Pade mi na um, može bit zanimljivo, da pravimo listu. Dokazani, a nesankcionisani slučajevi. Bilo čiji, u bilo čemu, u bilo kom smislu.
Tema ima samo dva pravila:
1. Obavezno je govoriti provjerljivu istinu
2. Nije dozvoljeno postovati čisto negiranje tuđeg posta, a ne dodavati novi slučaj na listu.

Od mene kratko:

1.
Slučaj Kandić

Desetak dana nakon incidenta, direktor UP, Zoran Brđanin, na konferenciji za štampu, a za njim i ministar policije, Sergej Sekulović, gostujući na tv-u, izjavljuju da je pouzdano utvrđeno da Kandić nije upravljao vozilom.
Saga je potrajala još komad vremena, a, na kraju balade, nadležni tužilac potvrđuje da Kandić jeste upravljao vozilom, i da je to utvrđeno pregledom video zapisa sa lica mjesta. Shjutra dan nakon incidenta.
Znači, znali su, obojica.
Đe je odgovornost?

2.
Slučaj pokretnog i nepokretnog skupa sa proslave praznika u Nikšiću

Svi znamo ko je što slavio, i ko je đe bio taj dan. Svi znamo i ko je đe prošetao, što se u šetnji pjevalo, i što se desilo kad je na trg došeta.
Nakon incidenta, Uprava policije se oglašava saopštenjem, i konstatuje da smo imali jedna nepokretni, i jedan pokretni skup.
Ne ulazim u terminologiju, iako ne mogu vjerovat da neko iz organa te pozicije i značaja može koristit izraze tipa pokretni i nepokretni skup, kad već postoje precizni termini u službi za to.
Ono u što ulazim, i već sam postavljao pitanje ovđe:
Ako je taj pokretni skup bio prijavljen (kao što zakonski mora biti), i njegova ruta šetnje prijavljena i odobrena (što isto tak zakonski mora biti), ko je odobrio šetnju direktno na trg, u prethodno poznatu zonu visokog rizika?
Ako taj pokretni skup nije bio prijavljen i odobren, ko je dozvolio da se on prošeta direktno na trg i započne incident, pored one silne policije koja im se sklanjala s puta dok su šetali onako veselo raspjevani?
I, đe je odgovornost?

Pucajte i vi, sasvim nema veze sa koje političke prizme pričate, dokle god govorite provjerljivu istinu. I poštujte tuđa mišljenja.