Nisam ni brojao demonstrante na Cetinje, jednako ko što nisam brojao ni litije ikad prije toga, a ni one od subote popodne, pripomognute značajnim brojem posjetilaca iz okolnih država.
Prebrojao sam DPS, SD, SDP, prirodno manjine, i, od ova dva dana, dio URE koji se ipak našo na barikadama, ili ih podržao. To je, gledajući rezultate tih izbora, više od 40 poslanika.
Pri čemu one dotadašnje apstinente koji su tad praktično po prvi put izlazili, ili odustale glasače DPSa koji su u avgusti apstinirali, ili glasali za nekog drugog, nisam ni računao.
Kad se malo ohlade glave od ove buke, mislim da će većina doć do jednog frapantnog otkrića-
DPS decenijama vlada na pravljenju podjela na ove za državu, i one protiv nje. Takva je bar dominantna teza danas vladajuće većine.
Onim mitingom od subote, bez jedne jedine državne zastave Crne Gore, uz totalnu epsku nadahnutost Kosovom i Srbijom, i skoro totalni nepomen Crne Gore, od koje je tamo praktično postojao samo premijer i nekolicina ministara, kojima bi se reklo da je Crna Gora zapravo crkva ( premijerova izjava ''Država je odbranjena!'' u vezi omogućavanja ustoličenja na Cetinju, reklo bi se da nisu protestovali protiv ustoličenja na Cetinje, no da su, u najmanju ruku, na Skupštinu i Vladu jurišali... )...
Ovoj vladajućoj većini time je stavljen lock. Kad će se aktivirat zavisiće skoro isključivo od volje zapadnih država.
Bookmarks