Vlada Crne Gore, 43. saziv

[johnny bravo]

Znaš kako, na stranu sve mane i sklonost populizmu, oni momci su makar jedno vrijeme u fokus stavili ekonomiju, a ne ove gadosti sa kojima nas o jadu zabavljaju svakodnevno.

DPS nas je zaduživao u prosjeku 300 miliona godišnje a plate ni makac, ovi su makar nešto uradili po pitanju standarda nesrećnog naroda.

Dodatno, u njihovim resorima makar je bilo nekakve priče o biografijama i nisu partijski vojnici zauzimali sve funkcije.

Jesu li sjajni, nisu, ali na žalost konkurencija im je nikakva. Koritaške sekte sa različitim ideološkim predznacima i URA koja ne zna đe udara.

Meni je i ovaj Preokret zanimljiv, samo me strah da ne pređu cenzus.

Volio bih i ES što jači i Preokret da uđe u parlament. Od ovih do sad, evo viđeli smo koliko umiju i koliko misle na građane.

Evo da vidimo što će bit.



Sent from my Redmi Note 8 Pro using Tapatalk

Jako bih bio oprezan u ovim željama.

Da krenem od tvoje premise o "fokusu na ekonomiju", iako je malo smiješno to navoditi kao neki adut. Mislim da je očekivano od ministra finansija i ministra ekonomskog razvoja da stavljaju u fokus finansije i ekonomiju, zar ne?

Na stranu što apsolutno nisam saglasan da su njih dvojica to u praksi i radili. Naprotiv, svoj kompletan angažman u vladi su uložili u svoje političko profilisanje i stvaranje političke partije, što je apsolutno atipično, posebno za ministra finansija, koji je, po pravilu politički nevidljiv (kakvi su i generalno bili u Crnoj Gori do tada) i politčki nepopularan (kod njega je državna kasa i on po pravilu govori nepopularno "ne" državnom trošenju). Dotična gospoda nisu (kako kaže CGO, mimo zakona) džabe platili o našem trošku eksterni PR (iako ta služba već postoji u samim ministarstvima) nekih 25.000 eura (da, skupo su nas košatali oni grafikoni, backdropovi i ppt prezentacije). Dosta govori o prioritetima. Ostaju gafovi poput "milijardu eura investicija iz Japana", "pola milijarde za Pljevlja" kao najbolje ilustracije populizma namijenjenog onim sa zaista najjeftinijim ulaznicama.

Dodatno, javna tajna je da je Spajić bio premijer u sjenci i čovjek sa najvećim uticajem na Krivokapića, što je u velikom broju slučajeva dovodilo do iskakanja bivšeg ministra iz svojih ovlašćenja. Sjetimo se da je bio u užem krugu kada se odlučivalo o policijsko-vojnoj akciji pri ustoličenju Joanikija, da je bio u avionu sa Krivokapićem prilikom neuspjelog pokušaja potpisivanja ugovora sa SPC i još mora "ispada"... Podsjetimo se da motiv njihovog uključivanja u politiku u Crnoj Gori nije bila ekonomija, nego, po njihovim riječima, "nepravda prema SPC", tj. zakon o slobodi vjeroispovijesti iz 2019. Do tada, od njih nismo mogli pročitati ni jedno jedino slovce kritike, analize ili zabrinutosti za crnogrosku ekonomiju.

Deplasirana je i priča o biografijama i stručnosti kao kriterijumima. Milatović je haos napravio u CEDIS-u sa zapošljavanjima (uključujući zapošljavanje supruge, kuma i drugova), slično kao Milatović u svom resoru. Vidjeli smo kako izgleda i demokratska razmjena mišljenja na slučajevima Kasalice i Damjanovića, a vrhunac meritokratije je bilo davanje ključeva kompletnih državnih prihoda u ruke sekretarici Duška Kneževića. Osim toga, vidjeli smo tačno 0 inicijative od njih dvojice da se stane na put čuvenoj xls tabelici. Tačnije, vidjeli smo kada je DF otkazao poslušnost, da su prohodnost ka državnim jaslima, umjesto DF-ovaca, dobili njihovi intimusi i Demokrate, naravno, bez ikakvih konkursa.

A učinci? Ajmo malo površne retrospektive...

Prva odluka je bila najveće zaduživanje u istoriji Crne Gore - emitovanje obveznica na "organizovan i tajan način", što je nedopustivo. Ajde da to pripišemo neiskustvu i progledamo kroz prste, jer, istini za volju, zaduživanje u datoj situaciji je bilo pod povoljnim uslovima. Dobili smo uvjervanje da ta sredstva ne idu na potrošnju - mislim da ne treba elaborirati gdje su završila. Mimo auto-puta i završetka najvećih projekata prethodne vlasti, mi kapitalnih investicija prosto rečeno - nismo imali. Dvije godine i nula uloženih eura u nove projekte je omča o vratu progresu ove države. Dalje, cash flow strategija ES dvojca se zasnivala na neplaćanju obaveza i fingiranju informacija da izgledaju lijepo za twitter grafik, pa smo FZO i PIO doveli na ivicu provalije. Sjetimo se i kako je (nije) plaćen put Meljine - Petijevići. Dalje smo, samo zarad PR poena (da bi predstavili drugačiji pristup kodnog naziva "programski budžet", što na kraju ispade lijepa slikovnica) imali privremeno finansiranje koje je imalo raznorazne razorne posljedice, koje i danas osjećamo. Sjetimo se samo da policajci nisu imali kola i gorivo, vatrogasne avione itd. Kada smo konačno dobili budžet, bio je 100% podređen budućem političkom angažmanu dvojca (zaista, mislim da imamo jedinstven slučaj da partija nosi naziv po ekonomskom programu), koji se umjesto podsticaja privrede, fokusirao na podsticaj popularnosti ministara u populusu,pardon "narodu". Rezultat je rupa u budžetu od 300 miliona eura (za sad). Sjetimo se i fijaska zvanog Montenegro Airlines (To Montenegro), KAP itd. Mislim da je za ovu retrospektivu sasvim dovoljno.

Da rezumiram, iz usta aktuelnog ministra finansija:

Planirani su prihodi koji nisu mogli biti planirani jer nije bilo zakonskog osnova, a neizmirivanjem obaveza stvarana je lažna slika o stanju finansija
Ovdje je neko u ranijem periodu presipao iz šupljeg u prazno, pravio razne kripto-alhemije i čuda, a ostavio kasu ruiniranu.

O životnom standardu ne bih. Svako za sebe može da procijeni i uporedi. Imaju i neki makreoeknomski podaci koji ne idu baš u korist ove tvrdnje.