Kod kupovine stana u starogradnji važi isto pravilo kao i kod kupovine kuće.
Treba znati ko su komšije.
A onda dođe do izražaja sledeća činjenica.... iz suve drenovine se ne može voda cijediti.
Ili u prevodu, ako u ulazu žive ljudi koji ne preživljavaju od prvog do prvog...onda se sve dogovori.
Uvijek se nađe neki pametnjaković da ne plaća redovno održavanje...ali kad prima platu, to se završi preko izvršitelja.
Mi smo kupili stan u starogradnji kad je situacija u ulazu bila katastrofa. Javni WC, u podrum se izlivala kanalizacija.
ALI je stan imao odličan potencijal, sve smo srušili i napravili po našem.
Stanovi u toj zgradi su se tražili ...i bilo je već prodato 20% stanova. I svi novi vlasnici su željeli da poprave stanje.
Zato sam ipak kupio i nisam pogriješio.
Trenutno sam predsjednik skupštine. Stanje je takvo da u podrumu držimo zimnicu. Trenutno majstori kreče ulaz.
Imali smo i popravku vertikale za kanalizaciju, pa smo komšiji morali da rušimo zid od kupatila, ali se sve završilo bez nervoze.
Stari stanari su skoro svi prodali stanove, imamo još jednog problematičnog...ali ćemo i njega brzo uvesti u red.
Puno para na računu ponekad znači i da Upravnik i predsjednik ništa ne rade. Pare na računu samo propadaju.
Mi smo se u ulazu dogovorili da se na tim mjestima rotiramo i da taj rad ne naplaćujemo.
U slučaju da nam se desi neki skup problem, pare bi se skupljale vandredno odlukom skupštine.
Tu ima procedura o potrebnom broju prisutnih da bi odluka bila validna...ali sam to premostio Viber grupom....pa imamo elektronske sastanke :-)
Kada mozak ne koristiš, čekaš da ti kažu
tada misliš da sve znaš, ne vidiš da lažu
Bookmarks