Originally Posted by
Buva+gacce
Jok, za tebe nije ta o magli, za tebe važi jedna druga, jednostavnija-
ne brkaj se u što ne znaš.
Ko što rekoh kimmiju- nije logika da ovo slobodno treba zaključivat jer postoji supremacija Zakona nad ugovorom, pa neće bit pravnog dejstva i neće nastupit šteta.LOGIKA JE DA SE AKT KOJI JE U KONTRI SA ZAKONOM NE ZAKLJUČUJE.
Što se ovoga o čemu konkretno govoriš tiče, griješiš.
Prvo griješiš ako misliš da su Dragan Šoć, ili Velibor Džomić, pali s Marsa i da nisu znali kako ga sačinjavaju. Jer ga zastupnici ove Države sigurno nisu sačinjavali.
Drugo bitno, ovaj ugovor nije ništav, i imaće dejstvo. I, od forumskih stručnjaka sve do Draginje, mogu da sanjaju da će ga nekad neko drugi tek tako ukinut, ko da nije ni postojao.
Treće, onaj dio koji ne razumiješ do kraja, iako si osnove za komentar tačno mogo nać u jednoj mojoj ranijoj ocjeni teksta ovđe.
Tačno je, ko što sam i tad reko, da se način sticanja svojine prvenstveno propisuje krovnim zakonom- Zakonom o imovinsko-pravnim odnosima.
I tu je apsolutno sva suština stvari ovđe: nije postojao ama baš nikakav razlog da se tekstom ovog ugovora bilo što od toga predviđa.
Ili, da se kaže drugačije: sve što je trebalo je da se navede bukvalno one dvije identične rečenice koje već postoje u ugovoru sa katoličkom crkvom, po sjećanju Član 11, i koje sam na temi o crkvi neđe i citirao, i kojima se, jasno, jednostavno, i nadasve ispravno, imovinska pitanja ostavljaju zakonskom poretku države Crne Gore.
Odnosno, nit manje prava, nit višak prava, no tačno ko i svima ostalima.
I tu je suštinska stvar ovog ugovora:
NJIME JE SPC-u UTVRĐEN VIŠAK PRAVA U ODNOSU NA SVE OSTALE RELIGIJSKE ZAJEDNICE, ALI I PRAVNA SUPREMACIJA U ODNOSU NA DRÂŽAVU CRNU GORU.
Što se tiče toga što do rkaja ne razumiješ- kako je autor vješto zaobišao pravni poredak, odnosno, naštelovao ga u svoju korist, prosto je:
Da, pomenuti Zakon o imovinsko-pravnim odnosima propisuje osnove sticanja svojine. I oni su krajnje univerzalni,od Rimljana na ovamo, tipa kupoprodaje, poklona, nasleđa... i do njih se može ugovorom, sudskom presudom...
Ali, i, kako se to kod nas često sroči, naročito u katastru, i odlukom državnog organa.
A ovim ugovorom, ova Država se, na pravno valjan način, upravo obavezala da tu odluku donese.
I, u milion nekih potencijalnih konkretizacija, snosiće posledice zbog toga, jer će materijalizacija te obaveze i te kako biti tražena.
Na sve ovo, za bolje razumijevanje suštine, treba da se osvrneš i na onu preambulu, i ono priznavanje kontinuiteta pravnog subjektiviteta iz Člana 1, jer je time potvrđena aktivna legitimacija današnjoj crkvi u svim eventualnim pravnim poslovima prema državi Crnoj Gori.
Kad se prevede, ovo znači da se isključila mogućnost da povraćaj nezakonito oduzetih vlasničkih prava nikad više ne mogu potraživati neki drugi pravni subjekti, no isključivo SPC, kojoj smo priznali subjektivitet od Adama i Eve na ovamo.
Ili, još prostije:
Time je isključena mogućnost da, možda, i država Crna Gora iskoristi istovrsno pravo ovđe priznato crkvi, i pokuša da vrati crkvenu imovinu koja je, recimo, pripadala nekoj autokefalnoj crkvi koja je tu, u Crnoj Gori, egzistirala do 1920.g.
Tj, sami smo sebi oduzeli pravo da vrnemo ono što je pripadalo OVOJ Državi, koja jeste pravni naslednik ONE Države, a što joj je oduzeto nestankom ove potonje.
Jer smo upravo, ovim ugovorm, priznali SPC-u da je ona nosilac tog subjektiviteta, a ne država Crna Gora.
To bi ti bio prost prevod onog ''kontinuitet'', sa sve preambulom.
Bookmarks