Nije bez neke "nada" bila zarobljena u Pandorinoj kutiji i poslednja izasla po meni kao ultimativno zlo. Kad je bila sahrana mitropolita Amfilohija ukacih nesto sto je Gojko Perovic rekao u komentaru prenosa na TV. Da molitva da nesto "imamo" je treci oblik molitve u pravoslavlju i najmanje vazan, a zatim je dodao da planove i ocekivanja dakle nadanja ne projektujemo previse u buducnost i da se drzimo sadasnjosti. To mi je nekako bas bilo interesantno da cujem jer to dosad nisam cuo od pravoslavnih svestenika. Kako se ovo zlo uklapa sa nadom u spasenje? Posluzio bik se jednim alhemicarskim geslom "Aurum nostrum non est aurum vulgi"
Bookmarks