Već duže se kanim da pokrenem diskusiju na ovu temu koju smatram izuzetno važnom za lokalnu ekonomiju, pogotovo u izazovnim okolnostima pandemije.
Puna su nam usta ljubavi prema državi, a da bi se prešlo sa riječi na dijela smatram da je ekonomski patriotizam konkretna mjera.

Prilikom kupovine u marketima povremeno bacim pogled na korpe drugih kupaca i primjećujem da većinski nemamo osjećaj da kupimo naš proizvod, niti razvijenu svijest da kupovinom našeg proizvoda direktno ili indirektno pomažemo sebi, našem bratu, komšiji, prijatelju.

Ne proizvodimo mnogo, niti ćemo vjerovatno ikada proizvoditi, imamo očajan procenat pokrivenosti uvoza izvozom i samim tim ogroman odliv kapitala, pa smatram da je najmanje što kao društvo možemo učiniti kupovina tog malog broja naših proizvoda.

Borba lokalnih proizvođača sa velikim uvoznicima i kompanijama iz okruženja je kao borba Davida i golijata, usled čega smatram da ih treba podržati koliko je u našoj moći.

Bilo bi interesantno prodiskutovati zbog čega prednost dajemo stranoj vodi, mlijeku, mliječnim proizvodima, mesnim preradjevinama, vinima, pivima, kisjeloj vodi i svemu ostalom za šta postoje kvalitetne lokalne alternative.

PS. Moguće da slična tema već postoji, u tom slučaju zamoliću moderatore da prebace moj post tamo gdje bi trebalo da bude u nadi da ćemo aktuelizovati temu.