A da je duh Aleksandra Vučića počeo progovarati i kroz Abazovića imali smo prilike viđeti prije dva dana kada je na Samitu demokratije Jugoistočne Evrope poveo raspravu s predśednicom Kosova Vjosom Osmani.
Istupajući kao omladinac SNS-a koji je od šefa naučio da na svako nezgodno pitanje odgovara time da je Srbija ugrožena, Abazović je sve kritike na račun Otvorenoga Balkana karakterisao kao „antisrpske“. Ako ne vjerujete, evo citata: “Dio društva u Crnoj Gori, po mom mišljenju se protivi (Otvorenom Balkanu) samo zato što su oni protiv svega što Srbija jeste. Nemaju problem sa inicijativom, već lični problem” – izjavio je Abazović, pa dodao da “lični problemi u politici često ne daju mogućnost za neku vrstu vizije”. Potom je, vjerovatno naknadno shvatajući što je izrekao, počeo da pegla starom dobrom, sad već dritanizujućom metodom relativizacije: “Ja se ne zalažem za Otvoreni Balkan ili Berlinski proces ili neku drugu inicijativu. Ja se zalažem za regionalnu saradnju. Svaka inicijativa koja za cilj ima regionalnu saradnju, sve što možemo iskoristiti za saradnju je uspjeh”.
Za razliku od njega koji se otkad je izabran za vice- a potom i premijera Crne Gore ponašao kao da je ambasador Srbije i Crkve Srbije u Crnoj Gori, u potpuno državničkom maniru i s mjerom realpolitike i patriotizma Abazoviću je replicirala na skupu prisutna Vjosa Osmani, koja ne vjeruje u bajke o nebitnosti prošlosti. Kako navodi portal Antena M, Osmani se vrlo precizno odredila prema Otvorenome Balkanu: „Kosovo se protivi inicijativi Otvoreni Balkan, insistirajući na tome da Kosovo treba da bude zastupljeno kao jednako, odnosno kao nezavisna država unutar bilo kog procesa, pa i inicijative Otvoreni Balkan.“ Potom se Osmani osvrnula i na Vučićevu ulogu u procesu te kazala: „'Da li je neko demokratski izabran lider koji zaista vjeruje u vrijednosti vladavine prava, ljudska prava i demokratiju i da li je neko bivši ministar propagande Miloševićevog režima (Slobodan Milošević, bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije) treba da ima značaja.
U suprotnom, poruka koju šaljemo je ta da nije važno da li ste Zelenski ili Putin’ … i dodala da ‘ukoliko ne naučimo tu lekciju iz prošlosti nećemo biti u mogućnosti da hodamo ispravnim putem danas dok se suočavamo sa ratom u Ukrajini’.” Na kraju je zaključila: „Pružili smo ruku saradnje zemlji koja je počinila genocid nad nama, bez njihovog izvinjenja, bez toga da smo vidjeli bilo kakvo kajanje sa njihove strane, bez toga da su zločinci iza rešetaka ili da su privedeni pravdi, bez toga da imamo oko 2.000 nestalih u periodu rata, zemlji koja spava na masovnim grobnicama, kako da pokažemo više nego da ovako pružimo ruku prijateljstva i saradnje?”
Dakle, na navedena dva primjera dva visoka zvaničnika dvije nezavisne države – Crne Gore i Kosova, jasno se vidi razlika u pristupu. Dok jedan kao klovn igra po nalogu Aleksandra Vučića i napada svoje građane koji su zabrinuti u vezi s Otvorenim Balkanom, druga je osoba nastupila državnički, onako kako se očekuje od nekoga ko s najvišega mjesta zastupa svoju zemlju. Dok Abazović relativizuje svaku opasnost od Srbije i dok se sprda s crnogorskom prošlošću, Osmani kristalno jasno ističe događaje iz prošlosti s kojih bi Kosovo pristupilo bilo kakvom razgovoru sa Srbijom.
Originally Posted by Dzi
Bookmarks