Skoro neđe pominjah kako je po budistima jedna od prepreka ka prosvjetljenju kada živiš u nesređenoj državi/društvu kao što je naše. Kolektivno upražnjavanje religije odnosno promovisanje istog u takvim društvima mislim da nosi više opasnosti nego potencijalne koristi. Dakle potrebno je da postoji određeni nivo svijesti da bi se ovako koncipirana religija upražnjavala bez posledica po društvo. To je jedino moguće kroz obrazovanje i ulaganje u nauku, a ne bacajući pri tom religiju u zapećak. U takvom društvu vjerujem da upražnjavanje religije vodi ka upgrade-u svijesti u društvu jer jednostavno postoji osnova da se religija razgraniči od dogme i iskoristi njen potencijal.
Na žalost većina vjernika ne vidi da uređeno društvo zasnovano na gore pomenutim pretpostavkama takođe im daje neophodan mir neopterećen egzistencijalnim, političkim, nacionalnim itd. problemima, a koji je preduslov za neki duhovni razvoj. Takođe, to i kada se desi po pravilu broj vjernika se smanji i ostanemo zacementirani kao društvo na tom nivou. Eo skandinavaca. Čovječanstvo dalje od toga nikad neće otići, a imamo potencijala za mnogo bolje.
I konačni odgovor na postavljeno pitanje bi mogao biti DA ali da se to ne može nikad desiti što je ekvivalent NE. Ostaće da religija može biti spas pojedincu ali nikad čovječanstvu.
Last edited by Caesar; 12-11-21 at 11:21.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Bookmarks