TITO vs DRAŽA, rat koji traje...

[Bluemoon]

Nasuprot ovim istoričarima revizionistima koji gostuju po balkan info i to meni je orjentir neko poput i Tvrtka Jakovine.
Evo da prenesem njegov tekst u cjelini vezano za sam sramni događaj dok je bio u fazi realizacije odakle više nema povratka.
Ili ima?Može li se taj politički zločin poništiti?Mislim stvarno je užas posebno za djecu u školi da uče kako je ovaj pokret i taj što je izdavao kako ti kažeš jezive komande antifašistički.

(Nastojanje da se rehabilitira Draža Mihailović loše je, revizija povijesti, a politički neobično štetno. Dugoročno će to (po)kvariti odnose između Srbije i Hrvatske, baš kao što će još snažnije utjecati na odnose Srbije s Bosnom i Hercegovinom. Najviše će razjedati Srbiju, no nimalo pozitivno neće utjecati ni na Hrvatsku, koja se našla na antifašističkoj platformi iz potpuno šizofrenih razloga)

Pješadijskog generala Jugoslavenske kraljevske vojske, komandanta Jugoslavenske vojske u otadžbini, uhvatilo je mali odred agenata OZNA-e 12. ožujka 1946. Ministar Titove policije Aleksandar Ranković vodio je cijelu operaciju, koja je na zamahu dobila od trenutka kada je uhvaćeni četnički vojvoda Nikola Kalabić pristao na suradnju. General Jovo Kapičić nadzirao je operaciju kod Višegrada, predstavljajući se kao šef meteorološke stanice. Kalabić je ubačen na područje gdje se vjerovalo da je Čiča. Seljaci su prenijeli glasove da se želi spojiti s generalom, jer je Srbija bila spremna za ustanak. Dražine tjelohranitelje likvidirali su agenti jugoslavenske tajne policije. Njega su bez riječi i otpora, zarobili kod sela Dobruna. 'Druže Marko, stigao sam!', javio je Kapičić Aleksandru Rankoviću iz kabineta srpskog ministra unutarnjih poslova po dolasku u Beograd. Ranković je dotrčao, uzbuđen. Uz Dražu je neprestano stajao policajac, jer su se bojali da ne skoči kroz prozor. Sve je prošlo lakše no što se mislilo. Čudili su se svemu i u Moskvi, ljuti što su od samog ministra Rankovića saznali da je najvažniji protivnik režima uhvaćen, bez da su detalje čuli ranije, preko vlastite mreže.
Mihailoviću je organizirano javno suđenje. Stvari nisu bile posve čiste. Draža je u svome štabu dugo imao predstavnike SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Četnici su spašavali američke pilote, što je i bio razlog da su mu SAD 2004., posthumno, uručile ranije izdano odličje. Draža je prvo bio antikomunist, zabrinut što Josip Broz Tito na oslobođenom teritoriju osniva Narodnooslobodilačke odbore i revolucionarnu vlast. Uništiti glavnog političkog konkurenta i čekati da se stvari raspletu na svjetskim bojištima, postalo je uskoro jedino što su četnici radili. Povezali su se s Talijanima i Nijemcima, s ustašama se skoro uopće nisu sukobljavali, vodeći građanski rat.


Od Draže su Saveznici u osnovi odustali još 1943. 'Sudeći po raspoloživim podacima, Ratnom kabinetu je jasno da su četnici u Hercegovini i Crnoj Gori doveli svoje odnose s Osovinom do beznadežnog kompromisa', pisali su vojni vođe Savezničkih snaga. Takva je odluka potvrđena na sastanku Velike trojice u Teheranu. Major Linn M. Farish zaključio je kako su partizani u vojnom smislu daleko važniji od četnika, kako promoviraju ideje koje se prepoznaju među svim nacijama u Jugoslaviji. Winston Churchill po povratku iz Teherana o svemu je u Kairu izvijestio Kralja Petra II. Titu je prvo pismo poslao 8. siječnja 1944. Draža Mihailović otpušten je iz Vlade u Londonu 17. svibnja. Sve se to dogodilo punu godinu prije završetka Drugog svjetskog rata u Europi.
Od ljeta 1944. na prostoru današnje Republike Hrvatske nema nijednog ubijenog vojnika NDH od četnika. U isto vrijeme, čak trećina stradalih od četničkih jedinica bili su Srbi. Dvadeset je posto žrtava četnika u RH - zaklano. Dok Mussolinijeva Italija nije kapitulirala, broj četničkih zločina prema Hrvatima bilo je ogroman, napose u usporedbi s razdobljem nakon toga. Zar je onda spašavanje pilota u trenutku kada je rat krenuo jasnom završetku, nakon što je naklonost Zapada izgubljena, dovoljna da bi prevladala u ukupnoj ocjeni Draže? Kakvu su nadu za budućnost, konačno, nudili oni koji su u višenacionalnoj zemlji, posve razjedenoj nesuglasicama najveće i druge najveće nacije, željeli stvoriti Veliku Srbiju? Bio je to ambiciozni plan za slabo organizirane Čičine jedinice. Osobno je vodio operacije u Bosni, kada je na Neretvi došlo do Titovog dramatičnog obračuna s četnicima. Najvažnije vojne operacije Draža je izgubio. Na smrt ga je 1946. osudio komunistički sud.

(šizofreni hrvatski antifašizam)

U rujnu 2009., Tomislav Dragun i Hrvatski uljudbeni pokret, oponirajući tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću, najavio je odlazak u Ravnu Goru, kako bi vidio spomenik Draži Mihailoviću. Željeli su da se po istom obrascu u Hrvatskoj izgradi spomenik Anti Paveliću. Važniji je u svemu bio Stipe Mesić, no ono što je Draža činio Hrvatima. Početkom 21. stoljeća u političkoj areni četnika više nije bilo ili nisu ugrožavali Hrvatsku; sada se trebalo boriti protiv nečeg drugog, ali ponovo ne na način da se taj povijesni sukob ikada završi, već tek da se iskoristi za pobjedu vlastite političke opcije. Problem za hrvatske neonaciste je što neočetnici žele rehabilitirati Dražu kao antifašista, a hrvatski ekstremni nacionalisti zemlju još više izdvajaju iz zajednice europskih država, jer nastoje obraniti neobranjivo.


Hrvatska se u ožujku 2012. našla na antifašističkoj platformi. Sasvim sigurno – privremeno. Upravo nam slijede 'majske svečanosti'. Novinari mogu iz arhive izvući tekstove od prošle godine, prošlog desetljeća, prije dva desetljeća. Promjene, siguran sam, neće biti.

https://www.tportal.hr/komentatori/c...meta_refresh=1

Ovdje se pominje i onaj događaj o spašavanju američkih pilota u pravom kontekstu samog događaja a neđe se na forumu isto od strane jednog tu našlo na opravdavanje ovog zločinca.

[Buva+gacce]

Dok se malo ozbiljnije ne pozabavimo istorijskim revizionizmom, kao opštom pojavom, da se prisjetimo kako je počelo...




PRIČA SEDMA: Gregorij Rožman po drugi put među Srbima... ovaj, Slovencima, pardon



Naša priča kreće od dr. Tamare Griesser Pečar.
Školovana od Titove Jugoslavije, većinom u USA i Austriji, od sedamdesetih do danas, vjerovatno najproduktivniji i najpublikovaniji istoričar u Sloveniji. Najveći broj publikacija Njemačka i Austrija, i na njemačkom jeziku.
Većina radova suva, naučna, ali od početka devedesetih, na fonu anti-komunizma, kreće nešto drugačiji fokus...
Kreće revizija dotadašnjih dominantnih istorijskih stavova, a koja praktični vrhunac dobija u slučaju Ljubljanskog biskupa Gregorija Rožmana.

Pomenuti je bio Ljubljanski biskup od 1939.
U periodu 1941-1945 sasvim otvoreno sarađivao prvo sa Italijanima, nakon toga sa Njemcima.
Aktivno podržavao ''Domovinsku gardu'' (anti-komunistička i otvoreno kvislinška formacija generala Leona Rupnika, oformljena za borbu protiv NOV od razbijene ''Bele garde'', zakletvu recimo polagala na Hitlerov rođendan, pod operativnom komandom Gestapoa i SS, konkretno SS generala Erwina Rösenera (osuđen za ratne zločine i obješen 1946.), tijesno sarađivala sa četničkim pokretom koji je, nećete vjerovati, bio prisutan i u Sloveniji (''Plava garda''), i pred kraj rata- mart 1945. preimenovana u ''Slovenačka narodna vojska'' i stavljena pod komandu, naravno, đenerala Dragoljuba Mihailovića), u martu 1945. napisao pismo Paveliću kojim je urgirao da se Slovenačka domovinska garda, Ustaše i Četnici mraju ujediniti u borbi protiv partizana i zajednički nastupati prema zapadnim saveznicima.
1946. Gregorij Rožman je zbog saradnje sa okupatorom, u odsustvu (uteko u USA, naravno), osuđen na 18 godina zatvora i gubitak građanskih prava.

Elem, poštovana dr. Pečar od početka devedesetih, i naročito izdvajanja Slovenije iz SFRJ, pokreće pitanje preispitivanja uloge poštovanog don Rožmana. U početku stidljivo, i donekle umotano u anti-komunistički narativ, a 1996., u autorskom tekstu za NSZ Slovenije (''Nova Slovenska zaveza'', medijski glasnik udruženja anti-komunističkih snaga), po prvi put sasvm otvoreno. Pomenuti tekst možete naći ovđe, koga interesuje: https://nszaveza.github.io/articles/...-kolaboracija/
Da se ne mučite, pomenuta kreće od potrebe preispitivanja i posvećivanja pažnje psihološkom i ljudskom profilu Gregorija Rožmana, emotivnoj i etičkoj težini trenutka u kom se nalazio, njegovom vjerskom vaspitanju, stavu crkve koja je protiv anarhije pa time prirodno i protiv komunista a za Njemce i Italijane, citira Bibliju (''caru carevo, bogu božije''...) kao jedan od duhovnih razloga zašto je pomenuti morao u saradnju sa okupatorima svoje zemlje...
Naravno, usput i direkt podmeće da je Rožman istorijski osuđen na osnovu dva dokaza, koje nakon toga spori kao falsifikate, iako ih je bilo više desetina, pismena i fotografija koliko hoćeš...
Uglavnom, da se čoek prevrne koja količina ''neistoriografske'' priče, sačinjene na bazi psihologije, duševnih stanja, emocija i religije, a suvih fakata niđe.
Ali, nakon toga pokret totalo zahuktava, i kreće agresivna serijska proizvodnja istvrsnog narativa.
Za mene recimo, to je vrhunac dostiglo u aprilu 2006., kada sam sasvim slučajno prisustvovao jednom istoriografskom skupu, na kojem je jedan od sledbenika poštvane dr. Pečar, čoek kojem sam zapamtio ime- Klemen, održao predavanje na temu, i između ostalog rekao: ''... onda su ga komunisti, u nakaradnom suđenju, kakva su im uostalom bila sva u periodu 1943-1950 (?, komunisti se i nisu nešto baš mnogo naosuđivali 1943 ja mnim...) osudili na smrt...'' Iako je poštovani don Rožman bio osuđen na 18 godina robije, a ne smrt.

Ali, na kraju, sva ta buka, koliko god često bila smiješno a tužno neargumentovana, donosi rezultat.
1999. slovenački javni tužilac pokreće zahtjev za reviziju procesa Gregoriju Rožmanu.
Po nalogu tužilaštva, dva istoričara, među kojima naravno poštovana dr. Pečar, dobijaju zadatak da sačine teze za odbranu don Rožmana (pod pretekstom da pomenuti nije imao priliku da iznese adekvatnu dbranu 1946. kada je osuđen).
Pomenuti istoričari predano odrađuju svoj posao.
2007. Vrhovni sud Slovenije poništava presudu, procesno- zbog uskraćenosti prava optuženog na pravično suđenje, i vraća je na ponovno suđenje prvostepenom sudu.
2009. prvostepeni sud obustavlja postupak, jer optuženi nije više među živima (umro 1959. u Klivlendu) i ne može mu se suditi.
Formalno-pravno, Gregorij Rožman više nije saradnik okupatora.


I zašto sad ova priča?


Pa zato što je, u slučaju Dragoljuba Mihailovića, u Srbiji 2015. presuda ukinuta na identičan način. Procesno, po osnovu uskraćenosti prava optuženog na pravično suđenje.
Pa ono što se kolokvijalno naziva rehabilitacija, zapravo nije rehabilitacija, već formalno-pravno ukidanje presude po snovu procesnih nedostataka, a bez cijenjenja dokaza.
Pa, usled smrti ptuženog, proces ne može biti okončan, i isti se vraća u pravni status koji je imao prije toga: neosuđen. Odnosno, taman kao nevin.
I to nije nešto što su tada u Srbiji izmislili. Nego su samo primijenili već oproban i dokazan metod.


Ali, suština naše priče. Iako pravno istovrsni, ova dva procesa su imala fundamentalno različite posledice.

U Sloveniji, 2009. nakon ukidanja presude, demohrišćani (''Nova Slovenija'') pokreću zahtjev prema Katoličkoj crkvi Slovenije, da uradi nezavisnu ocjenu uloge Gregorija Rožmana u WWII, i da se predmetno pitanje do kraja objektivizuje. Nešto kao ''super-suđenje'', i to na domaćem terenu.
Epilog?
Gregorij Rožman je, u institucionalnom sistemu Slovenije, i danas saradnik okupatora.
Katolička crkva na kraju nije osporila postojanje saradnje.
Đeca u školama uče da je pomenuti bio kvisling.
Udžbenici iz kojih uče se ne pozivaju na poštovanu dr. Pečar, već na ovđe često pominjanog Joza Tomaševića ( ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration''. Stanford: Stanford University Press, 2001, str. 520), i vjerovatno ponajveći slvenački autoritet na temu, Gregora Kranjca ( ''To Walk with the Devil: Slovene Collaboration and Axis Occupation, 1941–1945.'' Toronto: University of Toronto Press, 2012 ).

Đeca u Srbiji uče nešto sasvim drugo.

Đeca u Crnoj Gori, za sada, slušaju priče o tome.



I, suštinski, o tome je ova forumska tema.

[Bluemoon]

Nisam znala to za Sloveniju mislim za te pokušaje revizionizma a što je pokrenula katolička crkva nimalo me ne iznenađuje.Tipičan primjer mi je Hrvatska đe Ivo Golštajn na 700 stranica pod naslovom Povijesni revizionizam i neoustaštvo : Hrvatska 1989. - 2022. navodi i đe katolička crkva u Hrvatskoj svim silama upire da oživi ovo neoustaštvo na različitim primjerima.

A katolička crkva u Hrvatskoj uopšte nije beznačajna institucija čim su im dali vojni neki brod da se prebace s jedne obale na drugu ka da su pripadnici armije a ne popovi.
Zvuči poznato.

[dub_c]

Prikazivanje filma “Heroji Halijarda” čije su projekcije bile planirane u podgoričkom Sinepleksu, otkazano je.


Više građana uputilo je protest, smatrajući da se radi o nacionalističkoj propagandi, te da su događaji iz Drugog svjetskog rata pogrešno predstavljeni.
Reditelj filma je srpski glumac Radoš Bajić.
„Heroji Halijarda“ izazvali su polemike i u avgustu ove godine, kada su prikazana tri inserta iz filma na poslovnom forumu Sarajevo Film Festivala.
Tada je ovo ostvarenje ocijenjeno kao film koji promoviše četnički pokret.

Živ je Tito, umro nije!

[NHM]

Zar nije sjutra projekcija tog propagandnog smeća?

[Bluemoon]

A što priča čoek ne vjerujem a onaj Malagurski splačina najveća na svijet ođe projekcije pušta.

Ali neka nek ostane ovaj mit o "ugroženosti" tih vajnih producenata i to da vidimo kako to izgleda kad se lažinja.

[Bugi]

Nemam pojma o filmu, vjerovatno je teško propagando s*anje. Ali nekoliko zaista bitnih činjenica o operaciji Vazdušni most:

Od januara 1944 do oktobra 1944. Četnici su spasili oko 1500 aviatičara, od čega oko 500 pilota.
Njemci su ucijenili sve pilote i tražili od JVuO i NI JEDAN nije prodat.
U oktobru 1944 je vraćeno oko 1500 aviatičara sa četničke i oko 800 sa partizanske strane.

Cetnici su napravili Aerodrom u Pranjanima (zahvaljujući seljacima iz tih kraja), a isti je obezbjeđivalo oko 10.000 što je bio ogroman broj vojnika na jednom mjestu.

Zanimljivo je i to da su te 1944 svi avioni koji su pokupili osoblje sletjeli iz Barija prazni. Nijesu čak donijeli ni hranu, a kamoli municiju ili oružje.

Druga zaninljivost je što su sovjeti i partizani krajem ljeta 1944 već okupirali/oslobodili Srbiju dok su se amerikanci povlačili sa četnicima u Bosnu.

Treća zanimljivost je da se Draža Mihajlović nije htio evakuistati, a ni poslušati naređenje Kralja Petra u Britanske vlade o ujedinjavanju sa partizanima. Proglas je čak išao na BBC.

U poslednja zanimljivost je da je USA dala najveći orden koji se može dati stranicima Legion od Merit koji je inače 6 po "jačini" u USA i ti 1948 godine.



Poslato sa Ultra Fold5 pisaće mašine

............ ¯\_(ツ )_/¯............

[Bluemoon]

No što je no propagandno smeće najbolji režiseri u Srbiji su se ostvarili kad je ono smeće došlo na vlast jedino u...Evropi.
Ima masu dobrih režisera Srbije te im filmovi razvijaju ali izvan Srbije.

Budžet Srbije se izdvaja isključivo na ljude poput Predraga "Gage" Antonijevića što je napravio jednu propagandu od filma "Dara iz Jasenovca" đe na neke uniforme vojnika stavio HDZ.

Dobro još nisu imali u ruke i ajfon.

[Buva+gacce]

Nemam pojma o filmu, vjerovatno je teško propagando s*anje. Ali nekoliko zaista bitnih činjenica o operaciji Vazdušni most:

Od januara 1944 do oktobra 1944. Četnici su spasili oko 1500 aviatičara, od čega oko 500 pilota.
Njemci su ucijenili sve pilote i tražili od JVuO i NI JEDAN nije prodat.
U oktobru 1944 je vraćeno oko 1500 aviatičara sa četničke i oko 800 sa partizanske strane.

Cetnici su napravili Aerodrom u Pranjanima (zahvaljujući seljacima iz tih kraja), a isti je obezbjeđivalo oko 10.000 što je bio ogroman broj vojnika na jednom mjestu.

Zanimljivo je i to da su te 1944 svi avioni koji su pokupili osoblje sletjeli iz Barija prazni. Nijesu čak donijeli ni hranu, a kamoli municiju ili oružje.

Druga zaninljivost je što su sovjeti i partizani krajem ljeta 1944 već okupirali/oslobodili Srbiju dok su se amerikanci povlačili sa četnicima u Bosnu.

Treća zanimljivost je da se Draža Mihajlović nije htio evakuistati, a ni poslušati naređenje Kralja Petra u Britanske vlade o ujedinjavanju sa partizanima. Proglas je čak išao na BBC.

U poslednja zanimljivost je da je USA dala najveći orden koji se može dati stranicima Legion od Merit koji je inače 6 po "jačini" u USA i ti 1948 godine.



Poslato sa Ultra Fold5 pisaće mašine

............ ¯\_(ツ )_/¯............

Uh.

Znam po pisanju na forumu da si skroz ''neangažovan'' lik, sa sopstvenim mišljenjem, i najčešće skroz nepristrasnim i utemeljenim. Ali, od ovoga što si napisao, samo poslednja rečenica je tačna. Ostalo je haos naopako.

Pretpostavljam da si naletio na takav izvor. Zato da krenemo od toga. Što se tiče Operacije Halijard ( Operation Halyard, 02.08.1944. - 27.12.1944. ), o njoj postoji jedno Sveto Pismo:

Thomas T. Matteson, ''An Analysis of the Circumstances Surrounding the Rescue and Evacuation of Allied Aircrewken From Yugoslavia, 1941-1945'', Maxwell Air Force Base, Alabama, April 1977

Autor je ovaj lik: https://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_T._Matteson ; Ne može ozbiljnije, ponajviši sloj američke vojne nauke.
Analiza je sačinjena na bazi operativnih i obavještajnih podataka američke i britanske armije.
Ključni izvori podataka su formalni Izvještaji koji su se podnosili u slučaju gubitka letjelice sa posadom, kao i u slučaju povratka, odnosno spašavanja članova:

MACR (Missing air crew report), izvještaj o gubitku posade, podnosila komanda
EES (Escape and evasion report), izvještaj o spašavanju i povratku, podnosila komanda, uz priloženu izjavu svakog člana posade koji se vratio

Autor je originalnim izvještajima bukvalno dokumentovao sve cifre i ostale podatke koje u analizi navodi. Ukoliko te zanima, predmetni rad ti mogu poslat ili postavit neđe u originalu.

A on kaže ovako:

Od januara 1944 do oktobra 1944. Četnici su spasili oko 1500 aviatičara, od čega oko 500 pilota.

Četnici su ukupno spasili 417 ljudi (343 američka vazduhoplovca, 8 britanskih, 66 raznorazni-nepovezani civili) (sumarna tabela po datumima i lokacijama, str.31)
Partizani su ukupno spasili nešto oko 2.000 savezničkih vazduhoplovaca (ACRU - sumarna tabela spašenih vazduhoplovaca iz 15 okupiranih zemalja Evrope, str.36)
ACRU (Air Crew Rescue Unit), specijalna jedinica američke armije formirana za izvlačenje vazduhoplovaca sa neprijateljske teritorije. Od ukupno spašenih 5.718 vazduhoplovaca, iz Jugoslavije je izvučeno 2.350

Njemci su ucijenili sve pilote i tražili od JVuO i NI JEDAN nije prodat.

Njemci, tačnije njemačka obavještajna centrala za jugo-istočnu Evropu u Beču, i njen načelnik Hermann Neubacher (pominjao sam ovog fascinantnog lika detaljniije ovđe u prethodnim pričama) su bili upoznati sa operacijom Halijard ( ''Specijalni zadatak Balkan'' - sjećanja Hermana Nojbahera, str. 161 ). Razlog zašto je nije zaustavljao je što je, u tom trenutku, već imao dva prethodna kontakta sa američkim oficirima pri štabu D. Mihailovića, a spremao se za još dva u bliskoj budućnosti. Takođe, u više od 25% pomenutih izvještaja vazduhoplovaca o bjekstvu, direktno se navodi da su četnici, dok su ih sprovodili u Pranjane, sasvim normalno sa njima prolazili njemačke kontrole.
Dalje, Matteson u našem ''Svetom Pismu'', na str. 32, navodi izvor da je 11 savezničkih vazduhoplovaca predato Njemcima od strane četnika. Jugoslovenski izvori navode 18, i dva zaklana, dokazi izvođeni na suđenju D. Mihailoviću.
Konačno, Matteson na nekoliko mjesta naglašava da su mali izvještaje, prvo britanske pa onda američke, koje prenosi u originalu, koji procjenjuju da ''Mihailović zadržava vazduhoplovce da bi stekao težinu kod Saveznika, kao i da bi ih ''prikazivao'' svojima kao znak savezničke podrške'', te na kraju iznosi i generalnu ocjenu da je ogromna većina spašenih vazduhoplovaca iskazala izrazitu uzdržanost u pogledu četnika:

''Although thankful for the protection provided by Mihailovic's people, the returned airmen displayed a generally restrained enthusiasm toward their Chetnik saviors. Overall, the flyers agreed that their rescue was due in large part to the efforts o£ the ACRU field team and not, as some believed, to Chetnik loyalty or dedication to the Allied cause. In fact, there is indisputable evidence that Mihailovic concealed some airmen from the .ACRU field party in order to exhibit them as ''American representatives'' to the Chetnik's cause.''

Zabilježeno je i 3 slučaja bijega (jedan dokumentovan u analizi) američkih vazduhoplovaca od četnika partizanima, uz oko 100 koj su pojedini četnički komandanti samovoljno predali partizanima na izvlačenje.

Cetnici su napravili Aerodrom u Pranjanima (zahvaljujući seljacima iz tih kraja), a isti je obezbjeđivalo oko 10.000 što je bio ogroman broj vojnika na jednom mjestu.

Četnika je, po operativnom izvještaju američke armije, u tom trenutku u Srbiji ukupno bilo manje od 15.000 (str.20).
Ako pogledaš dnevne operativne izvještaje njemačke komande, kao i četničkih i partizanskih jedinica, viđećeš da se ogromna većina tih snaga nalazila u borbi/pokretu prema Sandžaku/Drini/Ibru, đe je u sadejstvu sa njemačkom armijom pokušavala da zaustavi proboj partizana u Srbiju (Operacija Rübezahl, https://sh.wikipedia.org/wiki/Durmitorska_operacija)
Takođe, mislim da je i na netu dostupna čuvena njemačka fotografija iz Topole, od 11.08.1944., tj. usred Halijarda, na kojoj Kalabić, Račić, Nedić- četnički komandanti, sa sve Gorskom gardom i IV grupom Dražinih jurišnih korpusa, sa Njemcima kreću u pomenutu operaciju.

Zanimljivo je i to da su te 1944 svi avioni koji su pokupili osoblje sletjeli iz Barija prazni. Nijesu čak donijeli ni hranu, a kamoli municiju ili oružje.

Nije prećerano zanimljivo. Letjele su ''Dakote'', većinom namijenjene transportu trupa a ne opreme. Takođe, saveznici tada već dugo četnicima nisu dopremali opremu, iz poznatih razloga. Jedan od ključnih je što su nekorištenjem iste protiv Njemaca, po shvatanju saveznika, četnici doprinosili gubitku savezničkih života na Solunskom pravcu, u borbama sa grupom armija E. Koji su imali isključivi zadatak da ometaju tim istim, pretežno britanskim, oružjem (pruga na jug), a ispostavilo se da su je zapravo za Njemce čuvali od napada partizana.

Druga zaninljivost je što su sovjeti i partizani krajem ljeta 1944 već okupirali/oslobodili Srbiju dok su se amerikanci povlačili sa četnicima u Bosnu.

Partizani krajem ljeta nisu zauzeli Srbiju, a ni Sovjeti jer su u istu ušli tek u septembru. Još jednom, u trenutku kada Halijard dostiže vrhunac, partizani se još uvijek probijaju preko Ibra, a četnici ga brane.
Sa četnicima u Bosnu ne prelaze ''Amerikanci'', nego američka misija pri Dražinom štabu. Sa namjerom da se tamo još dva puta sretne sa izaslanicima onog Nojbahera, što smo pominjali. I što on opet pominje u svojim sjećanjima, a pominju i Draža, i šef ameriičke misije - Robert Harbold McDowell, lik kojeg sam ovđe isto tako već pominjao. Koji je, na izričit zahtjev W. Čerčila Amerkancima, hitno povučen sa misije, jer je pokušajima saradnje sa Njemcima (ubjeđivao ih da se predaju četnicima, kao i da ih naoružavaju) ''škodio savezničke tokove na ratištu''. Američki OSS takođe procijenio da je prekoračio ovlaštenja misije, zato je povučen.

Treća zanimljivost je da se Draža Mihajlović nije htio evakuistati, a ni poslušati naređenje Kralja Petra u Britanske vlade o ujedinjavanju sa partizanima. Proglas je čak išao na BBC.

Objavio sam neđe skoro i taj proglas.
Draži evakuacija nije ni ponuđena, on je već tada bio osuđen. Upravo zato se u proglasu Kralja Petra II, i njegove Kraljevske, a ne britanske vlade, onako oštro osuđuju svi koji sarađuju sa neprijateljem.

U poslednja zanimljivost je da je USA dala najveći orden koji se može dati stranicima Legion od Merit koji je inače 6 po "jačini" u USA i ti 1948 godine.

Tačno. I veoma diskutabilno zašto.

[NHM]

Kao da je teško zaključiti da su pilote spašavali radi imidža i moguće buduće podrške, a ne zato što su željeli.

Samo jedno pitanje u vezi sa ordenom Draži Mihailoviću: da li je dodijeljen prije ili poslije Titovog otklona od Staljina? Samo pitam.

[Raulio]

Kao da je teško zaključiti da su pilote spašavali radi imidža i moguće buduće podrške, a ne zato što su željeli.

LoL
Nisu željeli da ih spašavaju ali su morali zbog imidža. I redova Rajana su zbog toga spašavali.




Sent from my Redmi 6 using Tapatalk

[Raulio]

Spriječili projekciju filma. Bravo nam ga. Još jedan korak ka budućnosti

Sent from my Redmi 6 using Tapatalk

[NHM]

LoL
Nisu željeli da ih spašavaju ali su morali zbog imidža. I redova Rajana su zbog toga spašavali.

Jes, ali spasioci redova Rajana nisu imali istu dilemu tipa da li da ga spase ili upucaju jer su se nekoliko godina borili protiv njegovih sunarodnika.

[Raulio]

Četnici su imali dilemu.

Sent from my Redmi 6 using Tapatalk

[NHM]

Ko bi rekao da je Đogani četnik. Desant četnika na naciste:

[Buva+gacce]

Kao da je teško zaključiti da su pilote spašavali radi imidža i moguće buduće podrške, a ne zato što su željeli.

Samo jedno pitanje u vezi sa ordenom Draži Mihailoviću: da li je dodijeljen prije ili poslije Titovog otklona od Staljina? Samo pitam.

Nije ovđe problem što čoeku i elementarna zdrava logika lako kaže što je i kako bilo, samo mozak u kontakt da uključi pa je dovoljno.
Mnogo veći, i mnogo ozbiljniji problem je što je ovo sve već naučno poznato, razjašnjeno, utvrđeno, potvrđeno, i strašno lako dostupno. A opet se bukvalno, najbukvalnije, krivotvori.
Onda imamo npr. slučaj da su podaci koje je Bugi ovđe prenio totalno izvrnuti naglavačke, da je puna-faktička istina odavno poznata, da ona takva postoji utvrđena u ooooogromnom broju izvora, ne samo ovom koji sam naveo, pa sve do toga da su čak i sami Amerikanci, odnosno prezident Truman, u obrazloženju za dodjelu medalje D. Mihailoviću, naveli cifru od 520 vazduhoplovaca, koju je kasnije sama njihova nauka umanjila za stotinu.

I onda, na sve to, imamo dominantnu, čak zvaničnu istoriografiju Srbije, koja đecu uči upravo ciframa koje je Bugi prenio (1.500), plus još nekakvom moru nepostojećih četničkih zasluga oko toga, odnosno totalno izokrenutoj istini. Do nivoa izopačenosti.
Pa se na sve to još kače holivud-tajp filmovi, da pojačaju.
Pa na kraju priče dolazi politika, da žanje što je posijala.
Nova istorija, nov narod. Najozbiljnija vrsta reinženjeringa.


Što se tiče Dražine medalje, idealan primjer za to. Koliko je zapravo lako dostupna istina, i koliko je ozbiljno pitanje zašto ona ne uspijeva da se odbrani, već se ide u sledeći reinženjering, i sve što slijedi.

Zato namjerno ova adresa:
https://history.state.gov/historical...us1948v04/d691

Ovo je zvanična diplomatska korespodencija USA tog vremena, iz zvaničnog izvora. Dostupna je već skoro dvadesetak godina, i lako pregledna.

Konkretno, depeša USA ambasadora u Beogradu (Cavendish W. Cannon), državnom sekretaru USA (George C. Marshall), od 31.03.1948., tri dana nakon dodjele medalje.
Konkretna tema je postojeći plan stejt dipartmenta da se, uz dodjelu medalje (već dodijeljena, ali okončanje procesa zadržano zbog osjetljivosti političkog trenutka), krene i u rehabilitaciju D. Mihailovića, sa osnovnim ciljem ''jačanja anti-Tito elemenata'' (vidi tekst).

Trenutak u kojem se sve odvija je nevjerovatno diplomatski osjetljiv- izbori u Italiji, pitanje oko koga se tada BUKVALNO lomila svjetska politika, održavaju se za manje od tri neđelje, 18.04.1948.
Prethodno tome, 1947., brutalno otvorenom američkom intervencijom, ljevičarske partije su isključene iz vlada Francuske i Italije (''Majska kriza 1947'', mnogi to smatraju zvaničnim početkom hladnog rata).
Amerikanci svim silama guraju u Italiji Demohrišćane, tadašnjeg premijera (Alcide de Gasperi), kojima se otvoreno pripisivao neo-fašizam. I to guraju na takav način da je čak i saveznička Britanija, neviđenim nediplomatskim rječnikom, to opisivala kao ''intervenciju u unutrašnjim pitanjima druge zemlje ekstremnog obima''.
20.03.1948., znači desetak dana ranije, u sklopu svega, USA, Britanija i Francuska, izašle su sa zajedničkom izjavom da Trst treba da pripadne Italiji. Kriza oko ovog pitanja kretaće se na samoj ivici rata narednih 6 godina.

U tom svjetlu, Američka ambasada u Rimu se već prethodno usprotivila dodjeli medalje D. Mihailoviću, i naročito planiranoj rehabilitaciji na američkoj teritoriji, jer za Mihailovića u Italiji nikako nisu postojale simpatije, i generalno je smatran fašistom, snažno povezanim sa Musolinijevom Italijom. Slično kao i američki favorit na dolazećim izborima.

Naš konkretni telegram se odnosi na sva ova pitanja. I, da ga parafraziram, jednostavno kaže:

- Nema primjedbi na dodjelu medalje. Da ojačamo i ohrabrimo anti-Tito elemente.
- Ali, ako krenemo u rehabillitaciju, opet ćemo završiti na mjestu đe naša neće biti poslednja.
- Zato, najbolje da se držimo isključivo njegove pomoći američkim vazduhoplovcima, i da ne širimo dalje (jer će nam se vrnut ka bumerang sve što je činio što ne treba).

I, ključno:

- Jes da je Draža bio sjajan patriota i vojnik (ne kaže antifašista), ali ipak ono njegovo dilovanje sa italijanskim fašistima 1942. može naškodit našoj politici u Italiji.


Da ga prevedemo na prost jezik: Amerikance interesuje borba protiv Tita i komunista, odatle mu i medalja, i interesuje ih goreća situacija u komšiluku, znaju da je ovaj sarađivao sa fašistima, ali to ih interesuje samo toliko da im ne ugrozi interese u Italiji.


Kao posledica stava ove dvije ambasade, u Rimu i Beogradu, proces rehabilitacije je zaustavljen, a javna objava i dodjela same medalje odigrali su se skoro 60 godina kasnije- 2005.

Na izborima u Italiji, Demohrišćani su skoro pa ubjedljivo pobijedili ljevičare, u procesu koji se sa današnje distance, i to zvanično, označava kao miješanje u unutrašnje stvari druge zemlje bez presedana.

Kako si sjajno primjetio, jedva tri mjeseca kasnije, 28.06.1948., Jugoslavija će ući u sukob sa SSSR-om, i, od svog najvećeg neprijatelja- USA, načiniti najtvrđeg saveznika, zahvaljujući čemu će u tri naredne decenije ostvariti nezabilježene napretke u istoriji.

A mi danas, uživajući čari digitalno-virtuelnog svijeta, u kojem su nam čak i ovakve istine lako dostupne u 3 klika, ostaćemo da se pitamo koliko je taj isti svijet otvorio prostor za ispiranja mozga i prekrečavanje zdravog razuma.




.

[NHM]

Ma dovoljno je što svi znamo da trenutni interesi kroje politiku. Amerika je nekad podržavala mudžahedine, uključujući i oko 2000 vojnika pod komandom tada mlađanog Osame bin Ladena, jer su se borili protiv Sovjeta. Ti ljudi su pretečea Al Kaide. Amerika je podržavala i Sadama Huseina dok im je koristio u borbi protiv Irana. A onda su se zakrvili kad su im se interesi suprotstavili. I takvih primjera ima gomila. U stvari, samo takvi primjeri i postoje. To što današnja četnička balavurdija grinja protiv Amerike i zapada, istovremeno se pozivajući na njihove aktivnosti kad žele da neke svoje fantazuje utemelje, nema nikakve veze sa mozgom. I bi li ono da je četnički pokret zakonski izjednačen sa partizanskim jer je Demokratskoj stranci falilo par glasova u parlamentu da formira vladu pa su te glasove dobili od Srskog pokreta obnove, koji je svoju podršku uslovio ovim uzdizanjem četnika u rang boraca protiv fašizma?

[NHM]

Odgledajte desetak minuta većerašnjeg Kesićevog razgovora sa jednim istoričarom Jugoslavije na temu Draže, savezničkih ordena, pomirenja četnika i partizana, četničkim zločinima i slično.

[dub_c]

Ma dovoljno je što svi znamo da trenutni interesi kroje politiku. Amerika je nekad podržavala mudžahedine, uključujući i oko 2000 vojnika pod komandom tada mlađanog Osame bin Ladena, jer su se borili protiv Sovjeta. Ti ljudi su pretečea Al Kaide. Amerika je podržavala i Sadama Huseina dok im je koristio u borbi protiv Irana. A onda su se zakrvili kad su im se interesi suprotstavili. I takvih primjera ima gomila. U stvari, samo takvi primjeri i postoje. To što današnja četnička balavurdija grinja protiv Amerike i zapada, istovremeno se pozivajući na njihove aktivnosti kad žele da neke svoje fantazuje utemelje, nema nikakve veze sa mozgom. I bi li ono da je četnički pokret zakonski izjednačen sa partizanskim jer je Demokratskoj stranci falilo par glasova u parlamentu da formira vladu pa su te glasove dobili od Srskog pokreta obnove, koji je svoju podršku uslovio ovim uzdizanjem četnika u rang boraca protiv fašizma?

Pa sva se prica vrti dje koga ko vidi profitabilnog. Englezi i Njemci su finansirali Lenjina i revoluciju, sto ne bi i cetnike/partizane, kad zatreba.
O Titu bih ja kao rodjeni podgoricanin mogao da kazem da ima spomenik na lijepom mjestu, grad se decenijama zvao po njemu (facepalm), naredio je bombardovanje istog dje je sravnjen do zemlje, bio je u vojsci koja je bombardovala kapelu na Lovcenu, u miru je srusio obnovljenu kapelu, poslao po logorima kako mu se god ko nije svidio, ostavio zaracena plemena da rascerupaju to na brzinu nakon decenija vlasti nije ostavio za sobom nesto sto ce potrajati. Jednopartijski sistem i svi njegovi blagoslovi i iscerivanje Boga iz naroda koji je jedino u to vjerovao.
Da ne duzim jer ide sve gore od goreg

daj taj link za video kad bude na jutub

[NHM]

Kad bude.

Inače, sve što si naveo nema nikakve veze sa činjenicom da su se u WW2 borili protiv fašista, a četnici su se borili na strani fašista. Revizija istorije kod susjeda koristi sve negativne strane komunističke poslijeratne vlasti kao argument za navodni četnički antifašizam za vrijeme WW2.

[Illuminated]

[NHM]

Ima još 7-8 minuta, priča o "pomirenju" kroz izjednačavanje žrtava i dželata. Još neke revizicionističke laži pominje i objašnjava.

[dub_c]

Kad bude.

Inače, sve što si naveo nema nikakve veze sa činjenicom da su se u WW2 borili protiv fašista, a četnici su se borili na strani fašista. Revizija istorije kod susjeda koristi sve negativne strane komunističke poslijeratne vlasti kao argument za navodni četnički antifašizam za vrijeme WW2.

Pa nisam ni komentarisao partizani/cetnici nego Tita.

[NHM]

Pa dobro. No sam gledao u skladu temom koja se tiče poređenja ove dvojice iz naziva teme, a to se jedino moglo u kontekstu ww2, borbe protiv okupatora naspram saradnje sa okupatorom. I onda pokušaj da se to dvoje izjednači. Kačim link kad izađe na yt za ovo gostovanje kod Kesića.

[Illuminated]

Ima još 7-8 minuta, priča o "pomirenju" kroz izjednačavanje žrtava i dželata. Još neke revizicionističke laži pominje i objašnjava.

Evo ga: