Relativizacija nije posebno teška disciplina, ali čisto da se ima na umu, cijela jedna Crna Gora živi van Crne Gore, mahom na Zapadu. Prošla vlast nije skoro učinila ništa da se iskoriste brojni potencijali saradnje sa dijasporom, a nova vlast se trudi da te klimave odnose uništi.
Dijaspora nisu samo doznake porodicama (iako je to itekako značajno i nikako za sprdnju), dijaspora su kontakti, umrežavanje, biznis, investicije, donacije, fondacije, obrazovanje, humanitarni rad. A na sve to idu multiplikativni efekti. Najpoznatiji pojedinačni primjer je Mijač (Švedska), koji je kroz greenfield investicije uložio do sada u Crnu Goru oko 50 miliona eura i najavio još investiciju od 55 miliona eura u kompleks luksuznih vila i hotel. Mijač je preuzeo i FK Budućnost (uz obavezu ulaganja od 600.000€), renovirao najveću podgoričku osnovu školu, u kojoj je učio (100.000€), donirao oko 200.000€ NKT-u, kad je bilo najteže, itd. Imate i Brčvaka sa "Starom čaršijom" (nemam podatak o vrijednosti investicije), ali lako je zaključiti da je i to koštalo koje milionče, uz najavau otvaranja velike fabrike i pokretanja ozbiljnog biznisa u Podgorici (o humanitarnom radu neću ni započinjati, jer teško nabrojati njegov doprinos).
Dijasporu čine ljudi koji su mahom naši najsposobniji ljudi, emotivno i bezinteresno vezani za maticu i uništavati odnose sa njom nije samo nepromišljeno i diletantski, nego i grijeh na nekoliko nivoa. Dijaspora je kapital koji se čuva i njeguje. Ozbiljne države svojim iseljenicima posvećuju veliku pažnju, a u Crnoj Gori? Nedavno je imenovan novi v.d. direktor Uprave za dijaspore, naravno partijski kadar bez iskustva, iz koalicije "Crno na bijelo" i rebrendiranog Zukorlićevog BDZ-a. Prva odluka? Jedna od epohalnih - promjena imena Uprave za dijasporu u "Uprava za saradnju sa dijasporom - iseljenicima".
Bookmarks