Dakle, sa nedavnim izborima i rezultatima istih, smatram da nam je konačno svanulo i da zaslužujemo jedan topik koji će se baviti geopolitičkim strujama i Crnoj Gori u svemu tome..
Realpolitik - a system of politics or principles based on practical rather than moral or ideological considerations, dakle pragmatičnost, pojam za koji se nadam da će zaživjeti i da ćemo na osnovu toga postati ono za šta smo se borili - moderna građanska država.
Nemjerljiv je uticaj pojedinih država koje su opet preko svojih diplomatsko-konzularnih predstavništava igrale indirektnu ili direktnu ulogu u ovim izborima..
Euroskeptici, anti NATO, globalisti - udrite..
Dakle, u kom pravcu očekujete da ćemo da idemo? S obzirom na predstojeću ekonomsku krizu/ogromno zaduživanje i puštanjem Kine/ pandemijom korone - kakva su vaša očekivanja, od svijeta a i nas samih?
Last edited by Zedd; 12-09-20 at 23:46.
but if you wanna find hell with me, i can show you what it's like, till you're bleeding
Što se tiče odnosa sa PRC, o tome je Bečić nešto govorio:
https://www.vijesti.me/vijesti/polit...-njenog-naroda
Odlican je topic, ali nekako se uvijek nadje bitnijih stvari od suocavanja s realnoscu - perpetual procrastination pod parolom "ovo je sad vaznije pa kad to zavrsimo onda cemo se bavim egzistencijalnim pitanjima". I tako prodje mnogima cio zivot.
Citam ovaj politicki dio foruma ovih dana i stipam samog sebe da provjerim jesam li budan - ezoterija, filozofija religije, misticizam, 5G, vakcine... Po novinama/portalima razni analiticari i eksperti seciraju kojekakve budalastine, simpatizeri se nasladjuju, kontrasi kidisu, a teoreticari zavjera konstruisu bajke od potpuno banalnih i eksplicitnih stvari. Zeljko Ivanovic je svojevremeno objavio zbirku tekstova "Crnogorski Diznilend", a ovo sad vise lici na Wonderland uz obaveznu opasku da je vecini ocigledno "heroin los, nikakav". I pored svih meme lord-ova nijesam uspio da nadjem nidje onaj Popajev kultni uzvik s albuma "Moja domovina" - ne ser*te, gladan sam.
Crnogorska drustvena realnost je da vecina ljudi vec 30 godina prihvata da bude definisana raznoraznim negacijama. Drugim rijecima, ljudi se uglavnom odredjuju po tome sto nece, ili kako je to definisao mandatar - lako je sloziti se oko toga sto je lose, ali problem nastane kad se krene s definisanjem pozitivnih stavova. Druga ne manje relavantna realnost je strah - strah od promjena, strah od odgovornosti, strah od provjere. Na zalost, hteli to priznati ili ne, nepotizam, korupcija (u onom najnizem obliku "usluga" i "vatanja veze"), klijentelizam, i busanje u zasluge su autohroni problemi drustva, a ne samo DPS-a (mada im se mora odat priznanje na profesionalizaciji ovih karakteristika). Mislim da vecina, od straha, takav sistem ne bi mijenjali, jer ninesu sigurni kako bi se "snasli" u nekom novomi Treca realnost je sveopsta inercija u raznim pojavnim oblicima - od nezamijeranja pa do rovovskog cekanja (kad dodje novi glavjesina, a ovi nizi esaloni samo kazu "proslo ih je dosad desetak - proces i ti a mi ostadosmo, tako da se nemoj puno razmahivat"). I konacno, cetvrta realnost je tendencija da se ljudi, pojave, dogadjaji ili idealizuju ili bagatelisu/relativizuju. Nekad se ta tendencija najvise ogledala u hvalospjevima akademicima i doktorima nauka, a danas je to vise prakticno pa se ljudi u politici idealizuju cak i na nevidjeno. Naravno, ko oce da bude realan mora prihvatit cinjenicu da titule, politicki potencijal i hvalospjevi niposto nijesu garancija da neko nije budala, jer primjera ne fali na dnevnoj osnovi.
Zbog svega toga mislim da se baba ceslja dok selo izgore - sadasnja vlada u tehnickom mandatu ne radi nista: nove vlade i njienih politika nema ni u naznakama, i nece ih ni bit do zadnjeg momenta; svi ce zatezati da bi bolje trgovali, na kraju ce se kao dogovorit, ali ce proces pregovora ostaviti takav trag da ce vlada bit potpuno nefunkcionalna; svi akteri ce nastavit bjesomucne kampanje za ideale pod cijim plastom ce ostvarivat svoje konkretne intrese; i na koncu tamo nedje oko popisa ovo poglavlje ce se zaokruzit vjerovatno suzama, a mozda i kakvim drugim tjelesnim tecnostima (zavisi kakve budemo srece).
U konacnom, jadno je drustvo u kojem fokus nije na djeci i mladima, ne bi li im se dala prilika da se razviju i nesto urade od svojih zivota kad vec mi svoje tracimo. Ali, to je realpolitik - svako grize za svoje intrese, a mladi u toj trci nemaju konja
@Zedd Nije ni cudo sto se odje niko ne javlja. Citam komentare na ovoj temi o crkvi i sve mi pada ova tvoja tema na pamet - vecina ljudi pise kao da zivi na Marsu. Sto je najgore, uopste ne mogu da procijenim da li ne vide, ili se ne trude da vide, ili se trude da ne vide, ili vide i sve im je jasno nego ucestvuju u kolektivnoj samohipnozi. Ne znam stvarno o cemu se radi.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks