Prosto je nevjerovatno kako sva dešavanja idu Đukanoviću na ruku, a da on skoro pa da ne mora prstom da mrdne. Iako ne mislim da je Đukanović planirao da izgubi ove izbore, vjerujem da je radna temperatura upravljanje krizom na vrhuncu u DPS-u. Na kraju, dugoročno, ovaj poraz mogu pretvoriti u veliki kapital i zalog za budućnost. Objasniću.
Prvo, brutalno brzo (i za svoje simpatizere) je uklonio sve sumnje o nekim eventualnim administrativnim, pravnim ili koruptivnim mehanizmima, koji bi sabotirali proces sastavljanja nove vlade (iako je bilo dosta prilika i načina za to). Tako je fokus, maltene od 31. avgusta, isključivo na (i dalje) opoziciji. Što je vrlo otvoreno pokazalo i ogolilo ono što su svi koji su pratili proces znali - a to je da je ova post-izborna koalicija izrazito raznorodna, dijamteralno suprotnih vrijednosti i vizije, neprincipijelne prirode i sa Đukanovićem kao jedinom tačkom spajanja. Niko od njih nije razmišljao šta poslije i prevladajući utisak koji već sada ostaje je borba za fotelje.
Drugo, resetovao je brojčanik koji je otkucavao ka simboličkom jubileju - 30, što je sve više urušavalo stabilnost i kredibilitet vlasti DPS-a (prije svega) kod međunarodnih partnera. Odlaskom DPS-a u opoziciju, nestaje možda i najveći argument koji se koristio protiv njih, a to je nesmjenjivost vlasti i nedostatak demokratskih mehanizama koji bi to omogućili. Đukanović već sada govori o par-ekselans demokratskom procesu koji je omogućio tranziciju vlasti na najevropskiji mogući način.
Treće, odlazak sa vlasti i selidba u opozicione klupe, što je Đukanović, već nakon objavljivanja nezvaničnih rezltata, maltene potrčao da prihvati i ozvaniči, odlična je prilika da se partija temeljno pročisti od korupcije i starih kadrova koji su urušavali njen ugled. Interešdžije će prvi napustiti brod, koji, na prvi pogled tone, dok će ostali biti suočeni sa rezultatima svog rada (kako je to Marković istakao prije par dana). To je svakako bilo neminovno, ali bi u redovnim okolnostima izazvalo sigurno cijepanje partije, uz otvoreni, vrlo javni rat i iznošenje prljavog veša. Na ovaj način, prvi sljedeći izborni ciklus, DPS može početi iz opozicionih klupa, lišen ključnih etiketa sa kojima su se suočavali do sada.
Četvrto, po svemu sudeći, vrlo je izvjesno da će nova vlada biti kratkog daha (ja bih bio iznenađen ako izdrži duže od godinu dana, a za više od dvije mislim da nema nikakve šanse). Najveći eksperti na kugli zemaljskoj, u okolnostima stanja budžetskog deficita, javnog duga, pandemije korona virusa, enormnog viška u javnom sektoru i dospijeća obaveza (krediti, obveznice i sl), ne mogu obezbijediti apsolutno nikakav privredni rast i poboljšanje standarda života. Predizborna obećanja će, u tom smislu vrlo brzo pasti u vodu. Markovićeva vlada je u ovom mandatu čak povećala plate prosvetarima i medicinarima, podigla "minimalac" i povećala penzije, uvalivši tako novoj vlasti vruć krompir, koga se neće riješiti. Idealan trenutak da se preda kormilo novoj vlasti, bez iskustva, sa dvadeset rogova u vreći i svojim očekivanjima. Uopšte ne sumnjam na čemu će se temeljiti opoziciono djelovanje DPS-a. A već je počelo, kada se Krivokapić neiskusno postavio "na volej" izjavom da nema novca za novembarske plate i penzije. Uz sve ostale faktore (nemogućnost zapošljavanja svojih kadrova, pritisci sa strane, nepodudarnost politika i ciljeva, neminovni nacionalistički izleti i sl), lišeni zajedničkog arhineprijatelja, konstituenti vlasti će vrlo brzo početi da se međusobno otvoreno sukobljavaju. Mislim da će budvanski cirkus biti "lajt" verzija onog šta nas čeka na državnom nivou.
Peto, nakon post-izbornog slavlja, koje se pretvorilo u erupciju otvorenog nacionalizma, uslijedila je neminovna reakcija i kohezija independističkog dijela javnosti, što je kulminiralo najvećim skupom nakon 2006. godine, uprkos epidemiji korona virusa. Ne samo to, homogenizovani su analitičari, intelektualci, mediji i oni koji do sada nisu bili previše aktivni u odbrani Đukanovića i DPS-a. Ne sumnjam da će se, na tom talasu odgovora na srpski klero-nacionalizam, koji se na ovome sigurno neće zaustaviti, pro-crnogorsko biračko tijelo sa manjinama ujediniti, baš kao što je crkva okupila pro-srpsko. Vjerujem da će kolateralna šteta biti URA, koja će biti na ivici cenzusa i tako platiti ceh na neuspjeh osuđenom eksperimentu.
Šesto, Đukanović je u situaciji da "disciplinuje" manjine i ostale saveznike (SD, SDP), koji su sve glasnije počeli da zahtijvaju više. Sa ogoljenom alternativom, lako može predstaviti svoju partiju i sebe kao jedini garant stabilne i inkluzivne vlasti. Posebna se poruka šalje Vuksanoviću (HGI), da potpuno zavise od DPS-a i da ubuduće dobro razmisle hoće li glasati protiv njihovih predloga.
Sedmo, DPS i Đukanović i dalje imaju bitne formalne i neformalne poluge moći u i oko javnog sektora, mogu izazivati sabotaže, krize i destabilizovati vlast, maltene po potrebi.
Uglavnom, iako se kratkoročno tako ne čini, sve navedeno ide na ruku Đukanoviću i DPS-u, pa me ne bi iznenadila njihova ubjedljiva pobjeda na prvim predstojećim izborima. U svakom slučaju, ovaj odlazak DPS-a u opozciju apsolutno ne mora da bude nužno loša stvar za njih, naprotiv, može da im se otvori čist put ka novoj seriji višedecenijske vladavine. Možda se i varam (ne sumnjam da će me moji hroničari na forumu bjesomučno proganjati ako tako bude), ali neka stoji ovaj post ovdje.
Bookmarks