Directore, nazdravlje tebi, eo te ka moja pokojna majka kad mi je našla gandžu u plakar.
Prva stepenica ka heroinu etc... Čak mi je naglasila kako ona sve o tome zna jer je pisala zakon koji se time bavio. Ja joj rekoh da sam na toj prvoj stepenici već oko decenije i da nemam ambicije za dalje. Pošto je majčinsko zvocanje trajalo, doveo sam na ručak druga kakvom svi mi imamo za kojeg naše majke kažu "što nisi kao on!". Isti je objasnio da neću postati narkoman kad nisam do sada, ali da sam neozbiljan u tim godinama. Stvar je doma legla. Eto fine anegdote.
Loša stvar je što mi je majka umrla par godina nakon ove anegdote od raka pluća, direktne posledice pušenja, sa 60 godina. Isto kao i njena sestra koja je pušila. Ne moram opisivati rak i kasnije metastaze... A njen brat, moj ujak, koji nije pušio, dobacio do 88 kad je umro. Takve stvari bile su mi motiv da ostavim cigare sa 48 godina, uz to što me prethodna vlada (hvala joj do neba za to) kao pušača učinila parijom i jadnikom koji mora da izlazi napolje iz kafane na 40 ljeti u PG i na -10 zimi na ŽB.
Vjerujte bez gandže lagano, bez cigara puno teže. Svakako kažu da je zavisnost od duvana veća od kokainske, a manja od heroinske.
Ostavljajte cigare dok ste na vakat!!!
Da mi dijete duva svakako bi mi teško palo. Da se ne lažemo. Ali bi mi lakše palo da je u nekom uređenom sistemu gdje se gandža legalno kupuje i ne srijeće dilere i sličnu ološ.
Bookmarks