Kad se nešto analizira, valja imati u vidu okolnosti. Dio grada, sada poznat kao Centar izgrađen je u vrijeme obnove i izgradnje. Sredstava za gradnju bilo je malo, iz sadašnje vizure nikoliko, a sa druge strane, Titograd je bio poravnat od bombardovanja. Tako da su u suštini sve zgrade iste prizemlje i dva sprata bez lifta. Slične su i u drugim gradovima ono što se zidalo u to doba. A koliko je bilo siromašno društvo govori podatak da je od seljaka uzimana maltene na silu hrana za radnike u gradu. Nije bilo baš vrijeme za barok, rokoko etc... I ostade ružno.
Tek kasnije kreće malo ozbiljnija priča kad se počelo graditi na drugoj obalu Morače. Blažov most kad je napravljen, zamalo su u zatvor pošli inžinjeri jer je bio rasipanje para. I vjerovatno jeste iz tadašnje vizure, a Blažo ih je spasio da ih ne pohapse.
Malo kasnije, kad se krenulo naprijed, negdje od 60-tih imaš rast grada preko Morače i to već liči na nešto i sa bulevarima, kasnije kad je poraslo i sa zelenilom itd...
Ostadoh dužan još par stvari... U parku kod dvorca imate nekoliko stabala libanskog kedra koji je usađen za vrijeme Nidža Prvog, a koji je kod nas završio kad se neki brod suturisa što je za Trst odio sa sadnicama
Dračani vele da su Italijani su napravili parkove u centru tokiom WWII, no da to puno ne pominjemo
. Sva brda oko Podgorice uključujući i Goricu su pošumljena u komunizmu i to je odradio Pokret Gorana. To je bila društvena organizacija, kao neka NVO danas. Posle su po brdima iskrčene šume i nastale su favele na Malo Brdo, Kakaricku, Zeleniku... Uz to nalažu da se podavimo. No, to ne zanima sadašnje ekološke NVO, jer se time ne dobija ni medijski prostor, a i od sađenja drveća se dobija diskus
. Sa tim drvećem značajno je bila poboljšana klima Titotgrada glede vjetra i vrućine, ali ajde sad.
Da li je Podgorica lijepa. Pa ne baš, iz raznoraznih istorijskih, ma i kulturoloških razloga, ali je za život žestoko praktična, naročito za porodicu. Glavni grad kakve takve evrospke zemlje, koji ima ono što je neophodno za takav grad, a sve je na 10 minuta.
A more i skijanje su kao da živiš u nekom predgrađu većeg meditarnskog grada, pa koliko ti treba do neke plaže. I klima je simpatična.
Narod... Pa ne znam baš... Ja sam stari matuf, pa mi smeta što je sve manje Titograđana, ma i cikotićkoga akcenta
Bookmarks