https://www.vijesti.me/kolumne/62520...ivanje-djavola
Prizivanje đavola
Brano Mandic
Kako je vlast oličena u Dritanu Abazoviću pokazala smiješnu pretenziju i diletantizam družine u čijem djelovanju se sve raspada
Šta se u posljednje dvije godine desilo sa povjerenjem u državne institucije?
Neko će kazati da smo dobili mlade političare koji su otvoreni prema javnosti, ali to nije tačno, dobili smo mlade političare koji su otvoreni prema kamerama svojih mobilnih telefona.
Javnost koja je dugo bila mučena upravom kaste nedodirljivih, danas je ponižena selfi menadžmentom nedoraslih budala. To da su budale možete im u svakom trenutku reći, nema problema, oni će vam odgovoriti lajkom na Fejsbuku.
Dritan Abazović lično je karnevalizovao vlast do tačke ključanja i okružio se nušićevskom ekipom koja ga prati po bijelom svijetu. Sve to djeluje užasavajuće. Abazovićeva laka fantazija moći, regionalnog pomirenja, ad hoc presuda i gegova kojima pokušava maskirati politički nemar, počela je da puca po dubini.
Mačo nastup neuhvatljivog junoše, mangupa u našim redovima i žonglera Crnoj Gori jednostavno ne donosi korist, a upravo je taj profil kroz Abazovića postao mjera bavljenja javnom rabotom. Ta vrsta olakog shvatanja funkcije i tehnologije vlasti samo je dodatno urušila ionako skršeno povjerenje u institucije koje je lopovska hipoteka razularenog depeesa ostavila u ritama. Da budem još precizniji u svojevrsnoj nostalgiji - kad gledam otvorene sjednice Vlade, poželim da opet budu zatvorene, makar mi se na njima o glavi radilo.
Nije ovdje na snazi nikakva otvorenost, niti naglo polaganje računa građanima, naprotiv, prisustvujemo rastakanju javnog diskursa i spuštanju politike na nivo stand up komedije. To valjda objašnjava činjenicu da je Abazović veče prije smjene šefa ANB-a dva debela sata uživao na jednom stand up festivalu u Podgorici i sav srećan primao dunsterske podjebice iz prvog reda.
Pa šta, ima pravo i premijer da se relaksira. Sa jedne strane treba da smo sretni, imamo lidera iz naroda. Ali sa druge bande, imamo manekena populizma i onog najgoreg što isti taj narod drži u raljama vlastitog mentaliteta.
Taj stav gazde koji zadiže kaiš i mudruje nad septičkom jamom, taj cirkus orijentalnog baba koji vuče čarobne konce, sve to preneseno na društvene mreže izgleda kao kampanja za potenciju, a Dritana Abazovića čini kopijom mnogo većih majstora žanra poput Vučića ili Erdogana.
Cijela ta gluma akcije i djelanja više se ne da gledati bez gađenja nad v.d. stanjem u koje je dovela državu. U trenutku dok obećava kako će parom nagraditi sve koji gase šumske požare, npr, Abazović radi isto što i Vučić kad rukama sjajnim od svinjetine komanduje izvjesnom Radenku kako da betonira seosku kaptažu. Ta vrsta performativnog terenskog cirkusa i samoreklame, ipak ima svoje granice. Kad ti se zagubi kamion sa švercovanim cigaretama, više nemaš pravo glasa, makar ne u dijelu šume gdje si do sad bio najglasniji.
Da je Abazović granicu ukusa debelo pregazio moglo se zapaziti i u kafanskoj epifaniji koja ga je pogodila za govornicom UN gdje je zborio iz glave, da ne kažem iz glave cijela naroda.
Razumijem da se uloge pobrkaju, desi se i najboljim glumcima, ali na kraju reklamnog spota, ipak se mora poći do kabineta, moraš ugasiti prokleti Tviter i sjesti za radni sto. Tamo stoje nekakva dokumenta i planovi. Koliko god pokušavao da bude TikTok atrakcija ili vatrogasni heroj, političar na kraju mora mastiljavo da se pogne i ponudi paragrafe na doradu donjim hijenama, pravnoj boraniji koja preži da se lider previše ne uznese.
Upravo u tim ešalonima srednjeg državnog menadžmenta ova vlast je dubinski omanula. U nekom smislu je podbacila i u odnosu na DPS koji jeste gajio ljute birokrate gluve na prigovor savjesti, ali ponekad i pismene činovnike. Nova vlast oličena u Dritanu Abazoviću pokazala je smiješnu pretenziju i diletantizam družine u čijem djelovanju se ovih dana sve raspada. Ukratko, na mjestu državnih sekretara gdje je valjalo da imamo slabokrvne cvikeraše i povučene genije, ispostavilo se da smo dobili notorne jebače. I sada plaćamo cijenu, da ne kažem carinu, dok slušamo njihove procurjele snimke na društvenim mrežama.
Mit o mladoj generaciji lidera koja nastupa rušenjem jednopartijske svevlasti raspao se u novim tehnologijama koje su ponudile užasnu sliku, bukvalni citat Živka Nikolića, mrak i haos koji se neće zaustaviti bez đavola.
Bojim se da će se taj đavo pojaviti osnažen na izborima i da će mu ime biti DPS.
Originally Posted by Gagarin
nama domovina, njima imovina.
Bookmarks