Originally Posted by
skyfall
Najteze je odakle poceti:
Imam 38 godina i posao za pozeljeti sa veoma dobrom zaradom. Imam svoj stan i dobar auto, suprugu i dva divna sina (skoro 10 i 7) I izuzetno sam vezan za obojicu. Većinu stvari (za normalnog čovjeka) koju prosjecni Crnogorac ne može sebi da priušti, ja mogu....Nemam ljubav ni paznju....
Prije 11 godina:
Zaljubio u curu na sasvim uobičajen i normalan nacin. Svo vrijeme zabavljanja od jedne ipol godine, cura nije htjela sa mnom izlaziti u javnosti, uveče u provod i uobičajena mjesta provoda. Setali smo po kvartovima. Izgovor je bio taj sto smo radili u istoj kompaniji i da bi izbjegla zlurade komentare koleginica, sto je meni bilo sasvim OK jer mi je bas prijalo njeno drustvo...bivsi momak joj je redovito slao poruke i bio sam gotovo 100% siguran da se cak i gledaju. Bio sam konstantno i ludo zaljubljen. To je bila prva cura sa kojom sam se gledao ama bas svakog dana. Uzeli smo se poslije godinu ipol dana i počeli da gradimo budućnost. Prvi sin a potom i drugi. Napredovao sam na poslu jednom, pa drugi put, pa treći...dosao do sefa u jednoj od najvecih firmi u CG. Suprugu sam namjestio takodje i prebacio je sa saltera banke na poziciju managera od skoro 1000e plate. Svaki cent ulazem u dom, porodicu, ljetovanja, zimovanja, proslave. Radim i po 10h dnevno samo na poslu a normalna je stvar i posle radnog vremena i weekednom da se bavim obavezama sa posla. Moja porodica ima sve sto im treba....
Prije 3 godine, moja supruga je pocela polako ali konstantno da se udaljava od mene. Ne izlazimo sa djecom zajedno. Ne pamtim kad smo nas dvoje popili kafu, otisli na doručak ili rucak. Veceru da ne pominjem. A sve sam pokusao, pitao, molio. Izgovori su: ja pijem kafu ujutru kuci, sta cemo da izlazimo da jedemo kad imamo kuci itd itd...Prestala je čak i uobičajena komunikacija tipa dobro jutro, laku noc, da ne pricam o poljupcima i td. Intimnost se svodila na jednom u 15 dana, pa jednom u mjesec, pa jednom u 3 mjeseca i na kraju je, pretpostavljate nestala. Izgovora je bilo sijaset: da imam tesku pricu, da ona moze bez odnosa da zivi ( a ima 36 godina), da je boli kicma, glava, grlo itd. Da je umorna, da treba da pocnem da peglam, usisavam i spremam jer je ona preumorna uvece kada legne iako ja kupam mladjeg sina, dajem im veceru, izvodim u šetnju i sl. Ne pamtim kada sam izasao uvece sa drustvom, nikad nisam igrao kladionice, usao u casino, imao neke poroke, ne pušim, ne pijem, ne nikakvi skupi izlasci i slicne egzibicije. Sve ovo me natjeralo da posjetim psihijatra par puta... Epilog je da sam na kraju izgubio osjecanja prema njoj uz nedoumicu da li ostati i nastaviti zombie life sa njom radi djece ili se pak rastati. Ona je odlicna majka i nikakvih zamjerki nemam po tom pitanju ali ja mnogo patim sto nemam nekog pored sebe za koga sam mislio da mi je srodna dusa. Sve imam sto mi treba ali polako venem...
Bookmarks