Page 4 of 5 FirstFirst 12345 LastLast
Results 76 to 100 of 114

Thread: vojna vozila

  1. #76
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    Na predhodne tri strane su opisana sledeća vozila (poređana po početku proizvodnje, a ne po redosljedu kako se pisalo):
    NSU Kleines Kettenkraftrad HK 101 (1939 - 1946)
    Opel Blitz (1939 - 1945)
    Kübelwagen Tip 82 (1940 - 1945)
    BMW R 75 (1940 - 1944)
    Zündapp KS 750 (1940 - 1945)
    M-72 (1941 - 1990)
    Willys MB i Ford GPW (1942 - 1945)
    Land Rover (1948 - 1985)
    GAZ 69 (1953 - 1972)
    MAN 630 L2AE (1958 - 1972)
    MAZ 537 (1959 - 1989)
    Land Rover 109 FWC (1962 - 1966)
    Land Rover 110 FWC (1966 - 1971)
    KrAZ 255 (1966 - 1994)
    Land Rover 1/2 tone (1968 - 1984)
    Steyr-Daimler-Puch Pinzgauer (1971 - 1999)
    Land Rover 101 FC (1972 - 1978)
    FMS VCL (1972)
    UAZ 469 i UAZ 3151 (1972 - 2019)
    Ural 4320 (1972 - danas)
    TAM 110 T 7 BV (1974 - 1991)
    MAN mil gt (1976 - 1986)
    Fiat-Zastava 1107 JD (1977 - 1980)
    TAM 150 T 11 BV (1978 - 1991)
    KrAZ 260 (1979 - 1994)
    FAP 2026 BS (1979 - 1994)
    KamAZ 4310 (1981 - 1995)
    Land Rover 90 / 110 / 127 (1983 - 1990)
    AM General HMMWV (1983 - danas)
    Land Rover Defender (1990 - 2016)
    FAP 3232 BDS (1991)
    IMR Tara (1991)
    Land Rover TUM VPK (1992 - 2009)
    KamAZ 4311 (1995 - danas)
    Stewart & Stevenson/Armor Holdings/BAE Systems/Oshkosh FMTV (1995 - danas)
    Land Rover TUL HS (1996 - 1996)
    Land Rover TUM HS (1996 - 1996)
    MAN SX (1996 - 2019)
    Iveco ACTL (2000 - danas)
    Renault Sherpa (2004 - 2018)
    ACS LAPV Enok (2008 - 2020)
    Achleitner RCV Survivor (2010 - 2013)
    Achleitner MMV Survivor (2010 - 2015)
    Oshkosh L-ATV (2016 - danas)

  2. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  3. #77
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    12,396
    Thanks Thanks Given 
    14,541
    Thanks Thanks Received 
    3,536
    Thanked in
    2,532 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by wulfy View Post
    [B](...)ostacima za razliku od često nemaštovitih (podređeno potrebi) oblika karoserija za vojsku ovaj trenski automobil je sa svojim četrvrtastim dizajnom nudio i jednu dozu simpatičnosti.

    Kaže mi jedna drugarica iz Kragujevca kad se Yugo pravio znali smo koje boje po rijeci.Ovo za "četvrtasti dizajn" pamtim kad smo Yuga crtali kao djeca ništa lakše a nekako impresivno.

    No nedostaje aerodinamika.Pa se taj dio može prebaciti i na potrošnju goriva.



    Sent from my SM-A336B using Tapatalk
    Last edited by Bluemoon; 20-11-22 at 13:29.
    No pasaran!

  4. #78
    Join Date
    Jun 2013
    Posts
    4,987
    Thanks Thanks Given 
    1,132
    Thanks Thanks Received 
    1,463
    Thanked in
    629 Posts

    Default

    @wulfy Fiat ar59 je li to kampanjola?


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  5. #79
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by retype_htc View Post
    @wulfy Fiat ar59 je li to kampanjola?


    Sent from my iPhone using Tapatalk
    Jeste, ali i nije

    vojna verzija vozila zove Fiat AR 51 (AR je skraćenica od Automezzo da Ricognizione što znači Izviđačko Vozilo, a 51 je oznaka godine kada je počela proizvodnja), civilna verzija ima oznaku Fiat 1101 Camagnola. Civilni dizel model iz 1953 god. ima oznaku Fiat 1102 Campagnola.
    Redizajn iz 1955 god. znači da je oznaka vojne verzije Fiat AR 55, a civilne Fiat 1101A Campagnola i Fiat 1102A Campagnola.
    Redizajn iz 1959 god. znači da vojna verzija nosi oznaku Fiat AR 59, dok se civilne verzije nisu puno mijenjale (osim svjetlosnih grupa zbog novih propisa) ali se mijenjao dizel motor pa ima Fiat 1102B Campagnola i Fiat 1102C Campagnola (od 1969 god.). Policijska verzija ima oznaku Fiat AR 55 SP.
    Proizvodnja se prekida 1973 god., a od 1974 počinje da se pravi novi model Fiat 1107...
    U Kragujevcu se pravila varijanta Zastava AR 55 (zapravo prve godine Zastava AR 51, ali u vrlo malom broju primjeraka) od 1954 do 1974 god. u 9.089 primjeraka.
    Dakle, vozilo koje se zove Kampanjolola nije nikada prodavano/montirano/proizvođeno u SFRJ, ali otpisom iz JNA (i vojski nasljednica) pomenutih vojnih vozila dolazi u vlasništvo civila, koji je zovu ,,Aerka'" (po oznaci AR), a od pojave Nove Kampanjole (1974 god.) koja je imala ambicija da se probije i na civilno tržište i ovaj model često zovu ,,Kampanjola'' (iako to u suštini nije bila).

    U svakom slučaju manja je greška to vojno vozilo nazvati Kampanjola nego Tojotu Lend Kruzer prozvati Džip.

    Bila jedna Zastava AR 55 u jedinici u kojoj sam služio (veza) koja se vodila kao ispravna, ali rekoše mi da se nije palila godinama (mi je nismo ni palili čitav vojni rok, a donosili smo akumulatore da pokrenemo radio za vježbu ).





    Sent from my moto e5 using Tapatalk
    Last edited by wulfy; 20-11-22 at 16:59.

  6. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  7. #80
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    ZIL 131

    ZIL 131 je najmanji kamion koncepcije 6x6 koji je dolazio iz Sovjetskog Saveza. Sa više od milion proizvedenih primjeraka to je i najbrojniji terenski neborbeni kamion. Zašto je ovaj kamion toliko popularan?

    Kako je nastala fabrika ZIL

    Tokom 1916 god. počinje da se formira prva fabrika u Rusiji koja bi proizvodila kamione. Po ugovoru koji je sklopljen sa vojskom Rusije do sredine 1917 god. trebalo je isporučiti 150 (od 1.500 naručenih) kamiona. Zbog toga se uzima licenca u Italiji za kamion Fiat 15 Ter. Zbog revolucije i stanja u zemlji fabrika nije u potpunosti završena, pa su se kamioni u dijelovima kupovali u Italiji i sastavljali u Moskvi (u prostorijama nedovršene fabrike) da bi se ispoštovao ugovor o isporuci. Po završetku revolucije i stvaranja Sovjetskog Saveza taj pogon u biva nacionalizovan, te mu daju ime Automobilsko Moskovsko Udruženje (Автомобильное московское общество), skraćeno AMO, te rade na reparacijama postojećeg voznog parka. Osim pomenutih Fiata u velikom broju obnavljaju i poboljšavaju američke kamione Vajt (White) koje je ruska vojska ima u svojim redovima. Na osnovu skupljenih podataka odlučuju da pokrenu sopstvenu proizvodnju. Prvi kamion se pojavio 1924 god. sa oznakom AMO F-15 (АМО Ф-15) upravo po licenci kamiona Fiat 15 Ter. Kako je to prilično zastario kamion proizvodio se do 1931 god.

    U Moskvi se kupuje licenca za američki kamion Autocar Dispatch SA, te isti počinje da se proizvodi od 1930 god. sa oznakom AMO 2 (broj dva označava da im je to drugo vozilo u proizvodnom programu). To je tehnička osnova da Sovjeti sami rade poboljšanja pa uskoro prave i kamion AMO 3, te AMO 4 koji je zapravo produžena šasija za razne nadogradnje i prvi sovjetski autobus. Dalje unapređenje dobro poznatog kamiona dovodi do dva modela dvoosovinskog AMO 5 koncepcije 4x2 i troosovinskog AMO 6 koncepcije 6x4. Pomenimo da je fabrika u Moskvi 1931 god. promjenila ime te da se zove ,,prva državna fabrika automobila po imenu Josifa Visarionoviča Staljina’’ (1-й государственный автомобильный завод имени Иосифа Виссарионовича Сталина), skraćeno ZIS (ЗИС), te su pomenuti serijski modeli dobili oznake ZIS 5 (ЗИС 5) i ZIS 6 (ЗИС 6). ZIS 5 se proizvodio od 1933 do 1948 god. u Moskvi, mada se, kao što smo vidjeli u predhodnim tekstovima proizvodio i fabikama UralAZ (Ура́льский автомоби́льный заво́д) i UAZ (Ульяновский Автомобильный Завод). ZIS 6 se proizvodio od 1933 do 1942 god. Bilo je tu još razvijenih modela prije drugog svjetskog rata kao što je autobus ZIS 8 (ЗИС 8), kamion sa produženim međuosovinskim razmakom ZIS 11 (ЗИС 11), sa produženim međuosovinskim razmakom i tovarnim dijelom za kačenje raznog naoružanja ZIS 12 (ЗИС 12), modernizovan dvoosovinac ZIS 15 (ЗИС 15), autobus na bazi modernizovanog dvoosovinca ZIS 16 (ЗИС 16), kiper ZIS 19 (ЗИС 19), trostrani kiper ZIS 20 (ЗИС 20), polugusjeničar ZIS 22 (ЗИС 22), sa pogonom i na prednju osovinu koncepcije 4x4 ZIS 32 (ЗИС 32), sa pogonom i na prednju osovinu koncepcije 6x6 ZIS 36 (ЗИС 36), pulugusjeničar ZIS 42 (ЗИС 42), ambulanta ZIS 44 (ЗИС 44), …

    Poslije drugog svjetskog rata, na osnovu modela ZIS 15 (ЗИС 15), koji se zansivao na modelu ZIS 5 (ЗИС 5), 1947 god. počinje proizvodnja dvoosovinskog modela ZIS 150 (ЗИС 150). ZIS 150 je imao redni benzinski motor koji iz šest cilindara radne zapremine 5.555 kubika izvlači 95 KS pri 2.800 o/min. Pogon se preko mjenjača sa pet brzine prenosi na zadnje točkove. Međuosovinski razmak je 4 m, a ukupno dozvoljna težina kamiona je 7,9 tona (od toga je nosivost oko 4 t). Tokom 1956 god. mjenja se ime fabrike, te umjesto Staljina uzimaju ime prvog direktora Lihšćeva (Завод имени Лихачёва), tako da više nije ZIS nego ZIL (ЗИЛ). Samim tim, ovaj kamion se od 1956 god. označava kao ZIL 150 (ЗИЛ 150). Proizvodio se u Moskvi do 1957 god. Kao licencni model proizvodio se u Rumuniji od 1954 do 1965 god., te u Kini od 1956 do 1986 god.
    Od 1948 god. počinje proizvodnja kamina koncepcije 6x6 koji ima pogonski motor (i mjenjač) iz modela ZIS 150, kao i kabinu. Taj terenski kamion ima oznaku ZIS 151 (ЗИС 151), odnosno od 1956 god ZIL 151 (ЗИЛ 151). ZIS 151 ima osovine sa terenskog kamiona GAZ 63 (ГАЗ 63), te međuosovinski razmak od 3,67 + 1,12 m, a ukupno dozboljena težina kamiona je 10,88 t (od toga je nosivost oko 4,5 t). Proizvodio se do 1958 god.
    Kamion ZIL 164 (ЗИЛ 164) je zapravo redizajnirani kamion ZIL 150 (ЗИЛ 150), te se proizvodio od 1957 do 1964 god. ZIL 157 (ЗИЛ 157) je daljne unapređenje kamiona ZIL 151 (ЗИЛ 151). Uz isti međuososvinski razmak, ali ovaj put uz jednostruke zadnje tačkove (predhodnik je imao dvostruke, što je smanjivalo prohodnost kada blato uđe između točkava), te centralnim sistemom za provjeru pritiska u pneumaticima, te se svaki točak mogao kontrolisati iz kabine. Sa bitno unapređenim sposobnostima na terenu i pojačanim benzinskim motorom (105 KS) ovaj kamion se proizvodio u Moskvi od 1958 do 1978 god., da bi se od 1977 do 1994 god. proizvodio u gradu Novouraljsk, odnosno u Uralskoj fabrici automobila (Уральский автомоторный завод), skraćeno UAMZ (УАМЗ).

    Za prvu generaciju dvoosovinskih kamiona koncepcije 4x2 možemo reći da je to AMO 2, AMO 3 i ZIS 5, za drugu generaciju možemo da kažemo da su ZIS 150 (ZIL 150) i ZIL 164. Isto tako možemo da razdjelimo i troosovince, pa je prva generacija ZIS 6, a druga generacija je ZIS 151 i ZIS 157. Početkom šezdesetih godina došla je na red treća generacija kamiona. Razvoj je počeo 1953 god., a prvi prototipovi su se pojavili 1956 god. Do 1961 god. završen je dizajn, te 1964 god. počinje serijska proizvodnja kamiona ZIL 130 (ЗИЛ 130). Od 1986 god. mjenja mu se oznaka u ZIL 431410 (ЗИЛ 431410), da bi se proizvodnja u Moskvi prekinula 1994 god. poslije 3.366.503 primjeraka (čime je ovaj model najzastupljeniji kamion u Sovjetskom Savezu). Osim te brojke treba dodati one proizvedene u fabrici UAMZ (УАМЗ) od 1994 do 2010 god., te one napravljene u još nekim fabrikama u negdašnjem Sovjetskom Savezu, kao što je ČASZ (ЧАСЗ - Читинском автосборочном заводе) ili KAZ (КАЗ - Кутаисский автомобильный завод) koji je pravio svoju verziju kamiona sa trambus kabinom ili ČAZ (ЧАЗ - Чкаловский автобусный завод) koji je pravio autobuse na toj osnovi. Šta je nudio ovaj najpopularniji kamion u Sovjetskom Savezu? Za pogon je imao benzinski motor V8 konfiguracije koji je iz 5.969 kubika izvlačio 148 KS pri 3.200 o/min., te 402 Nm pri 1.800 o/min. Da se radi o tehnički naprednom kamionu (za tadašnje sovjetske standard) govori i to da je imao mjenjač sa pet sihronizovanih brzina, servo upravljač, uz vozača još dva mjesta u kabini, pranje vjetrobrana koje se aktivira stopalom, pneumatski brisači,… Međuosovinski razmak je 3,8 m, a ukupno dozvoljena težina kamiona je 8,9 tona (od toga oko 4 tona je nosivost). Predviđena kilometraža do generalne popravke je 135.000 km. Od 1966 god. povećana je nosivost na 6 tona, a predviđena kilometraža dogeneralne opravke je 200.000 km, da bi od 1977 god. nosivost bila 6 tona, a do generalne popravke kamion je mogao da pređe 300.000 km.
    ZIL 130 je osnova za kamion ZIL 133 (ЗИЛ 133) koji se pojavio 1975 god., a razliku čini dodatna osovina (koncepcija 6x4), te ima nosivost od 8 tona (kasnije povećana na 10 tona). To je najveći kamion sa benzinskim motorom koji se proizvodio u Sovjetskom Savezu. Zbog povećane težine motor je podešen da razvija 190 KS pri 3.800 o/min. Pojavom mnogih modernih kamiona sa dizel motorom proizvodnja mu se prekida 1983 god., ali nudio se sa dizel motorom do 1999 god. Tada mjenja oznaku u ZIL 6309 (ЗИЛ 6309) te se proizvodnja prekida 2008 god.

    Odluka da se sruši fabrika je donesena 2010 god., te rušenje počinje 2015 god. (zajedno sa muzejom fabrike), da bi do 2016 god. bilo sve porušeno zajedno sa prilaznom željezničkom prugom. Od 2019 god. više ne postoji industrijska zona u Moskvi gdje je bila fabrika, te administrativno ZIL prestaje da postoji 2020 god. poslije 106 god. postojanja.

    ...

  8. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  9. #81
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    ...

    Razvoj modela

    Paralelno sa radom na unapređenju modela ZIS 151 (ZIL 151) koje je rezultovalo pjavom kamiona ZIL 157 tokom 1958 god. prvi prototip novog kamiona komcepcije 6x6 se pojavio 1956 god. Taj prototip je u izgledu imao dosta sličnosti sa novorazvijenim kamionom ZIL 130 čiji se prvi prototip takođe pojavio iste godine. Ovaj model sa tri osovine oznake ZIL 131 (ЗИЛ 131) je dobio finalni izgled 1959 god. kada se uspješno završavaju svi testovi, te je planirano da proizvodnja počne tokom 1961 ili 1962 god. Ipak, ZIL 130 počinje da se proizvodi 1964 god., a ovaj tehnički komplikovaniji ZIL 131 tek 1966 god. Osovine i još neki djelovi se proizvode u Brajanskoj automobilskoj fabrici (Брянский автомобильный завод), skrećeno BAZ (БАЗ). Benzinski motor V8 konfiguracije je iz radne zapremine od 5.996 kubika izvlačio 150 KS. Uz međuosovinski razmak od 3,35 + 1,25 m, širinu od 2,5 m, te dužinu nešto veću od 7 m, ukupno dozvoljena težina kamiona je 11.925 kg (od toga nosivost je oko 5.000 kg na dobrom putu, odnosno 3.500 kg na terenu). Može da vuče prikolicu težine 6.500 kg na dobrom putu, odnosno 4.500 kg na terenu. Dobre terenske sposobnosti potvrđuju sledeći podaci: može da prođe kroz vodu duboku 1,3 m, da prođe preko stepenika visine 0,6 m, da pređe preko rova širokog 1 m, savladava uspon od 58%, a bočni nagib do 40%. Uz dva rezervoara od po 170 litara može imati maksimalni domet od 850 km. Snaga se preko mjenjača sa pet brzina prenosila na zadnje dvije osovine, a po potrebi se u pogon mogla uključiti i prednja osovina. Ovaj najlakši kamion koncepcije 6x6 se nudio u nekoliko osnovnih varijanti:
    - ZIL 131 (ЗИЛ 131) – sandučar ili šasija za nadogradnju.
    - ZIL 131A (ЗИЛ 131А) – sa nezaštićenom električnom opremom, tako da može kroz vodu duboku do 0,9 m.
    - ZIL 131V (ЗИЛ 131В) – tegljač, a u vojsci je često vukao poluprikolicu na kojoju su bile utovarene rakete, te se dešavalo da su opremljeni većim motorom koji ima radnu zapreminu od 6.960 kubika. Poluprikolica može biti teška do 12 tona.
    - ZIL 137-137B (ЗИЛ 137-137Б) – tegljač sa četvoroosovinskom prikolicom, a pogon se sa tegljača prenosi i na te osovine na prikolici tako da možemo da govorimo o zglobnom vozilu koncepcije 10x10. Urađen kao prototip, a proizvodio se kao BAZ 6009 (БАЗ 6009).
    - ZIL 131S (ЗИЛ 131С) – sa dodatnom izolacijom kabine, pojačanim grejanjem, te mogučnošću da radi na -60 stepeni celzijusovih počeo da se proizvodi od 1980 god. Ovaj model namjenjen ekstremno hladnim predjelima nudio se i u varijanti sa nezaštićenom električnom opremom ZIL 131AS (ЗИЛ 131АС).

    Od 1978 god. počinje da se eksperimentiše sa pogonskim dizel motorima. Određeni redizajn nastupa 1986 god. kada se prekida proizvodnja gore nabrojanih modela, a počinju da se proizvode sledeći modeli:
    - ZIL 131N (ЗИЛ 131Н) – sandučar ili šasija za nadogradnju.
    - ZIL 131N1 (ЗИЛ 131Н1) – sa dizel motorom koji razvija 105 KS.
    - ZIL 131N2 (ЗИЛ 131Н2) – sa dizel motorom koji razvija 132 KS.
    - ZIL 131NA (ЗИЛ 131НА) – sa nezaštićenom električnom opremom.
    - ZIL 131NV (ЗИЛ 131НВ) – tegljač.
    - ZIL 131NS (ЗИЛ 131НС) – za ektremno hladne uslove, a nudi se i kao ZIL 131NAS (ЗИЛ 131НАС) i tegljač ZIL 131NVS (ЗИЛ-131НВС).

    Osim nabrojanih osnovnih verzija tu su bile razne nadogradnje kao što su vatrogasne (АТЗ-3,4-131, АТЗ-4,4-131, АТЗ-4-131), za prevoz maziva (МЗ-131), cisterne (АЦ-4,0-131, АЦ-4,3-131, …), radionica (КУНГ К-131, КМ-131), bušač bunara (БКМ-313), nosač raznog naoružanja (БМ-21 Град), …

    Od 1966 do 1994 god. godišnja produkcija ovih kamiona je redovno prelazila preko 40.000 primjeraka godišnje (samo tokom 1989 god. proizvedeno je 48.000 kamiona ZIL 131). Time je samo u Moskvi u rečene 28 god. proizvedeno 998.429 ovih kamiona. Od 1994 god. u Moskvi se proizvodi nasljednik ZIL 4334 (ЗИЛ 4334), ali time nije prestala proizvodnja ovog kamiona. Proizvodnja ovih kamiona od 1987 god. počinje i u Uralskoj fabrici automobila (Уральский автомоторный завод), skraćeno UAMZ (УАМЗ), te od 1994 god. oni postaju i jedini proizvođači. Tokom 2002 god. UAMZ bankrotira, ali kroz program rekonstrukcije počinju opet da rade od 2004 god. od kada se zovu Automobili i motori Urala (Автомобили и моторы Урала), skraćeno AMUR (АМУР). ZIL 131N se i dalje proizvodi ali od sada sa oznakom AMUR 531340 (АМУР 531340) sve do ponovnog bankrota kompanije 2010 god.

    Rijetki su modeli sa dizel motorom, a ZIL 131 je sa ogromnom produkcijom (preko million kamiona) osim vojsku Sovjetskog Saveza opremao i mnoge druge vojske. Pojedinevojske su zbog ekonomičnosti počele u svoj vozni park kamiona ZIL 131 da ugrađuju dizel motore umjesto rastrošnog benzinca. Tako su recimo u Kubi našli mjesto dizeli prozvedeni u Minsku, dok su oni u Moldaviji tokom 2015 god. zamjenjeni sa dizel motorom Mercedes-Benz. Ipak najtemeljnija zamjena pogonskog motora u floti kamiona ZIL 131 je urađena u Ukrajni kada se benzinski motor i pripadajući mjenjač mjenjaju sa dizel motorom (Deutz) od 140 KS i montiraju mjenjač sa šest brzina.

    ZIL 131 u JNA

    Početkom sedamdesetih JNA je nabavila određeni broj ovih kamiona uz raketne sisteme iz Sovjetskog Saveza. Vozilo za prevoz i pretovar raketa 2K12 Kub (2К12 Куб) je imalo oznaku 2T7M, a zapravo je kamion ZIL 131 sa modifikovanim tovarnim dijlom. Isti kamion je služio i za prenos raketa S-125 Neva (С-125 Нева). Osim kao vozilo za prevoz raketa u JNA je dolazila i verzija sa sistemom veze. Radi se o radio-teleprinterskoj stanici R-140. Sistem R-140 na kamionu ZIL 131 sastojao se od uređaja: pult za upravljanje PUR, prijemnik R-155P, HF prijemnik R-311, radio-relejni uređaj R-405P-T1, VHF primopredajnik R-105M, telefonski aparat TA-57, teleprinter Siemens T-100 (nije dolazio u Sovjetskoj opremi, on je montiran od strane JNA), antene i ostala oprema. Da bi se svi ti uređaji pokrenuli potrebno je trofazno napajanje (380 V) te je u sklopu kamiona bio ugrađen agregat za proizvodnju električne energije koji se pokazao nepuozdanim, te je zamjenjen domaćim dizel agregatoma (ADP-15) koji se vukao kao prikolica. Iako izuzetnih terenskih sposobnosti za svoju klasu, najveća mana mu je bio benzinski motor koji je bio veliki potrošač goriva, a I servisni intervali su bili dosta češči naspram domaćih kamiona.

    Last edited by wulfy; 22-11-22 at 11:38.

  10. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  11. #82
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    12,396
    Thanks Thanks Given 
    14,541
    Thanks Thanks Received 
    3,536
    Thanked in
    2,532 Posts

    Default

    Pomenuo si FAP sam si kriv.

    Gledam liniju i mislim se koliko tehnološki razvoj ide velikom brzinom i ako ne prati u korak sa tržištem i konkurencijom svijet je nemilosrdan.



    Sent from my SM-A336B using Tapatalk
    Last edited by Bluemoon; 25-11-22 at 20:48.
    No pasaran!

  12. #83
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    FAP (FFB) jeste imao zaokruženu proizvodnju jer je malo toga morao da nabalja sa strane. Praktično su sve imali ,,u dvorištu'': šasije, vješanje, osovine, motore, mjenjače, karadane, točkove, kabine (i oprema kabine), te, ono što malo koja kompanija takvog profila ima, razne nadogradnje. Recimo kupac komunalnog vozila za odvoz smeće to dogovara sa jednim prodavcem (FAP) dok kod većine proizvođača posebno dogovara kamion spreman za nadogradnju, a kod drugog prodavca nadogradnju za odvoz smeća. Ipak, nisu baš uspevali u svemu da prate moderne trendove (tehnologiju). Recimo za vojni kamion FAP 2026 su morali da izdvajaju devize i kupuju mostove od partnera (Mercedes-Benz) jer one za koje su osvojili proizvodnju nisu zadovoljavale tehničke kriterijume koje je postavila JNA. Kabina jeste Mecedes-Benz NG, ali je njena proizvodnja osvojena u Priboju. Nego, da ne odemo od teme, evo jedno vojno vozilo koje je domaće (a zasnovano je na austrijskom Saureru), a bilo je raznih varijanti:
    - FAP 1314 S/A - Svetočkaš (pogon na sve točkove) Armijski (vojni)
    - FAP 1314 S/AV - Svetočkaš Armijski sa Vitlom
    - FAP 1314 SK/A - Svetočkaš Kiper Armijski
    - FAP 1314 S/ACV - Svetočkaš Armijski Cisterna za Vodu
    - FAP 1314 S/ACG - Svetočkaš Armijski Cisterna za Gorivo
    - FAP 1314 S/AR - Svetočkaš Armijski Radionica
    - FAP 1314 SV/AR - Svetočkaš sa Vitlom Armijski Radionica
    - FAP 1314 SV/A-LD - Svetočkaš sa Vitlom Armijski Dizalica

  13. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  14. #84
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    ZIL 135

    ZIL 135 je vozilo koncepcije 8x8 koje je razvijeno da bude pokretni lanser raketa. Tehnički neobične konstrukcije predstavalja zanimljiv kamion.

    Razvoj modela

    Tokom 1953 god. u kompaniji ZIS (ЗИС) počinje razvoj nove generacije kamiona (130, 131, 133 i 134). Pomenimo da se kompanija od 1956 god. zove Fabrika imena Lihčeva (Завод имени Лихачёва), skraćeno ZIL (ЗИЛ). Ta nova serija kamiona je: ZIL 130 (ЗИЛ 130) sa pogonom 4x2 (serijska proizvodnja od 1964 god.), ZIL 131 (ЗИЛ 131) koncepcije 6x6 (serijska proizvodnja od 1966 god.), ZIL 133 (ЗИЛ 133) koncepcije 6x4 (serijska proizvodnja od 1975 god.) i ZIL 134 (ЗИЛ 134) koncepcije 8x8 (prototip iz 1957 god. sa V12 motorom).

    ZIL 134 je pokazao solidne terenske osobine, ali nije bilo kapaciteta da se završi razvoj pogonskog V12 motora koji je po projektu trebao da razvija oko 240 KS (prototipni model je razvijao manje od 200 KS). Zbog toga se kreće u konstrukciju tehnički zanimljivog kamiona. Za pogon se koristi V8 benzinski motor koji iz 7 litara radne zapremine izvalači 180 KS i 466 Nm (da, to je motor koji se ugrađuje u kamion Ural 375). Neobičnost je što su ugrađena dva motora, jedan je smješten lijevo iza kabine i pokreće četri točka sa lijeve strane vozila, drugi je postavljen iza kabine desno i pokreće četri točka sa desne strane vozila. Sledeća neobičnost je ta što vozilo nije oprmljeno vješanjem (radi uštede na težini), a jedinu amortizaciju pružaju gume sa niskim pritiskom. Točkovi na prvoj i četvrtoj osovini su upravljivi tako da je prečnik okretanja vozila manji od 13 m. Kabina je napravljena od fibrglasa (opet radi smanjenja težine). Da bi se snaga ravnomjerno prenosila na lijevu i desnu stranu vozila ugrađena su dva automatska mjenjača. Prvi funkcionalni prototipovi se pojavljuju 1959 god., te im je prva namjena lanser rakte Luna-M, a oznaka kamiona koji ima tu ulogu je ZIL 135 (ЗИЛ 135). ZIL je napravio oko 300 primjeraka ovog kamiona do 1964 god., kada se, zbog popunjenih kapaciteta proizvodnje u fabrici, ovaj model predaje Brajanskoj automobilskoj fabrici (Брянский автомобильный завод), skrećeno BAZ (БАЗ), gdje se proizvodi do 1992 god. Nudilo se nekoliko modela ovih kamiona:
    - ZIL 135B (ЗИЛ 135Б) je prototip amfibijske verzije iz 1959 god.
    - ZIL 135L (ЗИЛ 135Л) je model koji na prvoj i zadnjoj osovini ima vješanje u obliku torzione osovine i hidrauličnih amortizera. Srednje osovine ostaju neovješane. Zbog pojave gibanja čitavog vozila, radi stabilizacije odlučeno je da se ugradi opisano vješanje. Ovaj model se pravi od 1961 god.
    - ZIL 135K (ЗИЛ 135K) je lanser za S-5 (С-5) rakete sa početkom proizvodnje od 1961 god.
    - ZIL 135LN (ЗИЛ 135ЛН) je kabina sa šasijom zasnovana na modelu ZIL 135 K.
    - ZIL 135KM (ЗИЛ 135KM) je prototip lansera za P-5 (П-5) rakete iz 1962 god.
    - ZIL 135LTM (ЗИЛ 135ЛTM) je transporter za rakete Luna-M koji se radi od 1963 god.
    - ZIL 135LM (ЗИЛ 135ЛM) je model sa manuelnim mjenjačem (u fabrici BAZ nisu imali mogućnost proizvodnje automatskog mjenjača) te je ovaj model činio najveći broj proizvedenih varijanti ovog kamiona. Za osnovu je uzet model koji na prvoj i četvrtoj osovini ima vješanje, a proizvodi se od 1964 god.
    - ZIL 135E (ЗИЛ 135E) je prototip sa dizel električnim (isti princip kao kod lokomotiva) pogonom iz 1965 god.
    - ZIL 135P (ЗИЛ 135П) je amfibijska verzija za transport ljudi (može prevesti 22 + 4 ljudi) ili tereta (5 tona), te je najveće amfibijsko vozilo na svjetu. Proizvodi se od 1965 god., ali pošto ga vojska Sovjetskog Saveza nije uvrstila u opremu napravljen je u malom broju primjeraka. Nadimak mu je Delfin (Дельфин).
    - ZIL 135KP (ЗИЛ 135KП) je prototip iz 1969 god. sa povezana tri vozila koja čine vučni voz (kontrolisan iz jedne kabine) dužine preko 45 m i sa 1.080 KS.
    - ZIL 135SH (ЗИЛ 135СX) je prototip iz 1967 god. sa posebnim osovinama i točkovima pomoću kojih se vozilo okreće u mjestu.
    - ZIL 135LMT (ЗИЛ 135ЛMT) je zapravo ZIL 135LM prilagođen za tropske krajeve, a proizvodnja miu počinje 1968 god.
    - BAZ 135L4 (БАЗ 135Л4) je civilna varijanta ovog vozila iz 1968 god.
    - ZIL E135G (ЗИЛ E135 Г) je prototip iz 1968 god. koji je za pogon ima helikoptreski turbinski motor (GTE-350T) sa 395 KS.
    - ZIL 135LMP (ЗИЛ 135ЛMП) je lanser za višecjevni bacač raketa BM-27 Uragan koji se radi od 1976 god.

    raspostranjenost modela

    Sa dva motora, dva mjenjača, dva odvojena prenosa (posebno za lijevu stranu, posebno za denu stranu vozila), bez vješanja, sa ukupno dozvoljenom težinom od nepunih 20 tona (19.800 kg), ovaj kamion nije bio jednostavan za vožnju. Sihronizacija karburatora je bila problematična, a tek sihronizacija motora… Uobičajno je bilo da jedan motor radi nešto drugačije od drugog, a samim tim lijeva i desna strana ne rade sihronizovano, pa su precizni manevri (recimo utovar na platformu od voza, ili na poluprikolicu) bili teški, a mnogim vozačima i nemoguća misija. Taj nedostatak je najjasnije uočen tokom kampanje Sovjetskog Saveza u Avganistanu (korišćen kao lanser za višecjevni bacač raketa Uragan), pa su se radile prepravke tako što su umjesto dva benzinska motora montirali jedan dizel motor, ali to je donjelo problema sa prenosom koji se pokazao nepouzdanim… Osim Sovjetskog Saveza ove kamione su kupovali: Kina, Sjeverna Koreja, Egipat, Iran, Libija, Kuba, Kamerun, Irak, Kuvajt, Bugarska, Čehoslovačka, Istočna Njemačka, Poljska, Rumunija,… i Jugoslavija.

    Za balističke rakete zemlja-zemlja Luna-M koji je razvijen početkom šezdesetih kao lanser je u početku služilo vozilo na gusjenicama, da bi kasnije kao lanser poslužio upravo ovaj ZIL koncepcije 8x8. Minimalni domet rakete je 12, a maksimalni 68 km, a bojeva glava je teška 420 kg (sama raketa ima nešto manje od 2,5 tone). Ozbiljna razorna moć, ali mogući promašaj mete je veći od 1.000 m. JNA je nabavila 12 kamiona ZIL 135 LM koji su služili za lansitranje rakete Luna-M. Na kamionu se nalazi jedna šina koja je projektovana da izdrži minimum 200 lanisranja. Ako sam dobro, većina ovih kamiona u JNA je bila stacionirana u Banja Luci.

    Sa solidnim terenskim osobinama, uz dva benzinska V8 motora ovaj kamion je bio i ogromni potrošać goriva, po specifikacijama je u normalnim uslovima (ravna podloga i brzina vožnje od 40 km/h) trošio 80 litara na pređenih 100 km, ali prilikom izračuna relanog radijusa računala se potrošnja od 150 do 180 litara na pređenih 100 km. Kako god, ovo je, tehnički gledano, zanimljivo vozilo i kao takav nezaobilazan prilikom nabrajanja vojnih kamiona.


    na vojnoj paradi u Beogradu 1975 god.


    pogled na dva motora, dva mjenjača i dva prenosa iza kabine
    Last edited by wulfy; 15-12-22 at 13:16.

  15. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  16. #85
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    RENAULT 2087 i SAVIEM TP3

    Razvoj lakih kamiona

    Tokom 1944 god. počeo je da se pravi plan racionalizacije francuske auto industrije kako bi ista bila spremna poslije završetka rata. Prepoznato je da u Francuskoj postoji 22 proizvođača putničkih automobila i 28 proizvođača kamiona. Smatralo se da je to previse, te se država usresredila na sedam najvećih kompanija (Berliet, Citroën, Ford SAF, Panhard, Peugeot, Renault i Simca), a u okviru toga Reno je zadužen za konstrukciju izdržljivog i funkcionalnog radnog vozila koje ne bi trebalo biti skupo u proizvodnji. U januaru 1945 god. Reno je nacionalizovan pa je puno ime kompanije R.N.U.R. (Régie Nationale des Usines Renault) čime se povećava podrška države kod razvoja nove game radnih vozila čije nosivost treba da bude od 1 do 3,5 tone. Reno uvodi interne oznake za nove modele koje počinju sa slovom ,,R’’, poslije kojega slijedi broj ,,2’’ ako je vozilo pogonjeno benzinskim motorom, odnosno ,,4’’ ako je vozilo pogonjeno dizel motorom. Sledeće dvije cifre (04, 05, 06, 07, 08, …) označavaju seriju vozila, a onda slijedi cifra koja označava model u seriji.

    Krajem 1945 godine predstavljen je prototipovi interne oznake Renault R.206E1 nosivosti 1 tone, te su bile tri verzije: kao furgon, kamionet i sanitet. Kabina je izrađena od drveta, te obložena limom. Sledeće 1946 god. koristeći tehniku prestavljenog modela prestavljen je kamion nosivosti 2 tone interne oznake Renault R.2160 (nominalno mjenja predatne modele Renault AHS i Renault AHN). Uz nešto veću kabinu koja je izgledom ista kao i na manjem modelu najveća razlika je u zadnjoj osovini gdje su kod većeg modela dupli točkovi. Tokom 1947 god. počinje da se prodaje model nosivosti 1.000 kg koji dobija internu oznaku Renault R.2060 kojeg pogoni benzinski motor radne zapremine 2.383 kubika iz kojih je izvučeno 48 KS. Do 1949 god. predstavljeni su i modeli sa većom nosivošću koje nose interne oznake Renault R.2161 nosivosti 2,5 t, te Renault R.2061 nosivosti 1,4 t, a onaj nosivosti 1 t promjenio je internu oznaku u Renault R.2062.

    Redizajn iz 1952 god. osim novih internih oznaka (Renault R.2065 za nosivost od 1 t; Renault R.2066 za nosivost od 1,4 t; Renault R.2164 za nosivost od 2,5 t; Renault R.2165 za produženu šasiju nosivosti 2,5 t i Renault R.2166 za nosivost od 2 t) donosi novi benzinski motor od 1.996 kubika koji razvija 49 KS, a drvena konstrukcija kabine je napuštena te se kompletno vozilo radi od metala. Mjenjač sa četri stepena prenosa ima prvu brzinu nesihronizovanu, dok su ostale sihronizovane.

    Od 1956 god. model nosivosti 1,4 t ima internu oznaku Renault R.2086. Na furgonima se 1957 god. dodaju bočna vrata čime se olakšava pristup tovarnom dijelu, a najveća tehnička novina je benzinski motor koji iz radne zapremine 2.121 kubik izvlači 64 KS. Od 1960 god. nudi se i model nosivosti 1.800 kg koji ima internu oznaku Renault R.2088, a koji se nudio samo kao izvozni model. Komercijalne oznake su sadržale brojku nosivosti u kilogramima pa se nudio kao Renault 1000, Renault 1400, Renault 1800 (izvozni model), Renault 2000 i Renault 2500.

    Renault 1000, Renault 1400, Renault 2000 i Renault 2500 tokom 1959 god. dobijaju komercijalne oznake Renault Voltigeur (za nosivost od 1.000 kg); Renault Goélette (za nosivost od 1.400 kg) i Renault Galion (za nosivost od 2.000 i 2.500 kg), a od 1961 god. kupci mogu da biraju nekoliko benzinskih i dizel motora. Reno Voltižer (Renault Voltigeur) prestaje da se proizvodi 1963 god, a Reno Goliet (Renault Goélette) i Reno Galijon (Renault Galion) prestaju da se proizvode 1965 god.

    Reno Istafet (Renault Estafette) koji je počeo da se proizvodi 1959 god. te je imao nosivost od 600 kg, a poslije redizajna iz 1962 god. ima nosivost od 800 kg tako da nasleđuje model Voltižer (Voltigeur) a od 1980 god. nudi se dalja evolucija kao Reno Trafik (Renault Trafic) koji se još uvjek proizvodi (kroz nekoliko generacija). Reno Super Goliet (Renault Super Goélette) koji se proizvodi od 1965 do 1982 god. mjenja Goliet (Goélette), a od 1980 god. u ponudi je Reno Master (Renault Master) koji popunjava ovaj tržišni segment. Reno Super Galijon (Renault Super Galion) nasleđuje Galijon (Galion) i proizvodi se od 1965 do 1982 god. Od 1980 god. do 1999 god. tu tržišnu nišu lakih kamiona pokriva Reno Mesindžer (Renault Messenger), da bi ga nasljedio Reno Maskot (Renault Mascott) koji se prestaje proizvoditi 2010 god. jer se Reno Master nudi i toj kategoriji.


    Renault 2087 Goélette 4x4 je vojna verzija

    Prvo lako vozilo sa pognom 4x4 koje je Reno proizveo je vojna verzja goreopisanog teretnog vozila. Pomenimo da su francuske službe morale da kupiju domaća vozila tako da se Reno Goliet (Renault Goélette) odomaćio kod pošte, policije, komunalnih službi,… Gore pomenuti modeli nisu sa pogonom na obe osovine. Tokom 1950 god. krenulo se sa razvojem tako što je za osnovu koja će se prepraviti uzet model interne oznake Renault R.2062 (nosivosti 1.400 kg) kojem je povečan razmak od tla kako bi se smjestila prednja pogonska osovina. Gume su bile većeg prečnika (21x400), a zbog dodatne opreme nosivost mu je ograničena na 750 kg. Od novembra 1950 do aprila 1953 god. proizvedeno je 1.780 primjeraka koji su imali internu oznaku Renault R.2064 ako je za pogon korišćen benzinski motor radne zapremine 2.383 kubika koji razvija 48 KS, odnosno Renault R.2067 i Renault R.2069 kada je ubačen benzinski motor radne zapremine 1.996 kubika koji razvija 49 KS. Francuska vojska je takođe tražila domaće vozilo koje bi zamjenilo američke modele (Dodge WC51 i Dodge WC 52). Testirani prototipovi (Delahaye , Hotchkiss i Latil) nisu zadovoljavali uslove, a druga dva velika proizvođača (Peugeot i Citroën) nisu imali zadovoljovajući model u svom proizvodnom programu koji bi se mogao prilagoditi vojnim potrebama. Zbog toga je izbor pao na Reno (Renault) i to ova varijanta sa pogonom na obe osovine.

    Ta vozila nisu zadovoljavala vojne potrebe pa se krenulo sa prilagođavanjem od kojih su najzanjčajnije stavke napon od 24 V, rezervni točak i nosač kanistera na spoljnem dijelu karoserije, te mogućnost instaliranja vitla. Taj vojni model koji se zasnivao na modelu Renault R.2064 ponio je internu oznaku Renault R.2057, ali iste godine je zamjenjen modelom Renault R.2068 koji je imao svoju civilnu varijantu oznake Renault R.2069. Ipak, to je bio samo uvod u modele koji su predstavljeni 1956 god., a koji nose internu oznaku Renault R.2087 i Renault R.2087N.

    Renault R.2087 i Renault R.2087N su pogonjeni bezinskim motrom radne zapremine 2.121 kubik iz kojih je izvučeno 64 KS pri 3.300 o/min i 143 Nm pri 2.000 o/min., a snaga se dalje prenosi preko mjenjača sa četri brzine, te dvostepenog reduktora. Renault R.2087 ima ukupno dozvoljenu težinu od 3.050 kg (nosivost oko 750 kg), a Renault R.2087N ima veću nosivost(oko 1.000 kg). Pomenuti motor je ovo terensko vozilo mogao da povuče do 85 km/h uz prosječnu potrošnju od 20 litara na pređenih 100 km. Uz međuosovinski razmak od 2.315 mm bio je i okretan. Od 1959 god. dodaje se u nazivi Goliet (Goélette) kao na civilnom modelu. Do 1964 god. prozvedeno je 16.918 ovih terenskih vozila.

    Pomenimo da je francuska vojska osim modela sa pogonom na obe osovine koristila i one sa pogonom samo na zadnjoj osovini, pa bi bilo red da pomenemo sve varijante za francusku vojsku:
    - Renault R.2057 – 4x4 kamion
    - Renault R.2064 – 4x4 kamion/furgon
    - Renault R.2065 – 4x2 kamion/sanitet
    - Renault R.2066 – 4x2 kamion/sanitet
    - Renault R.2067 – 4x4 kamion/radio/vatrogasac/cistjerna od 750 l
    - Renault R.2068 – 4x4 kamion/radio
    - Renault R.2069 – 4x4 sanitet/komandno vozilo
    - Renault R.2086 – 4x2 kamion/furgon/,,starter’’ na aerodromima
    - Renault R.2087 – 4x4 kamion/radio/vatrogasni/šlepa 4x4
    - Renault R.2087N – 4x4 kamion/sanitet





    ...
    Last edited by wulfy; 28-12-22 at 11:11.

  17. #86
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    ...



    Saviem TP3 je vojna verzija

    Saviem (Société Anonyme de Véhicules Industriels et d’Équipements Mécaniques) je osnovan tokom oktobra 1955 god. ujedinjenjem tri kompanije (Latil Souma i Renault komercijalna vozila), a od 1960 god. na svima je oznaka Saviem. Kada je Saviem preuzeo kompaniju Berliet od 1978 god. mjenja se ime u ,,Reno industrijska vozila’’ (Renault Véhicules Industriels), skraćeno Renault V.I., da bi od 1980 god. na svakom vozilu bila oznaka Renault.

    Od 1964 nudi se gama kamiona Saviem S koji redom imaju oznake Saviem S5 (ukupna dozvoljena težina od 8 t, a nosivost oko 5 tona) i Saviem S7 (ukupna dozvoljena težina od 10,6 t, a nosivost oko 7,2 tona). Od 1965 god. gama se povečava za Saviem S6 (ukupno dozvoljena težina od 9 t, a nosivost 6 tona), Saviem S8 (ukupna dozvoljena težina od 11,6 t, a nosivost oko 8,1 tona) i Saviem S9 (ukupna dozvoljena težina od 14 t, a nosivost oko 9,4 tona). Prizvode se do 1967 godine kada ih mjenja serija modela Saviem SM. Osim modela Saviem S9 svi imaju novorazvijenu kabinu. Kao što se da zaključiti iz oznake brojka znači približnu nosivost u tonama.

    Tokom 1965 god. predstavljen je Reno Super Goliet (Renault Super Goélette) kao zamjena za Reno Goliet (Renault Goélette), a Reno Super Galijon (Renault Super Galion) kao zamjena za Reno Reno Galijon (Renault Galion). Pogonski benzinski motor zapremine 2.121 kubik izvlači 64 KS je poznat iz predhodnika. Dizajn kabine (oznaka kabine 710) se oslanja na veće pomenute modele (Saviem S5 i Saviem S6). Poštujući oznake da zadnji broj znači približnu nosivost u tonama puna oznaka ova dva modela je Renault Super Goélette SG2 i Renault Super Galion SG4.

    Već 1966 god. sljedi redizajn te se nudi i sa većim benzinskim motorom koji iz 2.607 kubika izvlači 75 KS te nudi mjenjač sa pet stepeni prenosa. Mjenjač sa pet stepeni prenosa ide i uz model sa dizel motorom koji iz 2.720 kubika izvlači 70 KS. Uz veću ponudu motora usljedio je i blagi redizajn. Od 1967 god. nudi se i model Renault Super Goélette Trafic SB2 kojem je ručica mjenjača u podu (ostalima na stubu upravljača), te ima sniženu podnicu (šasiju) radi lakšeg utovara/istovara. Od te godine je u ponudi i dizel motor radne zapremine 3.017 kubika koji razvija 75 KS (Alfa Romeo dizel sa MAN ubrizgavanjem). Redizajn iz 1968 god. donosi četvrtasta svjetla umjesto okruglih, a kabina postaje kipajuća radi lakšeg pristupa motornom prostoru (oznaka kabine 812). Od 1969 god. nudi se i Renault Super Galion SG5 koji ima ukupno dozvoljenu težinu od 7.300 kg, te mu je nosivost oko 5.040 kg.

    Promjena imena slijedi 1970 god. tako da se model umjesto Renault Super Goélette označava kao Saviem Super Goélette, Renault Super Galion kao Saviem Super Galion. Od 1971 god. može da se naruči sa trostepenim automatskim mjenjačem, a od januara 1974 nudi se i teža varijanta Saviem Super Goélette SG3 sa ukupno dozvoljenom težinom od 4.500 kg, te duplim točkovima na zadnjoj osovini. Redizajn iz 1977 god. podrazumjeva novu plastičnu masku hladnjaka.

    Od 1980 do 1982 god. ponovo se označava kao Renault Super Goélette i Renault Super Galion. U zavisnosti od nosivosti oznake ovih modela su Renault Super Goélette SG2, Renault Super Goélette SG3, Renault Super Galion SG4 i Renault Super Galion SG5. Pomenimo da su se ovi modeli od 1967 do 1974 god. proizvodili i kao Alfa Romeo A15 (ukupna težina 3.500 kg, nosivost 1.460 kg), Alfa Romeo A19 (ukupna težina 3.900 kg, nosivost 1.800 kg), Alfa Romeo A38 (ukupna težina 6.300 kg, nosivost 3.500 kg) i Alfa Romeo F20 (furgon ukupne težine 4.300 kg, nosivost 2.000 kg). Od 1967 do 1983 se po licence proizvodi i u Čehoslovačkoj kao Avia A15, Avia A20 i Avia A30. Od 1983 sljedi redizajn kada nose nazive Avia A21 i Avia A31 te ostaju u proizvodnom programu do 2000 godine.


    Francuskoj vojsci je potrebna zamjena za terenac koji se prestao proizvoditi 1964 god. (Renault 2087 Goélette 4x4) te su 1966 god. sveli izbor na dva modela: SUMB (Simca Unic Marmon Bocquet) i Renault SG2 4x4. Reno je bio jeftiniji a nudio je tehnologiju koja je kombinacija dva modela. Kratka šasija je od modela Renault Super Galion SG4 (međuosovinski razmak od 2.640 mm), a mehaničke komponente (motor, mjenjač i kvačilo, kabina,…) su sa modela Renault Super Goélette SG2 (koji je od 1966 god. usvojen kao vozilo za vojsku u konfiguraciji 4x2). To vozilo nije zadovoljilo testove, te je napravljeno desetak izmjenjenih modela koji su ponjeli oznaku Renault TP2 F39. Po urađenim testovima, te određenim modifikacijama u maju 1969 god. predstavljeno je vozilo oznake Renault TP3 L39 koji se nudio u varijanti saniteta i kamiona sa kabinom kojoj se uklanja krov i spušta vjetrobran. Benzinski motor iz 2.607 kubika izvlači 73 KS. Ukupno dozvoljena težina ovog vozila je 4.750 kg (oko 800 kg nosivost). Počeo je da se nudi francuskoj vojsci od 1970 god. čime mu je i oznaka promjenjena u Saviem TP3. Od 1971 god. odobrena je prodaja terenskog modela i civilima, a nosivost se povećava za 400 kg (na 1,2 tona). Od 1980 god. mjenja se oznaka te se prodaje kao Renault TRM 1200, gdje TRM znači pogon na svim točkovima (Toutes Roues Motrices), a 1.200 je približna nosivost u kilogramima. Proizvodnja mu prestaje 1983 god. poslije 10.836 primjeraka.



    Last edited by wulfy; 28-12-22 at 11:13.

  18. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  19. #87
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    SUMB MH 600 BS

    Razvoj prvih teretnih modela

    Svaka država je štitila svoju proizvodnju tako da su na uvozne modele bile visoke carine. Ipak, pojedina tržišta (kao što je francusko) su dovoljno velika da se isplati izgraditi novu fabriku da bi se bio konkurentan sa domaćim modelom. Zbog toga je 1916 god. u gradu Bordo (Bordeaux) osnovana kompanija S.A.F. (Société des Automobiles Ford) koja je za potrebe francuske vojske proizvodila Ford Model T. Od 1929 do 1934 god. posluju kao Ford SAF (Ford Société Anonyme Française), a podložni su odeljku Ford Velika Britanija. Od 1935 Ford SAF je podložan centrali, američkom Fordu. Iste te 1935 god. Matis (Mathis) sa 40% i Ford SAF sa 60% stvaraju kompaniju Matford koja 1937 god. dobija ugovor da snadbjeva francusku vojsku teretnim vozilom koje može da preveze od 10 do 14 vojnika sa opremom. Sa motorom Ford koji iz 2,2 litre izvlači 60 KS ovaj kamion je bio poželjan u brdskim predjelima jer je konkurencija imala oko 45 KS. Oznaka mu je Matford V8-75, a ima nosivost oko 1,5 tone. Od 1938 god. za potrebe vojske nudi se Matford V8-F-817 T nosivosti 2,5 tone i Matford V8-F-817 TS nosivosti 3 tone. U septembru 1938 god. konstruisan je kamion Matford V8-F-917 WS sa motorom radne zapremine 3.621 kubik i nosivošću 5 tona. Da bi se zadovoljile vojne potrebe gradi se nova fabrika u gradu Poasi (Poissy) koja je počela sa radom u aprilu 1940 god., ali u junu 1940 god. taj dio je okupinaran od strane Njemačke, te prelazi pod upravu njemačkog Forda tako da se kamioni više ne označavaju kao Matford već kao Ford. Kamioni se od tada zovu Ford Poasi (Ford Poissy).

    Na salonu automobila u Parizu tokom oktobra 1949 god. Ford SAF predstavlja kamione Ford Kargo (Ford Cargo) koji treba da zamjene predratni model Ford Poasi (Ford Poissy). Ford Cargo je pogonjen benzinskim motorom zapremine 3.924 kubika a isporučije 100 KS, kao opcija nudi se i sa dizel motorom radne zapremine 4.058 kubika koji razvija 95 KS. Od 1950 god. počinje prodaja kamiona u nekoliko verzija: Ford Cargo FOYW sa međuosovinskim razmakom od 3,04 m, te kao Ford Cargo FOY4W sa međuosovinskim razmakom od 3,65 m. Od 1951 god. dostupna je i verzija tegljača Ford Cargo FOY9 WH sa međuosovinskim razmakom od 2,26 m.

    Ovdje je potrebno malo objašnjenja oko promene vlasništva. SIMCA (Société industrielle de mécanique et carrosserie automobile) je osnovana 1934 god. u Francuskoj kao produžnica italijankog Fiata, a 1949 god. kupuju kompaniju Unic. Američki Krejzler (Chrysler) od 1958 sa 25% do 1970 god. postaje vlasnikom 100% Simke i mjenju ime u Krejzler Francuska (Chrysler France). Simka 4. Jula 1954 god. kupuje Ford SAF. Enik (Unic) je osnovan 1905 god., a od 1938 god. koncentrišu se isključivo na proizvodnju komercijalnih vozila, te od 1956 god. postaju vlasnikom Saurer Francuska. Šta znače ove promjene vlasništva? Simka preuzima program putničkih automobile, te nije zaintersovana naročito za teretni program, ipak od teretnog programa (a koji smo opisali u predhodnom pasusu) Ford SAF i Unic se formira odeljenje Simka komercijalna vozila (od 1956 god. pridružuje se i Saurer Francuska), te se teretna vozila od 1956 god. označavaju kao Unic. Fiat V.I. od kompanije Simka 1966 preuzima Enik (Unic).

    Ovaj predhodni pasus daje objašnjenje zašto se krajem 1954 god. mjenja označavanje ovog kamiona tako da postoje modeli Simca Cargo F 5 YWH sa ukupno dozvoljenom težinom od 9.950 kg i dizel motorom, te Simca Cargo F 59 W sa ukupno dozvoljenom težinom od 9.950 kg i benzinskim V8 motorom. Tokom 1956 god. proizvodnja ovog kamiona se seli iz fabrike u gradu Poasi (Poissy) u grad Pito (Puteaux) gdje je smještena Enik (Unic) fabrika. Tada kamioni opet mjenjaju oznake u Unic Cargo ZU 37 DA, Unic Cargo 42 DA i Unic 47 DA. Unic Cargo prestaje da se proizvodi 1960 god.

    Unic Cargo za vojsku

    Po završetku drugog svjetskog rata francuska vojska je tražila novi laki/srednje teški kamion koji će zadovoljiti vojničkim specifikacijama, a koji će zamjeniti američke modele Dodge WC i GMC CCKW. Zahtjevano je da to novo vozilo bude koncepcije 6x6, ali ratovi u Indokini i Alžiru su ukinuli budžet za razvoj tog vozila. Ipak vojsci je potreban kamion, te se odlučino da se militarizuje neki postojeći civilni kamion.

    Ford SAF je sarađivao od prije sa određenim kompanijama (Sinpar, Herwaythorn i Marmon-Herrington) koje su radile pomenute modifikacije. Upravo je Foard SAF tokom 1952 god. uz pomoć strućnjaka iz američke kompanije Marmon-Herrington preradio Ford Cargo u vozilo na pogon na svim točkovima, te su počela testiranja koja traju do 1954 god. Tada francuska vojska uvaja ovo vozilo u naoružanje, te zahtjevaju dvije varijante: sa koncepcijom 4x2 koja ima nosivost od 5 tona, te sa koncepcijom 4x4 koja ima nosivost 3 tone. Kabina treba da ima meki sklopivi krov, te vjetrobran koji se može oboriti, te da ima zaštitnu masku ispred hladnjaka. Tokom 1955 god. francuska vojska naručuje 2.500 tih vozila, ali Ford SAF je već prešao u vlasništvo Simke, te se kamioni počinju proizvoditi u u gradu Pito (Puteaux) pa imaju oznaku Unic.

    Pošto francuska vojska preferira benzinske motore za pogon je iskorišćen V8 motor radne zapremine 3.923 kubika koji razvija 95 KS pri 3.800 o/min. Sa rezervoarom od 120 litara, te prosječnom potrošnjom od 32 litra na 100 km autonomija je manja od 400 km. Proizvodnja mu je trajala od 1956 do 1966 god., a u tih deset godina je proizvedeno 9.725 primjeraka Unic Cargo F 569 WM sa pogonom 4x2, te 14.645 primjeraka Unic Cargo F 594 WM sa pogonom 4x4. Među tim proizvedenim primjercima bilo je i kipera (1.205 kom.), šlep vozila (600 kom.), cistjerni (500 kom),…








    Simca Unic Marmon Bocquet

    Poslije drugog svjetskog rata Njemačka je podeljena na četri okupacione zone, a francuska vojska je smještena na teritoriji sadašnje oblasti Baden-Virtemberg (Baden-Württemberg). Za njihove potrebe tokom 1951 i 1952 god. naručuju 450 vozila Unimog. Poslije testiranja primjećene su mane, te su predložene određene promjene kako bi se vozilo moglo šire primjenjivati u vojsci. Neki od tih zahtjeva su da to vozilo treba biti šire, sa dužim međuosovinskim razmakom, da maksimalna brzina bude bar 80 ili 90 km/h, da bi nosivost trebala da bude od 1,5 do 2 tone, te da se u tovarnom sanduku može smjestiti 10 do 12 vojnika sa svom opremom i da je pogon sa benzinskim motorom. Na osnovu raznih prototipova i zahtjevanih izmjena u januaru 1956 god. počinje serijska proizvodnja kamiona oznake Mercedes-Benz Unimog U 82 (prvih 1.100 primjeraka je ustupljeno francuskoj vojsci). Od 1956 god. francuska vojska se snadbjeva i domaćim kamionima Renault R.2087 i Renault R.2087N, te Unic Cargo F 569 WM i Unic Cargo F 594 WM koji se proizvode do 1964, odnosno 1966 god. Kao što smo vidjeli iz gornjih opisa to su militarizovani civilni kamioni i ne nude robusnost koju traži vojska. Francuska vojka i dalje traži odgovarajući terenski kamion nosivosti 1,5 tone.

    Američka kompanija Marmon Herinkton (Marmon-Herrington) je 1957 god. u gradu Vilije le Bel (Villiers-le-Bel) osnovala francusku produžnicu, te su 1958 god. francuskoj vojsci ustupili prototipove terenskog vozila. Testiranja traju do 1962 god., te francuzi zadovoljni osobinama naručuju 12.000 primjeraka. U kompaniji Marmon Herinkton nisu u stanju da proizvedu tako veliki broj primjeraka (čak ni u dužem vremenskom periodu). Pomenimo da je matična (američka) kompanija Marmon Herinkton promjenila vlasnika 1963 god., te se produžnica u Vilije le Belu osamostaljuje te mjenja ime u Marmon Buke (Marmon Bocquet). Pošto je francuska vojska zadovoljna karakteristikama ovog kamiona, tokom 1964 god. se formira S.U.M.B. (Simca - Unic - Marmon - Bocquet) gdje svako daje određeni doprinos.

    Marmon Buke (Marmon Bocquet) je konstruisao i dizajnirao vozilo, Simka (Simca) snadbjeva sa benzinskim motorom (Ford F7 CWM koji vuče korjene iz 1934 god., a koji se ugrađuje i u Unic Cargo modelima) od 4.184 kubika koji razvija 100 KS pri 3.800 o/min., te mjenjačem (Simca 8 MHT). Proizvodnja kaimona je rađena u gradu Siren (Suresnes) od 1964 do 1973 god. Potrošnja je bila oko 35 litara na pređenih 100 km tako da se ovaj model, i pored izuzetnih terenskih sposobnosti, nije pokazao ekonomičnim. Eh, da, Fiat V.I. 1966 god. kupuje kompaniju Enik (Unic).

    Osim velike potrošnje benzina sam motor se nije pokazao pouzdanim tako da je to bila ,,najslabija karika’’ kamiona. Zbog toga se 1971 god. konstruiše Unic-Fiat VLRA koji za pogon koristi dizel motor Fiat 806A koji iz 5.183 kubika izvlači 100 KS. Iako se pokazao kao pouzdan vojska je odbila ovu verziju, te je ponuđen kao civilna verzija Unic-Fiat VIRDI koji se naparavio u 155 primjeraka do 1973 god. kada ga 1974 god. mjenja kamion konvencionalnog izgleda Fiat PC 4x4.

    Pomenimo da su preostali kamioni SUMB MH 600 BS 1994 god. prošli modernizaciju tako što je ugrađen dizel motor iz kamiona Renault TRM 2000 koji ima radnu zapreminu od 3,6 litara te je ugrađen ZF mjenjač sa pet stepeni prenosa. Time je prosječna potrošnja smanjena sa 35 na 23 litra na 100 km.



    Last edited by wulfy; 28-12-22 at 16:43.

  20. #88
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    Ovime smo prošli većinu neborbenih terenskih vozila za francusku vojsku pa da se podsjetimo:
    I generacija
    - nosivost 0,5 t, konfiguracija 4x4: Delahaye VLR (od 1951 do 1954 god.) i Hotchkiss M201 (od 1955 do 1966 god.).
    - nosivost 0,75 t, konfiguracija 4x4: Renault 2087 (od 1956 do 1964 god.).
    - nosivost 3 t, konfiguracija 4x4: Unic Cargo (od 1956 do 1966 god.).
    II generacija
    - nosivost 0,5 t, konfiguracija 4x2: Citroen Méhari (od 1972 do 1978 god.).
    - nosivost 1 t, konfiguracija 4x4: Saviem TP3 / Renault TRM 1200 (od 1970 do 1983 god.).
    - nosivost 3 t, konfiguracija 4x4: SUMB MH 600 BS (od 1964 do 1973 god.).
    - nosivost 5 t, konfiguracija 6x6: Berliet GBC 8 KT (od 1961 do 1977 god.).
    III generacija
    - nosivost 0,75 t, konfiguracija 4x4: Peugeot P4 (od 1982 do 1990 god.).
    - nosivost 2 t, konfiguracija 4x4: Renault TRM 2000 (od 1982 do 1990 god.).
    - nosivost 4 t, konfiguracija 4x4: Saviem SM8 4x4 / Renault SM8 4x4 / Renault TRM 4000 (od 1977 do 1989 god.).
    - nosivost 6 t, konfiguracija 6x6: Renault GBC-180
    - nosivost 10 t, konfiguracija 6x6: Renault TRM 9000 / Renault TRM 10000 (1985 god.).
    - nosivost 98 t, konfiguracija 6x6: Renault TRM 700-100 T (od 1995 do 1996 god.).
    IV generacija
    - nosivost 2 t, konfiguracija 4x4: Renault Sherpa 2 / Arquus Sherpa Light (od 2006 do ? god.).
    - nosivost 3 t, konfiguracija 4x4: Renault Sherpa 3 / Arquus Sherpa Light Carrier (od 2006 do ? god.).
    - nosivost 6 t, konfiguracija 4x4: Renault Sherpa 5 (od 2004 do 2018 god.).
    - nosivost 10 t, konfiguracija 4x4: Renault Sherpa 10 (od 2004 do 2018 god.).
    - nosivost 7 t, konfiguracija 6x6: Renault Sherpa 5 (od 2004 do 2018 god.).
    - nosivost 11 t, konfiguracija 6x6: Renault Sherpa 10 (od 2004 do 2018 god.).
    - nosivost 15 t, konfiguracija 6x6: Renault Sherpa 15 (od 2006 do 2011 god.).
    - nosivost 20 t, konfiguracija 8x8: Renault Sherpa 20 (od 2006 do 2011 god.).

  21. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  22. #89
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    FIAT CM 50, FIAT 6600 CM 52, Fiat CM 55 i FIAT CM 62

    Fiat 6601 je vojni kamion izrađen za potrebe vojske Italije po NATO standardima. Terenski kamion sa pogonom na obe osovine se proizvodio od 1950 do 1976 god., a predstavlja dalje unapređenje koncepta koji se uspješno pokazao u drugom svjetskom ratu.

    Italijanska vojska

    Kraljevska vojska (Regio Esercito) Italije je osnovana 1861 god. (kada je proglašena kraljevina Italija), a do početka drugog svjetskog rata bila je među navećim vojnim silama u svjetu. U drugom svjetskom ratu iskrcavanjem saveznika na Siciliju tokom jula 1943 god. usljedilo je primirije Italije i saveznika septembra 1943 god. Zapravo, tada se sjeverni dio Italije nalazio pod kontrolom Njemačke pa je proglašena Italijanska Socijalistička Republika gdje je formirana nacionalna republikanska armija (Esercito Nazionale Repubblicano), a na jugu se kraljevska armija trasformisala u Ratnu Vojsku Juga (Esercito Cobelligerante del Sud). Po završetku rata 1946 god. Italija je proglašena za republiku te od tada se oruđane snage zovu Vojska Italije (Esercito Italiano).
    Pomenimo da je 4.3.1947 god. potpisan Dankerški sporazum između Velike Britanije i Francuske koji podrazumjeva vojnu saradnju. Sledeće godine, tačnije 17.3.1948 god. Velika Britanija, Francuska, Belgija, Holandija i Luksemburg potpisuju Briselski sporazum kojim se uspostavlja zajednička odbrana pomenutih država. Taj sporazum je bio osnova za Sjevernoatlanski savez kojeg 4.4.1949 god. potpisuju Sjedinjene Američke Države, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Italija, Portugalija, Norveška, Danska, Belgija, Holandija, Luksemburg i Island. Time su pomenutih 12 država formirali Organizaciju Sjeverotlanskog sporazuma (na engleskom: North Atlantic Treaty Organization, a na francuskom: Organisation du traité de l'Atlantique nord), te je skraćenica na engleskom NATO, a na francuskom OTAN.

    Italija (odnosno njena vojska) je imala određene standarde za taktičke kamione. Zapravo, u predratnoj Italiji ta standardizacija je bila obavezna za sve proizvođače kamiona. Pošto se Italija uveliko spremala za rat, a u toku rata se očekivala mobilizacija i civilnih kamiona trebalo je isti konstruistai tako da zadavoljavaju određene standarde za potrebe vojske. To je uzrokovalo da je 14.7.1937 god. izdata kraljevska naredba o standardizaciji srednje teških i teških kamiona. Za srednje teške kamione se preporučivao dizel motor, mada je benzinski dozvoljen, da je maksimalno dozvoljena težina 6.500 kg uz minimalnu nosivost od 3.000 kg, da je maksimalna širina 2,35 m, da je minimalna udaljenost od tla 200 mm, da je krug okreta 7 m, te da može da postigne brzinu od 60 km/h. Tu kraljevsku naredbu su poštovali svi proizvođači tako da se krenulo sa masovnom proizvodnjom kamiona sličnih karakteristika, ipak, neki kamioni su se svojim karakteristikama izdvojili, a jedan od najzapaženijih je Fiat 626 koji se proizvodio u više varijanti, a bio je među najbrojnijim kamionima u kraljevskoj vojsci. Fiat 626 je tehnička osnova za dalji razvoj kamiona i za vojsku Italije.

    Da, ratna vojska juga (a koju je nasljedila vojska Italije) je u opremi imala dosta savezničkih vozila koja su bila dosta moderna, te su pružila uvid kako treba ista razvijati. Naravno tu je i iskustvo sa domaćim ratnim vozilima. Tokom 1950 god. odlučeno je se domaćim vozilima trebaju zamjeniti saveznička (uglavnom američka i britanska) vozila, te je raspisan konkurs za sledećim taktičkim vozilima:
    - izviđački automobil (koji bi zamjenio američki)
    - laki kamion pogonske koncepcije 4x2
    - laki tegljač
    - srednje teške kamion koncepcije pogona 4x4
    Srednje teški kamion koji je u naoružanje usvojila vojska Italije (zapravo bilo ih je više, ali je ovaj bio najbrojniji) je Fiat 639. Pored dosta italijanskih proizvođača kamiona Fiat je najbrojniji. Nije to bez razloga.

    Kako su se razvijala Fiat komercijalna vozila

    Ćeirano (Ceriano) je kompanija osnovana 1898, te konstruišu automobil koji je bio praktičan i poželjan, no, ta kompanija nije imala mogučnosti da proizvodi automobile u većem broju. Sledeće 1899 god. se osniva Fabrika italijanskih automobila Torino (Fabbrica Italiana Automobili Torino), skraćeno FIAT, koji proizvode svoj prvi automobil (upravo pomenuti Ćeirano). Prvi kamion su predstavili 1903 god. (Fiat 24 HP), dok su prvi autobus konstruisali 1907 god. Tokom 1909 god. konstruišu multifukncionalno vozilo za porebe italijanske vojske namjenjeno prevozu vojnika i materijala (Fiat 15), a to je prvi kamion koji je imao pumpu za gorivo (tadašnji kamioni su napajali motore gorivom uz pomoć gravitacije). Prvi prenos kardanom na kamionu je primjenio upravo Fiat 1910 god., dok je konkurencija još uvjek prenos vršla lancem. U toku prvog svjetskog rata za potrebe vojske proizvodio se Fiat 18, te je sa brojkom od 20.000 proizvedenih jedan od najčešćih kamiona u tom periodu. U Italiji je bilo dosta kompanija koji su proizvodili automobile, a vredi pomenuti da se 1908 god. S.P.A. (Societŕ Piemontese Automobili) ujedinila sa kompanijama FLAG (Fabbrica Ligure Automobili Genova i SLPA (Societŕ Ligure Piemontese Automobili). Iz kompanije Fiat se 1929 god. izdvaja dio za proizvodnju komercijalnih vozila (kamioni i autobusi), a taj izdvojeni dio se udružuje sa pomenutom kompanijom Ćeirano (Ceriano), te kompanijom S.P.A. stvarajući poseban odeljak Fiat komercijalna vozila (Fiat Veicoli Industriali), odnosno Fiat V.I. Tome je Fiat V.I. pokrio sve klase nosivosti tog vremena, od 300 kg (Fiat 508) do 3.000 kg (S.P.A. 31).

    Fiat V.I. je nastavio sa tehničkim inovacjama, prvi su tržištu ponudili kamion koji ima zatvorenu kabinu (Fiat 621 iz 1929 god.), te prvi kamion sa tri osovine i nosivošću od 3.500 kg (Fiat 621P iz 1930 god.). Dizel motor je našao serijsku primjenu 1931 god. sa modelom Fiat 634N, a to je kamion koji je potvrdio da je Fiat V.I. tehnički ispred drugih jer je prije bilo koga ponudio kabinu sa ležajem da se vozač može odmoriti prilikom dužeg puta, a od tog kamiona postaje standard i električna instalacija sa naponom od 24 V. Pomenuli smo kraljevsku naredbu o standardizaciji iz 1937 god., te da kamion mora da ispunjava određene norme u zavisnosti kojoj kategogoriji pripada (laka, srednje teška ili teška vozila). Poštujući zadate norme tokom 1939 god. predstavljena su tehnički napredna vozila u srednje teškoj i teškoj kategoriji. Fiat 626 i Fiat 666 su postavili standarde kojih se pridržavaju i današnji kamioni, a to je trambus kabina (kabina iznad motora, rješenje koje su mnogi proizvođači prihvatili nekoliko decenija poslije drugog svjetskog rata), servo kočnice i dizel motor. Uz redni dizel motor radne zapremine 5.750 kubika (Fiat 626N sa 70 KS), odnosno 9.365 kubika (Fiat 666N sa 105 KS) nudili su se u težinskim kategorijama (težina kamiona spremnog za vožnju + maksimalna dozvoljena težina tereta) od 7.600 do 22.200 kg, a mogli su se nabaviti u konfiguraciji 4x2, 4x4, 6x2 i 6x4. Prvi kamion pogonjen elektromotorom je Fiat 621E iz 1942 god. Tokom drugog svjetskog rata pojedine fabrike Fiata su bombardovane, te je poslije rata krenula obnova istih, a 1950 god. je direktor Fiat grupacije objavio da je obnova svih kapaciteta poslije rata gotava, ta da od tada nastavaljaju sa daljim razvojem. Uz obnovu kapaciteta radilo se i na razvoju novih modela pa su do 1950 god. tržištu ponuđeni kamioni Fiat 640, Fiat 670, Fiat 680 i Fiat 639.

    ...

  23. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  24. #90
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    ...

    Fiat, odnosno Fiat V.I. je kompanija koja je tržištu nudila tehnički napredne proizvode, pa je konkurencija bila ta koja je pratila tempo razvoja koji je diktirao upravo Fiat. Mnogi nisu mogli da prate taj ritam pa ih je Fiat jednostavno preuzimao, kao što 1933 god. postaje vlasnikom kompanije OM (Officine Meccaniche). Tada su bile jake carinske barijere, pa su se u inostranstvu osnivale posebne kompanije kako bi se preskočila visoka davanja i ponudio se proizvod po konkurentnoj cijeni. Uparavo 1934 god. Fiat otvara produžnicu u Francuskoj dajući joj naziv SIMCA (Société industrielle de mécanique et carrosserie automobile). Ta Fiatova produžnica 1949 god. postaje vlasnikom još jedne francuske kompanije Enik (Unic) koja je specijalizovana za proizvodnju komercijalnih vozila, a 1954 god. postaju vlasnikom kompanije Ford SAF. Enik (Unic) 1956 god. postaje vlasnikom još jedne kompanije koja se bavi proizvodnjom komercijalnog programa, a to je Saurer Francuska. Pošto se Simka (Simca) počinje baviti isključivo putničkim automobilima tadašnji komercijalni program dobija značku Unic. Američki Krejzler (Chrysler) 1958 god. kupuje 25% Simke, te kroz godine uvećavaju procenat vlasništva. Zbog toga 1966 god. Enik (Unic) prelazi pod okrilje kompanije Fiat V.I. Tokom 1966 god. Fiat preuzima kompaniju Lanča (Lancia) koja ima svoj komercijalni odjel Lanča komercijalna vozila (Lancia Veicoli Industriali), skraćeno Lancia V.I., a koji prelazi pod okrilje kompanije Fiat V.I. Tokom 1970 god. Lancia V.I. postaje Lancia V.S. (Lancia Veicoli Speciali). Tokom 1973 god. Fiat V.I. kupuje 43% brazilske kompanije FNM (Fŕbrica Nacional de Motores) koju je osnovala druga italijanska fabrika – Alfa Romeo. Fiat V.I. je ogromna kompanija koja, kao što se vidi posjeduje mnoge druge marke, a 1974 god. je dogovorena kupovina i njemačke kompanije Magirus Dojc (Magirus-Deutz)… 1.1.1975 god. je stvorena korporacija za komercijalna vozila (Industrial Vehicles Corporation), skraćeno Iveco, kuju formalno osnivaju Fiat V.I., Lancia V.S., OM, Unic i Magirus-Deutz. Iveco je formalno nasljedio Fiat V.I., te je imao širaku paletu vozila (svih nabrojanih proizvođača), te fabrike u Italiji, Zapadnoj Njemačkoj, Francuskoh, Brazilu, Argentini,… Fiat sledeće 1976 god. preuzima Alfa Romeo, te dio za proizvodnju komercijalnijh vozila ustupaju novoformiranoj kompaniji Iveko (Iveco). Ova udruživanja su rezultat i liberazicaje tržišta u Evropskoj Ekonomskoj Zajednici koje počinje od 1968 god. smanjenjem carina, a koje ide ka ukidanju. Na taj način više Fiat V.I. nije koncentrisan isključivo na italijansko tržšte (preko odgovarajućih kompanija i na Francusko), već na cjelokupno Evropsko (a samim tim i konkurencija mu je van Italije), te ne čudi stvaranje kompanije Iveko koja će da djeluje jedinstveno na cjelom tržištu. Do 1982 god. gube se iz oznake pojedinačne marke i pojavljuje se samo oznaka Iveco.

    Od osnivanja kompanije Fiat V.I. (1929 god.) krenulo se sa označavanjem vozila trocifrenim brojevima. Prva cifra označava namjenu, pa je ,,6’’ oznaka za kamion ili šasiju za nadogradnju ili autobus ako je na toj šasiji, ako je broj ,,4’’ onda znači da je autobus (nezavisna konstrukcija od kamiona) namjenjen gradskom i prigradskom saobraćaju, a ako je broj ,,3’’ onda znači da je autobus namjenjen međugradskom ili turističkom prevozu. Druge dvije cifre označavaju model, a poslije toga sljedi slovna oznaka koja bliže objašnjava karakteristike vozila: ,,N’’ (Nafta) znači da je pogonjen dizel motorom, ,,NC’’ (Nafta Coloniale) znači da je dizel namjenjen za zemlje gdje su kolonije (Afrika) te su prilagođeni vrućinama, ,,NL’’ (Nafta Lungo) znači da je sa dizel motorom na produženoj šasiji, ,,NLM’’ (Nafta Lungo Militare) znači da je dizel na produženoj šasiji preuređen za potrebe vojske, ,,TNL’’ (Trattore Nafta Lungo) znači da je tegljač, ,,BLM’’ (Benzina Lungo Militare), znači da je pogonjen benzinskim motorom te da ima produženu šasiju i da je prilagođen vojsci, ,,RB’’ (Ribassato Benzina) znači da je šasija za nadogradnju pogonjena benzinskim motorom, ,,RNL’’ (Ribassato Nafta Lungo) znači da je produžena šasija za nadogradnju pogonjena dizel motorom, …

    Razvoj kamiona za kraljevsku vojsku

    Na osnovu kraljevske naredbe iz 1937 god. Fiat V.I. je 1939 god. predstavio kamion Fiat 626N koji za pogon ima novorazvijeni redni dizel motor sa šest cilindara koji iz radne zapremine od 5.750 kubika izvlači 70 KS pri 2.200 o/min., a snaga se preko mjenjača sa četri brzine prenosila na zadnju osovinu. Standard je trambus kabina (predhodnik Fiat 621 je bio njuškaš kao i večina kamiona tog vremena) pa je međuosovinski razmak mogao biti 3,0 m, (sa produženim međuosovinskim razmakom je 3,32 m) da se ne narušavaju dimenzije tovarnog prostora, a time je ovaj kamion okretniji naspram konkurencije. Uz osnovnu verziju nudi se i verzija za tople krajeve Fiat 626NC, sa produženim međuosovinskim razmakom Fiat 626NL, tegljač Fiat 626NTL, na šasiji Fiat 626RNL se nudio autobus sa koji je imao 27 sjedišta za putnike, a mogo je da vuče prikolicu sa 32 sjedišta za putnike, … Do 1948 god. proizvedeno je oko 10.000 primjeraka civilnih kamiona (i šasija). Na istoj tehničkoj osnovi 1940 god. ponuđen je kamion Fiat 666N, a vojna verzija ima oznaku Fiat 666NM, odnosno za istočni fronz Fiat 666BM, a oklopljena verzija ovog kamiona se koristila u Jugoslaviji za borbu protiv partizana. Novorazvijeni redni dizel motor sa šest cilindara je iz radne zapremine od 9.365 kubika razvijao 100 KS pri 2.000 o/min.

    Za potrebe vojske predstavljen je model Fiat 626NLM koji se od civelne verzije razlikuje po zaključavanju diferencijala, dodatku filtera za ulje, drveni sanduk sa fiksnim klupama za vojnike, a osim te osnovne verzije nudio se kao cistjerana, vatrogasni, pokretna kuhinja, ambulanta i radio stanica. Od 1941 god. nudi se i oklopljena verzije. Za potrebe napada na Sovjetski Savez ugrađen je benzinski motor radne zapremine 5.750 kubika koji isto razvija 70 KS, te mu je oznaka Fiat 626BLM. Za bolju prohodnost na teškim terenima razvijena je verzije Fiat 625 što je zapravo Fiat 626 sa pogonom i na prednjoj osovini. Iako je pokazao odlične osobine na terenu razvoj nije do kraja završen zbog događaja iz septembra 1943 god. Ovih vojnih verzija je proizvedeno oko 35.000.

    Fiat kamioni poslije drugog svjetskog rata

    Na tehničkoj osnovi uspješnog kamiona Fiat 626N tokom 1948 god. predstavljen je Fiat 640N koji ima poboljšani redni dizel motor sa šest cilindara koji iz 6.032 kubika izvlači 72 KS pri 2.200 o/min. Sledeće 1949 god. na istoj tehničkoj osnovi predstavljen je Fiat 670N koji ima veću nosivost, a na osnovu većeg kamiona Fiat 666N je iste godine predstavljen Fiat 680N koji za pogon ima poboljšan dizel motor sa rednih šest cilindara koji iz 10.170 kubika izvlači 123 KS. Taj veći kamion se nudi i u verziji sa pogonom na obe osovine (4x4). Već 1952 god Fiat 642N sa rednim motorom od 6.650 kubika koji razvija 92 KS pri 2.200 o/min. mjenja Fiat 640N, a sledeće 1953 god. na istoj osnovi predstavljen je Fiat 671N koji mjenja Fiat 670N. Za veći model Fiat 680N nasljednik je predstavljen 1952 god. i oznaka mu je Fiat 682N koji ima 10.170 kubika iz kojih izvlači 140 KS. Određeni tehnički odmak je usljedio 1963 god. kada je predstavljen Fiat 643N koji iz motora radne zapremine 9.161 kubika izvlači 160 KS pri 2.400 o/min., a koji nasljeđuje modele Fiat 642N i Fiat 671N. Za veću kategoriju je Fiat 619N predstavljen 1964 god. koji za pogon ima motor radne zapremine od 12.883 kubika iz kojih izvlači 210 KS. Tokom 1970 god. predstavljeni su kamioni Fiat 673N (7.412 kubika sa 145 KS), Fiat 684N (9.819 kubika sa 200 KS) i Fiat 619N1 (13.798 kubika sa 260 KS). Od 1975 god. se mjenja označavanje pa su predstavljeni kamioni Fiat 160, Fiat 170, Fiat 190,… Svi nabrojani kamioni su bili dostupni sa dvije, tri ili četri osovine.

    Koristeći šasiju i pripadajući motor od kamiona Fiat 640N tokom 1950 god. predstavljen je Fiat 639N koji ima za pogon dizel motor radne zapremine 6.032 kubika koji razvija 72 KS pri 2.200 o/min. Od 1952 god. predstavljena je varijanta Fiat 639N1 koji iz 6.650 kubika izvlači 92 KS, pa 1955 god. sljedi Fiat 639N2 (od 1962 god. sa novom kabinom), a 1969 god. je predstavljena zadnja evolucija Fiat 639N3 koja ima motor radne zapremine 7.298 kubika iz kojih izvlači 120 KS pri 2.000 o/min. Ovaj model sam izdvojio jer ima pogon na obije osovine (koncepcija 4x4), a u slučaju troosovinskog modela koncepcija je bila 6x6. Proizvodnja ovog modela prestaje 1976 god., a od 1975 god. nudi se terenski kamioni Fiat 65 PC, Fiat 75 PC i Fiat 90 PC koji mjenjaju Fiat 639 koji je u proizvodnom programu bio punih 26 godina.

    ...

  25. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  26. #91
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    ...

    Fiat CM

    Na konkursu iz 1950 god. gdje je italijanska vojska tražila kamion srednje težine (carro medio) prijavila su se dva modela: Bjanki Fjumaro (Bianchi Fiumaro) i Fiat 639N. Italijanska vojska je uvrstila oba vozila te su oznake CM (carro medio) i godina stupanja u redove vojske. Pošto je Bjanki prilagođen za potrebe vojske 1951 god. oznaka u vojsci mu je bila Bianchi CM 51. Fiat je već imo spreman kamion te su u redove vojske počeli da ulaze 1950 god. Sam Fiat V.I. je kamion označavao kao Fiat 6600, dok je italijanska vojska imala oznaku Fiat CM 50. Fiat 6600 CM 50 je za pogon imao redni motor sa šest cilindara koji je 6.032 kubika izvlačio 72 KS pri 2.200 o/min.

    Sledeći razvoj civilne varijante tokom 1952 god. predstavljen je Fiat 6601 CM 52 koji za pogon ima motor radne zapremine 6.650 kubika iz kojih izvlači 92 KS pri 2.000 o/min. Osim poboljšanog motora poboljšani su i ostali elementi kako bi se izašlo u susret specifikacijama koje je zadala italijanska vojska (prije svega oni koji se odnose na prohodnost u terenskim uslovima). Od 1955 god. varijanta Fiat 6601 CM 55 ima nešto izmenjenu kabinu, te ostale elemente, a izmjenjen je i sklop prenosa i reduktora. Fiat 6601 CM 62 ima potpuno novu kabinu i drugi pogonski motor koji iz 7.928 kubika izvlači 120 KS pri 2.200 o/min. Osim više snage ovaj motor je bio I ekonomičniji (smanjena potrošnja goriva). Uz nosivost oko 4 toni može da vuće i prikolicu/artiljerijsko oružije težine 6,5 tona. Zbog velike prohodnosti, robusnosti itrade i ekonomičnosti i druge vojske su bile zainteresovane za ovaj kamion pa mu je oznaka za izvoz bila Fiat 639N3 Militaire. Proizvodio se (kao i civilna verzija) do 1976 god.

    Pomenimo da su potrebe vojske rasle pa se uz Fiat 6601 od 1962 god. nudi Fiat 6602 (konfiguracija 4x4), Fiat 6607 (konfiguracija 6x6) i Fiat 6605 (konfiguracija 6x6) koji su veći kamoni. Fiat 6601 pripada kategoriji srednje teških kamiona i tokom 1974 god. pojavljuje se Fiat 6612G, odnosno kada ponese oznaku Iveco interna oznaka će biti Fiat 6613G. Mnoge varijante kamiona Fiat 6601 ostale su da služe u vojsci Italije do 2000 godine.


  27. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  28. #92
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    IVECO LMV

    Iveco LMV je višenamjensko lakooklopno terensko vozilo sa pogonom na četri točka razvijeno za potrebe asimetričnog ratovanja, a koje je zastupljeno u mnogim vojskama.

    Kako je nastao Iveco

    Da bi se shvatio kontekst nastajanja grupacije Iveco potrebno je upoznati se sa opštom političkom situacijom u Evropi poslije drugog svjetskog rata. Šumanov plan objelodanjen 9. maja 1950 god. podrazumjevao je da se proizvodnja uglja i čelika Francuske i Zapadne Njemačke stavi pod jedinstvenu vlast (nadnacionalnu). Time bi se učvrstio mir između ,,tradicionalnih’’ neprijatelja, te bi postalo bespredmetno ratovati radi resursa (a ugalj i čelik su tada bili glavni resursi, a zajedničkom kontrolom nad tim resursima izbjegao bi se rat). Time se podstiče i ekonomski rast. Na osnovu tog i takvog Šumanovog plana 18. aprila 1951 god. potisan je Pariški ugovor kojim je stvorena Evropska Zajednica za Ugalj i Čelik (EZUČ), odnosno na francuskom CECA (Communauté Européenne du Charbon et de l'acier), njemačkom EGKS (Europäische Gemeinschaft für Kohle und Stahl), te engleskom ECSC (European Coal and Steel Community). Potpisnici Pariškog ugovora su Francuska, Zapadna Njemačka, Belgija, Luksemburg, Holandija i Italija. To je bila osnova da istih šest država 25. marta 1957 god. potpišu Rimski ugovor kojim se formira Evropska Ekonomska Zajednica i Evropska Zajednica za Atomsku Energiju. Poštujući ova tri ugovora u Briselu je 8. Aprila 1965 god. potpisan ugovor o spajanju institucija za Evropsku Zajednicu za Ugalj i Čelik, Evropsku Ekonomsku Zajednicu i Evropsku Zajednicu za Atomsku Energiju. Time se za ove tri zajednice uspostavlja zajedničko ime Evropska zajednica. Na osnovu svega gore napisanog 1. jula 1968 god. između pomenutih šest država uspostavljena je carinska unija. Velika Britanija, Danska i Irska 1. januara 1973 god. pristupaju Evropskoj Zajednici. Grčka pristupa Evropskoj Zajednici 1. januara 1981 god. Španija i Portugalija pristupaju Evropskoj Zajednici 1. januara 1986 god. Jedinstveni evropski akt koji podrazumjeva stvaranje jedinstvenog tržišta potisan je 17. Februara 1986 god. Na osnovu svega opisanog 7. februara 1992 god. tih 12 država članica Evropske Zajednice postisuju Ugovor iz Mastrihta kojim se stvara Evropska Unija (EU).

    Šta sve ovo znači za proizvođače vozila? To znači da proizvođač vozila iz Italije više nije zaštićen carinskim davanjima od konkurencije iz Zapadne Njemačke, odnosno ostalih država (kako je koja pristupala Evropskoj Zajdnici, odnosno uspostavljenoj carinskoj uniji između država članica). Time Fiat V.I. osim što sada ima konkurenciju od stranih proizvođača na sopstvenoj teritoriji može svojim proizvodima da konkuriše i na teritorijama drugih država. Fiat V.I. je ogromna kompanija koja proizvodi i plasira komercijalni program vozila sa fabrikama u Italiji, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj,… (opisano detaljno u predhodnoj priči), ali se pojavila potreba da se da neko nadnacionalno ime kako bi se kupci lakše indetifikovali sa komercijalnim programom koji nudi Fiat V.I. (i ostale kompanije koje posluju pod istim). Time 1. Januara 1975 god. formalno nastaje koropracija za komercijalna vozila (Industrial Vehicles Corporation), skraćeno IVECO udruživanjem sledećih kompanija: Fiat V.I. (Fiat Veicoli Industriali), OM (Officine Meccaniche), Lancia V.S. (Lancia Veicoli Speciali), Unic i Magirus-Deutz. Uz sve kompanije koje je posjedovao Fiat .V.I. (odnosno Iveco) pod značkom Iveco našlo se oko 200 osnovnih modela komercijalnih vozila u oko 600 verzija sa ukupno dozvoljenom težinom od 2,7 do 40 tona. Od 1982 god. na svim vozilima stoji samo značka Iveco. Iveco preuzima kompaniju Astra 1986 god, a sa evropskom divizijom Forda stvara zajedničku kompaniju Iveco Ford Truck (kasnije preuzimaju to odeljenje), a 1990 kontrolišu i špansku kompaniju ENASA (koja posjeduje proizvođaća autobusa Pegaso). Tokom 1991 god. otvaraju fabriku u Kini, a sledeće 1992 god. formiraju International Truck Australia (od 2000 god. se proizvodni program označava kao Iveco) u Australiji, te 1996 god preuzimaju i austrijsku kompaniju Löhr koju ujedinjuju sa svojim odeljenjem za proizvodnju vatrogasnih vozla (na vatrogasnim vozilima još uvjek stoji oznaka Magirus). Od 2003 god. vlasnici su i autobuskog programa Renault V.I.

    Američke kompanije Case (građevinske mašine), Case IH (poljoprivredne mašine), New Holland Construction (građevinske mašine) i New Holland Agriculture (poljoprivredne mašine) se udružiju 1999 god. stvarajući CHN Global. CHN Global prisajedinjuje sebi kanadsku kompaniju Flexi Coil (poljoprivredne mašine). CHN Global 2001 god. širi poslovanje u Aziji i Japanu (saradnja sa kompanijama Kobe Steel i Kobelco Construction Machinery), a sledeće 2002 god. na Kinu (Shanghai New Holland Agricultural Machinery) i Evropu (Fiat Kobelco). Fiat Industrial je osnovan 2011 god. kao dio Fiat grupacije, a vlasnik je kompanije Iveco, Fiat Powertrain Technologies (FPT), a posjeduje i dionice u goreopisanoj kompaniji CHN Global. Kompanija Exor sa sjedištem u Holandiji posjeduje 30% dionica kompanije Fiat Industrial. Fiat Industrial i CNH Global se 29. Septembra 2013 god. ujedinjuju u jednu kompaniju CNH Industrial. Iveko grupacija (Iveco Group) je osnovna 1. Januara 2022 god. razdvajanjem od kompanije CHN Industrial. Iveko grupacija posjeduje sedam podkompanija:
    - Iveco je specijalizovan za komecijalna vozila u lakoj, srednje teškoj i teškoj kategoriji,
    - Iveco Bus je specijalizovan za proizvodnju gradskih, prigradskih, međugradskih i turističkih autobusa,
    - FPT Industrial je specijalizovan za proizvodnju motora, prenosa i podvozja za cestovnu i terensku primjenu, kao i za proizvodnju motora i ostalih elemenata potrebnih u brodogradnji, te stacionarnih motora (generator npr.)
    - Heuliez Bus je specijalizovan za proizvodnju autobusa
    - Astra je specijalizovana za proizvodnju teških građevinskih kamiona, te ostalih spacijalizovanih kamiona u teškom transportu.
    - Magirus je specijalizovan za proizvodnju vatrogasnih vozila
    - Iveco Capital koji pomaže klijentima oko uslova finansiranja (kupovine) za potrebe nabavke vozila iz proizvodnog programa Iveko grupacije.

    Iveko grupacija ima 29 fabrika (20 u Evropi, 5 u Južnoj Americi i 4 u ostaku planete). Ovim smo vidjeli da je Iveko ,,globalni igrač’’, sa širokom paletom vozila, a jedno od najuspješnijih vozila je Dejli (Daily) koje je ponuđeno na svim evropskim tržištima upravo kao domaće vozilo.

    Iveco Daily

    Tokom 1978 god. prestavljeno je modularno vozilo na kamionskoj šasiji koje se nudilo kao furgon, kombi, kamionet, šasija za nadogradnju, … U Italiji su oznake za to vozilo bile Fiat Daily, OM Grinta i Alfa Romeo AR8, u Francuskoj Unic Daily, u Zapadnoj Njemačkoj Magirus Daily, a u Švajcarskoj kao Saurer Daily. Bez obzira pod kojom se oznakom prodavao na prednjoj masci u desnom uglu je stojao natpis Iveco. U startu se ovo vozilo nudilo kao 30F8, 35F8 i 40F8. Prvi broj označava ukupno dozvoljenu težinu vozila, pa je 30 za 3 tone, 35 za 3,5 tone, a 40 za 4 tone. Slovo F znači da je Fiat proizvođač motora, a 8 znači približnu snagu motora pomnoženo sa deset (80 KS). Zapravo, dizel motor Fiat 8140.61 je iz 2.445 kubika izvlačio 72 KS i 147 Nm, a snagu je preko petostepenog mjenjača prenosio na zadnje točkove. Od 1983 god. gube se sve pojedinačne oznake, pa se vozilo na svim tržištima označava samo kao Iveco Daily, a od 1984 god. dostupna je kupcima i varijanta sa pogonom na svim točkovima. Od 1985 god. nudi se isti pogonski motor sa dodatnim turbo punjačem čime se dobija 92 KS i 216 Nm. Uz novi motor oznaka je Iveco TurboDaily. Ovoga puta se nudi u težinskim klasama od 3,5 do 4,9 tona (za težinsku klasu ispod 3,5 tone je Fiat Ducato), a u zavisnosti od motora (sa turbom ili bez) oznake su 35.8, 35.10, 45.10 i 49.10. Uz detaljni redizajn 1989 god. uređeni su i motori pa atmosverska verzija razvija 75 KS, ona sa turbo punjačem 103 KS, a onaj sa turbopunjačem i međuhladnjakom razvija 116 KS. Povećane su i težinke klase te se nudi kao Daily 30.8, Daily 35.8, TurboDaily 35.10, TurboDaily 35.12, TurboDaily 49.10, TurboDaily 49.12 i TurboDaily 59.12. Tokom 1996 god. sljedi još jedan redizajn koji donosi motore sa povećanom random zapreminom (2,8 litara) čime atmosverska varijanta razvija 85 KS, ona sa turbom 103 KS, a sa turbom i međuhladnjakom 122 KS. Prva generacija se proizvodila i u Kragujevcu (Jugoslavija/Srbija) kao Zastava Rival. Daily i TurboDaily prve generacije, poslije tri podserije, prestaje da se proizvodi 1999 god.

    ...

  29. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  30. #93
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    ...

    Predstavljanjem nove genaracije 1999 god. gubi se oznaka TurboDaily jer su svi motori opremljeni turbo punjačem. Težinske kategerije su 2,8 tona (28), 3,5 tona (35), 5,2 tone (50), 6 tona (60) i 6,5 tona (65), a motor od 2,8 litara je u zavisnosti od turbo punjača razvijao 86, 106, 126 ili 146 KS. Redizajn iz 2004 god. podrazumjeva dva motora, manji zapremine 2,3 litre (96, 116 ili 136 KS) i veći radne zapremine 3 litre (146 ili 166 KS), a veći redizajn iz 2006 god., po rječima konstruktora, donosi 2.500 mogućih kombinacija (kombinujući međuosovinski razmak, kabinu, karoseriju, razne nadogradnje,…). Tokom 2010 god. prodato je dvomilionito vozilo sa značkom Daily. Veliki radizajn slijedi 2012 god. koji osim novog izgleda donosi i novi motor od 3 litre koji razvija 205 KS i 470 Nm, dok se ukupno dozvoljena težina penje na 7 tona.

    Treća generacija je predstavljena 2014 god. te uz unapređene motore (od 116 do 210 KS) nudi ukupno 8.000 kombinacija za krajnjeg kupca. Uz ogromnu modularnost i odnos uloženo/dobijeno predstavlja najprodavanije vozilo u klasi na tržištu Evrope. Redizajn je usljedio 2019 god. i ta varijanta je još uvjek aktuelna, a nudi se sa motorima od 2,3 litara radne zapremine (116, 136 ili 156 KS) ili 3,0 litre radne zapremine (160, 180 ili 210 KS), te ukupno dozvoljene težine od 3,3 do 7,2 tone. Nudi se u čak sedam međuosovinskih razmaka (3,00 m; 3,45 m; 3,75 m; 4,1 m; 4,35 m; 4,75 m i 5,10 m), ručnim ili automatskim mjenjačem, klasičnim ili vazdušnim vješanjem,… No, osim nabrojanih civilnih varijanti postojale su i vojne varijante na tehničkoj osnovi pomenutog vozila.

    Razvoj modela

    Iveko odbrambena vozila (Iveco Defense Vehicles) skraćeno Iveco DV ili IDV, se formira 1985 god. te na osnovu modela Iveco TurboDaily 45.10 sa pogonom na sva četri točka se pravi multifukncionalno vozilo (Veicolo Multiruolo – VM) namjenjeno vojsci. Osnovna verzija nosi oznaku Iveco VM 90 T (Torpedo) te ima platneni krov, zajedno sa vozačem može da preveze 10 vojnika ili može da nosi/vuče neko naouružanje. Osim te osnovne verzije postoji i Iveco VM 90 P (Protetto) sa dodatnim oklopom koji pruža određenu zaštitu vojnicima. Zbog dodatne težine oklopa smanjena je nosivost, kao i prostor u unutrašnjosti, te mu je kapacitet 8 vojnika (sa vozačem). Treća varijanta je Iveco VM 90 Ambulanza koji je sanitetska verzija osnovne verzije. Prateći razvoj civilnog modela od 1989 god. za pogon ovog vojnog vozila se koristi motor koji razvija 103 KS. Prestaje da se proizvodi 1999 god. Osim italijanske vojske Iveco VM 90 se našao u redovima vojski Bugarske, Kanade (proizvodio se u Kanadi pod licencom, a oznaka mu je Western Star), Kine (proizvodio se u Kini sa oznakom Nanjing NJ2046), Egipta, Albanije, Pakistana, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Poljske, Portugalije, Španije, Sjeverne Makedonije,…

    Iveco VM 90 T je izvorno terensko neborbeno vozila za izvršavanje logističkih zadataka. Da, postoji i varijanta sa dodatnim oklopom (Iveco VM 90 P), ali ta dodatna balistička zaštita, jednostavno, nije dovoljna za nove uslove ratovanja (asimetrično ratovanje), te pokazuje slabosti na improvizovane eksplozivane uređaje. Na osnovu skupljenih iskustava (ponašanja vozila u ratnim uslovima, te pogibije vojnika u istim) tokom devedesetih se krenulo u razvoj potpuno novog vozila koje bi pružilo određeni nivo zaštite vojnicima i u asimetričnom ratovanju.

    To je uslovilo da se 2001 god. pojavi lako višenamjensko taktičko vozilo (Veicolo Tattico Leggero Multiruolo), odnosno sa punom oznakom Iveco VTLM Lince (Lince na italijanskom jeziku znači ris). Za pogon je iskorišćen turbo dizel motor radne zapremine 3 litre koji razvija 185 KS i 456 Nm. Snaga se dalje prenosi preko automatskog mjenjača sa šest stepeni prenosa na sva četri točka, a redukcija ima dva stepena. Takav prenos obećava dobre terenske karakteristike, kao i minimalno odstojanje od tla od 49,3 cm (dok je ukupna visina vozila 2,03 m). To odstojanje od tla osim dobrih terenskih karakteristika pruža i dobru zaštitu od naletanja na mine, a ako bi vozilo ipak nagazilo na minu dno je konstruisano tako da ima ,,V’’ oblik kako bi se razložilo udarni talas. Dodatna zaštita je konstrukcija oklopa koje apsorbuje udar, te zaustavlja šrapnele. Da bi se dodatno smanjio udar na putnike sjedišta nisu pričvrćena za pod već za plafon. Standardni oklop pruža zaštitu od zrna kalibra 5,56 i 7,65 mm. Uz međuosovinski razmak od 3,5 m i dužinu od 4,97 m pogodan je za transport vazduhom te se može kačiti (ima mjesta za kačenje za padobran, odnosno na sajlu helikoptera) na NH90, te trasportovati i helikopterima CH-47 i EH101, kao i avionima C-27 (jedno vozilo), C-130 (dva vozila), C-141 (šest vozila), C-17 (osam vozla) i C-15 (petnaest vozila). Bez ikakve pripreme vozilo može da prođe kroz vodu duboku 70 cm, a uz određene modifikacije prolazi kroz vodu duboku 150 cm. Vozač ima na raspolaganju dijagnostiku u relanom vremenu za motor, mjenjač, kočnice i sve ostale vitalne sklopove. Operativna upotreba vozila je od -32 do +49 stepeni celzijusovih. Osim osnovne varijante postoji i verzija sa kraćim međuosovinskim razmakom (3,2 m, te je dužina vozila 4,67 m). Zbog smeštaja turbo punjača na dnu motora, te provlačenja auspuha kroz C stub vozila i smeštaja hladnjaka na dnu vozila toplotni odraz je vrlo mali tako da ga je teže uočiti termovizijom, a osim toga premazan je bojom koja apsorbuje radarski odraz. Ukupno dozvoljena težina vozila je 7,1 tonu (nosivost oko 2,3 tone). Nosivost se smanjuje kada je vozilo opremljeno dodatnim oklopom. Dodatni oklop je dizajniran tako da štiti putnike od projektila kalibra 12,7 m i 14,5 mm, te od antitenkovskih mina. Potrebno je 10 sati da se ugradi taj dodatni oklop, a on je težak 1.500 kg (za toliko se i smanjuje nosivost).

    Osim italijanske vojske i ostale države su bile zainteresovane za ovo sposobno vozilo, ali van italije oznaka mu je Iveco LMV (Light Multirole Vehicle). Od 2006 do 2009 god. se proizvodio u Velikoj Britaniji kada je imao oznaku Panther CLV (Command and Liaison Vehicle). Uz određene izmjene kako bi se prilagodilo raznim sistemima naoružanja proizvedeno u Velikoj Britaniji. Kompanije KamAZ i Rustehnologija su tokom 2009 god. kupuju dva Iveco LMV i uvoze ih u Rusiju kako bi ih ispitali. Tokom 2010 kupuje se još vozila Iveco LMV koje se usvaja da služi u ruskoj vojci. Krajem 2010 god. kupuje se još 10 primjeraka, ali u djelovima koji bi se sastavili na tlu Rusije. Tih 10 primjeraka dobija ime Ris (Рысь). Tada ministarstvo odbrane Ruske federacije naručuje 1.775 ovih vozila, te se naručuje oprema kako bi se proizvodio/montirao u gradu Voronjež. U martu 2011 god. je objavljeno da je udio domaćih (ruskih) dijelova 10%, ali da će do 2014 udio domaćih dijelova biti 50%. Tokom decembra 2012 god. rećeno je da je 57 od ukupno 358 naručenih vozila isporučeno iz fabrike u Voronježu, te da će po isporuci tog broja proizvodnja preseliti u KamAZ. Ipak, poslije proizvodnje pomenutog broja u novembru 2014 god. se prekida proizvodnja jer je rusko ministrarstvo odbrane odlučilo da popunjava redove vojske domaćim vozilom Tigar (Тигр). Osim Italije, Veilike Britanije i Rusije lakoolopno vozilo Iveco LMV je se našlo i u vojskama Austrije, Hrvatske, Brazila, Belgije, Španije, Slovačke, Češke, Norveške, Albanije, Libana,…

    Počevši sa 2013 god. počinje razvoj nasljednika koji će biti čitavu tonu teži (ukupno dozvoljena težina 8,1 tona), te će imati nešto veće međuosovinsko rastojanje. Ovo iz razloga povećane zaštite (na osnovu skupljenih iskustva iz Avganistana i ostalim ratištima) i potrebne nešto veće nosivosti. Snaga motora je povećana na 220 KS, te se snaga prenosi preko automatskog mjenjača sa 8 brzina. Uz sva ta poboljšanja (naračito u kontroli svih sklopova) Iveco LMV se nudi u verziji patroliranje, za hemijsko-biološko ratovanje, kao nosač artiljerijskog oružija sa daljinskim upravljanjem, za elektronsko ratovanje, logistiku, … Proizvodnja nove verzije počinje 2016 god. kada se prekida prozvodnja predhodnika.

    Ipak, za potrebe klasičnih logističkih terenskih vozila kojima nije potrebna oklopna zaštita nudi se Iveco MUV (Military Utility Vehicle) koji je militarizovana verzija dobro poznatog civilnog vozila Iveco Daily, a koji se prozvodi od 2016 god. paralelno sa novom verzijom ,,Risa’’. Iveco Defense Vehicles ima širok proizvodni program, pa osim militarizovanog vozila Iveco Daily (Iveco MUV), lakog višenamjenskog vozila (Iveco LMV) nudi se i srednje teško višenamjensko vozilo (Iveco MTV od 2023 god.) u koje je ugrađeno svo dosadašnje iskustvo u proizvodnji vojnih vozila, a naručilac je Holandija.



    Last edited by wulfy; 16-01-23 at 17:11.

  31. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  32. #94
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    12,396
    Thanks Thanks Given 
    14,541
    Thanks Thanks Received 
    3,536
    Thanked in
    2,532 Posts

    Default

    Jedan kratak video o ovom tenku, odnosno ukratko o tehničkim podacima.Interesantan mi je iz razloga oko cijele fame na Rajmštajnu,kao i da nisam znala da bez dozvole Njemačke ne može da se isporuči trećoj partiji.
    (ako smeta nek moderator ukloni)



    Nothing travels faster than the speed of light with the possible exception of bad news, which obeys its own special laws..
    No pasaran!

  33. #95
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default

    DODGE WC


    Barća Dođ (Horace Dodge i John Dodge) su 1900 god. počeli da izrađuju komponete za dvije fabrike automobila u Detroitu (Ford i Oldsmobile), da bi 1914 god. konstruisali sopsteveni automobil. Do 1916 god. Dođ automobili su bili poznati po izdržljivosti, a prepravljeni automobili u teretna vozila uspješno služe u američko meksičkom ratu oko granice i tokom prvog svjetskog rata tako da se po završetku rata u redovima američke vojske našlo oko 12.800 Dođ vozila. Oni nastavljaju da budu najveći dobavljač vozila za vojsku Sjedinjenih Američkih Država. Kada Krejzler (Chrysler) 1928 god. postaje vlasnikom Dođa ugovor sa vojskom se nastavlja. Značajna godina je 1935 god. kada počiinje razvoj kamionskih šasija koje su robusnije od automobilskih, te je 1938 god. napravljena nova fabrika iz koje bi izlazila vozila sa tim šasijama.


    Vratimo se malo unazad i saradnji sa vojskom. Tokom 1934 god. vojska traži da se izradi kamion sa pogonom na sva četri točka. Taj kamion oznake Dodge K-39-X-4 i nosivosti 1,5 tonu je napravljen u 796 primjeraka i poslužio je kao dobra osnova za dalji razvoj. Međuosovinski razmak je 3,63 m. Tokom 1938 god. je proizvedeno 1.700 primjeraka kamiona kodne oznake Dodge RF-40-X-4, te 292 primjeraka tokom 1939 god. kodne oznake Dodge TF-40-X-4.


    Iz nove fabrike koja je napravljenja 1938 god. počinju da izlaze novi modeli za modelsku 1939 god. To je široka paleta vozila, pa imaju: Dodge TC kategorije ˝ tone, međuosovinskim od 2,95 m i motorom od 3,3 litre sa 70 KS; Dodge TD-15 kategorije 3/4 tone, međuosovinskim od 3,05 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; Dodge TD-20 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 3,05 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; Dodge TD-21 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 3,38 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; Dodge TE-20 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 3,05 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; Dodge TE-21 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 3,38 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; Dodge TE-22 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 4,06 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; Dodge TE-30 kategorije 1 1/2 tone, međuosovinskim od 3,20 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; Dodge TE-31 kategorije 1 1/2 tone, međuosovinskim od 3,38 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; Dodge TE-32 kategorije 1 1/2 tone, međuosovinskim od 4,06 m i motorom od 3,5 litre sa 77 KS; … i još puno varijanti. Sledeće 1940 god. sljedi unapređenje te se nudi široka paleta sa nešto drugačijim označavanjem: Dodge VC kategorije ˝ tone, međuosovinskim od 2,95 m i motorom od 3,3 litre sa 79 KS; Dodge VD-15 kategorije 3/4 tone, međuosovinskim od 3,05 m i motorom od 3,5 litre sa 82 KS; Dodge VD-20 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 3,05 m i motorom od 3,5 litre sa 82 KS; Dodge VD-21 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 3,38 m i motorom od 3,5 litre sa 82 KS; … a poput predhodnika ima još puno varijanti. Dodatno unapređenje sljedi 1941 god. kada se nude modeli: Dodge WC kategorije ˝ tone, međuosovinskim od 2,95 m i motorom od 3,3 litre sa 82 KS; Dodge WD-15 kategorije 3/4 tone, međuosovinskim od 3,05 m i motorom od 3,5 litre sa 85 KS; Dodge WD-20 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 3,05 m i motorom od 3,5 litre sa 85 KS; Dodge WD-21 kategorije 1 tone, međuosovinskim od 3,38 m i motorom od 3,5 litre sa 85 KS; … sa još puno varijanti, a koji su se bez mnogo izmjena proizvodili do 1947 god. Često se može naći da je ovo za 1939 god. serija T kamiona, za 1940 serija V kamiona, a za 1941 (do 1947) god. serija W kamiona.


    Američka vojska tokom 1939 god. raspisuje konkurs za nabavkom vozila sa pogonom na svim točkovima u kategorijama ˝ tona, 1 i ˝ tone, 2 i ˝ tone, 4 tone i 7 i ˝ tone. To je bila novina jer se do tada smatralo da sve što je u kategoriji nosivosti manje od 1 i ˝ tone smatralo nepotrebnim ugradnja pogona na svim točkovima jer zbog dodatne težine (zbog prenosa) i smanjene nosivosti, te puno veće cijene izrade, ne dobija se toliko na prohodnosti (upotrebljivosti). U junu 1940 god. testirana su vozila u kategorijama 1 i ˝ (Dodge), 2 i ˝ (GMC) i 6 (Mack) tona. U klasi ˝ tone konkurisalo je tri kompanije (Dodge, Marmon-Herrington i GMC), a odabran je Dođ. Tada sa Dođom (odnosno matičnom kompanijom Krejzler) potpisuje ugovor kojim treba da isporuče 14.000 vozila u klasi ˝ i 1 i ˝ tone. Osnova za ˝ tona je civilni model oznake Dodge VC, a razlikuje se od civilnog modela po dodatnim štitnicima naprjed, nešto izmjenjenim svjetlima, te je visočiji kako bi se mogla naprjed montirati pogonska osovina. Napravljeno je 4.640 modela Dodge VC u vojnoj specifikaciji. Na osnovu predradnog vojnog modela kodne oznake Dodge TF-40-X-4 predstavljen je vojni model oznake Dodge VF-400 koji djeli dizajnerske elemente sa manjim modelom. Ovaj model u klasi 1 i ˝ tone je napravljen u 6.472 primjerka.


    ...

  34. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  35. #96
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default vojna vozila

    ...

    Za sledeću 1941 godinu sljedi izmjena, a u klasi 1 i ˝ tona proizvodnju preuzima Ševrolet (Chevrolet). Karoserija je dodatno militarizovana (jednostavni ravni blatobrani kako se ne bi blato skupljalo na istim, jednostavniji dizajn prilagođen lakšem održavanju i ostale tehnikalije više približene vojnim zahtjevima). Dođ u kategoriji ˝ tona za 1941 god. nudi šasiju međuosovinskog razmaka 2,95 m, te nosivosti 450 kg (sa nekoliko izuzetaka). Sa radnom zapreminom od 3,6 litara razvijao je 85 KS pri 3.000 0/min. i 230 Nm pri 1.200 o/min. Ovo su vojni modeli:
    - Dodge WC-1 (T-207) je kamionet sa zatvorenom kabinom.
    - Dodge WC-3 (T-207) je kamionet sa otvorenom kabinom.
    - Dodge WC-4 (T-207) je kamionet sa otvorenom kabinom, a ima dodatni čekrk (vitlo).
    - Dodge WC-5 (T-207) je kamionet sa zatvorenom kabinom bez dodatnih sjedišta.
    - Dodge WC-6 (T-207) je komadno vozilo za izviđanje.
    - Dodge WC-7 (T-207) je komadno vozilo za izviđanje, a ima dodatni čekrk (vitlo).
    - Dodge WC-8 (T-207) je komadno vozilo sa radio stanicom.
    - Dodge WC-9 (T-207) je sanitet sa produženim međuoosovinskim razmakom na 3,12 m.
    - Dodge WC-10 (T-207) je kombi.
    - Dodge WC-11 (T-207) je furgon.
    Nudio se i motor radne zapremine 3,8 litara koji razvija 92 KS pri 3.200 o/min. i 244 Nm pri 1.200 o/min., a vojni modeli sa ovim motorom su:
    - Dodge WC-12 (T-211) je kamionet sa zatvorenom kabinom.
    - Dodge WC-13 (T-211) je kamionet sa otvorenom kabinom.
    - Dodge WC-14 (T-211) je kamionet sa zatvorenom kabinom i radionicom.
    - Dodge WC-15 (T-211) je komadno vozilo za izviđanje.
    - Dodge WC-16 (T-211) je komadno vozilo sa radio stanicom.
    - Dodge WC-17 (T-211) je kombi.
    - Dodge WC-18 (T-211) je sanitet sa produženim međuoosovinskim razmakom na 3,12 m.
    - Dodge WC-19 (T-211) je furgon.
    - Dodge WC-20 (T-211) je radionica sa produženim međuoosovinkim razmakom na 3,12 m.
    - Dodge WC-21 (T-215) je kamionet sa otvorenom kabinom.
    - Dodge WC-22 (T-215) je kamionet sa otvorenom kabinom, a ima dodatni čekrk (vitlo).
    - Dodge WC-23 (T-215) je komadno vozilo za izviđanje.
    - Dodge WC-24 (T-215) je komadno vozilo za izviđanje, a ima dodatni čekrk (vitlo).
    - Dodge WC-25 (T-215) je komadno vozilo za izviđanje sa radio stanicom.
    - Dodge WC-26 (T-215) je kombi.
    - Dodge WC-27 (T-215) je sanitet sa produženim međuoosovinskim razmakom na 3,12 m.
    Ovaj vojni model je napravljen u 77.765 primjeraka, a već se razmišlja o unapređenju jer redove vojske kao najmanji model počinje da se proizvode modeli Willys-Overland MB i Ford GPW. Ova vozila pripadaju kategoriji Ľ tona, pa treba napraviti odmak. Zato će se od 1942 god. prvaiti u kategoriji ľ tone.


    Karoserija je dodatno pojednostavljena, te preovlađuje četvrtasti dizajn, a zbog ravne haube i vjetrobrana (za razliku od predhodnika) dodata je opcija da se vjetrobran može preklopiti preko haube. Ispod haube se nalazi motor radne zapremine 3,8 litara koji razvija 92 KS pri 3.200 o/min. i 244 Nm pri 1.200. Međuosovinski razmak je skraćen na 2,49 m. Ovaj unapređeni model se proizvodio od 1942 do 1945 god., a nudio se u sledećim varijantama:
    - Dodge WC-51 (T-214) je kamionet sa otvorenom kabinom.
    - Dodge WC-52 (T-214) je kamionet sa otvorenom kabinom i dodatnim čekrkom (vitlom).
    - Dodge WC-53 (T-214) je kombi sa produženim međuoosovinskim razmakom od 2,9 m.
    - Dodge WC-54 (T-214) je sanitet sa produženim međuoosovinskim razmakom od 3,07 m.
    - Dodge WC-55 (T-214) je kamionet sa otvorenom kabinom koji nosi antitenkovski top kalibra 37 mm.
    - Dodge WC-56 (T-214) je komadno vozilo za izviđanje.
    - Dodge WC-57 (T-214) je komadno vozilo za izviđanje sa dodatnim čekrkom (vitlom).
    - Dodge WC-58 (T-214) je komadno vozilo za izviđanje sa radio stanicom.
    - Dodge WC-59 (T-214) je vozilo za instalaciju telefonskih stubova i linija.
    - Dodge WC-60 (T-214) je radionica.
    - Dodge WC-61 (T-214) je radionica za telefoniju.
    - Dodge WC-64 (T-214) je sanitet koji se može rastavljati radi transporta avionom.
    Pomenimo da je tokom 1943 god. konstruisan model sa dodatnom osovinom koji pripada kategoriji 1.500 kg, te ima koncepciju pogona 6x6, a nudio se sa sledećim oznakama:
    - Dodge WC-62 (T-223) je kamion za prevoz ljudstva i tereta.
    - Dodge WC-63 (T-223) je kamion za prevoz ljudstva i tereta, a ima dodatni čekrk (vitlo).
    Do 1945 god. proizvedeno je 299.574 primjeraka, od toga 256.350 primjeraka u konfiguraciji 4x4, a 43.224 primjeraka u konfiguraciji 6x6.





    Poslije rata predstavljen je civilni model oznake Dodge WDX koji je imao međuosovinski razmak od 3,2 m. Već 1948 god. oznaka mu je Dodge Power Wagon, te se razlikuju po dadatnoj oznaci B-1 od 1948 do 1949, B-2 iz 1950 god., B-3 od 1951 do 1952 god., B-4 iz 1953 god., C-1 iz 1954 god., C-3 iz 1955 god., C-4 iz 1956 god. i W300 od 1957 do 1971 god.

  36. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  37. #97
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default vojna vozila

    WILLYS-OVERLAND MC

    Kako je tokom 1944 god. bilo jasno kako će se rat završiti Vilis Overlend počinje razvoj civilnog model te je prestavljen prototip Willys-Overland CJ-1, tokom 1944 i 1945 godine sljede prototipovi koji se označavaju kao Willys-Overland CJ-2. Od septembra 1945 god. nudi se serijski model oznake Willys-Overland CJ-2A koji se do 1949 god. prizveo u 214.760 primjeraka.

    Tokom 1949 god. predstavljen je model oznake Willys-Overland CJ-3A koji za pogon ima redni četvorocilindrični motor koji iz radne zapremine od 2,2 litre razvija 60 KS. Do 1953 god. proizvedeno je 131.843 primjeraka.

    Civilna varijanta Willys-Overland CJ-3A poslužila je kao osnova za razvoj novog vojnog modela koji treba da nasljedi ratni model Willys-Overland MB. Ojačana šasija i vješanje, vodootporna električna instalacija od 24 V, zatvoren sistem za motor, mjenjač, sistem napajanja gorivom i kočioni sistem kako bi vozilo moglo da se kreće kroz vodu su prve izmjene napravljene u odnosu na civilni model. Uz kompletno preklapanje vjetrobrana na vozilu se nalaze i kuke kako bi se mogao zakačiti padobran ili sajle za transport. Oznaka mu je Willys-Overland MC, odnosno vojska ga označava kao Willys-Overland M38.

    Pogonski motor ima četri cilindra i iz radne zapremine od 2,2 litre razvija 60 KS pri 4.000 o/min. i 142 Nm pri 2.000 0/min. Uz međuosovinski razmak od 2,03 m, te ukupnu dužinu od 3,38 m ovaj autobil težak 1.191 kg može da ponese 544 kg na putu, odnosno 363 kg na terenu. Proizvodio se do 1952 god., te se napravio u oko 50.000 primjeraka.


  38. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  39. #98
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default vojna vozila

    WILLYS M606

    Prototip iz 1951 god. koji ima oznaku Willys-Overland CJ-4 nije pošao u serijsku proizvodnju, ali je 1953 god., kada se Kajzer Motors (Kaiser Motors) ujedinjuje sa kompanijom Vilis Overlend (Willys-Overland) predstavljen model oznake Willys CJ-3B (od tada se gubi Overlend iz imena). Glavna razlika je visočija hauba koja može da primi drugi motor. Do 1968 god. proizveden je u oko 196.000 primjeraka, od toga u 155.494 primjeraka u SAD. Ovaj model je poslužio kao licencni model mnogim kompanijama pa se u Japanu (Mitsubishi) pravio do 1998 god., a u Indiji (Mahindra) do 2010 god. Jedan dio proizvodnje je bio i za vojsku, a vojna verzija ima oznaku M606.

    Willys M606 je vojna verzija (koja se najviše koristila za izvoz) koja se razlikuje od civilne verzije po većim točkovima, dužim hodom vješanja, vojnim svjetlima, maslinasto zelenom bojom i kukom za prikolicu.


  40. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  41. #99
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default vojna vozila

    WILLYS MD

    Za američku vojsku se razvila dalja evolucija ratnog modela MB, odnosno posljeratnog modela MC, te je 1952 god. predstavljen model oznake Willys-Overland MD, odnosno od 1953 god. kada se Kajzer Motors (Kaiser Motors) ujedinjuje sa kompanijom Vilis Overlend (Willys-Overland) nosi oznaku Willys MD. Za razliku od predhodnih modela ovaj ima zaobljenu haubu i blatobrane. Međuosovinski razmak je nešto veći nego na predhodniku i iznosi 2,06 m, te je ukupna dužina vozila 3,52 m. Težina praznog vozila je 1.210 kg. Postojalo je nekoliko verzija:
    - Willys M38A1 je osnovna verzija opremljena radio stanicom i antenom ili nosi mitraljez Brauning M2.
    - Willys M38A1C je verzija prilagođena da nosi bestrzajni top M40A1 kalibra 106 mm.
    - Willys M38A1D je verzija koja može da nosi top koji ispaljuje taktičke nuklearne granate.
    - Willys M170 je verzija sa povećanim međuosovinskim razmakom (dodatnih 0,51 m), te sa većim rezervoarom zapremine 70 litara. Ovaj model je služio kao ambulanta ili za prevoz više vojnika (šest). Napravljeno je 4.155 primjeraka ove verzije od 1954 do 1968 god.

    Iako je nasljednik (Ford M151) počeo da ulazi u redove američke vojske od 1960 god. ovaj model se proizvodi do 1971 god, a napravljeno ih je u 80.290 primjeraka u američkim fabrikama, te dodatnih 21.198 primjeraka u inostranstvu (ukupno u 101.488 primjeraka).




    Na osnovu vojnog modela Willys MD tokom 1955 god. predstavljen je civilni model oznake Willys CJ-5, koji se od 1964 god. oznaćava kao Jeep CJ-5. Ovaj model je najdugovečniji, te se do 1983 god. proizveo u 603.303 primjeraka. Kako se mjenjalo vlasništvo tako su se mjenjali i pogonski motori (a praktično najveća izmjena su bile prilagodbe motornog prostora za novu jedinicu) te su tu bili redni četvolocilindraši radne zapremine od 2,2 do 2,5 litre, te redni šestocilindraši radne zapremine od 3,8 i 4,2 litre, kao i V6 radne zapremine 3,7 litara, te V8 radne zapremine 5,0 litara. Jedno vrijeme se nidio i Perkinskov dizel radne zapremine 3,1 litre. Ista vojna osnova sa produženim među osovinskim razmakom (Willys M170) je poslužila kao osnova za 1955 god. predstavljen Willys CJ-6, odnosno od 1964 god. sa oznakom Jeep CJ-6. Proizvodio se do 1981 god., te je napravljen u 50.172 primjeraka, a sljedio je tehnički razvoj kraćeg modela CJ-5.

    Dalje unapređenje ovih modela sljedi 1976 god. kada je predstavljen Jeep CJ-7 sa povećanim međuososvinskim razmakom na 2,37 m i unapređenim svim ostalim elemintima. Do prestanka proizvodnje 1986 god. proizveden je u 379.299 primjeraka. Varijanta sa produženim međuosovinskim razmakom od 2,63 m ima oznaku Jeep CJ-8, a proizvodilo se od 1981 do 1985 god. u 27.792 primjeraka. Ovi modeli nisu imali vojnu varijantu, a 1986 god. mjenja ih model koji se označava kao Jeep Wrangler.

  42. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  43. #100
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,720
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,882
    Thanked in
    2,291 Posts

    Default vojna vozila

    FORD M151

    Iako na izgled isti ovo je potpuno drugo vozilo sa samonosećom karoserijom (Vilis ima šasiju sa nadograđenom karoserijom). Sličnih dimenzija sa međuosovinskim razmakom od 2,16 m, odnosno dužinom od 3,37 m nudio je dosta više prostora nego Vilisi. Ford je počeo sa razvojem ovog vozila 1951 god., a 1959 god. predstavljaju model oznake Ford M151 koji za pogon ima redni četvorocilindrični motor radne zapremine od 2,3 litre iz kojih je izvučeno 71 KS pri 4.000 o/min. i 174 Nm pri 1.800 o/min. Za razliku od Vilisa koji ima mjenjačku kutiju sa tri brzine Ford je ugradio sa četri brzine. Izgledom je bio kopija Vilisa tako da se razlika najuočljivija u prednjoj masci koja kod Forda ima vodoravne otvore, a Vilis ima uspravne (koje je i zaštititio, pa je zbog autorskih prava Ford napravio drugačiju masku). Ford M151 je puno udobniji automobil jer ima nezavisno vješanje za razliku od Vilisa. Postojalo je više varijanti ovog vozila:
    - Ford M151 je osnovna varijanta iz 1960 god. koja je imala problem sa prevrtanjem kod naglog skretanja u krivinu. Zvaničnici su to pripisali ljudskom faktoru jer je Ford brži od onoga šta su navikli da voze, pa mnogo brže ulaze u krivinu.
    - Ford M151A1 je verzija sa izmenjenim zadnjim vješanjem kako bi se povećala nosivost, te su dodati žmigavci na prednjim blatobranima.
    - Ford M151A1C je verzija koja nosi bestrzajni top kalibra 106 mm.
    - Ford M151A1D je verzija koja može da nosi top koji ispaljuje taktičke nuklearne granate.
    - Ford M718 je saniteska verzija
    - Ford M151A2 je varijanta iz 1968 god. sa unapređenim zadnjim vješanjem koje nudi sigurnije naglo skretanje. Razlikuje se i po drugačijem dizajnu svjetala.
    - Ford M151A2 TOW je varijanta koja ima montirani lanser navođenih anti-tenkovskih raketa.
    - Ford M718A1 je sanitet sa unapređenim vješanjem.
    - Ford M825 je varijanta koja nosi bestrzajni top kalibra 106 mm na zadnjem kraju kako bi bilo prostora da ponese dodatnu municiju.
    - Ford M1051 je vatrogasna varijanta.
    - Ford MRC108 je varijanta opremljena radio stanicom.
    - Ford M151A2 FAV je brzo jurišno vozilo (Fast Assault Vehicle) koje je projektovano da može stati u unutrašnjost helikoptera CH-53

    Do 1986 god. proizvedeno je više od 100.000 primjeraka ovog vozila, a za razliku od predhodnih vojnih vozila ovaj nije imao civilnu varijantu.


  44. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


Page 4 of 5 FirstFirst 12345 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Replies: 7
    Last Post: 08-03-22, 16:44
  2. Vojna Buducnost CG !
    By shrek in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 301
    Last Post: 26-08-08, 18:31
  3. Americka vojna istrazivanja, iz lista Politika 16. jula 2006
    By Vlado Dapčević in forum Nauka generalno
    Replies: 7
    Last Post: 14-08-06, 12:51
  4. Vojna tajna
    By Hari Krisna in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 3
    Last Post: 20-03-04, 01:43

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •