li se raspade drzava posle smrti ćopavog zagorca. Takvu drzavu jedino su mogli da naprave isti oni koji su nas suprostavili sili kao sto je Njemacka. Dakle, kreteni. O četnicima neću jer vidim da već imate stav koji cetnike svrstava u kategoriju ovig prvih. Jedan narod je to ipak. I tako ova tema bi trebala da se zove kreteni vs kreteni. Ako ne mozete da oprostite u ljubavi onda mozda mozete u dokaznom kretenizmu jednih i drugih. Koje od njih ja vise volim? Sta znam, sok od jabuke ili borovnice isto mi je. Shvatanje ovog gore isto vodi pomirenju. I nemojte kumim vas kapicom o slobodi, busanju u prsi junacke, lancima…To je za paljevine. Valjda smo iznad toga.

[Bluemoon]

Ovo nije potpuno tačno. Do pomirenja i jeste i nije došlo.
Meni se čini da je do konačnog ''pomirenja'' nekadašnjih partizana i četnika je došlo prije desetak godina. Pomirila su ih groblja, tada su umrli zadnji, bar ovi koje sam ja poznavao.
Bilo je ''pomirenja'' i prije toga. U mojoj široj porodici je bilo i jednih i drugih.
Na planini, u kući kod đeda, početkom 80-tih, jednog ljeta, slučajno su se sreli jedan penzionisani pukovnik JNA i čovjek koji je do sredine 42 bio u ličnom obezbjeđenju Draže Mihajilovića. Obojica dalji rođaci.
Priča je bila duga i dosta toga su jedan drugom priznali. Ko je ubijen samo jer je bio Musliman, ko je posle rata ubijen iz ljubomore jer je bio imućan, ko je lagao da će se u komunizmu sijati jednom , a žnjeti 5 godina itd.
Ako Vam šta znači, pukovnik je objasnio da su kod partizana najviše zločina napravili Skojevci, jer su se tako dokazivali.
Četnik je objasnio da je Draža bio glup i uobražen čovjek. Da je Draža lično pred njim ubio nevinog seljaka u blizini Kolašina. Zato je napustio Dražu i jedva ostao živ. Ali to je posebna priča, scenario za film.
Sve su usaglasili, samo se nisu mogli dogovoriti ko je prvi počeo.
Pričali su normalno, bez tenzija, ispovijedili su se jedan drugom i mom đedu. Ja sam bio osnovac koji je slušao sa strane.
Loše je što njihovi sinovi, danas, 40 godina nakon ovog događaja, ne pričaju i skoro mrze jedni druge.

Meni su jedan i drugi đed bili u partizane ali najjače mi je bilo kad se njih dvojica nađu pa pričaju o raznim divizijama.Baba (s tatine strane) svo vrijeme nešto ćuti i radi u kuhinji tek će ovaj iz Beograda da ga potkači pa veli,jel znaš ti prijatelju da su Crnogorci imali najžešće četnike?Ovaj drugi samo što ne proključa pa veli ženi čuli ti što on reče?
A ona odgovara ne čuh ja ništa a bolje bi tebi jadan ne bio da se praviš da ništa čuo nisi.Gosti su ti u kuću.

Jes jes baš ono djetinjstvo zna čoeka da zaHebe ka ništa.

[ASC]

I znaci necete da oprostite jedni drugima.

Ne vidim šta to neko ima meni da oprosti budući da nikome ništa nisam napravio.
A što se tiče praštanja genocidnim ideologijama koje počivaju na etničkom čišćenju i onima koji bi da ih revitalizuju, iste treba suzbijati i gušiti na vrijeme, prije nego dobiju priliku da nam prirede rimejk dešavanja 1941-1945/1991-1995.

Nice. Mozda ako necete u ljubavi mozda sledeca verzija mog prethodnog posta bude prijemcivijaza usijane glave.
pricao sam o ovome. Suprotstaviti se jednoj Njemackoj posle tolikih ratova je bio akt kretenizma. Koliko je omladine izginulo a moglo se klimat glavama. Sloboda, crnogorci ne ljube lance i ostala sranjnja su preovladala. Brzo li se raspade drzava posle smrti ćopavog zagorca. Takvu drzavu jedino su mogli da naprave isti oni koji su nas suprostavili sili kao sto je Njemacka. Dakle, kreteni. O četnicima neću jer vidim da već imate stav koji cetnike svrstava u kategoriju ovig prvih. Jedan narod je to ipak. I tako ova tema bi trebala da se zove kreteni vs kreteni. Ako ne mozete da oprostite u ljubavi onda mozda mozete u dokaznom kretenizmu jednih i drugih. Koje od njih ja vise volim? Sta znam, sok od jabuke ili borovnice isto mi je. Shvatanje ovog gore isto vodi pomirenju.

Kolaboranti, fašistički saradnici, kreatori genocidne ideologije i njeni izvođači, pripadnici pokreta koji je ubijao nedužne ljude ako su pogrešnog imena, od đeteta do staraca, sa jedne strane,
i antifašisti, borci protiv okupatora, oslobodioci države sa druge strane.

Istina, imali su i ovi drugi zločina prema ideološkim protivnicima, ali da će bit "sok od borovnice i sok od jabuke", oće kad na vrbi rodi grožđe...

Shvatanje ovog gore isto vodi pomirenju.

Ja sa obožavateljima lika i djela Draže Mihailovića imam želju da se mirim taman koliko li sa obožavateljima lika i djela Anta Pavelića ili Ratka Mladića.

[high]

Ja ne bih koristio termin pomirenje, a ni termin opraštanje. Događaje za vrijeme tog rata treba arhivirati nešto korektnije nego što je to urađeno nakon rata.
Tu ima prostora za poboljšanja i saopštavanje potpune istine.
Ona dva rođaka su upravo to i uradila, priznali jedan drugom, a i sami sebi, istinu.

U cilju boljeg arhiviranja evo priče broj 2. Ovo je meni pomoglo da počnem da razmišljam na potpuno drugačiji način. Imao sam 12 godina, razgovor se desio 80-tih.
Opet na planini, ljetnji raspust, pa ja kod đeda i babe.

Baba: Znaš li ti onu malu pećinu tu iznad Vrtića?
Ja: Znam, naravno...što?
Baba: Je si li bio unutra?
Ja: ( ne znam zašto me pita, pa ćutim....)
Baba: Je si li bio?
Ja: Naravno, jako uska, dugačka svega 6-7 metara, na kraju ima proširenje na desnu stranu. Samo dijete može da uđe.
Baba: Tačno tako. Tu smo krili hranu za vrijeme rata.
Ja: Zašto?
Baba: Pa kad naiđe vojska hoće sve da pojedu, a ja onda nemam šta djeci da dam. Tu nisu mogli da uđu, a spolja izgleda da nema ništa. Slala sam djecu da odnesu i donesu šta treba.
Ali su oni ljuti kad ništa ne dobiju, znaju da negdje imaš, pa tuku. Zato smo kad naiđe vojska bježali u ovu šumu iznad kuće.
Ja: ( već sam znao da je u familiji bilo i četnika i partizana, ali se baba nikad nije izjašnjavala koji su joj bili draži....sad mi je jasno zašto. I onda ja u trenutku smišljam lukavo pitanje, da konačno saznam)
A jeli baba, od kojih ste vi bježali, od četnika ili od partizana?? ( i onda sav ponosan na sebe, čekam odgovor)
Baba: E moje dijete, pa kakve to veze ima, svaka vojska je gladna.

[NHM]

Ništa od navedenog ne mijenja činjenicu da su se četnici borili na strani nacista, a partizani protiv nacista. Da neko gura priču a bilo je što je bilo, idemo dalje - pa i nekako da se razumije. Ali to nije slučaj. Gura se priča da su četnici bili isto što i partizani i to se promoviše kroz zvaničnu obrazovnu, kulturnu, državnu i crkvenu politiku susjedne nam države. Jer kako da se gura načertanijska priča ako je više puta pokušana da se ostvari na zločinački način? Kako zvanično izigravati žrtvu kad si zvanično bio dželat? Kako opravdati dalje guranje hegemonističke politike ako je istorija te politike puna pokušaja sprovođenja koji su joj okrvavili ruke na najprljaviji način? E pa nikako.

[high]

Zašto se među Crnogorcima gura priča da su današnje pretenzije dijela Srbije prema Crnoj Gori, četnička ideologija?
Ja stvarno nikad nisam čuo da je neko o mom kraju bio četnik jer je želio da Crna Gora bude dio Srbije.
Bili su četnici jer su mrzili muslimane i komunizam. Mržnju prema Muslimanima su im usadili roditelji i đedovi koji su jako dobro zapamtili Turke.
Komunisti su u mom kraju uglavnom bili ljudi koji su na početku rata bili slabog imovinskog stanja. Sviđala im se ideja osnivanja zadruga i da sve bude zajedničko.
Tako bi dobili ono što nisu imali.
U četnike su otišli svi koji su imali nešto više. Zgražavali su se od ideje da njihove ovce i krave postanu zajedničke. Nisu željeli da izgube ono što su imali.
Vrijeme je majstorsko rešeto. Vrijeme je pokazalo da su partizani bili u pravu po pitanju građanskog društva, a četnici po pitanju privatne imovine.

Priču o partizanima i četnicima u Crnoj Gori treba arhivirati. Ne treba joj produžavati život vezujući je za srpske pretenzije koje dugo neće prestati.
Da bi se Crna Gora oduprla glupostima iz Beograda, čitavu priču treba maksimalno ogoliti i stalno objašnjavati narodu da se tu samo radi o želji Beograda da ovaj prostor kontroliše i sa njim upravlja.
Sva priča o crkvi, jeziku, naciji, četnicima i slično, samo služi da se suština zamagli.

Bez obzira na gluposti koje onaj bolesnik u Beogradu gura preko medija koje kontroliše, Srbi nisu četnici , kao što ni Crnogorci nisu Milogorci.

[NHM]

Nije to četnička ideologija jer je ideologija starija od četničkog pokreta skoro sto godina. Četništvo je inkarnacija te ideologije u vrijeme u kojem je bila aktivna. Ali je povoljna za današnje potrebe iz više razloga pa je i danas aktuelna. I ne zaboravi da nije bolesnik četnike izjednačio sa partizanima jer je to zvanično urađeno 2005. Bolesnik je samo "unaprijedio" stanje koje je zatekao i sa kojim se maksimalno slagao.

[Buva+gacce]

I znaci necete da oprostite jedni drugima. Nice. Mozda ako necete u ljubavi mozda sledeca verzija mog prethodnog posta bude prijemcivijaza usijane glave.
pricao sam o ovome. Suprotstaviti se jednoj Njemackoj posle tolikih ratova je bio akt kretenizma. Koliko je omladine izginulo a moglo se klimat glavama. Sloboda, crnogorci ne ljube lance i ostala sranjnja su preovladala. Brzo li se raspade drzava posle smrti ćopavog zagorca. Takvu drzavu jedino su mogli da naprave isti oni koji su nas suprostavili sili kao sto je Njemacka. Dakle, kreteni. O četnicima neću jer vidim da već imate stav koji cetnike svrstava u kategoriju ovig prvih. Jedan narod je to ipak. I tako ova tema bi trebala da se zove kreteni vs kreteni. Ako ne mozete da oprostite u ljubavi onda mozda mozete u dokaznom kretenizmu jednih i drugih. Koje od njih ja vise volim? Sta znam, sok od jabuke ili borovnice isto mi je. Shvatanje ovog gore isto vodi pomirenju. I nemojte kumim vas kapicom o slobodi, busanju u prsi junacke, lancima…To je za paljevine. Valjda smo iznad toga.

Very nice

Sveto trojstvo? ''Vi'', ''Mi'', ''Oni''? ''Mi'' partizani, ''Oni'' četnici, ''Vi'' filozofi umiritelji?

Ahahahahaha, care, sve ja tebe razumijem, i filozofiju ti čak simpatišem. No, ovđe ne pričamo o tome. Nego je li nešto istina ili nije. Toliko je jednostavno.

A Istina nema trojstva. No shjedne tamo đe je, i fućka joj se kako je kome od Nas, Vas i Njih pala.

[Buva+gacce]

Zašto se među Crnogorcima gura priča da su današnje pretenzije dijela Srbije prema Crnoj Gori, četnička ideologija?
Ja stvarno nikad nisam čuo da je neko o mom kraju bio četnik jer je želio da Crna Gora bude dio Srbije.
Bili su četnici jer su mrzili muslimane i komunizam. Mržnju prema Muslimanima su im usadili roditelji i đedovi koji su jako dobro zapamtili Turke.
Komunisti su u mom kraju uglavnom bili ljudi koji su na početku rata bili slabog imovinskog stanja. Sviđala im se ideja osnivanja zadruga i da sve bude zajedničko.
Tako bi dobili ono što nisu imali.
U četnike su otišli svi koji su imali nešto više. Zgražavali su se od ideje da njihove ovce i krave postanu zajedničke. Nisu željeli da izgube ono što su imali.
Vrijeme je majstorsko rešeto. Vrijeme je pokazalo da su partizani bili u pravu po pitanju građanskog društva, a četnici po pitanju privatne imovine.

Priču o partizanima i četnicima u Crnoj Gori treba arhivirati. Ne treba joj produžavati život vezujući je za srpske pretenzije koje dugo neće prestati.
Da bi se Crna Gora oduprla glupostima iz Beograda, čitavu priču treba maksimalno ogoliti i stalno objašnjavati narodu da se tu samo radi o želji Beograda da ovaj prostor kontroliše i sa njim upravlja.
Sva priča o crkvi, jeziku, naciji, četnicima i slično, samo služi da se suština zamagli.

Bez obzira na gluposti koje onaj bolesnik u Beogradu gura preko medija koje kontroliše, Srbi nisu četnici , kao što ni Crnogorci nisu Milogorci.

Sada već uobličavaš to vrijeme i te stvari u neke današnje logičke oblande, da ti se ljepše uklope.

Znaš kako je bio tačan i potpun naziv koji su crnogorski četnici odani D. Mihailoviću koristili za sebe (jer je bilo nekoliko četničkih grupacija unutar CG u to doba)?
Četnici nacionalisti.

Vjeruj da iz ideoloških razloga, klasne borbe, očuvanja građanskog društva, itd. itd. itd., niđe niko u rat tad nije išo, ni kod četnika, ni kod partizana.

Četnički pokret je svoju temeljnu ideologiju dobio još prije ustanka, u junu 1941., kroz rad S. Moljevića ''Homogena Srbija''. U septembru, ista je ideološki uobličena i razrađena u ''Programu beogradskog četničkog komiteta''.
Osnovna, pokretačka ideologija četničkog pokreta je bila nacionalizam, a ne anti-komunizam. Anti-komunizam je kod četničkog pokreta proistekao iz borbe sa sopstvenu ideologiju, a ne zbog zalaganja za privatnu svojinu.

Sa druge strane, partizanski pokret, nećeš vjerovati, je u startu činilo manje od 15% komunista, i to je ostalo slično sve do 1944. U partiju se inače u to vrijeme vrlo teško primalo, a predratnih komunista je bilo vrlo malo.
Takođe, da je pokretačka ideologija partizanskog pokreta bila čista ideološka borba za besklasno društvo, ukidanje privatne svojine, itd. itd., onda si mogao očekivati da bi i oni radili identično što i četnici: ne bi ratovali protiv okupatora, nego protiv četnika.

A, po stoti put, suština pominjanja ovih pitanja danas nije kako je ko đe tad išo, što je mislio, što je osjećao, i slično. Suština je da se sačuva istina o prirodi ta dva pokreta od izvrtanja. Faktima, dokazima, istorijskim činjenicama, i takvim stvarima.
I to je suprotstavljanje mišljenja, po osnovu fakata. Nije svađa, nije rat. Nema što da se tu miri. Samo da se dokaže.

[nikolaf7]

Takođe, da je pokretačka ideologija partizanskog pokreta bila čista ideološka borba za besklasno društvo, ukidanje privatne svojine, itd. itd., onda si mogao očekivati da bi i oni radili identično što i četnici: ne bi ratovali protiv okupatora, nego protiv četnika.

Pogresno iz jednog jednostavnog razloga - ne bi imali cime da ratuju protiv cetnika. Nisu oni startovali kao jednaki vec sa daleko manjom podrskom, i oni su ti koji pokusavaju da drasticno iz korijena promjene drzavno uredjenje, i za to je neophodna ogromna vecina, sila, strah i represija. A kao sto si i sam rekao:

Vjeruj da iz ideoloških razloga, klasne borbe, očuvanja građanskog društva, itd. itd. itd., niđe niko u rat tad nije išo, ni kod četnika, ni kod partizana.

Da su samo krenuli na promjenu poretka, bila bi to saka jada. Ovako su regrutovali borce za borbu protiv okupatora, i iskoristili ih za gradjanski rat protiv klasnog neprijatelja.
Nego ce reci da se to usput samo nametnulo kao sporedni cilj ili cak nuznost, a neko drugi da je to bio glavni cilj od samog pocetka. Neko treci da su zrtvovali skoro milion ljudi da bi dosli na vlast i otimali tudju imovinu. Neko cetvrti da je i 3 miliona malo za ideal borbe za slobodu. Neko peti da bi nam 20x bolje bilo danas a i prije 30 godina da komunisti uopste nisu dosli na vlast....

Sent from my phone

[Caesar]

Very nice

Sveto trojstvo? ''Vi'', ''Mi'', ''Oni''? ''Mi'' partizani, ''Oni'' četnici, ''Vi'' filozofi umiritelji?

Ahahahahaha, care, sve ja tebe razumijem, i filozofiju ti čak simpatišem. No, ovđe ne pričamo o tome. Nego je li nešto istina ili nije. Toliko je jednostavno.

A Istina nema trojstva. No shjedne tamo đe je, i fućka joj se kako je kome od Nas, Vas i Njih pala.

Svaki rat je pogrešan, a naročito bratoubilački. U ratu su svi žrtve. I ne treba tu žaliti ni žive ni mrtve.

Ali ovo gore iako precizno i ispravno većini ljudi nije dovoljno. Mozak traži hranu da bi nešto žvakao. Šta je uzrok? Ko je u pravu? Ko je kriv? kome ja pripadam? I tu analitičko razmišljanje i preciznost dolazi do izražaja. Na žalost iako je nešto precizno i analitički obrađeno ne znači da je i ispravno. Mudrost nikad nije išla ruku pod ruku sa prevelikom preciznošću. To je ono o čemu se ovdje radi. Precisely wrong vs. aproximately right. Ne postoji način da se ovo približi drugačije ali ako se sa imalo strasti pristupa ovome znači da nešto nije u redu. Da ne idemo u filozofiju ali burgijanjem ko je u pravu ne postiže se ništa. Već sam rekao zašto su i jedni i drugi istorijski omanuli da ne ponavljam i mislim da bi svakom razumnom čovjeku to trebao da bude dovoljan argument da se prestane da se identifikuje sa jednima ili drugima i da istoriju ostavi tamo đe joj je i mjesto. U prošlosti. Teško jeste ali sve zavisi od prioriteta. Ko se sveo kao čovjek na svoju identitetsku grupu neće dalje otići od Mi i Oni i dovijeka će brojati žrtve, partizanske suze, petokrake, kokarde, četničke brade... Legitimno. Ali ovdje su svi u krivu i komunisti i nacionalisti (četnici) i svi su nas koštali života i zemlje koja je kasnije iznjedrila onog koji nas je 30g gazio, a mi i sad pricamo četnicima i partizanima pa neka je i na pdf istorija. Istina je u one prve tri rečenice i sve dalje od toga je nesitina. Pokušao sam da objasnim i zašto. Makar znamo da ima "više" istina. Dosta je i u ovom kraćem postu suvišnog, možda i sve ali kiša je pa ajde.

[Buva+gacce]

Pogresno iz jednog jednostavnog razloga - ne bi imali cime da ratuju protiv cetnika. Nisu oni startovali kao jednaki vec sa daleko manjom podrskom, i oni su ti koji pokusavaju da drasticno iz korijena promjene drzavno uredjenje, i za to je neophodna ogromna vecina, sila, strah i represija. A kao sto si i sam rekao:

Da su samo krenuli na promjenu poretka, bila bi to saka jada. Ovako su regrutovali borce za borbu protiv okupatora, i iskoristili ih za gradjanski rat protiv klasnog neprijatelja.
Nego ce reci da se to usput samo nametnulo kao sporedni cilj ili cak nuznost, a neko drugi da je to bio glavni cilj od samog pocetka. Neko treci da su zrtvovali skoro milion ljudi da bi dosli na vlast i otimali tudju imovinu. Neko cetvrti da je i 3 miliona malo za ideal borbe za slobodu. Neko peti da bi nam 20x bolje bilo danas a i prije 30 godina da komunisti uopste nisu dosli na vlast....

Sent from my phone

Ne bi imali čime da ratuju protiv četnika, ali su imali čime da ratuju protiv Njemaca, Italijana, NDH i četnika? I na kraju izađu kao pobjednici?

Inače, potpuno si u pravu, KPJ jeste rat protiv okupatora zemlje iskoristila za osvajanje vlasti. No, to ne poništava činjenicu da je predvodila rat protiv okupatora. I da je za to imala masovno uporište u narodu (tačnije, svim narodima), zbog čega upravo iz tog rata i jeste izašla kao pobjednica. Dok neki drugi nisu.

Ratovima je to suštinska priroda. Vode se za osvajanje nečega- teritorija, bogatstva, vlasti, slobode. I vode se protiv nekoga. I to isto su radili i Ameri, i Englezi, i Francuzi, i Sovjeti, i pokušali da urade Njemci, Italijani, četnici, ustaše...

Što se tiče građanskog rata na teritoriji Jugoslavije, konkretno ovog vođenog između partizana i četnika, obrati pažnju da je istorijska činjenica da je isti otpočeo svrstavanjem JVuO na stranu Njemaca i zajedničkim napadom na jedinice NOVJ na jesen 1941. Kao i da su partizanske jedinice, od tada pa sve do kasnog ljeta 1944., skoro potpuno napustile teritoriju Srbije, ponajviše iz tog razloga. Te da su, konačno, 1944. u svoje redove na dobrovoljnoj osnovi primile skoro 3/4 četnika.
Zbog toga taj argument- izazivanje i vođenje građanskog rata, mnogo osnovanije možeš da primjeniš u sasvim suprotnom smjeru.

Što se tiče karaktera i kvaliteta poslijeratne države, i društva, kao što i sam kažeš, to je stvar svakog pojedinca da za sebe procjenjuje.
Jedino što tu mogu da sugerišem, svima, jeste da se to radi po osnovu činjenica. Istinitih, dokazanih.
Upravo zato i vodimo svu ovu priču- jer se u poslednjih trideset i kusur godina te činjenice masovno krivotvore, na svim stranama. Ali pojedinim izrazito.

Takođe, mlađoj generaciji, kojoj koliko kontam pripadaš, koja tu državu i društvo ni na koji način nije upoznala osim iz priča, mogu da sugerišem da ponekad porazmisli zašto mi, koji je jesmo zapamtili, živjeli i poznajemo je ''iz prve ruke'', generalno o njoj imamo bolje mišljenje nego vi.
Ovo je inače nešto što baš vidno možeš da primjetiš i ovđe, na forumu.

Daću ti i odgovor, lični, ali poprilično sam siguran da će i kod ostalih forumaša sa istim stavom biti jednak: Ne zato što je bila idealna, niti savršena, niti najbolja. Već zato što je ono što je bilo najbolje u njoj, daleko bolje od najboljeg koje smo imali ikad prije i poslije, a ono što je bilo najgore je isto tako bilo daleko pozivtivnije.

A činjenici da ipak postoji veliki broj ljudi koji je doživio i jedno, i drugo, i treće, i zbog toga je u mogućnosti da objektivno kompariše, svakako treba dati neku težinu. Kolika god bila, to je nešto što ne treba ispustiti iz vrednovanja.

[Buva+gacce]

Svaki rat je pogrešan, a naročito bratoubilački. U ratu su svi žrtve. I ne treba tu žaliti ni žive ni mrtve.

Ali ovo gore iako precizno i ispravno većini ljudi nije dovoljno. Mozak traži hranu da bi nešto žvakao. Šta je uzrok? Ko je u pravu? Ko je kriv? kome ja pripadam? I tu analitičko razmišljanje i preciznost dolazi do izražaja. Na žalost iako je nešto precizno i analitički obrađeno ne znači da je i ispravno. Mudrost nikad nije išla ruku pod ruku sa prevelikom preciznošću. To je ono o čemu se ovdje radi. Precisely wrong vs. aproximately right. Ne postoji način da se ovo približi drugačije ali ako se sa imalo strasti pristupa ovome znači da nešto nije u redu. Da ne idemo u filozofiju ali burgijanjem ko je u pravu ne postiže se ništa. Već sam rekao zašto su i jedni i drugi istorijski omanuli da ne ponavljam i mislim da bi svakom razumnom čovjeku to trebao da bude dovoljan argument da se prestane da se identifikuje sa jednima ili drugima i da istoriju ostavi tamo đe joj je i mjesto. U prošlosti. Teško jeste ali sve zavisi od prioriteta. Ko se sveo kao čovjek na svoju identitetsku grupu neće dalje otići od Mi i Oni i dovijeka će brojati žrtve, partizanske suze, petokrake, kokarde, četničke brade... Legitimno. Ali ovdje su svi u krivu i komunisti i nacionalisti (četnici) i svi su nas koštali života i zemlje koja je kasnije iznjedrila onog koji nas je 30g gazio, a mi i sad pricamo četnicima i partizanima pa neka je i na pdf istorija. Istina je u one prve tri rečenice i sve dalje od toga je nesitina. Pokušao sam da objasnim i zašto. Makar znamo da ima "više" istina. Dosta je i u ovom kraćem postu suvišnog, možda i sve ali kiša je pa ajde.

Sve si u pravu, i sve sa smislom govoriš. I filozofskim, i životnim, i vrijednosnim.

A isto tako ništa nisi u pravu, jer se obraćaš sasvim pogrešnoj adresi.

Odnosno, ako želiš da govoriš o pogrešnosti vraćanja u istoriju, i oživljavanja sukoba i podjela, itd. itd. itd., onda treba da se obratiš Joanikiju, Metodiju, i Matiji Bećkoviću.

Jer je sva ova konkretna priča počela u trenutku kada su pomenuti uzeli i lijepo pretvorili Istinu u nešto sasvim drugo, i od vojnika njemačke armije, iz zločinačkih jedinica, napravili ''cvijeće''.
Čime su uradili sve to što tako lijepo osuđuješ.

A, dok to ne uradiš, već se sa tom pričom obraćaš onima koji tu Istinu brane (tako se to ispravno zove, a ne oživljavanje istorije), jedino što mogu da zaključim je da radiš isto što i pomenuti trojac, u ovom konkretnom slučaju. Samo na jedan mnogo više sofistikovan način.

Elem, i dalje:
Na Krnovu su izginuli pripadnici njemačke- okupatorske armije.
U tom trenutku, formacijski nisu više čak bili ni dio JVuO, već vojnih formacija Nedićeve vlade, koju je čak i Kraljevska vlada smatrala neprijateljskom.
Inače, tada čak ni Dražina JVuO više nije bila JVuO- jer je ranijim Viškim sporazumom NOVJ zvanično od Kraljevske vlade i Kralja oglašen ''našom narodnom vojskom''.
Konačno, ti na Krnovu su ginuli rame uz rame sa najvećim krvnicima i koljačima svog naroda.

Eto, govorim jednu krajnje konkretnu i preciznu Istinu. Dokazanu. Time ne oživljavam istoriju, sukobe i podjele, nego čuvam budućnost od ponavljanja istog. (Što inače jednako radim i tamo đe su partizani ''crni''.)

Dok onaj, ko ovo smisleno i namjerno krivotvori, radi upravo to- nastavlja rat, da bi ga danas nekako ipak na kraju dobio.

A to isto radi i onaj ko, umjesto njemu što je krivotvori i kreće iznova, meni spočitava što čuvam Istinu.

[Caesar]

Sve si u pravu, i sve sa smislom govoriš. I filozofskim, i životnim, i vrijednosnim.

A isto tako ništa nisi u pravu, jer se obraćaš sasvim pogrešnoj adresi.

Odnosno, ako želiš da govoriš o pogrešnosti vraćanja u istoriju, i oživljavanja sukoba i podjela, itd. itd. itd., onda treba da se obratiš Joanikiju, Metodiju, i Matiji Bećkoviću.

Jer je sva ova konkretna priča počela u trenutku kada su pomenuti uzeli i lijepo pretvorili Istinu u nešto sasvim drugo, i od vojnika njemačke armije, iz zločinačkih jedinica, napravili ''cvijeće''.
Čime su uradili sve to što tako lijepo osuđuješ.

A, dok to ne uradiš, već se sa tom pričom obraćaš onima koji tu Istinu brane (tako se to ispravno zove, a ne oživljavanje istorije), jedino što mogu da zaključim je da radiš isto što i pomenuti trojac, u ovom konkretnom slučaju. Samo na jedan mnogo više sofistikovan način.

Elem, i dalje:
Na Krnovu su izginuli pripadnici njemačke- okupatorske armije.
U tom trenutku, formacijski nisu više čak bili ni dio JVuO, već vojnih formacija Nedićeve vlade, koju je čak i Kraljevska vlada smatrala neprijateljskom.
Inače, tada čak ni Dražina JVuO više nije bila JVuO- jer je ranijim Viškim sporazumom NOVJ zvanično od Kraljevske vlade i Kralja oglašen ''našom narodnom vojskom''.
Konačno, ti na Krnovu su ginuli rame uz rame sa najvećim krvnicima i koljačima svog naroda.

Eto, govorim jednu krajnje konkretnu i preciznu Istinu. Dokazanu. Time ne oživljavam istoriju, sukobe i podjele, nego čuvam budućnost od ponavljanja istog. (Što inače jednako radim i tamo đe su partizani ''crni''.)

Dok onaj, ko ovo smisleno i namjerno krivotvori, radi upravo to- nastavlja rat, da bi ga danas nekako ipak na kraju dobio.

A to isto radi i onaj ko, umjesto njemu što je krivotvori i kreće iznova, meni spočitava što čuvam Istinu.

Previše se identifikuješ sa jednom stranom pa ti svi izgledaju na drugoj. Unižavanje komunista, a to radim sa ciljem, nije neophodno uzdizanje fašizma. Vidiš, antifašizam nije komunizam i to je koncept kao i demokratija, vjera itd. Kada nama balkancima aka kretenima daš nešto mi to pokvarimo. Ne samo da se sad dešava sa demokratijom pa smo postali lopovska država već se desilo i sa antifašizmom. Kada idiotu daš bager (antifašizam) on ne napravi kuću već sruši i to što je bilo postavljeno do tada. To su komunisti uradili sa državom, a da ne pominjem koliko su ljudi ubili suprostavljajući se sili i zarad te propale države. Ubice koje su svojim karakterom obesmislili koncept antifašizma. Ne, njihov motiv nije bila sloboda već brutalno uzimanje vlasti jer su i prije IIWW bili prepoznati kao kuga i neko ko znamo kako u svijetu uzimao vlast kojekakvim revolucijama. Ovo ćeš najbolje opaziti ako posmatraš evropski i naš antifašizam. Komunistički antifašizam je gadna stvar.

Poenta. Mislim da je red da priznate sebi, a i nama ovdje da atifašizam ovdje nikad kao koncept nije postojao u evropskom smislu i da maske antifašizma koje nosite ne samo da su loše dizajnirane kao evropski antifašizam već dizajnirane sa namjerom da prikriju ono što je ogoljeno kod srba. To je crnogorski nacionalizam. Umjesto da kažete svima kao što to srbi kažu "povucite nas za ovaj naš crnogorski peeenis svi" vi se krijete iza "plemenitosti" jedne ideje. To je još jedna istina. Istina koju nećete nikad spoznati jer se bavite brojanjem dlaka u prosječnoj četnikoj bradi i uzdizanjem sebe kao ultimativne sile dobra. Ubice su bili i jedni i drugi. Ali opet moje ubice i meni pripadaju i jedni i drugi, a i ja njima. Na kraju možda iz ovog izađe i neko dobro. Npr kraći i za promjenu sadržajni postovi.

[NHM]

Svaki rat je pogrešan, a naročito bratoubilački. U ratu su svi žrtve. I ne treba tu žaliti ni žive ni mrtve.

Ali ovo gore iako precizno i ispravno većini ljudi nije dovoljno. Mozak traži hranu da bi nešto žvakao. Šta je uzrok? Ko je u pravu? Ko je kriv? kome ja pripadam? I tu analitičko razmišljanje i preciznost dolazi do izražaja. Na žalost iako je nešto precizno i analitički obrađeno ne znači da je i ispravno. Mudrost nikad nije išla ruku pod ruku sa prevelikom preciznošću. To je ono o čemu se ovdje radi. Precisely wrong vs. aproximately right. Ne postoji način da se ovo približi drugačije ali ako se sa imalo strasti pristupa ovome znači da nešto nije u redu. Da ne idemo u filozofiju ali burgijanjem ko je u pravu ne postiže se ništa. Već sam rekao zašto su i jedni i drugi istorijski omanuli da ne ponavljam i mislim da bi svakom razumnom čovjeku to trebao da bude dovoljan argument da se prestane da se identifikuje sa jednima ili drugima i da istoriju ostavi tamo đe joj je i mjesto. U prošlosti. Teško jeste ali sve zavisi od prioriteta. Ko se sveo kao čovjek na svoju identitetsku grupu neće dalje otići od Mi i Oni i dovijeka će brojati žrtve, partizanske suze, petokrake, kokarde, četničke brade... Legitimno. Ali ovdje su svi u krivu i komunisti i nacionalisti (četnici) i svi su nas koštali života i zemlje koja je kasnije iznjedrila onog koji nas je 30g gazio, a mi i sad pricamo četnicima i partizanima pa neka je i na pdf istorija. Istina je u one prve tri rečenice i sve dalje od toga je nesitina. Pokušao sam da objasnim i zašto. Makar znamo da ima "više" istina. Dosta je i u ovom kraćem postu suvišnog, možda i sve ali kiša je pa ajde.

Kakve veze ima sve to što si napisao (i u zadnjem postu) sa konkretnom i potvrđenom činjenicom da su se četnici borili na strani okupatora i sa konkretnom i potvrđenom činjenicom da zvanični državni, obrazovni, kulturni i crkveni organi susjedne nam države sistematski sprovode učenje da se četnici nisu borili na strani okupatora? Zaboravi emocije, prijemčivost četničkih ciljeva i motivacija, život u prošlosti i slično i konačno reci da li su se četnici borili na strani okupatora ili su u oravu srpski državni i crkveni organi koji tvrde da se nisu borili na strani okupatora.?

[nikolaf7]

Ne bi imali čime da ratuju protiv četnika, ali su imali čime da ratuju protiv Njemaca, Italijana, NDH i četnika? I na kraju izađu kao pobjednici?

Inače, potpuno si u pravu, KPJ jeste rat protiv okupatora zemlje iskoristila za osvajanje vlasti. No, to ne poništava činjenicu da je predvodila rat protiv okupatora. I da je za to imala masovno uporište u narodu (tačnije, svim narodima), zbog čega upravo iz tog rata i jeste izašla kao pobjednica. Dok neki drugi nisu.

1. Procitaj opet sta sam napisao i quotovao tebe - da se nisu upustili u borbu protiv okupatora nego samo revoluciju, ne bi imali nikakvu podrsku naroda ni saveznika(znaci borci, oruzje) za tu istu revoluciju, i Jvuo bi ih satrla.

2. Jeste, veoma pametno su odigrali i pobijedili.

Takođe, mlađoj generaciji, kojoj koliko kontam pripadaš, koja tu državu i društvo ni na koji način nije upoznala osim iz priča, mogu da sugerišem da ponekad porazmisli zašto mi, koji je jesmo zapamtili, živjeli i poznajemo je ''iz prve ruke'', generalno o njoj imamo bolje mišljenje nego vi.
Ovo je inače nešto što baš vidno možeš da primjetiš i ovđe, na forumu.

Daću ti i odgovor, lični, ali poprilično sam siguran da će i kod ostalih forumaša sa istim stavom biti jednak: Ne zato što je bila idealna, niti savršena, niti najbolja. Već zato što je ono što je bilo najbolje u njoj, daleko bolje od najboljeg koje smo imali ikad prije i poslije, a ono što je bilo najgore je isto tako bilo daleko pozivtivnije.

A činjenici da ipak postoji veliki broj ljudi koji je doživio i jedno, i drugo, i treće, i zbog toga je u mogućnosti da objektivno kompariše, svakako treba dati neku težinu. Kolika god bila, to je nešto što ne treba ispustiti iz vrednovanja.

Hvala bogu pa sam (barem donekle) dozivio i jedno i drugo i trece, pa mogu da imam misljenje da bi nam i prvi, i drugi, i treci period bio bolji da nije bilo revolucije.

Sent from my phone

[Caesar]

Kakve veze ima sve to što si napisao (i u zadnjem postu) sa konkretnom i potvrđenom činjenicom da su se četnici borili na strani okupatora i sa konkretnom i potvrđenom činjenicom da zvanični državni, obrazovni, kulturni i crkveni organi susjedne nam države sistematski sprovode učenje da se četnici nisu borili na strani okupatora? Zaboravi emocije, prijemčivost četničkih ciljeva i motivacija, život u prošlosti i slično i konačno reci da li su se četnici borili na strani okupatora ili su u oravu srpski državni i crkveni organi koji tvrde da se nisu borili na strani okupatora.?

Nema nikakve veze sa činjenicama. Ima veze sa svrstavanjem na jednu stranu interpretirajući samo činjenice o četnicima kao zlo, što i jesu, a pri tom ne gledajući u svoje komunističko dvorište i ne videć big pile of sheat u svom dvorištu. I povrh svega koristiti to u današnjem vremenu da moralno dominiraš nad nekim zarad vaše promocije svog nacionalizma kojeg zovete antifašizam iz samo vama znanih razloga.

[outline]

Poenta. Mislim da je red da priznate sebi, a i nama ovdje da atifašizam ovdje nikad kao koncept nije postojao u evropskom smislu i da maske antifašizma koje nosite ne samo da su loše dizajnirane kao evropski antifašizam već dizajnirane sa namjerom da prikriju ono što je ogoljeno kod srba. To je crnogorski nacionalizam.

što rade cg nacionalisti sve im po spisku. da nije bilo njija sad bi bili članica eu, razvijeni ka Monako ovako trt. al treba pružit šansu nekoj četničkoj partiji da vlada, ako ništa da nas uče malo kako je istorijski ispravno bilo da četnici vladaU. zamisli kako je normalnim ljudima u Srbiji kad im bolesnik veliča ljotićevce a ovi tjerali ljude da ih nacisti strijeljaju

samo jako da se gura priča kako su isti partizani i četnici, to vodi ka pomirenju


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Bluemoon]

Nema nikakve veze sa činjenicama. Ima veze sa svrstavanjem na jednu stranu interpretirajući samo činjenice o četnicima kao zlo, što i jesu, a pri tom ne gledajući u svoje komunističko dvorište i ne videć big pile of sheat u svom dvorištu. I povrh svega koristiti to u današnjem vremenu da moralno dominiraš nad nekim zarad vaše promocije svog nacionalizma kojeg zovete antifašizam iz samo vama znanih razloga.

Cezare đe ti viđe da se ovdje gura promocija nečijeg nacionalizma?Čijeg nacionalizma.

Izbjegavam inače cijelu temu da posmatram iz ugla bilo kojeg istoričara u Crnoj Gori,daleko bilo još to odma bi se išlo na kartu osude Crnogorci vs Srbi.No baš istoričari poput Bešlina koji su dali predsjek i savršeno predstavili zašto ova revizija istorije može da šteti cjelokupnom društvu.Ne stavlja se Crna Gora u položaj da narušava svoje odnose sa Srbijom jer neće da vrši istorijski revizionizam nego je obratno.Ima i ono "svi Srbi u jednoj državi" i tako te budalaštine koje opet nisu budalaštine ako se konstantno nameće.

Ili ajmo obratno kako bi zvučalo svi Crnogorci u jednoj državi?Glavni grad Nikšić.Ha?