To sto Marko Miljanov pise da se neka crnogorska i arbanaska plemena “blizikaju” ukazuje na mijesanje “krvi” koje je postojalo kroz istoriju.
Postojala su nepisana pravila s kim se "valja" a skim ne valja zenit.
Recimo, muskarci iz jednog plemena su se zenili djevojkama iz odredjenog plemena, a djevojke iz tog plemena se udaju za muskarce iz onog prvog plemena. Neka vrsta razmjene. Vecina djevojaka iz jednog plemena udaje se u drugom plemenu, i ova razmjena traje vijekovima.
Kcer obicno udaju u onom plemenu iz kojeg potice majka.
Erdeljanovic navodi nekoiliko primjera ovakve "dualne egzogamije" izmedju nekih albanskih i crnogorskih bratstava koja su se tako pobratimila. "To se zbracivanje - kako kaže Erdeljanovic - obicno pocne medjusobnim ženidbama".
On je naveo i nekoliko primjera dualne egzogamije (komplementarne endogamije) izmedju pojedinih crnogorskih i albanskih bratstava, iz kojih se jasno vidi da je komplementarna endogamija izmedju dva bratstva razlicitog porijekla, crnogorskog i albanskog, bila presudna i u procesu
etnicke asimilacije, bilo u jednom ili u drugom pravcu, zavisno i od etnicke sredine u kojoj je do stapanja dolazilo.
Erdeljanovic ukazuje na cinjenicu da su slovenska i arbanaska plemena zivjela u neposrednom susjedstvu, sto je moralo "dosta rano dovesti do njihova zbližavanja i mešanja".
Bookmarks