Naravno, nakon mračnog Đukanovića, sada imamo napredak. Eto Jelušić je glasala za zakon, pa je posle toga u medije kazala kako je bila protiv da se izglasa na toj sjednici bez javne rasprave. Takođe, nada se da će zakon biti oboren Ustavnom sudu. Eto demokratskog napretka nakon mračnog DPS. Sada kada poslanici glasaju protiv sopstvenih uvjerenja mogu slobodno da pričaju u novinama da su lično protiv, ali eto partija, znate... To se kod Đukanovića nije smjelo pričati. Vidite kako stiže demokrartija... Mada, Jelušićka bi u njenim godinama trebalo da zna da se ne može biti malo trudan, ali ajde sad.
Šalu na stranu. Svuda postoji partijska disciplina. Of topic trivia, u USA, gdje je većinski sistem postoji funkcija "partijskog biča" čiji je posao da zavrće ruku "mavericima" kako bi sprovodili politiku partije i da ne razmišljaju previše, uprkos tome što je većinski izborni sistem i glasa se za ličnost, a ne za partiju. Underwood u prvoj sezoni House of Cards je partijski bič.
Surptono tvome mišljenju, u normalnoj zemlji član partije ekstremno rijetko glasa suprotno od stava partija, bila to vlast ili opozicija i to se smatra pobunom u parrtiji. Ako učesta može da se pozdravi sa mjestom na listi u proporcionalnom sistemu, a u većinskom na prajmerisima dobija protivkandidata koji ima sav stranački budžet partije i bye bye.
Tako da što se tiče Milatovića i ideje o radnoj nedelji za koju mislim da je ok (na Ekonomiji sam i elaborirao zašto tako mislim) pošto moraš da mijenjaš zakon, a imaš realno manjinsku ekspertsku vladu bez političara logično je da se prvo konsultuješ da vidiš može li da prođe. A ne da nakon par sati narednim tvitom objašnjavaš zašto ne može i vadiš fleke. Djeluješ neozbiljno i amaterski. Mada što znam. Možda tako treba.
Najveću manu ove vlade vidim u tome što izgleda da ne postoje neke procedure, nego svako ide sa svojom pričom, pa gdje izađe.
Npr. MA izađu tri ministra nakon sastanka i kažu gase, pa ne gase nego samo neće da finansiraju. Mislim da se to ne priča nakon sastanka, već da o tome odluku donosi vlada kao osnivač, a ne tri ministra nakon sastanka. Takođe, napisao sam nekih desetak otovrednih pitanja sa tom odlukom, imam osjećaj da nemaju odgovore i redosled koraka u rešenju tih pitanja. Nego, ajde da bacimo narodu besplatne karte da se zabavlja.
Opozovemo ambasadore i previdimo sitnicu da opoziv u krajnjem realizuje Đukanović, kojeg time dovodimo pred svršen čin. Kad nas on iskulira, ajde da ga pljujemo po tviteru i povučemo sve ambasadore. A da si se raspitao prvo o redosledu koraka, pa sjeo i pregovarao sa Đukanovićem? Ne sviđe ti se isti? Super, ne sviđaš se ni ti njemu, Ali ne idete u krevet nego pregovarate jer morate.
Čudi me da je ovako, jer sam od Krivokapića očekivao potpuno drugačiji način rada. Čovjek je inžinjer i dobar dio karijere posvetio je standardizaciji, odnosno uvođenju procedura. Mislio sam da će i u vladi posložiti stvari u tom pravcu, ali izgleda nije, niti ima ambiciju. Već okrene telefonom privatno predsjednicu RS i čestita joj sve praznike, ali privatno, ne kao premijer... Momcima se na neiskustvo može tolerisati par mjeseci, a posle dobijaš zvanje diletanta. Uostalom, imaš neke zaposlene u vladi kojima daješ platu pa ih uposli za tehnikalije i konsultuj kako se nešto radi.
Bookmarks