Nastavio bi priču o toj Alef iz još jednog perioda, ranijeg, kad smo išli na more... zajedno... al ne znam koliko je vrijedna toga da joj posvetim toliko svoje inteligencije nekom iz prošlosti. Moj problem sa pisanjem je konkretno što mogu 200 stranica da napišem za dan, ali to nije garant onog estetskog i lirskog efekta koji zelim postići. Zato ovaj tekst gore solidno zvuči ali mu nedostaje jedna nota lirike, i dramskih punchlineova... Previše formalno, ili hladnokrvno pristupam. Ili mozda postize u nekoj ravni, Ja kao predana ličnost sudbnii zivota... Ali opet nije to tako u potpunosti. Alef je posebna. I dan danas za mene. Ne znam jesam li i dalje zaljubljen, nisam je vidio dugo. Ali neke stvari koje je uradila. Ostala je nevjerovatno dosljedna, ja mislim da takva, što se tiče TOG pitanja, sreće se 1 u milion. A neću iznositi o čemu se radi, da ne kvarim tajnosti egzotiku tih naših momenata. Svakako, Alef je doktorirala PhD. Mozda se skoro i uda... Ali šta ja tu mogu. Ja sam prije nju napustio nego ona mene, tada... postojali su razlozi. Alef je karijerista... i takva je bila od starta priče. A ja sam htio malo aktivnosti i filozofije. A ona je za knjigom 24 7, doduše, i ja sam bio, al bih onda išo i kupovo dzin tonik i pio u nekom parku i čitao Dzojsa... Ali Alef nije izlazila. Puno. Jesmo se viđali i sve to, kod nje u stanu, kod mene. Ali to je sve, blizt. Aleeeef, hoću da pričamo satima. A ti se lomiš sa tim svim predmetima nauke i samo nauke i ideš sa asistentima gejevima da učiš još nauke. Alef je danas dobro plaćena u jednoj prestiznoj kompaniji. Rekao bi čovjek da sam ispustio šansu veliku, mozda u finansijskom smislu, ali nismo 1 za drugo, sasvim sigurno i se svađali svaki dan i razveli. Realno, ja sam prvi otišao. Kasnije se htio vratit opet, ona i dalje karijerista... A daj pusti me Alef, **** se. I opet otišao. Sudbina kleta...ali Alef je morala da mi se posveti. Razumiješ.
Šalim se... zato sam i napustio, jer nisam htio da je mučim, odnosno ometam njenu velilčanstvenu KARIJERU. Eto joj jebenog doktorata i jebenih korporacija. Nadam se da je srećna danas. A jeste ta uvijek srećna... kad je KARIJERA u pitanju. I naći će nekog isto tako dobrog karijeristu ako već nije. Ali nisam ljubomoran, mozda malčice. Ili bih ga zapalio, da je Alef i dalje u kontaktu sa mnom... Šta da se radi. Alef i ja smo planirali djecu još prije 15 godina. Tad smo bili mladi. Sad smo malo stariji. Ja sam ispustio šanse zbog Alef, ona nije nijednu zbog mene. Ali Alef je ostala dosljedna što se tiče nekih krucijalnih stvari. Mislim, dal vama djevojka da 500 eur, ako joj zatrazite... al to je jedini put bio, zato što se radilo o školarini. I Alef je iz bogate porodice. Jako bogate. A nema braće i sestara. Sad će opet neko reć, pa ti si ispustio priliku, prijatelju, ma da ima još 20x toliko bogatstva, i dalje bih onog dana seo na onaj isti prevoz i ne bih je zvao. KARIJERISTI su u svom svijetu karijere, oni ne znaju za empatiju, komunikaciju tipa filozofije neke, samo kako da KARIJERA NAPREDUJE, i tako do smrti. Biraju prijatelje karijeriste, svaka odluka im je karijeristička, pa i ko će im bit suprug. Obavezno neko ko joj moze pojačati karijeru. Nema druge. A ne mora imati ni djece. SAMO KARIJERA. Alef mi izgleda kao neko ko će imati 1 kćer i to je to. Sasvim sigurno ne više od jedno dijete. Alef, taj doktorat, i to, prestizna firma. Ali moj duh, moj duh je REVOLUCIJA. Ne bukvalno. Ali šta sam sve radio sam bez Alef. Otišao u Amsterdam. Šta će mi Alef... ona nikad tamo ne bi ušla. A ja sam jednostavno otišao u bordel. Alef razmisli next time... I uostalom zašto se bavim ovoliko njom. Pa zato što smo manje više bili skoro 10 godina u vezi, poznanstvu. Nije malo. Kao nečiji brak... A opet tako se preko noći završillo. Doduše Alef, kao karijerista, nikada nije ni bila zainteresovana da to nešto i traje, sad... Ne bi mene ni odabrala za supruga, sve i da sam ne znam šta, morao bih biti karijerista, kao i ona... A ja sam filozof. Ja sam bunt. Ja sam kreacija, lingvistika. Alef ne umije napisati ni jednu strofu slobodnog stiha, ja mogu 200 poema za par dana, nije to poenta. Pare su glavne, ona ima pare. Ali meni nisu bile bitne, zato što sam ili idiot, ili dosljedan. ili oboje. Što govori dosta o meni.
Alef je iznad six figures. Milionerka. Mene to nikad nije zanimalo... a imao sam i veće prilike od Alef, u smislu finansijskih projekata... koje sam ispustio zbog naivnosti. Mozda sam onda i kod Alef bio naivan... Ma ne bih bio u braku sa milionerkom koja zna samo za karijeru, svađali bi se svakočasovno. Da je to neko biće osjećanja, a ne institucija i papira, traktata i predavanja i napredovanja... karijere. Ne napadam je zbog karijere, ali karijera je završila našu priču. Mislim da joj oko toga uopšte ništa nikad nije bilo stalo, kad bi mogla da bira Ja ili Karijera. Milsim da bi milion puta odabrala Karijeru, sve i da sam Brad Pitt... Alef je dio establishmenta. Ona moze biti samo u tom krugu, i imati nekog iz tog kruga. To je njena kasta karijeristička. Ne zbog para. Nego mentalno se poklapaju, ti ljudi vjeruju samo u napredak u piramidi karijere. KARIJERE, SAMO KARIJERE... A ne umiju napravit jaja. Dobro, imaju love. Ali karijeristi su takve škrtice sa lovom, a ne umiju ni da je troše, što je najsmiješnije. Jedna Alef nikad neće ni kupit auto koje valja. To znam jer znam šta vozi. Karijera je čudo. To je mentalna bolest. Takođe nemaju ni stila. Alef je briga šta nosi. Dok god jaše na piramidi. Sve do vrha... Ona nije manipulator, ali jeste oportunist. I karijerista će svaku priliku iskoristiti. Ovo nije hejt prema Alef, ja joj zelim sreću. Ali ona je lmitirana osoba. Ne kazem da treba jedna Alef da sad se bavi umjetnošću. Ali Alef... otvori oči. Ona ne putuje, barem ne često, jer karijera zahtjeva puno odricanja u piramidi. Kakav je to zivot, Alef... Sjajan, znam, za tebe, kad dobiješ novu promociju u firmi kojoj radiš Alef, ali i ti znaš da moraš sa njima da se boriš za CEO firme, nemilosrno. Nisu ti prijatelji, nego rivali. I sad se boriš u toj firmi i piramidi, pouzdano znam... Ide ti, ali ide i njima. Svi ste nasmijanih lica a mrzite se zbog karijere. I na kraju, šta ako pobjediš i budeš CEO te kompanije, šta onda... Onda ideš u akvizicije drugih kompanija, jer karijera nikad ne staje. Ti ne moraš imat djecu Alef. Samo će ti smetat. Pa čak ni supruga, iako će to najvjerovatnije biti jednak CEO neke kompanije tebi. I zivjećete zivote piramide. Seks jednom mjesečno, jedva. Jer CEO je CEO... a Alef je na čelu piramide. Najodgovornija, ali tu bolest karijeristi obozavaju. Da su uvijek glavni, ne dok ne izuče sve, ali dobro uzeće svaku dobru priliku. I ŠTA ONDA ALEF, RECI MI... ŠTA ONDA... IMAŠ MILIONE, CEO SI, MUZA, mozda i dijete, ili se pak dogovorite bez djece... I ŠTA.
Pošto karijera ne staje do penzije jel, Alef će tako još decenijama vladat tim sistemom, pravit korporacije, dilove, postat još bogatija, do 100, 200, 300, 500 miliona eura... ali Alef tog doba, ako upitaš neko pitanje, imaćeš osjećaj da pričaš sa samrtnikom... Jer čovjek se valjda umara, a i stress... Alef će i sa tih 500 miliona i dalje gurati karijeru, neće ići ni na odmor. Alef, moja Alef... Nakritikovao sam te, al znam da te ništa ne moze promiijenit. Tu bolesnu bolest zvana karijera po svaku cijenu, platićeš kad ostariš. Nemaš djece, ili če ti i dijete biti karijerista i samo te posjećivati jednom u 2 godine... Alef, imaš 500 miliona, sve si postigla, šta sad... Sad malo unučići, ali nema ih. Nema ni porodice, a taj muz, mozda je ivara sa sekretaricom. Alef, sama si. Neću ti doći. Šta me briga. Alef tako postaje jedna od onih Donatella Versace i ostalih CEO babetina, karijerista, zagorčava zivote mladim ljudima u firmi, svi je moraju gledati kao boginju. Moja Alef. Tako si bila dobro biće kao mlada... sad i samo jedna piraimdaška šema i bos, jedna kapitalistička fuksa, da izvineš, koja tiraniše one ispod sebe jer se eto dočepala piramide, a mogao se i onaj drugi. Ali ti nisi propustila nijednu priliku. I tako Alef stari, kod kuće, velike kuće, udobne, bogate, VILLE, ali u njoj nema nikoga osim Alef i njenog pekinezera koji gledaju TV i berzu... Alef se ni tada nimalo ne kaje i ne trazi neko društvo. Karijera je do smrti obaveza. Priča, kako je kapitalizam uništio našu vezu... mada ona je bila davno, ali hajd. Ona htjela doktorirat odmah, i eto. Alef sjedi i pekinezer sjedi, i gledaju vijesti o berzi, firmaama, CNN... jedu grickalice, Alef nosi nešto nalik Margaret Thathcher odjeću, zene karijere je obozavaju. Thathcher je primjer te zene karijere. Iako je bila porodično ok. Ali beskompromisna karijera... I šta nakon karijere Alef, za 5 godina penzija? Pa Alef će hodati svok pekinezera parkovima sama, sve dok ne bude se mogla kretati, tad će otić u skupi starački dom, i sa ostalim karijerama blavorima provesti sve do smrti... Moja Alef. Šta si ostavila iza sebe... ništa. CEO je sad neko drugi, a muz te ostavio prije 20 godina zbog sekratirce. Dijete te nikad ne posjećuje. Karijera, pa postigla si sve. Ali šta imaš osim pekinezera... Ovo je razlog zašto Alef i ja nikada ne bi mogli biti ni u braku, a ni u onoj vezi. Klali bi se. Razveli odmah. Bez obzira na ljubav ili djecu, i to nema veze ni sa parama ni sa filzofijom mojom. Nismo na istoj talasnoj liniji. A ni u horoskopu se ne slazemo. Voljeli smo se jer smo bili mladi, to je neko objašnjenje moje o Alef, eksperimentisali sa ljubavi. A voljela me je... iz ne znam kog ralzloga. Valjda sam bio neki potencijalni, koji bi joj mogo bit. Čisto radi reda, a opet nisam, nakon toliko godina. šteta, karijera. Ne napadam ja karijere, budite svi karijeristi... ali ćete naići na neke Alef, koje boli ***** za sve osim napretka u Piramidi, a u duši sirotinja. I zgaziće vas svaka poput Alef, a vi koji niste karijeristi ćete se pokajati za put koji ste odabrali jer Alef pobjeđuje, inače bi bila na drugom mjestu.
Bookmarks