Tragično koliki narod umire, svaki dan, tu oko nas... Najava vlasti da će, ako tragedija nastavi ovako, za mjesec dana nešto preduzimat, je jednako tragična, i još gore od toga.
Naravno, to na ovom mjestu bukvalno ne postoji. Nepomen totalni. A nije ni čudo, kad se shjetim kako se proljetos kidisalo na svakoga ko se slovo o pandemiji usudio reć.
Vlast na pravdu boga oće da utekne od lokalnih izbora, bukvalno silom. Nema te mentalne gimnastike koja može objasnit pravnu, kojom to pravdaju.
Ni o tome slova jednoga.
Taman ko što ga nije ni bilo na onaj izvještaj o napretku. Onaj, što su za njega nekako ukupno zaključili da je najjadniji ikad, ali se poslije ama svaki pojedinačni ministar, departman, sekretar, savjetnik... svi doshjetiše da je baš njihov sektor tamo jedini dobio ultra-giga-super-pozitivnu ocjenu.
Maršalov plan? Koji plan?
Najbolji budžet ikad? Koji budžet?
Kapitalni razvoj? Koji crni razvoj?
Najbolji oporavak ikad? Koji oporavak, onaj s nule kad se krene?
Najbolji rezultat na Mediteranu? Koji rezultat?
Najtransparentnija vlada ikad? Koja transparentnost?
Super zamjena kineskog kredita ultra-povoljno-mega-super evropskim? Koja zamjena?
Rast zaposlenosti? Koje zaposlenosti, one savjetničke nad-eksperti savjetuju eksperte, ugovori-o-djelu tipa?
Vlada? ....
Ponekad se zbilja pitam, okle vam snage za toliko ćutanja o svemu što vam ne odgovara.
Znam, i ja sam ćutao tries godina. Ali vas ne pitam to, no okle vama vaše ćutanje na pogrešnost u koju potonusmo.
Čisto da ogradim
Bookmarks