Hajdete....
Smatram da i neobjavljeni tekstovi treba da budu dostupni svima, zato postavljam svoj odlomak kao primjer za sve namjernike
Hajdete....
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Ne umijem postaviti pdf kako treba....
Program veli pokusajte kasnije.
http://montenegrina.net/fokus/v-st-kinjo-dan-prvi/
Evo natukoh nekako
Last edited by metuzalem; 22-05-20 at 13:39.
Evo dodatak da namjernici ne idu praznoruki (praznoglavi) s ovoga topica
http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2020/04/IZGRADNJA-I-OBNOVA-CARSTVA.pdf
(Odlomak iz neobjavljenog romana „Matrak“)
Nakon ove, namjerno glasne izjave, društvo za susjednim stolom se iznenađeno osvrnu i sa vidnom mrzovoljom zagleda u Uroša koji se nije činio vješt a onda kad viđeše o kome se radi, ponovo sastaviše glave i nastaviše visokoumne razgovore.
Na ovo se Uroš uspravi ali, prije no zausti da ponovo nešto izjavi, postavih brzopotezno pitanje đe je to bio u Americi i što je tamo radio. Iznenađen mojim pitanjem, Uroš me začuđeno pogleda pa nakon kratke pauze odgovori, glasno, kako bi ga moglo čuti i društvo za susjednim stolom:
- Bio sam ti tamo čitava tri mjeseca... Isprva u saveznoj državi Montana đe imam rodbinu i đe je naseljena većina Crnogoraca koji rade u rudnicima ovih brdovitih predjela. No ubrzo potom sam otišao u inijanski rezervat kako bih upoznao prave vlasnike ove prostrane zemlje i tamo upoznao poglavicu jednog od čejenskih plemena, zvanog Crni Orao, koji mi ukazao gostoprimstvo i ponudio iskreno prijateljstvo...
- Pa đe baš kod Indijanaca, pobogu...?
- Ada, čoče, kod koga drugoga..? Ne misliš, dati, da sam u Ameriku došao zbog onog ljudskog bašibozuka koje zovu Amerikancima a većinom se dovukli sa svih strana svijeta. U Ameriku sam i stigao sa namjerom da upoznam starosjedioce kojima su isti oteli prostranstva ovoga kontinenta a njih sabili u brda koja su njihovoj zemlji dali ime - Montana – ka što su i Crnoj Gori dala ime – Montenegro... Tada sam shvatio i kolika je sličnost ovoga naroda sa našim, jer njima Amerikanci dođu jedanak ka što su nama bili – Turci. Kod njih sam proveo lijepa tri mjeseca i naslikao slika u ulju koje sam prodao za dobre pare, nažalost ipak ne toliko da bih podigao spomenik Vladimiru Iljiću. Posebno mi je ža što nije bilo parai za spomenik i preteklo kako bih mogao potražiti neki od živih i aktivnih vulkana.
- A čemu ti treba neki od tih, kako reče, živih i aktivnih vulkana? – pripitah začuđeno.
- Dobro e si me pitao koja mi je potreba za jednim aktivnim vulkanom... Pa zato što nemam namjeru da se do sudnjega dana lomatam po ovome razvaljenom svijetu, već da onako sportski na glavu skočim sa ivice kratera u tečnu lavu i na tako visokokreativan način stopim sa – Apsolutnim...
Na ovu Uroševu primjedbu, društvo za susjednim stolom živnu i podignutih obrva stade osvrtati ka nama ali se ipak niko ne usudi da postavi kakvo pitanje. Meni tada postade jasno da je Uroš ovom zadnjom primjedbom svoj nastup doveo do kraja te se dihoh i s nim pozdravih kako bih malo prolunjao bulevarom i pregledao kafane koje su u to vrijeme posebno pune umjetnikai ostalih jebivetara...
Last edited by metuzalem; 26-05-20 at 08:00.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks