Originally Posted by
tigrovo_oko
Začiniti temu malo, ne?
"Slutim da će biti dosta polemike oko vjeronauka i seksualnog obrazovanja u školama. Protiv sam i jednog i drugog. Mislim da zakutci duše i tijela moraju ostati netaknuti ideologijom. Drkanje i molitvu držati podalje od državne skrbi i zbornice.
Sam život treba čuvati od prosvijećene golgote i domaćeg zadatka, pa nek mladi padaju i pate kao crvi u očaju - biće im to od najviše koristi i jedina škola.
Teško je biti pozni osnovac ili srednjoškolac. Tegobno prolaziš isustva promjene, pucanja glasa, projavu dlaka, sluzi, nagona i ljute filozofske magme kakva pokulja samo jednom u životu, jer se rađa u žlijezdama.
Zato držati dalje sistem znakova i naredbi, ostaviti duh i tijelo na miru, makar dok pupe. Kasnije prskaj svakakvim otrovom.
Život bi morao ostati van škole, nešto bi trebalo da pretekne za privatnost, prostor u koji se povlačiš sukladno svojim kapacitetima da patiš i uživaš.
Naravno da će se iskustva, pa i ona gorka obrušiti na mlado biće, shvatam da je izazov za pedagoga i popa u tu pometnju unijeti malo reda i sistema. Ali premještati boga i onu rabotu ex catedra ne znači ništa drugo nego svoditi te dvije valjda jedine važne stvari na program, na proglas, uvesti grubo usmjerene ljude da rade sa finom materijom, da prespajaju i zavidaju tamo gdje nisu dorasli.
Zamandaliti svetost u školu, to bi bio zločin, propisati grešku kao porez, usrati se u ono malo zabranjenog odstupa, razoriti brlog mladog uma koji nalik jazavcu bježi u krajnosti i jeres - to bi bilo još gore.
Prostor za manevar ljubavi i pitanja duha se ionako skučio, vrijeme je digitalno i ukida pravo na samoću. Duhovnost sluđena prvim tjelesnim znanjima batrga se u kruženju jednog neljudskog rizika, kapitalom gonjenog svijeta u koji mlade duše padaju. Ali dovoljno je istorija, sociologija, filozifija i hemija da natuknu pravac, svaka iz svog ugla, i kao na usput, da se đaci ne dosjete. Neka ostane nešto slobodno da pliva kroz etar, nedjeljivo i bez brige, svi to ionako vide i osjećaju, daj da od toga ne pravimo partijsku večeru i nakazu s bradom, ljubav je to, a što se nekima mili da je kalupe u aramejske skaske, drugima da ja razlažu u sheme i grafikone - to su već potrebe odraslih, koji obično i ne žive koliko bi mogli".
Brano Mandić
Bookmarks