Moram reći da sam protiv da se bilo sto sto se djeci servira audio vizuelno, nego iskljucivo kao inereakcija sa roditeljem...te stoga preferiram citanje djeci, pricanje prica, i pjevanje djecijih pjesmica...ja sam moje svaku bogovetnu noc uspavljivala uz pjesme Jove Zmaja koje su tako mali svaku napamet naucili pa posle po par djecijih pjesmica im otpjvam i oni bukvalno zaspu uz moj glas najcesce,,,kad su bili malo stariji onda sam izmislila neke junake kojima sam dala imena a koji su bila dva brata stariji mladji i svi smo znali da su njiih dvojica ustvari moji djecaci...i onda sam tu kroz pricu pokusavala da im prezentujem u kakve nevolje mali brat upadne a onda mu stariji pomaze da se vadi, pa kao zajedno naprave neki nestasluk pa onda kao prica povjherenju izmedju brace pa ne cinkarenju...ma svasta je tu bilo milion prica...sad su odrasli ljudi pa se smiju za stolom avanturama nasih junaka
imali smo jednu sjajnu zbirku najljepse bajke svijeta pa one diznijeve bajke i naravno i Bracu Grim i Andersena...jako su voljeli da citaju kasnije prvo uz moju pomoc a posle i sami Branka Copica i pionirsku trilogiju, Magarece godine, Nikoletinu Bursaca pa Autobiografija Nusiceva im je bila interesantna....poslije su dosle skolske lektire koje sam insistirala da se citaju ali moram reci da su ponesto rado citali, ali ponesto bas i nijesu...ja bih po mom iskustvu malog princa ostavila da dijete cita ne kad mi mislimo da treba nego kada samo zazeli....mozda ga teba kupiti kao neki poklon i da bude na oku...iz mog iskustva bolje ne nametti kao obavezu...uostalom nekom djetetu je citanje omiljena zabava a nekome bas i ne...danas sve teze uz drustvene mreze i zabavu koju donosi tik tok i ostale aplikacije ali bas zato bi danas morali djecu uciti knjizi i citanju od najraniijih dana. Ja preferiram ovo kao i vodjenje djece u pozoriste za djecu od najranijih dana i u bioskop na djecije projekcije
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks