Originally Posted by
IvanR
Ne postoji u urbanizmu pojam prenaseljenog grada, makar ne za oblik grad kakav je Pg. Postoji problem ubrzanog porasta stanovništva, ali prostora uvijek ima dovoljno da ne može da se pristupa planiranju grada do odredjenog broja stanovnika i katanac onda na njega, ni beba više.
Podgorica ima problem sa saobraćajnom infrastrukturom, ali tu su podjednako krivi i gradska uprava i sami stanovnici. Na grad koji je u prečniku dug oko 6km (dijagonala Murtovina - Gornja Gorica je otprilike toliko) i ima 200+k stanovnika nerealno je da automobila ima preko 120k. Nerealno je da na prostoru dje treba pješačiti max 40 minuta do centara grada (centar, Vektra, Gintaš) da bi se završile svakodnevne poslivne obaveze narod ima toliku potrebu za automobilom koje se u Pg danas smatra osnovnom životnom potrebom (ludost sama po sebi). Saobraćajna infrastruktura ne može toliko da istrpi. Gradska uprava je napravila prvu “grešku” još prije 30 godina kada nisu predvidjeli ovoliki porast saobraćaja i planirali infrastrukturu u skladu s tim. Za vrijeme Mugoše je taj problem bio poprilično riješen izgradnjom većine bulevara, i tad su oni zadovoljavali kapacitet, ali je od tad opet došlo do porasta saobraćaja a saobraćaj nije trpio veće izmjene (pada mi samo “obilaznica” od Zlatice do Zabjela na pamet kao veći saobraćajni projekat u poslednjih 15 godina, i probijanje bulevara od Gintaša ka trgovinskoj i ulica od Delte ka Bloku). Druga greška gradske uprave je privatizovanje javnog prevoza i zapostsvljanje tog sektora toliko da je auto kao nužda dobio opravdanje. Mreža autobusnih linija je zastarjela, nije obuhvaćeno dosta novih klastera gradnje, ali nije joj potrebno potpuno preprojektovanje, samo mala dorada. Ovo što trenutna gradska uprava sa Vukovićem radi oko promovisanja biciklizma je odlična stvar jer Pg je stvarno odlična podloga za razvoj tog vida transporta, ali trebaće još dosta da se promijeni svijest gradjana i da shvate da dva točka završavaju posao u 90% slučajeva isto ili bolje nego četiri.
Jedno od rješenja za saobraćajne probleme koje se pominje kroz struku (djeluje apsurdno ali učinkovito) jeste umanjenje ili sužavanje ulica. To se zasniva na logici da ako je više infrastrukture biće i više vozila da je napuni i zakrči. Smanjenjem broja puteva ili širine vozači imaju manje opcija i saobraćaj se odvija mnogo direktnije što mora da dovodi do manje gužvi. Ali to nije moguće svida, neke bulevare je potrebno proširiti za još po jednu ili dvije trake u oba pravca, ali potrebno je odraditi detaljni plan infrastrukture koji bi obuhvatio sve navedene parametre (probleme) i to riješio adekvatno. Drugo rješenje je modernizovanje gradskog prevoza (riječi “gradski” i privatni same po sebi ne mogu da idu zajedno, ali sad se mora raditi sa tim i može se naći dobar model) i podizanje svijesti gradjana da korišćenje gradskog prevoza je efikasno a ne prikaz materijalne (ne)moći njegovih korisnika. Treće je dalji razvoj biciklističkog saobraćaja. Četvrti, drakonski, bi bio sankcionisanje vozila kroz poreze na broj vozila, rigorozniju kontrolu pri izdavanju dozvola (odredjeni broj kilometraže, godište...), veće cijene parkinga, raznorazbe zavrzlame koje bi dovele do toga da korišćenje automobila bude teret u odnosu na ostale opcije. Četvrta opcija je lose lose situacija, ali u krajnoj liniji bi mogla biti neophodna, ali ne može se pristupiti tome dok se prije toga ne ponude alternativna rješenja u vidu gradskog prevoza i sl.
Bookmarks