Ne stigoh. Inace, sad vidjeh da sam izlapsusirao Blaza Djukanovica umjesto Baja Stanisica. Sad mi je jasnije tvoje iscudjavanje.
Kakve veze to ima? Jesu li saradnici okupatora? Jesu. Jesu li ih placali fasisti? Jesu. Jesu li osudjeni ratni zlocinci? Jesu. Onda je ovo sto nasa drzava radi pokusaj njihove rehabilitacije.Zašto uporno prenebregavaš činjenicu da Popović i zelenaši nisu kreatori zločinačkih ideologija koje podrazumijevaju etničko čišćenje, zaslužnih za smrt stotina hiljada ljudi, prvi put 1940-ih, a drugi put 1990-ih?
Uvoditi sad u pricu ko je koiko ljudi pobio zamagljuje sustinu. Nije vazno sto je Rupel u Sloveniji pobio 100 puta manje od Pavelica u Hrvatskoj. Obojica su bila saradnici okupatora.
Mislim da se zna da su jos vecim dijelom otisli u cetnike. Mogu potraziti izvor, ali to je opstepoznato.Zašto ignorišeš činjenicu da su zelenaši velikim dijelom prešli u partizane u jesen 1943, u slučaju Banjana skoro cijeli bataljon, dok se ostatak koji je odbio pristupanje partizanima odmetnuo u šumu, a da su četnici sa druge strane prihvatili saradnju sa Njemcima i na kraju sa njima bježali za Sloveniju?
Zato sto cetinici sa ovom pricom veze nemaju. Oni su saradnici okupatora i svi kritikuju Srbiju sto ih rehabilituje.Zašto ignorišeš činjenicu da su četnici u ratu postrijeljali četvorocifren broj partizana i njihovih simpatizera, dok su Zelenaši liše predavanja nekoliko desetina zarobljenika Italijanima sredinom 1942.
Pricamo o Crnoj Gori, koja pokusava da rehabilituje svoje saradnike okupatora, zelenase.
Ne znam otkrivam li je.
SKOJ je tražio da mu se objasne razlike između zelenaša, četnika i ustaša, a ja sam bio dobre volje i ispunio mu želju žrtvujući svoje slobodno vrijeme.
Ali on opet kaže da su zelenaši fašisti i plaćenici, a ovi drugi samo fašisti ili samo plaćenici i izgleda da smatra da je to jedina razlika koju vrijedi istaći. (iako ni to što je rekao nije tačno)
Pa se pitam: da ga sad obučemo u partizansku uniformu i spremimo da ga vremenskom mašinom bacimo u 1943. godinu da li bi mu bilo svejedno hoće li destinacija biti Čevo ili Vasojevići...
Navedite mi situaciju đe su zelenaši ničim izazvani, mimo borbe, strijeljali familiju partizanskih simpatizera. (Realno, jedan primjer bi mogao i da se tretira kao izolovan incident. Dva-tri slučaja su već modus operandi)
Ali ne tražim više bez jedan slučaj.
Navedite mi politički program, platformu ili instrukcije trupama koji podrazumijevaju ubijanje civilnog stanovništva.
Ima ogromne veze.
Ako je neko spreman da ubija nedužne ljude, žene i djecu taj nikako ne može biti isti kao onaj ko nije.
Nećemo tako.
Ako veliš da je pobio koliko je mogao, i da bi pobio još da je bilo prilike, red je da nas prosvijetliš i izneseš te informacije kojima raspolažeš o njegovim zločinima.
Pred komisiju za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača je u slučaju Krsta Popovića izašlo dvoje ljudi - Milica Dobrković i Marko Božović, koji su svjedočili da su zarobljeni u maju 1942. i predati Italijanima od strane zelenaša.
Nema drugih oštećenih koji su se javili da svjedoče protiv njega, niti su drugi zločini evidentirani.
Saradnici jesu bili. Ali saradnika ima raznih.
Kao što rekoh, onaj koji se spreman da kolje civile sa ženama i đecom je daleko gori. I to bi trebalo da bude jasno svakome sa dvije sive ćelije u glavi.
Ja ne znam da je opštepoznato. Ako je više stotina pristupilo partizanima, po tvome bi ispalo da je četnicima pristupilo 400+ zelenaša. Bih da vidim izvor.
Dok se svakako slažem sa stavom da treba da gledamo svoje dvorište i da se ne vadimo na priču da su drugi gori od nas, imaju veze sa tvojom pričom da ne vidiš neku razliku između njih.
Last edited by ASC; 30-07-20 at 16:13.
Ja, najiskrenije, ne vidim razliku izmedju strijeljanja partizanskih simpatizera i hvatanja pa predavanja Italijanima da ih oni strijeljaju.
Naveo si negdje da nisu imali program teritorijalne ekspanzije. O, jesu, samo im zbog manjka snage nije moglo bit':
"Separatisti su pretendovali na čitavo crnogorsko primorje, zatim na Dubrovnik, Hercegovinu, Sandžak, Metohiju sa Prizrenom i sjevernu Albaniju do Drača" (Zeta br 17, 1. V 1941, citirano od Pajović, Radoje (1977); Kontrarevolucija u Crnoj Gori - četnički i federalistički pokret 1941-1945, Obod Cetinje.
Ove teritorijalne zahtjeve separatista Italijani su odbili 18. maja 1941.
Ti navodis broj ubijenih kao jedino mjerilo koliko je saradnik okupator los. Prvo, to da li je neko saradnik okupatora i ko je od njih "gori" ili "bolji" ne mozes mjeriti samo tom metrikom. Znacajna je i ideoloska strana price. Da li su bili ideoloski fasisti ili saradjivali iz oportunizma? Po tebi ispadaju bolji ljoticevci u Srbiji od cetnika samo zato sto su cetnici pobili vise ljudi. Ljoticevci su bili ideoloski fasisti i samo ih je slaba podrska medju stanovnistvom i mali broj vojnika sprijecio da ne ubiju vise naroda.
Isto vazi i za nase zelenase. Da nisu vazda ostali ispod 2000 pusaka, a i to kameno, da nisu bili po broju i narodnoj podrsci daleko najslabija struja u CG (iza cetnika i partizana) ne bi se ti imao sta pozivati na mali broj likvidacija.
Ideoloski, od ta tri pokreta zelenasi su bili jedini (pro)fasisti. Cilj im je bio da naprave sto vecu nezavisnu Crnu Goru, sa fasistickim ustrojstvom i pod okriljem fasisticke Italije. Primali su mjesecnu platu od Italijana.
Jesu li oni bili bolji ili gori od ljoticevaca, cetnika, ustashe, mozemo da debatujemo, pri cemu je tvoj jedini argument "pa manje su ljudi ubili". Moj argument je da su bili ideoloski gledano- fasisticki nastrojeni, patriotski gledano - cisti placenici okupatora. U najmanju ruku obojica imamo argumente, sto nas opet dovodi do mog stava da su razlike medju kolaborantima vise tehnicke nego sustinske.
I da je pokusaj njihove rehabilitacije podjednako za osudu i u Crnoj Gori i u Srbiji i u Hrvatskoj.
Last edited by SKOJ; 30-07-20 at 17:13.
Samo što ovo dvoje koji su se javili da svjedoče nisu strijeljani no internirani u logore i preživjeli rat.
Predavanje zarobljenika Italijanima je svakako zločin, ali se radi o relativno malom broju, vjerovatno par desetina.
Da su postrijeljani, familije žrtava bi se svakako javile protiv Popovića i svjedočili protiv njega. Ništa ih u tome nije spriječavalo.
I radi se periodu o par mjeseci u toku kojih su zelenaši bili u frontalnoj borbi sa partizanima. Nakon što su partizanske jedinice izbačene iz Stare Crne Gore i stvari se smirile, partizanske pristalice niko nije dirao, no su se kao što rekoh pojedini na taj prostor sklanjali od četnika.
Četnici su sa druge strane klali cijele familije. U masakru u Vraniću južno od Beograda su 1943. pobili oko 70 ljudi od čega devetoro djece.
Ako je Stanišić u Danilovgradskom srezu (koji je imao oko 18,000 stanovnika) uspio da postrijelja preko 400 ljudi, koliko je to Popović strijeljao partizanskih pristalica u Cetinjskom srezu(sa 28,000 stanovnika) i dijelu Nikšićkog sreza (još nekoliko hiljada stanovnika) ako je htio da pobije sve što može.
Budući da civilne žrtve zelenaša nisu poznate, rekao bih da nije bio baš efikasan u tim zamislima koje mu inputiraš.
Ok, prihvatam.Naveo si negdje da nisu imali program teritorijalne ekspanzije. O, jesu, samo im zbog manjka snage nije moglo bit':
"Separatisti su pretendovali na čitavo crnogorsko primorje, zatim na Dubrovnik, Hercegovinu, Sandžak, Metohiju sa Prizrenom i sjevernu Albaniju do Drača" (Zeta br 17, 1. V 1941, citirano od Pajović, Radoje (1977); Kontrarevolucija u Crnoj Gori - četnički i federalistički pokret 1941-1945, Obod Cetinje.
Ove teritorijalne zahtjeve separatista Italijani su odbili 18. maja 1941.
Pokušali su da iskamče od Italijana otprilike ono što su bile teritorijalne aspiracije Petrovića / Zetska banovina + Sjeverna Albanija.
Da su imali dovoljno vojne snage, sasvim moguće da bi i razmatrali da to ostvare vojnim putem, ali već zalazimo u zonu špekulacije.
Sa tim da se nigdje u ovim zamišljenim aneksijama ne pominju "čišćenja" etničkih manjina.
Ne broj (mada je i broj bitan, jer velike brojčane razlike mogu da otkriju različite ciljeve i metode djelovanja) već poziciju ubijenih.
1) Ubijanje neprijatelja u borbi - razumljivo
2) Ubijanje zarobljenika poslije borbe - zločin (ali razumljiv sa taktičkog aspekta u situaciji gdje pobjednik nije u mogućnosti da zarobljenike drži pritvorene i da ih hrani, a ne želi da ih pusti i rizikuje da opet ponavlja borbu sa njima)
3) Ubijanje vojno sposobnih muškaraca, potencijalnih pristalica neprijatelja - zločin
4) Ubijanje staraca, žena i djece - zločin najgore vrste
Četnici pokrivaju cijeli spektar, dok je za zelenaše poznata samo prva stavka, i ajde da kažemo, u neku ruku, potencijalno druga, pod pretpostavkom da su neki od partizana predatih Italijanima stradali u zatvorima i logorima.
Ja se ne pozivam na mali broj likvidacija. Stvar je u tome da ne postoji broj na koji bih mogao da se pozovem, a kamoli preko 400 kao što je slučaj u Stanišićevom rejonu.
Ne tražim zaludu da mi navedete primjere.
Šta je "fašističko ustrojstvo"?
I kad odgovoriš šta podrazumijevaš pod time, dodaj i zašto smatraš da Mihailovićeva Velika Jugoslavija proširena na sve okolne zemlje, se velikom Srbijom unutar nje, etnički očišćenom od manjina, i sa ekstremnim desničarima na vlasti, koji ubijaju cijele familije političkih protivnika i guše svaku opoziciju ne spada u to ustrojstvo.
Last edited by ASC; 30-07-20 at 19:21.
Evo nekih svjedocenja koje slucajno izguglovah:
"Ko pobi i zarobi onoliki broj Crmničana u Katunskoj nahiji u periodu april-jul 1942.? Nije tada tamo bilo ni Baja ni Pavla. Oni su tada operisali, palili, klali i ubijali u drugim prilikama, a Krsto se od njih razlikovao samo po planovima budućeg državnog i društvenog uređenja zemlje. Samo iz sela Brijege iz Crmnice Krstovići su zarobili i predali okupatoru 16 partizana i partizanki, iz Gluhog Dola 26, iz Dupila 14, iz Brčela 22, iz Limljana 11 itd. - ili ukupno 118. Mnogi od njih nikada se kući nijesu vratili, a osam djevojaka - partizanki odvedene su u ropstvo u Italiju. Nijesmo mi ocrnili Krsta Zrnova - on je sebe ocrnio."
"Veća grupa nacionalista koju je na Cetinju organizovao Krsto Zrnov Popović predvodila je 14. aprila 1942. italijansku kaznenu ekspediciju po selima Gornje Crmnice. Nacionalistima je komandovao Risto Hajduković, pomoćnik Krsta Popovića, bivši crnogorski oficir koji je sa Krstom bio u Gajeti. Tada je popaljeno 50-tak kuća i uhapšeno i internirano u Albaniju preko 400 Crmničana, mahom staraca, žena i djece. Selekciju za paljenje i hapšenje vršili su Krstovi nacionalisti. Hajduković je zbog toga poslije rata osuđen na višegodišnju robiju."
„U takozvanoj KRSTOVOJ državi, koja je obuhvatala i dio Nikšića, kao ilegalni omladinski rukovodilac i komunista došao sam u Broćanac da sa grupom 'skojevaca' održim sastanak. Bilo je to u mjestu Orlina. Tu sam se sastao sa jednim PAVIĆEVIĆEM. On je otišao sa sastanka i bio ubijen od KRSTOVE vojske. Trojica KRSTOVIH vojnika iz toga kraja POKUŠALI SU I MENE DA UBIJU i tu omladinsku grupu. Nijesu uspjeli. Dvojica su i poslije rata bili odmetnici, jedan se prezivao VUKOTIĆ, a drugi KRALJEVIĆ. Obojica su kasnije likvidirani“.
Tvrdiće još nešto o čemu nema pomena u ODLUKAMA crnogorske i jugoslovenske komisije o „zločincu“ Krstu Popoviću. „Logor na Čevu je djelo KRSTA POPOVIĆA“, kazao je. „Desna ruka KRSTOVA, DUŠAN VUKOVIĆ, bio je na čelu toga logora interniraca. Na Simunji je strijeljano osam partizana ili članova njihovih porodica. Ubijen je tada i profesor SAVO ĐUKANOVIĆ iz Velimlja, predavač etike na Beogradskom univerzitetu. Strijeljan je i KOPRIVICA, otac ĆANOV, kao i OBREN VUJOVIĆ. Ovo govorim po sjećanju. Pobila ih je sve KRSTOVA vojska“.
Iskreno, nije mi poznato da je iko u Crnoj Gori ubijao zene i djecu. Mozda tamo na sjeveru, put Velike i Sandzaka, ali u Crnoj Gori i Brdima nije mi poznato. To zlocina sto je bilo je bilo izmedju partizana i cetnika, zna se i ko je poceo, partizani sa svojim "lijevim skretanjima" i ubijanjem civila kao potencijalnih buducih "kontrarevolucionara" i "nenarodnih elemenata". To je i odbilo narod od njih i ojacalo cetnike toliko da su istjerali partizane iz Crne Gore, pa onda poceli sa svojim progonima i zlocinima.1) Ubijanje neprijatelja u borbi - razumljivo
2) Ubijanje zarobljenika poslije borbe - zločin (ali razumljiv sa taktičkog aspekta u situaciji gdje pobjednik nije u mogućnosti da zarobljenike drži pritvorene i da ih hrani, a ne želi da ih pusti i rizikuje da opet ponavlja borbu sa njima)
3) Ubijanje vojno sposobnih muškaraca, potencijalnih pristalica neprijatelja - zločin
4) Ubijanje staraca, žena i djece - zločin najgore vrste
Četnici pokrivaju cijeli spektar, dok je za zelenaše poznata samo prva stavka, i ajde da kažemo, u neku ruku, potencijalno druga, pod pretpostavkom da su neki od partizana predatih Italijanima stradali u zatvorima i logorima.
Daj, brate, da ne dokazujemo sad osnovne stvari, je li dolasku Sekule Drljevica posveceno posebno izdanje Zete gdje je pozdravljan kao Vodja Crne Gore pod pokroviteljstvom velikog Ducea? Je li propagiran iz dana u dan princip vodje i superiornost fasistickog uredjenja?Šta je "fašističko ustrojstvo"?
Pazi, ne moras biti fasista ili komunista da bi zagovarao masovne zlocine i etnicko ciscenje. I partizani su uvijek kritikovali Mihailovica sto zeli da zemlju uredi po uzoru Zapada, plutokratije i burzoaskog kapitalizma. Ti srpski konzervativci su se do pada Francuske oslanjali na nju, a posle njene kapitulacije samo i iskljucivo na Englesku. To im nimalo nije smetalo da se zalazu za Veliku Srbiju ociscenu od svih manjina. Trzisni kapitalizam, pa cak ni demokratija, nisu garancija nekakve posebne civilizovanosti - eto su sami Englezi pustili da milioni Indijaca pocrkaju u Bengalskoj gladi 1943. Neki ljudi zele "demokratiju", ali samo za svoj narod.I kad odgovoriš šta podrazumijevaš pod time, dodaj i zašto smatraš da Mihailovićeva Velika Jugoslavija proširena na sve okolne zemlje, se velikom Srbijom unutar nje, etnički očišćenom od manjina, i sa ekstremnim desničarima na vlasti, koji ubijaju cijele familije političkih protivnika i guše svaku opoziciju ne spada u to ustrojstvo.
Moj pokojni đed je iz Crmnice (selo Podgor), njega (i većinu seljana) je zarobila italijanska vojska u drugoj polovini 1941 god. (poslije gušenja ustanka) i odvedeni su u logor u mjestu Klos (Albanija) gdje su bili do kapitulacije Italije. Tamo u Klosu su bili i ,,naši koji su bili gori od Italijana" (riječi mog đeda). Da li su ti ,,naši" bili zelenaši, četnici ili neki treći ne bih znao.
Sent from my Motorola 8400
"Svjedočenje" u prva dva pasusa koliko mogu da nađem je zapravo istraživanje partizana i predsjednika SUBNOR-a Bara, pokojnog Nikole Masoničića koji se bavio proučavanjem Drugog svjetskog rata, posebno u Barskoj opštini.
Tu izjavu Masoničića su objavili u Pobjedi 2011. u njegovom prepiranju sa Ljubomirem Vušurovićem, takođe učesnikom NOB-a koji je tvrdio da Popović nije zločinac.
A kad smo kod partizana koji krsta ne smatraju za zločinca imamo i ovaj slučaj:
Inače, Masoničić je navodno prikupio dokumentaciju o zločinima "nacionalista pod Krstovom komandom" u Crmnici.Pavle Vujović, bivši partizan, kasnije srednjoškolski profesor u Baru, tvrdi 1991. na stranicama„Pobjede“ da je „KRSTO POPOVIĆ kolaboracionist, organizator kvislinške vojske u Crnoj Gori“, ali da „Crna Gora odvajkada poštuje junake, a KRSTO je to bio“. Kada su Vujovića zarobili 27. maja 1942, sa četvoricom ostalih partizana, na Vilusima su ih, tvrdi, crnogorski nacionalisti „pljuvali, tukli, ponižavali“. Međutim, jednom prilikom su ih „postrojili pored zida“, a „u grupi povećeg broja naoružanih ljudi, nalazio se stariji čovjek, gologlav, u džemperu, bez oružja, sa štapom u ruci“.
„Prišao je svakom od nas pojedinačno, pitao kako se zovemo, odakle smo i što smo radili prije rata. Kad je uzeo 'podatke', rekao je više za sebe: 'E, NESREĆNA ĐECO, ĐE STE ZALUTALI'.
Ja sam vjerovao i tada, a i sad vjerujem, da je KRSTO POPOVIĆ to rekao kao otac koji je zažalio za izgubljenim sinovima; jer ni u jednom od nas nije bilo više od 40 kilograma.
PONUDIO NAM JE DA OSTANEMO U NJEGOVOJ VOJSCI, AKO NIJESMO 'KRV DUŽNI', DA NAS 'ITALIJANI NE VUKU KROZ ZATVORE'.
Pošto smo svi odbili, on je dodao: 'Dobro, dobro, ali ćete se kajati'. SAVJETOVAO NAS JE DA LETKE, ILI AKO IMAMO KAKAV PROPAGANDNI MATERIJAL, UNIŠTIMO“.
„Kada smo odbili u Vilusima da stupimo u njegovu vojsku“, napisao je Vujović, „KRSTO nije pokazao nikakvu osvetoljubivost. Nije bio grub, ni svirep prema neprijatelju“.
Međutim, Popović je u proljeće 1942. nastupao kroz katunsku nahiju preko Grahova protiv partizana i nije direktno komandovao trupama u Crmnici. Glavno uporište mu je bilo u Katunskoj nahiji.
Pa neka se istoričari stupe u konktakt sa barskim SUBNOR-om i bace se na dokumentaciju koju je Masoničić prikupio i provjere njenu autentičnost.
Ako se utvrdi da su zelenaši vršili zločine nad civilnim stanovništvom za koje je Popović znao, a na koje nije reagovao, onda možemo da se složimo da nije značajno drugačiji od četnika.
Bilo bi lijepo kad bismo mogli da saznamo ko, kada i kojom prilikom je ovo izjavio, i ima li kakvih konkretnih dokaza za ove tvrdnje, članove familija pomenutih žrtava koji bi potvrdili i slično.„U takozvanoj KRSTOVOJ državi, koja je obuhvatala i dio Nikšića, kao ilegalni omladinski rukovodilac i komunista došao sam u Broćanac da sa grupom 'skojevaca' održim sastanak. Bilo je to u mjestu Orlina. Tu sam se sastao sa jednim PAVIĆEVIĆEM. On je otišao sa sastanka i bio ubijen od KRSTOVE vojske. Trojica KRSTOVIH vojnika iz toga kraja POKUŠALI SU I MENE DA UBIJU i tu omladinsku grupu. Nijesu uspjeli. Dvojica su i poslije rata bili odmetnici, jedan se prezivao VUKOTIĆ, a drugi KRALJEVIĆ. Obojica su kasnije likvidirani“.
Tvrdiće još nešto o čemu nema pomena u ODLUKAMA crnogorske i jugoslovenske komisije o „zločincu“ Krstu Popoviću. „Logor na Čevu je djelo KRSTA POPOVIĆA“, kazao je. „Desna ruka KRSTOVA, DUŠAN VUKOVIĆ, bio je na čelu toga logora interniraca. Na Simunji je strijeljano osam partizana ili članova njihovih porodica. Ubijen je tada i profesor SAVO ĐUKANOVIĆ iz Velimlja, predavač etike na Beogradskom univerzitetu. Strijeljan je i KOPRIVICA, otac ĆANOV, kao i OBREN VUJOVIĆ. Ovo govorim po sjećanju. Pobila ih je sve KRSTOVA vojska“.
Pošto ničega od toga nema, ova izjava čija god, u ovakvom obliku ne može da ima težinu.
Srbija je rehabilitovala Dražu Mihailovića i cijeli četnički pokret.
Zločina u kojima su ubijana djeca imaš da biraš.
Nema razloga da se ograničavaš na Crnu Goru. Ali da napomenemo da su u četničkom logoru u Danilovgradu držana i djeca.
Nije previše teško istjerivat partizane kad dejstvuješ zajedno sa Italijanima koji ti pružaju punu logističku podršku i omogućavaju korištenje svake infrastrukture.
"Lijeva skretanja" nisu bila rezervisana samo za četničke "kontrarevolucionare" no i za zelenaše. Komunisti su ubili veći broj zelenaša krajem 1941. i početkom 1942. prije nego je došlo do otvorenog sukoba vojnih formacija.
Opet, Popović je odbio učešće u Petrovdanskoj skupštini iako je pozvan za poslanika, i nije imao nikakvu značajnu saradnju sa Sekulom Drljevićem.
Drljevića su u septembru 1941. Italijani prebacili u Italiju, i čovjek više nije gledao Crne Gore do kraja života.
Njihovo izjednačavanje nije na mjestu.
Dalje, pošto fašizam ima širokih tumačenja (Definitions of fascism) a ti veliš da četnici nisu fašisti, dok zelenaši jesu, nameće se pitanje šta to za tebe konstituiše fašizam.
Merriam Webster:
Definition of fascism
1 often capitalized : a political philosophy, movement, or regime (such as that of the Fascisti) that exalts nation and often race above the individual and that stands for a centralized autocratic government headed by a dictatorial leader, severe economic and social regimentation, and forcible suppression of opposition
2 : a tendency toward or actual exercise of strong autocratic or dictatorial controlJa bih rekao da se u ove "basic" definicije četnici prilično dobro uklapaju.Wikipedia
Fascism is a form of far-right, authoritarian ultranationalism characterized by dictatorial power, forcible suppression of opposition, as well as strong regimentation of society and of the economy
Primjer da je nekoga postedio nikako ne znaci da nije cinio zlocine. To je kao da navedes primjer da je Himler neko dijete pustio iz logora kao dokaz da nije zlocinac.
Kad su pocela "lijeva skretanja" nije ni bilo cetnika i partizana vec samo ustanika. Jednom kad krenes da bacas ljude u jamu zato sto ce ti smetati u buducoj revoluciji do diferencijacija dodje jako brzo. I komunisticki istoricari, pa i sam Djilas, se slazu da su lijeva skretanja i gubitak narodne podrske glavni uzrok poraza partizana od strane cetnika, koji, da se ne lazemo, nisu bili neka vojska, sa izuzetkom Djurisicevih jedinica.Nije previše teško istjerivat partizane kad dejstvuješ zajedno sa Italijanima koji ti pružaju punu logističku podršku i omogućavaju korištenje svake infrastrukture.
"Lijeva skretanja" nisu bila rezervisana samo za četničke "kontrarevolucionare" no i za zelenaše. Komunisti su ubili veći broj zelenaša krajem 1941. i početkom 1942. prije nego je došlo do otvorenog sukoba vojnih formacija.
Mozemo se natezati do sjutra, ali znamo da su ih njihovi neprijatelji partizani optuzivali da su ne fasisti vec eksponenti burzoazije i zapadnih sila. To bi svakako bila bolesna drzava koju bi oni napravili da su pobijedili (kao sto jesu njihove kolege u Grckoj, koji su satrli tamosnje partizane uz "malu" pomoc brace Engleza)... ali fasisticka ne bi bila.Ja bih rekao da se u ove "basic" definicije četnici prilično dobro uklapaju.
Moze li neko nesto vise da napise o Mosi Pijade i Dedijerima.
Državna komisija Federativne Demokratske Jugoslavije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Odlukom br. 2566, od 30. decembra 1945. godine, proglasila je Krsta Popovića ratnim zločincem. Odluka je potvrđena i od strane Zemaljske komisije Federalne Crne Gore za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača od 16. aprila 1946 godine.
A zlocini su mnogobrojni slucajevi likvidacije, hapsenje i predaje na likvidaciju komunista i komunistickih simpatizera italijanskom okupatoru.
Jovo Kapicic je samo simbol jednog zlog vremena koje je nastupilo posle kraja II sv. rata. Niko nije odgovarao za zlocine pocinjene od strane nove vlasti (ili partizana tokom rata) pa nece ni on. Zalosno ali istinito. 650 cetnickih porodica u Crnog Gori je on zavio u crno po komandi...po golom otoku se suncao i uzivao postoje knjige Golootocka trilogija valja procitati....
surovo vrijeme
Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk
Upravo čitam izvještaj sa sjednice Kominterne u Splitu održanom 10.6.1935 god. (iz knjige ,,slom kraljevine Jugoslavije" od Velimira Terzića) gdje kažu da Jugoslaviju više neće zvati ,,versajskom tvorevinom" i ,,tamnicom naroda" jer bi dalji rad na razbijanju Jugoslavije išao u korist nadirućeg nacionalizma, te kako su odlučili da težište borbe nije na otcepljenju već pravu na samoopredeljenje u okviru Jugoslavije.
Ono što je meni zanimljivo je da je okupator koristio baš taj ,,komunistički" izraz ,,versajska tvorevina" kada je uspostavljao vlast (recimo Italija na Cetinju, ili NDH i sl.).
Sent from my Motorola 8400
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Cetinjani,
Danas 17. aprila 1941. godine, na dan ulaska slavnih Italijanskih trupa u Cetinje, biv. prestonicu Kraljevine Crne Gore, konstituisao se pod zaštitom fašisticke Italije administrativni Crnogorski komitet od sledecih ličnosti: g. g. Jovo Popovic, opunom. ministar u penziji, Mihailo Ivanović, počasni Predsjednik i Ministar u penziji Dukan Vučinic, advokat, Bogdan Ivanović, nač. teh. odjeljenja banske uprave dr Jovan Klisić, načelnik saniteta banske uprave, Simo Milutinović, penzioner, Petar Lompar penzioner, dr Ivo Jovičević, penzioner, Krsto Petrović, čin. Uprave Muzeja, Đuro Đurišic, učitelj, Ivo Radonjić, penzioner, Vaso Banović, posjednik i Đuro Popović, trgovac.
Ovaj Komitet zamijenio je vlast bivše Jugoslovenske države skršene od sila Osovine i u sporazumu sa vojnim italijanskim vlastima, preuzima dužnost da osigura normalno funkcionisanje života i djelatnosti zemlje.
Komitet prima za svoje, želje već podastrijete Dučeu za slobodu Crne Gore tražeći njegovu i velikodušonu podršku da bi se ostvarile dvadesetogodišnje aspiracije Naroda Cmogorskog, koji je u svojoj dugoj i slavnoj periodi istorije dokuzao da zaslužuje slobodu, koju mu je negirao bivši Versajski diktat.
U to ime Komitet poziva Cetinjane da ovaj događaj od najvećeg istorijskog značaja za Crnu Goru i njen Narod shvate ozbiljno kako mu to i dolikuje, tako da svako bez razlike na doba i položaj bude izvršavao svoje dužnosti za dobro Crne Gore i njenog napaćenog Naroda.
Komitet
Ovo iznad je proglas delegata italijanske vojne komande u Albaniji. Ipak, ,,Crnogorski komitet" iz gornjeg proglasa trajao je do 28.4.1941 god. jer je tog datuma Ugo Kavalero (Ugo Cavallero), italijanski general izdao naredbu o vršenju civilne vlasti za teritoriju Crne Gore:
1) Vršenje civilne vlasti na području Crne Gore u smislu ratnog zakona povereno je civilnom komesaru sa sedištem na Cetinju. Naknadnom naredbom odrediće se teritorija nadležnosti civilnog komesara
2) Civilni komesar je do daljnjeg naređenja potčinjen višem komandantu oružanih snaga.
3) Civilni komesar će se starati za reorganizaciju i uspostavu funkcija i službi javnog kariktera, zadržavajući nadleštva, službe i osoblje crnogorske narodnosti bivše uprave, ukoliko to smatra za oportuno.
4) Ne prejudicirajući nadležnost vojne okupatorske vlasti, ukoliko se odnosi na bezbednost okupatorskih vojnih snaga i na okupirano područje, civilni komesar će se starati ta zaštitu javnog reda, upotrebljavajući snage koje su u tu svrhu određene.
Za civilnog komesara postavljen je Serafino Macolini, koji je iz Rima došao u Crnu Goru i započeo svoju misiju 30. aprila, sa zadatkom da uspostavi vilnu okupacionu vlast i pripremi teren za proglašenje nezavisne Crne Gore.
Sent from my Motorola 8400
Sent from my SM-G985F using Tapatalk
↯↯Dodje li ti nekad da skocis sa mosta,da li je i tebi nekad svega dosta↯↯
... Već 10. jula 1941. u Crnoj Gori su otpočeli poduhvati manjih borbenih partizanskih grupa protiv italijanskih garnizona i transporta. Da bi spriječili prebacivanje italijanskih vojnika iz garnizona Nikšić u Mostar i Dubrovnik, dijelovi Nikšićkog odreda su 3. avgusta 1941. izveli akciju na pruzi Nikšić — Bileća, između željezničkih stanica Stube i Kuside. Partizanski odredi su svoje akcije, tako reći, sveli na prekidanje veza između neprijateljskih garnizona. Akcije su usaglašavali sa komunikacijama i pojedinim pravcima. Tako je Zetski odred izvodio akcije na linijama: Podgorica (sada: Titograd) — Kolašin, Podgorica — Cetinje; Durmitorski; Bileća — Grahovo,, Grahovo — Nikšić, Grahovo — Risan, željeznička pruga Nikšić — Bileća; Komski: Kolašin — Moj kovač; Lovćenski: Cetinje — Rijeka Crnojevića, Cetinje — Budva, Podgorica — Rijeka Crnojevica,pruga Virpazar — Bar. Radi odsijecanja italijanskih garnizona, Nikšićki odred je porušio više objekata i presjekao komunikacije i telefonsko-telegrafske veze Nikšić — Danilovgrad, Nikšić — Trebinje — Bileća i Nikšić — Šavnik. Od polovine novembra posebnu pažnju je posvetio komunikaciji Nikšić — Savnik, što je bilo povezano sa pokretom jedinica Crnogorskog partizanskog odreda za operacije u Sandžaku i napadom na Pljevlja. Komunikaciju Nikšić — Danilovgrad okupator je samo povremeno koristio za snabdijevanje garnizona u Nikšiću. Od sredine decembra do 19. februara 1942. jedinice Nikšićkog odreda su onemogućile okupatora da se koristi tom komunikacijom. Okupator je preko dana opravljao komunikacije i uspostavljao veze, a partizani su ih preko noći rušili. Nakon svake izvedene akcije, ugled partizana kod naroda je rastao. Kao rezultat ovih akcija, tokom novembra 1941. bili su prekinuti putevi Berane (sada: Ivangrad) — Bijelo Polje, Danilovgrad — Nikšić, Bijelo Polje — Pljevlja, porušeno nekoliko mostova i pokidane telefonske žice u dužini od nekoliko desetina kilometara. Tokom januara 1942. za saobraćaj su bile onesposobljene komunikacije Podgorica — Kolašin, Podgorica — Nikšić, Danilovgrad — Nikšić i Cetinje — Budva. Ovaj oblik partizanskih akcija proširiće se na cjelokupnu teritoriju prvih mjeseci 1942. godine. Osnovni zadatak narodnoosobodilačkih partizanskih odreda (Zetski, Durmitorski, Komski, Lovćenski i Nikšićki) u oružanom ustanku, prema direktivi PK KPJ i Glavnog štaba za Crnu Goru i Boku, bio je prekidanje komunikacija između okupatorskih garnizona. Na savjetovanju Glavnog štaba NOP odreda za Crnu Goru i Boku 15. novembra 1941. dati su u tom pogledu konkretni zadaci i istaknuti rezultati Zetskog, Durmitorskog, Komskog i Lovćenskog odreda. Tako se u izvještaju Štaba Lovćenskog NOP odreda od 29. novembra 1941, između ostalog, navodi: »ovaj štab je donio odluku da se za sada ograničimo samo na rušenje drumova i kidanje telefonskih veza kao i manje demonstrativne akcije«. Ove akcije su, radi postizanja većih rezultata, kombinovane sa zasjedama. Jedinice Zetskog odreda su u zoru 18. oktobra 1941. napravile zasjedu na Jelinom Dubu, drum Podgorica — Berane, italijanskoj koloni od 43 kamiona, koja je snabdijevala garnizone u Sandžaku. Neprijatelj je bio savladan za nepunih 20 minuta, »Svi kamioni sa čitavim materijalom (od čega 8 kamiona municije, 3 kamiona benzina) zapaljeni su i survani u provaliju.« Na teritoriji Grahovskog bataljona Durmitorskog NOP odreda 21. novembra 1941. izvršena je »mobilizacija partizanskih četa, kao i omladine i dobrovoljaca sa ciljem vršenja diverzantskih akcija na linijama: Grahovo — Nikšić, Osječenica — Vilusi — Lastva, kao i pravljenje zasjeda okupatorskim trupama, ukoliko bi naišle tim linijama«. Glavni štab NOP odreda za Crnu Goru i Boku u izvještaju od 4. decembra 1941. naveo je da se nastavlja »rušenje puteva između Podgorice i Kolašina, Podgorice — Nikšića, Nikšića — Grahova, Nikšića — Savnika, tako da neprijatelj od 29. IX, pa sve do danas ne može da se kreće putevima. On preko dana opravlja, a naši partizani sa mobilisanim ljudstvom noću ruše«. Tokom novembra porušeni su putevi Berane — Bijelo Polje u klisuri Tirfan, pa je saobraćaj bio prekinut 20 dana, i Danilovgrad — Nikšić u dužini 6 km, a na drumu Lijeva Rijeka — Mateševo srušena su 3 veća mosta i pokidane telefonske linije u dužini 30 km. Vrhovni štab NOP odreda Jugoslavije je 21. decembra 1941. naredio novoformiranom Crnogorsko-sandžačkom partizanskom odredu da ruši i zaprečava komunikacije, postavlja zasjede i blokira garnizone.
iz knjige: diverzantska dejstva u oružanom ustanku 1941 god.
Ova tema ne može bez najsveobuhvatnijeg, najdetaljnijeg i svakako najboljeg dokumentarca uradjenog na temu ratnih i političkih dešavanja na prostoru Jugoslavije.
Jugoslavija u ratu 1941-1945 u 23 epizode.
Za ovu temu izdvojio bih 10.epizodu koja najbolje objašnjava karakter rata u Crnoj Gori.
Govore, odnosno svedoče najpoznatiji istoričari, prvoborci NOB-a, Milovan Djilas, Svetozar Vukmanović Tempo, kao i neki pripadnici četničkih odreda i jugoslovenske kraljevske vojske.
Odgledao sam seriju prije nekoliko godina.Mislim da je stvarno vrijedi pogledati, jer su govorili ucesnici sa svih strana kao i znacajni jugoslovenski i evropski istoricari.
Mada sam imao utisak da je previse vremena posveceno izbjeglickoj vladi u Londonu, a da je trebalo vise o BiH (narocito o muslimanima), Nedicu, cini mi se da Makedonije i Slovenije skoro uopste nije bilo, cak ni Kosova koliko se sjecam...
Jos se sjecam kako me je nasmijala Djilasova izjava ...kad je Treci Rajh napao Sovjetski Savez, svi smo mislili ,ih kraj rata za tri mjeseca, jedino je Tito govorio moze ovo potrajati i pola godine...
Ima i serijal Politicki sukobi u Jugoslaviji izmedju dva rata koji prethodi ,,ratnom'' serijalu...
Da,upravo je ta uverenost najviših rukovodioca KPJ u brzu pobedu SSSR-a nad Hitlerom, bila uzrok što su oni mimo znanja Kominterne, na svoju ruku i protivno instrukcijama, u zimu i proleće 1942 godine već krenuli u klasnu borbu protiv "budućeg neprijatelja", odnosno u gradjanski i bratoubilački rat.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks