Od izbjeglica u Grčku, do FlNBA Finals MVP i donošenja Bucksima prstena posle 50 godina, brutalnom partijom od 50p i 14r. Odličan tekst.
Dakle, 15. izborom na draftu 2013. godine Milwaukee Bucksi uzimaju tanašnog, neprokušanog, nepoznatog i nadasve sirovog pojedinca - Giannisa Antetokounmpa. Građen poput kose crte, u Ameriku je ponajprije stigao pod znakom velikog upitnika. Nitko mu nije znao, niti imao razloga za naučiti izgovoriti prezime, a potencijal mu se diljem lige propitkivao a la prisutnost marihuane i drugih opojnih sredstava putem policijske lizalice.
Rijetko, do te mjere rijetko da je Giannis, kao i ta notorna lizalica - potpao u kategoriju totalno mističnih, nipošto neposrednih bića i pojava. Hodajući afterthought, rekli bi Ameri.
Uostalom, omjer 15-67 povodom njegove rookie sezone nije dao pretjeranog razloga za uzbuđenje, a isto se može reći i za 6,8 poena 4,4 skoka te 1,6 izgubljenu loptu u 24,6 minuta provedenih na terenu. "Udreš ga u nogu, slomiš mu ruku", na taj način je koščatost naš osnovnoškolski bully rezimirao još kad mu je moć bila na vrhuncu. Meni je ta rečenica ostala zauvijek urezana u glavi.
U Giannisovom tijelu... bogami nije.
No, hajdmo se baš zadržati na glavi ovog 26-godišnjaka, koji se kroz svoj mladi život nagledao makar dovoljnoga, ako već ne svega i svačega. Iskopan u dvoranskim ruševinama Filathlitikosa, zadivio je Johna Hammonda poslije tri večeri prolijevanja znoja uz propuh polomljenih prozora, skinutih obruča te draž starinskih tabli - drvenjača. Okruženje je bilo sumorno, ali akteri su blistali. Svo vrijeme je obitelj Adetokunbo zdušno bodrila svoju, pokazat će se, tinejdžersku kartu za definitivni izlazak iz siromaštva.
Isključivo materijalnog, jer duhom su bili bogati. Povezanost koja se dala vidjeti iz Nigerije, a kamoli ne Grčke - okupljena oko dečka koji nikad nije vidio svoju rodnu zemlju, dok mu jedinu što ju je ikada upoznao danas spotiču kao tuđu. Ha, eto...
Njih četvero spavalo je u jednoj, roditelji u drugoj sobici, a ponekad bi se svi natrpali u istu - i tako iz stana u stan. Ništa nije bilo zajamčeno; deložacije su prijetile do te mjere da bi se i Vilibor Sinčić ubio od posla, a Giannis je s braćom prodavao sunčane naočale, šešire i torbe po ulicama Atene. Krenuli su sa šest godina. Znate tu pričicu, ali vrijedilo je ponoviti. Otac Charles bi jeo po par dana ako mu džepovi nisu dozvoljavali, a Thanasis i Giannis su dijelili jedan par tenisica za treniranje košarke... ne može bratskije od toga.
Niti skromnije.
Gotovo deset kilometara protezala se ruta do treninga, kada su se njegovi doma napokon stabilizirali, a 13-godišnjak ozbiljnije shvatio narančastu boju.
Ukoliko bi trening bio u dva navrata dnevno, spavao bi u dvorani. Nesvjestice ga nisu mimoilazile, kao ni glad.
Volja!
Dolaskom u Ameriku, skoro je otišao. Obitelji mu je dva puta odbijena viza, a treći bi ga neminovno vratio u Europu. Srećom, to se nije dogodilo.
Dolaskom u NBA, rođen je Giannis Antetokounmpo, punopravni grčki državljanin. Moglo je i ranije...
"Da košarka nije naš nacionalni sport, Giannis bi još bio zarobljen. Nepriznat.", kazat će pomalo razočarano, ali prije svega realno njegov prvi trener, Spiros Velliniatis. Dobivanjem državljanstva, dobio je i određene muke, doduše zanemarive u odnosu na one koje je pretrpio kao dijete. Jedni domaći političari su ga iskoristili da ukažu na vlastitu, bujnu progresivnost, a drugi javno žalili zato što nije deportiran onog časa kada je prismrdio stepeništu dvorca Maximos. Čimpanzom su ga nazivali, ej! Nabijem i jedne i druge, generalno.
Kako je bilo Giannisu to proživljavati? Sigurno ne najugodnije, zar ne? Al' tko te pita...
No, od takvih pi*darija rasteš u životu, pa je stoga narastao i Freak. Nekoliko incheva od svoje rookie godine, da budemo precizniji. Porasli su mu i apetiti.
Mada, nije da su bili malešni, sve i dok su bili samo u granicama Grčke... Zidni čučnjevi! Nema tko ih se neće sjetiti, budući da su upravo oni jedna od prvih vježbi snage s kojima smo se susretali kao djeca - neovisno o našim putovnicama. "Do pete minute, svi su polako posustali. Giannis je izdržao do sedme. Navodim to jer me se dojmilo - gajio je žestoki natjecateljski pristup od samog starta, ispitivao si granice", ubacuje se opet očito inspirani Spiros. Nema ljepšeg od ponosnog trenera, ljudi moji! Ili?
"Davao nam je novac, no on sam nije imao prebite. Posuđivao je, da bi nama posudio. Toliko nas je volio. Bez njega me ne bi bilo ovdje."
Da, rekao bih kako zahvalni učenik ipak parira gorenavedenome. Zahvalni, neiskvareni učenik.
"Bog blagoslovio Ameriku!", tweetnuo je dječački nakon prvog gutljaja smoothieja, zatim Kool-Aida, a onda i griza kultnog corndoga. Ako išta - 'preko bare' se stvarno znaju pošteno prežderavati. Baš onako, bogomdano. Giannisovim karakterom su se osladili još otkad je poslao sve novce koje je imao u sebe obitelji, da bi shvatio kako nema ni za taksi do dvorane. Znate i tu pričicu, ali je i nju vrijedilo ponoviti.
Međutim, nisu se do kraja polakomili: "Mnogi govore da imam šansu postati lice ove lige. U zadnje vrijeme, moji najbliži tvrde kako ja to ne mogu biti jer nisam Amerikanac. Nedostaje mi američke kulture. Sjeo sam i razmišljao o tome, pitao se da li trebam poraditi na tom američkom swagu, na utakmice dolaziti u odijelu te slično. Ali, čovječe - ako ne mogu biti lice ove lige bivajući tko ja zaista jesam - onda to uopće ni ne želim biti."
Autentičnost... rjeđa od lizalice. Ne čudi da je odbio ulogu u nastavku Space Jama.
Jeroo Giannis svoju igru, a ista se revolvira oko obiteljskog života, košarke i grada kojem se obvezao dati sve što ima. Grada manjeg tržišta, onakvog na kakvo se svi mi zakleti NBA puritanci kunemo - dočim nam to odgovara. Podario je dodatnu sportsku vibru tom ionako zagriženom mjestu, novu dvoranu, pripadajući downtown centar, optimizam. Očuvao bogato nasljeđe osvajača MVP nagrade u regiji, uz Christiana Yelicha, Aarona Rodgersa i Ryana Brauna.
No, nisu svi to uspjeli doživjeti. U rujnu 2017., iza sezone koja mu je donijela prvi All-Star nastup te nagradu za Igrača koji je najviše napredovao - Giannisu nenadano umire otac. Srčani udar, 53 godine. J*beš ovaj naslov, no otac mu nije dočekao niti unuka, Liama, koji je svijet ugledao 10. veljače 2020. U svom prvom MVP govoru pristojno se zahvalio svima. U nepripremljenom, emotivnom iskazu svoje su mjesto pronašle Grčka i Nigerija, potom suigrači te treneri, braća, majka.
"Majka-heroj", kako joj Giannis tepa... da ne zaboravim navesti.
Teško je ostati bez oca bilo kada, pa tako i s Giannisove moćne 24 godine - taman dosegnuvši individualni vrh NBA košarke, načevši najpodatnije poglavlje svoje karijere. Svaka čast ponosnom treneru i zahvalnom učeniku, ali što mi sinovi volimo ispuniti, odnosno premašiti očekivanja svojih očeva... Uh. "Svakog dana što stupim na parket, mislim na svog tatu. To me motivira i gura me da igram još čvršće, grabim prema naprijed. Čak i kad mi je svo tijelo upaljeno te mi zbilja nije do igre, svejedno ću doći i potruditi se napraviti pravu stvar."
U današnjoj ligi, jedna od tih pravih stvari je i nehinjenje pretrpljenog prekršaja.
Muškost!
"Teško je budući da NBA liga ohrabruje taj stil, to flopanje. Kao da svjesno promoviraju slabije, jer često snažan ulazak pod koš i finiš uz kontakt ne zavrijedi zvižduk. No, ako se venjaš da bi ostvario malo kontakta te izbacuješ ruke i loptu na sve strane, evo faula. Gle, nisam taj lik i neću to raditi. Jednostavno ću se pokušati probiti kroz kontakt." Ima i silovitost u sebi plemenitosti, dragi moji. Za iskrenost da ne govorim: "Nisam se nikada vidio kao jednog od najistaknutijih igrača lige, nekakav LeBron tip zvijezde. To je istina. Mogao bih reći da sam oduvijek vjerovao u sebe i mislio kako ću biti poput LeBrona Jamesa ili bolji, ma bilo što. No to ne bi bila istina."
Nemilo puno truda je uloženo u Giannisov trenutni skill-set. Neviđena mobilnost, signature tranzicijski galop s loptom, All-NBA obrana, dosljedno prijeteća vizija terena - ti elementi ne padaju sa stabla. U usporedbi s elitom bio je i ostat će siledžija, no nema se čega sramiti. Karijeru će završiti s nakanom da nadiđe sirovost, ali se pritom neće bojati pokazati koliki je ona dio njega (hej, Simmonse).
Nije ga zavraga Kobe uzeo pod svoje.
Omjer Bucksa je bio, ponavljam, 15-67 u njegovoj rookie kampanji. On i Middleton - rame uz rame - sami su izgradili svoju kuću. Od kose crte i krivudavog upitnika do debelog uskličnika, u osam lojalnih godina.
Giannis Antetokounmpo i njegova žena Mariah očekuju prinovu u obitelji, priljev zaslužene sreće. Mladić kojeg se moralo nagovarati da promijeni tenisice kada je došao u NBA ligu (teško je izbiti siromaštvo iz onoga koji je to osjetio), sada mijenja njezinu povijest.
I neka.
Neka mu je majka ovdje oduševljena, a otac nadajmo se negdje pršti od zadovoljstva. Mali je napokon pospremio 17 od 19 bacanja, utrpao 50 poena, zgrabio 14 skokova i blokirao 5 šuteva - u velikom finalu. Dovršio je sve Mambine izazove.
Možda za neke nije pravi igrač osvojio titulu, ali da ju je osvojio pravi čovjek... e to bome jest!
Forever young, i want to be forever young
Bookmarks