Drugi svjetski rat na prostoru Jugoslavije

[Bluemoon]

A poenta je...?

Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Raulio]

Nema poente, samo top sa masu recoil-a. I drug Tito.

[Bluemoon]

Ovo što HDZ uporno upire đe ne treba dobro je obratiti pažnju na.. Bleiburg.
Ništa bolje ni od strane čelništva Srbije u zloupotrebi Jasenovca.

Često revizionistički (ili proustaški) krugovi govore o “presumpciji nevinosti” (o, kako to učeno zvuči!). Pa i Mussolini je smaknut bez suđenja, ali će se danas malo tko usuditi reći da je nevin. Do suda nije došao ni Hitler. Hoćemo li tvrditi da nije zločinac? Ni Slobodan Milošević nije doživio sudsku presudu.

Revizionistički (ili proustaški) krugovi tvrde kako oni koji su bili suđeni u Zagrebu nisu imali pošteno suđenje, kako su to bili “montirani procesi”. Prvo, oni ne razumiju kako se pravna znanost posljednjih desetljeća razvijala, jer ni osuđeni na Nürnberškom procesu 1946. nisu imali pravo na žalbu. Drugo, najveći dio dokaza koji su zločince teretili na zagrebačkim suđenjima neoborivi su i nisu nikakav proizvod komunističke propagande. Uostalom, tko je kriv za Jasenovac, za koji nadbiskup Stepinac kaže da je “sramotna ljaga za NDH” (te traži “izvođenje pred sud krvnika koji su najveća nesreća Hrvatske”), ako nisu spomenuti jasenovački koljači?

Revizija istorije je opasna stvar današnjice i vodi u njeno ponavljanje.

https://6yka.com/kolumne/ivo-goldste...ti-u-jasenovcu

Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Bluemoon]

I naravno šlag na torti na koji se ustaše današnjice vade je "grof Tolstoj."
(otprilike ovako im izgledaju naslovi u tabloidima nego ništa manje i po nacionalnim televizijama.. VELIKO POVIJESNO OTKRIĆE GROFA TOLSTOJA 'Znam tko je naredio da se Hrvati na Bleiburgu moraju izručiti partizanima. Imam i dokaz').

A koje institucije daju najjači zamah ovakvim pojavama? Četništva i ustaštva, a onda raspršuju sve ovo među ljude?
Pa crkva.
SPC i Katolička u Hrvatskoj. (naravno vlasti su osnovne poluge koje su to dopustile)
Reko bi običan čovjek da su u službi ljubavi, sloge i tako to po bibliji šta se sve ne priča a oni..veličaju..koljače.
I kriju se iza "grofa Tolstoja" teškog konzervativca.
Jedni.
Drugi iza Dobrice Ćosića i raznih "glava" iz SANU-a.

I onda vidiš popovi u službi, veličaju ustaše i četnike.

Logično, tako se najlakše prodaje magla.
I negiraju naravno zločini iz prošlosti a još što je najcrnje opravdavaju neki u današnjici.




Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Bluemoon]

Kultura sjećanja ili kako na prostorima bivše SFRJ nikako da se izađe iz ralja nacionalizma..

Logor Jasenovac je tema najviše ispolitizirana od strane hrvatskih i srbijanskih elita pa u tom smislu jedan dobar članak Viktora Ivančića.
https://www.tacno.net/novosti/464816/

S druge strane..
"Srpski mediji i društvene mreže u poslednje vreme bruje o još jednoj zaveri protiv Srba. Najzad je otkriveno da su zli komunisti tokom skoro poluvekovne vladavine skrivali istinu o stradanjima Srba u Jasenovcu, te da se praktično do juče o tome ništa nije znalo. U širenju ovog otkrovenja učestvuje popriličan broj mladih ljudi, ali ni stariji ne zaostaju. Suštinu zavere najbolje je opisao novinar i kolumnista Večernjih novosti koji veli: „Najveća i neprolazna vrednost Antonijevićevog ostvaranja je – što je konačno snimljeno! Što je najzad neko razbio to mučno ćutanje, tu grozomornu sedmodecenijsku tišinu koja je ponovo ubila na stotine hiljada mučenika”."
https://autonomija.info/tomislav-mar...u-o-jasenovcu/

Foto: Šakić u ustaškoj uniformi 1943. godine, sa suprugom Nadom ispred njihove kuće u Zagrebu na Uskrs 1945. BIRN (Sven Milekić)

Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[ASC]

1943

Četnički komandant Jakov Jovović sa svojim saradnicima i predstavnikom nemačke feldkomandanture, Cetinje, jesen 1943.



Gojko kruška ilegalni partizanski obaveštajac uhvaćen u Cetinju i obešen 13 januara 1944. i Musa - Buto Hodžić posle vešanja.

1944

Napad na Cetinje izvršen je noću između 6. i 7. novembra.
Prvi bataljon Šeste i 2. bataljon 10. brigade od pravca Špadijerskog vrha i Crne grede, a 3. bataljon 10. brigade od pravca Orlovog krša upali su u grad i zauzeli određene važne tačke.
Međutim, 1. i 4. bataljon 10. brigade na svom pravcu nastupanja, koji je išao od Bajica ka cetru grada, naišli su na nesavladiv otpor neprijatelja.
Zbog toga su se, poslije žestoke šestočasovne borbe, svi bataljoni morali povući, uz gubitke od 11 mrtvih i 20 ranjenih, s tim što su Orlov krš i Špadijerski vrh, dominante tačke iznad grada, ostali u rukama jedininica NOV.

U vezi sa pripremama za novi napad na Cetinje, 1. bataljon 6. brigade upućen je u Lješansku nahiju radi većeg obezbjeđenja od pravca Podgorice.
Kada je cetinjskom garnizonu iz toga pravca ipak stiglo pojačanje, postalo je jasno da je to pomoć za izvlačenje i da se Njemci i četnici pripremaju da napuste grad.

I četnici s Pavlom Đurišićem na čelu, sa svoje strane imali su posla.
Između ostalog, pokupili su novac iz filijale Državne hipotekarne banke, filijale Narodne banke i još nekih ustanova, u ukupnom iznosu oko 15.000.000 lira, 556.000 rajhsmaraka i 250.000 dinara.
Mitropolit Joanikije ispraznio je kasu Cetinjske bogoslovije, podigavši 11.246 rajshmaraka i 138.460 dinara. Spremali su se saradnici okupatora, zajedno sa svojim gospodarima, na dug i neizvjestan put.

Poslije intenzivne artiljerijske pripreme, izvršene od strane Prve i Protivkolske baterije 2. diviziona Artiljerijske grupe 2. udarnog korpusa sa Dubovika, 10. brigada je 12. novembra u 18 časova pošla u napad na Cetinje.

U energičnom naletu, bataljoni su brzo ovladali prvim neprijateljskim odbrambenim linijama i ušli u prve blokove kuća, osim onih na pravcu od Podgorice, koje je neprijatelj ogorčeno branio i na koje je koncentrisao sve svoje tenkove.
Nakon uporne borbe, osvajajući kuću po kuću i uz potporu artiljerije, koja je dovučena u sam grad, Cetinje je 13. novembra u 4 časa konačno oslobođeno.
Neprijatelj je imao preko 100 poginulih i neutvrđeni broj ranjenih, a 40 italijanskih fašista je zarobljeno.

Međutim, nakon izvlačenja neprijatelja iz grada, 1. bataljon 10. brigade odsjekao je njegovu zaštitnicu na Belvederu, koju su činili djelovi 2. bataljona 359. puka, i poslije tročasovne borbe je uništio.
Na taj način, ukupni gubici neprijatelja bili su znatno veći.
Komandant 2. bataljona 359. puka o gubicima svoje jedinice u borbama za Cetinje govorio je: „Ove borbe za glavni grad Crne Gore stajale su bataljon najvećih gubitaka u toku čitavog njegovog postojanja".

* Iz knjige dr Djura Vujovića “Lovćenski NOP odred i njegovo područje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945”

Partizani u oslobođenom Cetinju
---------------------------------------------------------------------------




Izvor:
Hronologija narodnooslobodilačkog rata 1941-1945
str. 1000-1001

[Bluemoon]

Ovo ljeto na plažu Katrida su se nasukale dvije spodobe tetovirane svim mogućim nacistickim simbolima.Gosti domaćih nacista.

(članak o članovima Blood And Honour Hrvatske).

"Koncerti imaju različite svrhe u zavisnosti od toga da li su otvoreni za širu javnost ili služe samo za unutrašnju koheziju, za širenje priča i mobilizaciju ljudi", rekao je Ritzmann za BIRN.

"Nije svaka pjesma takva, ali suština teksta je da postoji prijetnja bijeloj rasi i da se nešto mora učiniti odmah", rekao je.
(Organizacija se sastaje u tajnosti, njegujući veze sa filijalama u drugim zemljama i razgovarajući o ideologiji iza skrivenih profila na društvenim medijima i zatvorenih kanala u aplikacijama za razmjenu poruka. Pozivaju na "čistu Hrvatsku"..)

Fini neki momci.

Smrt fašizmu!

https://balkaninsight.com/2022/11/14...is-in-croatia/






Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Bluemoon]

A to ide u sprezi.

https://balkaninsight.com/sr/maps/ce...stocna-ilidza/

Ne,ovo nisu slike iz ww2 nego njihov kolorit u vidu drugih spodoba s one strane Save.

Ovo zadnje su Orlovi neka nova četnička formacija koja je usko povezana sa trenutnim fašizmom u Rusiji.
Velim trenutnim jer fašizam je sam po sebi osuđen na propast.Iako se iznova vraća u raznim oblicima a uvijek nekako istim slikama.



Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Bluemoon]

Malo o četničko-ustaškoj saradnji/suradnji kako god.
Nema jače "sprege" do ove.


Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Bluemoon]

„Kozarčanka“... Žorž Skrigin.
Na fotografiji Milja Marin

Mlada partizanka konja jahala..
Hej nek se čuje čuje, hej nek se zna
Da je mlada partizanka konja jahala
Mlada partizanka pušku nosila..
Hej nek se čuje čuje, hej nek se zna
Da je mlada partizanka pušku nosila
Mlada partizanka bombe bacala..
Hej nek se čuje čuje, hej nek se zna,
Da je mlada partizanka bombe bacala..
Mlada partizanka kolo vodila...
Hej nek se čuje čuje, hej nek se zna..
Da je mlada partizanka kolo vodila..

(Pjesme iz NOB-a)

Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Bluemoon]

19. decembra 1944. godine Podgorica je oslobođena od okupatora iz II svjetskog rata.
A nešto i o samom događaju..



Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Bluemoon]

U potpunosti mu vjerujem.

U ratu sam naučio da poštujem žene. Video sam mnogo muškaraca junaka, ali i kukavica. Nikad u partizanima nisam video ženu - kukavicu.

Muškarci moraju da idu u rat. Žene ne moraju. Njih nisu terali u partizane, njih su terali iz partizana!

https://www.lupiga.com/vijesti/mirko...eli-partizanka

Nothing travels faster than the speed of light with the possible exception of bad news, which obeys its own special laws..

[LadyHawk]

Pitala sam jednu gospodju, sa visokim cinom iz rata, slucajno bliza rodjaka, o ratu, desavanjima, zasto, kako.. Ziva rijec je nesto sto je bitno, a pisana je nesto drugacija.
Iskreno, ni tada, ni danas, nemam pojma sta joj je to trebalo. Osim, otisao brat, a siroce, i eto. Posle brak po partijskoj liniji, shvatih partija naredila kombinaciju, dvije spavace sobe po cinovima i dozivotne privilegije. Ako je vrijedno gladi sto je prosla, rizika, straha, i svega cemu je svjedocila, pa decenijama morala i da precuti i kad progovori da strahuje jel previse rekla.
U stripovima to sve djeluje simpaticno.

[wulfy]

Groblje u Subotici (Dudova šuma) i mjesto gdje je pokopano 267 tijela pripadnika crvene armije, uslikao sam prije par dana.











Sent from my iPhone using Tapatalk

[Ostoja]

https://www.vijesti.me/bbc/647040/na...jena%2bprometa

„U Dahauu je na stotine ljudi stavljano u gasne komore, nasmrt su premlaćivani, umirali su od izgladnjivanja", rekao je Vin na suđenju.

Prije desetak godina sam posjetio Dahau. Ostalo mi je u sjecanju da u prostoriji koja je bila namijenjena da sluzi kao gasna komora stoji natpis da nikad nije bila stavljena u funkciju. Ovaj svjedok je, navodno, tvrdio na sudjenju poslije rata da su stotine ljudi stavljene u gasne komore. Nemam utisak da Njemci pokusavaju da sakriju svoju "tamnu stranu" istorije. Naprotiv. Ne tvrdim nista, jer ne znam, samo komentarisem.

Postojali su krematorijumi, ali to je nesto drugo.



Jos par fotki koje sam tamo napravio







Ono sto bode oci nakon posjete ovom logoru, jeste kontrast izmedju aristokratske ljepote Minhena, i ove grozote u prakticno predgradju tog prelijepog grada. I pitanje kako je moguce da zemlja koja je dala Getea, Kanta, Hegela, Betovena, Baha, Bramsa, Šilera, Hesea, Tomasa Mana...počini onakve grozote.

[Bluemoon]

To je kao ona alegorija u knjizi bivšeg pilota Egziperija.

"Postoje dobre sjemenke dobrih biljaka i loših sjemenki korova,ali sjemenke su nevidljive, spavaju u tajnosti zemlje sve dok jedna od njih ne zamišlja..Probudite se, a zatim se ispruži, a na prvo mjesto lijepo, bezopasno grančice na suncu, ako je to grančica rotkvica ili ruža, možete joj dopustiti da raste kako god želi. "to je loša biljka, odmah ga morate skinuti, čim znate prepoznati"
– Mali princ –

Tako je sa fašizmom.

A Njemci s razlogom održavaju kulturu sjećanja da se tako što više nikad ne ponovi.

Nothing travels faster than the speed of light with the possible exception of bad news, which obeys its own special laws..

[Bluemoon]

Društvena igra „Postani partizan” je edukativna igra na ploči osmišljena s ciljem da igrače nauči osnovama narodnooslobodilačke borbe u Sloveniji.

Autor Darko Nikolovski.

https://www.postanipartizan.com/hr/?...bknP-e2CQIKN7w

[ASC]

Ovih dana se navršava 80 godina Bitke na Sutjesci, koja je istovremeno ispisala neke od najsvjetlijih ali i najmučnijih stranica naše istorije.

Žestoke jednomjesečne borbe su počele kao njemačka „Operacija Švarc“, koja je angažovala 127 hiljada okupatorskih i kvislinških snaga sa ciljem uništenja Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije koja je na prostoru Durmitora i Sinjajevine brojala 18 hiljada boraca i centralnu bolnicu sa 4 hiljade ranjenika, bolesnika i bolničara.

Višestruko brojnije fašističke snage, sa obezbijeđenom pozadinom i logistikom, uz podršku artiljerije i avijacije nisu uspjele da slome otpor gerilske narodne vojske koja se, iako bez hrane, bez sna i odmora, uz velike žrtve, mjesec dana odupirala uništenju dok se stezao obruč oko njih.

O veličini i duhu heroja sa Sutjeske najbolje govore neke od legendarnih poruka upućenih Vrhovnom štabu, upućene iz jedinica koje su branile bokove glavnini vojske koja se izvlačila iz okruženja:
"Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucanje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera."
(4. crnogorska proleterska brigada, treći bataljon, druga četa)
"Njemci nadiru sve jačim snagama i sve upornije. Mi smo izgubili dvije trećine svoga ljudstva, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu."
(2. dalmatinska brigada)

Partizansku vojsku na Sutjesci je činilo 11.851 Srba, 5.220 Hrvata, 3.295 Crnogoraca, 866 muslimana, 757 Jugoslavena, 4 Makedonca, 21 Slovenac, 74 Jevreja, 3 Albanca, 6 Čeha, 5 Mađara, po 3 Slovaka i Rusina, 5 Poljaka, 9 Rusa, 10 Italijana, 4 Njemca, dva Engleza te po jedan Kanađanin, Bugarin, Irac i Ukrajinac.

Od toga je bilo 19265 partizana i 2883 partizanki.
Više od 75% njih je imalo manje od 25 godina.
7500 je poginulo.

Sloboda nije besplatna.
Hiljade su je platili životima, hiljade onih koji su izabrali dostojanstven život ma koliko opasan ili kratak umjesto potčinjavanja okupatorima.
Slava im!

[ASC]

Za bolje upoznavanje sa pojedinostima bitke preporučujem slijedeći dokumentarac:


Kao i neka svjedočanstva učesnika bitke:
Proboj na Sutjesci: Razgovor s Danilom Lekićem, komandantom Prve proleterske (1966 godina)

Ostati u takvom položaju u toku dana bilo bi isto što i samoubistvo, a s druge strane, izgledi na uspjeh protiv mnogobrojnijeg, odmornog, sitog i utvrđenog neprijatelja praktično nisu postojali.

Pa ipak, ja sam se na osnovu diskusije sa štabovima bataljona odlučio za napad koji je u svakom slučaju davao više mogućnosti za rješenje situacije, nego bilo kakva organizacija odbrane u takvoj rupčagi.

Složili smo se da se postavlja pitanje: ili mi njih, ili oni nas!
Kad sam definisao situaciju tim riječima, jedan kurir iz prvog bataljona koji se stalno kretao sa svojim komandantom nepozvano je izrazio mišljenje: „Zašto oni nas, kad bolje i poštenije mi njih, a jedino tako može i da bude“.

Naš moral – nikad se ne predati (Ante Damić)


Danilo Lekić, komandant prve proleterske brigade se obraća borcima pred proboj preko Sutjeske (početak juna 1943)

[ASC]

Dolina Sutjeske kod sela Suha, 8.jun 1943.

Tužni susret dvije Šibenčanke u najtežim danima bitke.
U sredini stoji sagnuta Desa Koštan iz Majevičke brigade, rođena 1919. u Šibeniku.
Preživjela je rat.
Desa je u partizane otišla 1941.
Prvo je bila borac Sjevernodalmatinskog odreda, potom 2. dalmatinske brigade odakle je marta 1943. premještena na partijsku dužnost u Majevičku brigadu.

Desa drži za ruku Biserku Bukić, koja leži na nosilima.
Biserka je rođena u Šibeniku 1922. U partizane je otišla 1942.
Bila je borac 2. dalmatinske brigade, prvo kao bolničarka, a potom kao referent saniteta brigade.
Ranjena je na Donjim Barama, od njemačke granate.
Umrla je istog dana kada je nastala fotografija.

Žorž Skrigin je zabilježio trenutak Desinog i Biserkinog susreta nekoliko sati pred Biserkinu smrt.
Susret dvije djevojke iz istog grada u nezamislivom paklu.

Iza Dese Koštan prolaze borci 15. majevičke brigade koji idu na Donje Bare na Zelengori kao pomoć 2.dalmatinskoj brigadi.

[ASC]

DAN KAD JE JURIŠALA CIJELA PRVA PROLETERSKA

Danilo Lekić, komandant Prve proleterske brigade o proboju na Balinovcu u zoru 10. juna 1943.

"Kako je brigada u toku samog marša zauzela jedino pravilan borbeni poredak,
to jest postavila se u liniju prema neprijatelju bez odvajanja drugog ešalona ili rezerve,
i to na neposrednim položajima za napad, komandant brigade je odmah sazvao komande bataljona na ivicu šume odakle su se jasno vidjeli neprijateljski rovovi na udaljenosti 50 – 70 metara.

Na tome mjestu nalazila se isturena Omladinska četa Kragujevačkog bataljona koja je u toku prethodnog dana bila upućena prema Balinovcu
sa zadatkom izviđanja i ometanja eventualnog neprijateljskog pokreta od Balinovca uz Vrbničku rijeku.

Četa nije bila primjećena.
Na suprotnoj strani Nijemci su se slobodno kretali duž položaja i u grupama od pedeset do sto ljudi na pojedinim mjestima primali doručak.
Činjenica da Nijemci nisu primijetili prisustvo brigade i da se potpuno slobodno osjećaju na svojim položajima,
kao i činjenica da se cjelokupna brigada nalazi u neposrednoj blizini spremna za napad, bile su dovoljne da utiču na odluku da se proboj izvrši snažnim jurišem čitave brigade.

I sam teren takođe je diktirao donošenje takve odluke. Desno se nalazila jaruga Vrbničke rijeke,
a lijevo, iznad Pašine Poljane, dizale su se okomite stijene, tako da nikakav manevar radi obuhvata ne bi bilo moguće izvesti.

Ostalo je jedino: svim snagama odlučno i neodoljivo naletjeti na nespremnog neprijatelja i borbom prsa u prsa riješiti postavljeni zadatak",
zapisano je Lekićevo svjedočanstvo u knjizi "Zapisi iz oslobodilačkog rata".

"Dok su komande primale naređenje, dotle su ostali organi štaba i komande četa razbudili čitavo ljudstvo, postrojili jedinice frontom prema neprijatelju
i uključili u sastav brigade svakog sposobnog borca, bez obzira na funkciju, tako da su i borci iz intendanture i prateće čete, kao i konjovoci, svrstani u streljački stroj.

Kada su komandanti bataljona poslije primljene zapovijesti pošli u svoje jedinice, jedan puškomitraljezac iz Omladinske čete, koji je bio isturen na obezbjeđenju, otvorio je neočekivano vatru na veću grupu Nijemaca.

Nije se više smjelo oklijevati, i komandant je naredio juriš.
Čitava brigada je u neodoljivom naletu pojurila preko brisanog prostora prema neprijateljskim rovovima.

Nijemci su bili potpuno iznenađeni, tako da nisu uspjeli da organizuju otpor.
Vatru su otvorila samo dežurna oruđa, ali ona nisu bila dovoljna da zaustave juriš čitave brigade.
Poslije kratkog zastoja, izazvanog dejstvom vatre dežurnih oruđa, brigada je ponovo kao talas krenula naprijed i najbrži borci već su uskakali u neprijateljske rovove.
U sukobu prsa u prsa Nijemci su primali borbu samo da dobiju onoliko vremena koliko im je bilo potrebno da bi mogli pobjeći, inače do nekog organizovanog otpora uopšte nije došlo", opisuje Lekić tijek bitke.


"Zahvaćeni panikom, Nijemci su pojedinačno i u manjim grupama bježali kroza šumu ostavljajući za sobom naoružanje i ratnu spremu.
Tako se bitka za Balinovac, i pored toga što se neprijatelj sa brojnim stanjem nešto većim od naših snaga nalazio u utvrđenim položajima i što je protiv njega jurišala izmučena i iscrpljena brigada, završila u roku od 5 do 6 minuta.

Nepoznat mi je neki drugi slučaj da se za tako kratko vrijeme, u jednom sudaru, postigne tako značajan uspjeh – da se probije obruč i osvoje položaji s kojih je bilo daleko lakše i uspješnije manevrisanje.

"Dole je mlada šuma, a ispred nas livada.
Ali niska, gusta magla, kao mleko gusta magla, gotovo se ništa ne vidi...

Iz te šume, nazirem, proviruju, izlaze partizani. Izlazi Prva proleterska.
Odjednom, magla je stala, naglo se digla, čistina.

A na suprotnoj strani livade, negde na oko osamdeset-sto metara od nas, žut redut, rov. To je Balinovac. Tu su Nemci. Ušančeni.

Dobro pamtim, Danilo Lekić je odmah komandovao: ‘Prva proleterska – juriš!’ I verovatno, ja mislim da je to jedini put kad je cela Prva proleterska jurišala. Preko te čistine.

Svi smo bili u istom streljačkom stroju.
Prvi put, svi... Sve komande četa i svi štabovi bataljona, i štab brigade i Španac (Danilo Lekić) i Plavi (politički komesar Mijalko Todorović) su bili u jurišu, i svi kuriri, i svi kuvari, i svi bolničari...
Sve je izašlo tu, koliko nas je bilo."

- Antonije Isaković, o proboju na Balinovcu u zoru 10. juna 1943.

"Tok borbi je pokazao da su komunističke snage pod Titovom komandom odlično organizovane, vešto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje,
neprijateljsko komandovanje bilo je izvanredno gipko i — takođe i u odbrani — aktivno.

Karakteristični su bili masovni napadi s prikupljenim snagama na jednom mestu,
izvođeni pri atmosferskim prilikama povoljnim za neprijatelja (kad je nemoguć rad avijacije) i to tamo gde naša artiljerija nije više mogla da dejstvuje.

Komunistima je uvek polazilo za rukom da, koristeći mrak, maglu i kišu, nadoknade svoj nedostatak teškog naoružanja i đođu na odstojanje bliske borbe — prsa u prsa.
Pri ovome su se pokazali kao fanatični, krajnje uporni, dobri borci, koji odlično poznaju teško planinsko zemljište.

Naoružanje komunista je bilo dobro.
Raspolažu začuđujući velikim brojem automatskog oružja (lakim mitraljezima, teškim mitraljezima, minobacačima itd.) i, uz to, obiljem municije.
Svi se izveštaji slažu, a i naši gubici to dokazuju, da ovim oružjem umeju da rukuju."
- Rudolf Liters, njemački general koji je komandovao operacijama na Sutjesci u povjerljivom izvještaju Vrhovnoj komandi Vermahta, 20. juna 1943.

.....

[Raulio]

Jeste li nekad razmišljali što bi bilo da Crna Gora nije postala knjaževina i da smo dočekali svjetske ratove s vladikama na prestolu, bi li se desila 1918. uopšte. Teško je danas objasnit nekom mladom, a već isključivom, liberalu, koliki je značaj Crkve (sa sve anatemama Svetog Petra Cetinjskog) u crnogorskoj istoriji i istoriji formiranja crnogorske države. Nego nije u tome stvar niti je tema. Znamo one priče o Savi Kovačeviću, te ubili ga komunjare, te strijeljao svoju familiju, te ovo, te ono...interesantna su ova dva svjedočenja, ne samo zato što su ljudi prisustvovali pogibiji S. Kovačevića nego što se, ni manje ni više, pominju nekakvi popovi (dobro, popovi su tu slučajno ali mi upadoše u oči, a o Savi Kovačeviću mislim još da napišem nešto ako mi ne bude muka ka i vazda)
02.12.2015.
https://6yka.com/novosti/bogdan-jako...sava-kovacevic
.....
Ovaj intervju trebao je izaći prije dva mjeseca, povodom 70. godišnjice bitke na Sutjesci, u kojoj je Šoltanin Bogdan Jakovčević sudjelovao kao pripadnik Prateće čete 5. brigade 3. crnogorske divizije NOVJ, i gdje je bio svjedok pogibije mitskog proleterskog komandanta Save Kovačevića.
....
Prije nego prijeđemo na Sutjesku, moramo se osvrnuti na Neretvu: kako je tamo bilo?

- Komandant moje 5. brigade, a posli komandant cile 3. crnogorske divizije bija je Sava Kovačević. I kad je Tito reka “Prozor mora pasti“, Sava nas okupio, sva četiri bataljona, i kaže po crnogorski: “Slušajte, drugovi! Ovo je jedna mala varošica, zove se Prozor, ima 700 Talijana i to ćemo mi večeras da pobijemo.“ Na kraju je bilo 1500 Talijana, ali smo tu noć zauzeli Prozor.
....
Na Sutjesci ste bili svjedok pogibije Save Kovačevića?

- Mi smo krenili u juriš da se izvučemo iz obruča, misleći da su Nijemci samo na vrhu brda. Kad smo dogovarali juriš, neko do mene je pita Savu u kojem ćemo pravcu jurišat, i Sava pokaže na vrh brda: “Tamo đe su Nijemci.“
Pala je komanda da se formiramo u streljački stroj, i ja čujem poznati Savin glas: „Prenesi lijevo i desno!“ Ali nismo znali da su Nijemci došli još bliže, da su u rovovima već na kraju livade. I mi razvijemo streljački stroj i krenemo u juriš, a oni nas dočekali rafalima. Okrenem se oko sebe i vidim: pop kleči i plače. I kaže: “Kuku lele, umro Sava.“
Oprostite, kakav pop?

- Pravoslavni. Mi smo u diviziji pri štabu imali popa. Njegov je posal bija, kad neko od Crnogoraca pogine, da mu održi misu, jer Crnogorci su bili pravoslavci. I plače pop: “Pogibe Sava.“ A ja mislija, kako se moj komandant bataljona isto zva Sava, da je poginija on, a ne pravi Sava. I ja dođem do njega i vidim: bogami, pravi Sava. Rupa na čelu, krv oko glave, kosa mu sva zalipljena unazad od krvi. Kad smo se tri miseca kasnije vratili na Tjentište da ga sahranimo, bija je u istom položaju. I mi gledamo: znaš da su svi mrtvi, a izgledaju ka da su živi. Svi u komadu, a takneš prstom - on se raspadne.
Povijesni izvori kažu da je Sava Kovačević poginuo 13. lipnja, predzadnjeg dana jednomjesečne bitke na Sutjesci. Vi ste pored njegovog tijela: kako ste preživjeli, kako ste se izvukli iz obruča?

- Gledam ja oko Save, sve sami leševi. I vidim: svi su mrtvi, osim popa i mene. A on kleči i plače za Savom. I Nijemci ispale rafal, meni prođe preko glave. I ja nazad, šta ću. Nema nikoga, ne znam di su Nijemci, di su naši, di ću, šta ću. I naletim na jednog našeg doktora i dvi sestre s njim. I ja da ću za njima, a oni meni stalno viču: “Ajde ća, nemoj ić za nama.“ Al ja svejedno za njima. I onda su došli do jedne litice i tu sam ih izgubija: ja do litice, a njih više nema.
11.11.2017.
https://standard.co.me/svijet/ispovj...li-na-moje-oci
Sava Kovačević se podigao, viknuo “Ajd’, napred, drugovi!” i u tom trenutku ga je pogodio mitraljez. Pao je mrtav na deset metara od mene. Ovako, za “Novosti”, priča Vasilije Kraljević (98), poslednji živi svedok i učesnik čuvene Bitke na Sutjesci. Penziju je dočekao kao pukovnik, nosilac Partizanske spomenice.
.....
To ga vraća još dalje u prošlost, kada je prvi put uzeo oružje – za ustanak 13. jula.
Dočekao ga je upravo u rodnoj kući, u Crkvicama, kod Nikšića.
“Neki Pop iz Vrhovnog štaba bio je tu“, priča Vasilije.
“Čim sam došao, rekao je: “Uzmi pet ljudi, otvori nam put, otjeraj Njemce“. Naredio mi je da uzmem još nekoliko boraca i da se probijemo ka Zelengori.

Sent from my Redmi 6 using Tapatalk

[Shaneman]

To vrijeme tada prije toliko desetina godina se ne moze danas razumjeti bez da se covjek stavi u tadasnji kontekst i nacin razmisljanja. A to danas maltene niko nije u stanju ni da pretpostavi.
Imam komsinicu od preko devedeset godina i nedje ranije je pricala kako joj je prolazio rat u partizanima, to danas vojska ne bi radila a ne prosjecni stanovnik da uopste razmislja u tom pravcu i da je uopste razumno.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Bluemoon]

Može ako vidi popove - isti su ostali.

Popovi su konstanta i što bi moj đed reka' kad me pop tjerao da klečim na kukuruz i prosipa svoje naravoučenije tad sam pušku u ruke uzeo i otišao u partizane.
Hodže,katolici,pravoslavci u odore to je ostalo isto i ista s*anja prosipaju i dan danas.

[Raulio]

Može ako vidi popove - isti su ostali.

Popovi su konstanta i što bi moj đed reka' kad me pop tjerao da klečim na kukuruz i prosipa svoje naravoučenije tad sam pušku u ruke uzeo i otišao u partizane.
Hodže,katolici,pravoslavci u odore to je ostalo isto i ista s*anja prosipaju i dan danas.

Eto čak i takav lik koji mrzi popove otišao je u partizane zbog popova. To i jest moja poenta, značaj crkve u istoriji Crne Gore kao države. Koliko se gođ trudili, svaka ideologija na ovim prostorima je umrla, nisam neki ljubitelj demokratije ali na njenom mjestu bih se zabrinuo.
Uostalom već se jedna politička partija zalaže za ukidanje kladionica i zabranu klađenja, viđećemo, to je druga tema.