U suštini đe je pravda i kroz kaznu?
Kome je od ovih što im člana porodice više nema, lakše jer je neko bio u zatvoru 10-15-20 godina?
Da li im je lakše jer neko osjeća krivicu zbog ubistva njihovog djeteta ili ga baš briga? I koliko dugo?
Prvo se treba definisati šta je pravda. A nju svako definiše drugačije. Treba li da je svi definišemo isto? Ne. Definišemo je kroz zakone i kaznenu politiku ali to realno čemu svjedočimo nema nikakvog efekta. Možda nekom stvarno ima. Isto tako nekom drugom ima i krvna osveta.
Sa druge strane, da li bi imali društvenu dobrobit kada bi se javno više govorilo o ovim i sličnim temama, gdje bi se malo duhovno oplemenili, proširili, razmjenili iskustva i uvidjeli štošta? Imali bi. Neki bi, naravno, ostali bez svojih poslova (državnih i privatnih) ali Bože moj, biće i toga nekad, jednog dana. Ne sad i odmah, ne za 100 godina, ali biće. Dok god ima ljudi koji o tome razmišljaju, tome teže, prave male korake ka tome - uvijek se stvara prostor i za to. Takav je zakon energije.
A ovo za Morgana što navodiš - e da, svi su generali posle bitke. Ali treba prvo ući u bitku, a sa strane vijećati, tu realnog iskustva nema. Život ionako razumijemo retroaktivno, otkrivajući ga, a ne proživljavajući nešto što se desilo iznova i iznova. Mislim i to se može činiti, i čini se, ali da li se živi ili se ostalo zarobljen, pitanje je. Sve je do čovjeka samog, i svemu je vrijeme kad on sam odluči, ko sam ja da nekome sudim, tjeram ga da vidi nešto na moj način, misli ili osjeća? To može samo sopstvena spoznaja. Drugi dodju samo kao pomoć, ogledala, ili ako su stručni u "guideing-u" (a tu se sad otvara druga tema ko je stručan za to, a ko sektaš).
Bookmarks