https://discovery.nationalarchives.gov.uk/details/r/C9016912
Wikipedija.
Jasno.
Taj isti Gulić veli da su jadranske trupe koje su ule u Crnu Goru brojale 3800 ljudi, a da su u pozadini ostavljane relativno male posade jer je gro trupa pourio u Kotor radi snabdijevanja preko luke od strane saveznika i onemogućavanja Italijana da se u Kotoru utabore.
Naknadno kae da su trupe neto drugačije presrapoređene:
Međutim, sve da nije nita mijenjano a Gulićevi podaci precizni to opet znači da je na Cetinju stacionirano 250 stranih vojnika u ulozi organa reda a bar jo 2000 na 10 sati mara od Cetinja.
Regent Aleksandar Karađorđević generalu Dragutinu Milutinoviću 21. oktobra 1918. kae:
Vama je osiguran generalski, jer ste to i ranije zasluili. Pri radu u Crnoj Gori nemojte bit meka srca. Kralju Nikoli treba zabraniti dolazak u Crnu Goru po svaku cenu, pa ma upotrebili krajnja sredstva.
Srpska vojska se u Crnoj Gori postavila kao vlast.
Naredba majora srpske vojske (24. oktobra po starom)6. novembra 1918. godine na Cetinju.
Dalje, Kralj i vlada su bili u egzilu Francuskoj zajedno sa jo oko 300 činovnika sa familijama i jo preko 1500 izbjeglica (preko 2000 ljudi).
Po mađarskim logorima je takođe zavrilo preko 10,000 oficira, vojnika, činovnika i drugih građana.
Za vrijeme odravanja Podgoričke skuptine svi oni koji su označeni kao potencijalni protivnici bezuslovnog ujedinjenja bili su spriječeni da se vrate u Crnu Goru, od strane srpskih vlasti koje su ih zadravale u Srbiji i Bosni.
(10,000-15,000 Crnogoraca je poginulo od 1912. do 1918.)
Crna Gora je bila obezglavljena.
Zamisao je bila da se ankesija izvede na brzinu a protivnici dovedu pred svren čin, i to je uspjeno sprovedeno
Nadanja zelenaa/pristalica Petrovića i ravnopravnog ujedinjenja da će kralj, vlada i druga emigracija da se vrate u Crnu Goru i restituiu zvanične institucije su pala u vodu njihovim zadravanjem u emigraciji od strane Francuske i Britanije koji su stali na stranu Srbije.
Na taj način su protivnici bezuslovnog ujedinjenja uvaljeni u poziciju da biraju između mirenja sa novim nametnutim poretkom ili pobune u cilju svrgavanja uzurpatorskih vlasti.
Nakon to su preko Mitrofana Bana saznali za planove o pobuni sredinom decembra, srpske vlasti hapse 125 potencijalnih pobunjenika uključujući jedan broj vođa.
Nakon to se zelenai ipak mobiliziju, vode se pregovori između njih i srpskih vlasti na Cetinju.
Zelenai 23. decembra 1918. poručuju srpskoj komandi da će umarirati u Cetinje i zahtijevaju od srpskih trupa i bjelaa da se ne suprotstavljaju, dok im general Dragutin Milutinović poručuje da će "na svaku i najmanju demonstraciju, odgovoriti topom i mitraljezom".
Naposlijetku, dok su u vrijeme Boićnog ustanka srpske trupe u Crnoj Gori brojale 3,000+ ljudi potpomognute sa jo toliko bjelaa, nakon izbijanja ustanka njihovo brojno stanje je ojačano, i u toku 1919. je vjerovatno ilo na 10,000 ljudi tj. otprilike jednu diviziju koliko navodi De Salis.
Bookmarks