Page 14 of 15 FirstFirst ... 4101112131415 LastLast
Results 326 to 350 of 371

Thread: Drugi svjetski rat na prostoru Jugoslavije

  1. #326
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    11,663
    Thanks Thanks Given 
    1,060
    Thanks Thanks Received 
    2,876
    Thanked in
    1,362 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ASC View Post
    Ovaj najveći objekat uz Ribnicu je duvanski monopol?
    Most preko Moraće je otprilike na mjestu gdje je sada most Blaža Jovanovića?

    Sent from my moto e5 using Tapatalk

  2. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  3. #327
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    6,856
    Thanks Thanks Given 
    1,039
    Thanks Thanks Received 
    2,811
    Thanked in
    1,129 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by wulfy View Post
    Ovaj najveći objekat uz Ribnicu je duvanski monopol?
    Most preko Moraće je otprilike na mjestu gdje je sada most Blaža Jovanovića?

    Sent from my moto e5 using Tapatalk
    Tako je.

  4. #328
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    11,663
    Thanks Thanks Given 
    1,060
    Thanks Thanks Received 
    2,876
    Thanked in
    1,362 Posts

    Default

    Evo i jedna retuširana... (ne znam ko je autor)






    Sent from my moto e5 using Tapatalk

  5. The Following User Says Thank You to wulfy For This Useful Post:


  6. #329
    Join Date
    May 2018
    Posts
    857
    Thanks Thanks Given 
    28
    Thanks Thanks Received 
    192
    Thanked in
    112 Posts

    Default

    Ima li slika dje se vidi stara varos i drac?

  7. #330
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    Što to huči Sutjeska..

    "Bombe uokolo neprestano eksplodiraju, a komandant trči k Titu, koji pokazuje Vaki Đuroviću goli, zatravnjeni prijevoj na lijevom boku puteljka kojim od Lučkih za Vrbničke kolibe, prema sjeveru, na putu iz obruča, treba da prođu sve jedinice udarne grupe Vrhovnog štaba:

    „Ovo je, komandante, Ljubin grob. Pošalji jedan bataljon tamo i drži to mjesto po svaku cijenu. To je ključno mjesto našeg proboja.“

    Komandant jednostavno kaže:

    „Razumijem, druže Stari!“ i leti natrag, k brigadi.

    Ali put mu je presjekla jedna od avionskih bombi. Eksplozija ga diže, pa sunovrati. Teško ranjeni komandant je krvario, ali ustaje. Posrnu. Nekako učini dva-tri koraka, a onda pade. Više nije mogao ustati. Ali ne odustaje: puzi. Stigao je do svojih drugova i na karti im pokazao gdje trebaju zauzeti položaj. U samrtnom grču, jedva čujno šapće:

    „Drug Tito je naredio, Ljubin grob držati po svaku cijenu.“

    To su bile posljednje riječi Vaka Đurovića."

    (iz zapisa Jovana Popovića)



    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  8. #331
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    "DICA, DALEKO OD KUĆE
    Autor: Milko Peko
    Na današnji dan 15.05.1943. jednog sumornog proljeća počela je jedna od najsurovijih bitaka u Narodnooslobodilačkom ratu, bitka na Sutjesci.
    Na tom vrletnom komadu šuma i ničega na partizanske borbene jedinice i centralnu bolnicu krenula je vojska od skoro 130 tisuća fašista iz gotovo svih zemalja koje su činile tu osovinu zla.
    Bitka je trajala više od mjesec dana, a partizani su napokon u lipnju probili obruč fašista i preko planine Zelengore izvukli svoje ranjenike i nastavili rat do slobode!
    Čovjek na slici je Gojko Ujdurović, partizanski ratnik iz Graca, narodni heroj. Bio je jedan od komandanata u Prvoj dalmatinskoj brigadi. Onoj, koja je u Savinoj Trećoj diviziji bila zadužena za zaštitu centralne bolnice i teških ranjenika.
    Nakon mjesec dana teških, strahovitih borbi, Treća divizija s ranjenicima je još uvijek bila u fašističkom obruču i dok su je ostale brigade čekale na Zelengori grčevito braneći mostobran, komandant Sava je tražio mjesto za proboj iz obruča, da spasi ranjene. Moral tih hrabrih ljudi, njihova čast i ljudskost, nisu dopuštali proboj iz obruča bez spašavanja svih ranjenika!
    I probili su se!
    6391 partizana se nisu vratili sa Sutjeske, koji su tamo krenuli i junački poginuli za SLOBODU,PRAVDU, JEDNAKOST I BRATSTVO!
    Majci Dalmaciji nije se vratilo 558 Splićana,535 Šibenčana, 228 Trogirana, 141 Omišanin, 188 iz Makarskog primorja i 114 Neretvana. U kanjonima i na visovima Sutjeske ostalo je 203. ratnica i ratnika s malog otoka Iža. I još puno kćeri i sinova iz svih krajeva Dalmacije, zamolio bih da se netko ne uvrijedi ako nisam u tekstu spomenio njegov kraj i njegove pretke, natopilo je tu goru svojom krvlju i tamo ostalo zauvijek.
    Dica su to daleko od kuće!
    Posjetite ih kad uzmognete ili u mislima uputite pozdrave toj našoj dici iz mnogih naših kuća, širinama majke Dalmacije.
    Počivali u miru! Niste i nećete biti zaboravljeni baš kao ni vrijednosti zbog kojih ste dali sve što ste mogli!
    Smrt fašizmu, sloboda narodima!"

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  9. #332
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    Još jedan mali refresh kao sjećanje na ove dane.
    "Bitka na Sutjesci: borbena djelovanja i raspored snaga od 15. do 20. 05. 1943.
    Za operaciju 'Schwarz' Nijemci će angažirati četiri i pol divizije (7. SS 'Prinz Eugen', 1. brdska, 118. lovačka i 369. pješačka divizija, te 728. pješačka pukovnija iz sastava 104. divizije i pukovnija 'Brandenburg') s ukupno 67 000 njemačkih vojnika. Sudjelovat će i tri talijanske divizije ('Taurineze', 'Venezzia' i 'Ferara') s ukupno 43 000 vojnika, te još bugarska 61. pješačka pukovnija (2000 vojnika), 4. domobranska lovačka brigada, 1. ustaška brigada i manje postrojbe NDH s ukupno 11 000 vojnika i 4000 četnika. Topničku potporu ovim snagama pružalo je osam topničkih pukovnija, tenkovi i 12 lovačkih eskadrila njemačkog zrakoplovstva koje je uzlijetalo iz Mostara, Sarajeva, Podgorice i Skadra. Sveukupno to je bilo oko 127 000 vojnika. Na glavnim smjerovima angažirane su bile njemačke snage, a ostale su se nalazile na pomoćnim smjerovima djelovanja. Uvjeti i teren na kojem su se našle jedinice partizanske Glavne operativne grupe GOG bio je siromašan, brdsko planinski negostoljubiv, streljiva i hrane nije bilo, pa su ih jedinice GOG bile prisiljene otimati od protivnika, a sve je još više kompliciralo oko 4000 ranjenika i bolesnika koji su se izuzetno sporo kretali. Duboki kanjoni rijeka Pive, Tare, Komarnice, Ćehotine, Sutjeske i Bistrice mogli su se prelaziti samo na pojedinim mjestima, a planinski lanci i bespuća Durmitora, Maglića, Zelengore, Volujka i Sinjajevine visoki i do 2500 metara nisu dozvoljavali neke manevre. Brižljivo i u najvećoj tajnosti pripremana operacija 'Schwarz' u potpunosti je iznenadila VS i GOG, jer oni su sada bili predaleko od ostalih većih partizanskih odreda koji im nisu mogli pomoći. Protivnik je bio izuzetno dobro opremljen i popunjen ljudstvom koje je bilo vično borbama u takvim uvjetima, a i sam odnos snaga koji je bio 6 prema 1 u korist protivnika nije baš ulijevao puno optimizma. Po tim uvjetima uskoro će započeti bitka koja će se otegnuti i potrajati gotovo mjesec dana. Prvi pokreti njemačkih jedinica predviđeni planom operacije 'Schwarz' počeli su 15. svibnja 1943. u 0200. Tako su 1. i 2. divizija GOG žestoko napadnute od strane njemačke 1. brdske divizije i u dvodnevnim borbama djelomično odbačene na Sinjajevinu. Istodobno njemačka 7. SS divizija stigla je iz Mostara i razvila se na crti između Gacka i Nikšića, a njemačka 118. lovačka stigla je iz Sarajeva i razvila se na području Foča - Zelengora. Do 20. svibnja jedinice njemačke 7. SS divizije uspostavile su borbene dodire i kontakte s bataljonima 3. udarne divizije GOG, a snage 118. lovačke divizije napale su jedinice GOG i u tim napadima ugrozile Centralnu bolnicu . Nešto sporije nastupale su njemačke snage 738. pješačke pukovnije koje su ustrojile borbenu skupinu kodno nazvanu 'Anaker', pa su te njemačke snage tek 20. svibnja izbile samo s jednim bataljonom u dolinu Sutjeske gdje su se razvukle i imale manjih problema u zaposjedanju položaja. Istodobno njemačka 369. legionarska divizija napala je 6. istočnobosansku brigadu i spojila se s talijanskom divizijom Taurinense. Iz smjera Pljevlja 20. svibnja nastupala je borbena skupina kodno nazvana 'Ludwiger' (njemačka 724. pješačka i bugarska 61. pješačka pukovnija) prema Đurđevića Tari. Međuprostore između njemačkih divizija zaposjele su talijanske divizije 'Taurinense', 'Ferara' i 'Venezia'. Istoga dana kada su njemačke divizije krenule u napad, 4. i 5. crnogorska brigada razbile su četnike kod sela Radovče i izbile na cestu Kolašin – Podgorica. U području Bioča došlo je do borbe talijanskih snaga iz sastava 383. pukovnije, ojačane s jednom pješačkom bojnom i pukovnijskim topništvom s bataljonima 4. i 5. crnogorske brigade GOG. 16. svibnja, nakon noćnih borbi, talijanski vojnici su se predali, a jedinicama GOG u ruke je palo 8 topova, 10 minobacača i kompletno skladište pukovnije. Ovaj iznenadni udar kod Bioče njemački zapovjednici protumačili su da se jedinice GOG žele probiti prema Albaniji, pa je na taj smjer poslana njemačka pukovnija 'Brandenburg', a dio 7. SS divizije okrenute su u tom smjeru. No, namjera VS GOG bila je sasvim drugačija. Naime, VS GOG odustao je od prodora na jugoistok i sve svoje jedinice obavijestio da želi proboj prema Foči, dakle, skroz u suprotnom smjeru nego su to pomislili njemački zapovjednici. Tako je samoinicijativni udar 4. i 5. crnogorske brigade prema Bioču njemačke zapovjednike već prvog dana operacije 'Schwarz' prisilio da vrše izmjene svoga plana, jer su sasvim pogrešno zaključili da se sprema udar i proboj brigada GOG prema Albaniji.

    Na fotografiji borci 4.crnogorske proleterske brigade."


    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  10. #333
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    Film o Husinskim Rudarima.


    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  11. #334
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    6,856
    Thanks Thanks Given 
    1,039
    Thanks Thanks Received 
    2,811
    Thanked in
    1,129 Posts

    Default

    Vezirov most





    Prvo brdo gore lijevo - Ljubović
    Pozadina - Dajbabska gora

  12. The Following 4 Users Say Thank You to ASC For This Useful Post:


  13. #335
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    11,663
    Thanks Thanks Given 
    1,060
    Thanks Thanks Received 
    2,876
    Thanked in
    1,362 Posts

    Default

    Ovo je zapravo slikano iz istog aviona. Prva fotka (crno - bijela) avion se približava Vezerivom mostu iz pravca Podgorice i ispušta bombe, druga slika je prelet i slikana ,,od nazad" kojom se potvrđuje pogodak? Ili sam pobrkao smjer leta? Ide ka Podgorici?

    Sent from my moto e5 using Tapatalk

  14. #336
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    6,856
    Thanks Thanks Given 
    1,039
    Thanks Thanks Received 
    2,811
    Thanked in
    1,129 Posts

    Default

    Obje fotografije gledaju put Podgorice, samo što na drugoj "Preko Morače" nema ništa (tu desno bi trebale da dođu 5 udovica).

    Ne vjerujem da je iz istog aviona.

  15. #337
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    Na današnji dan 23.05.1942. godine desilo se čudo. Na taj dan Franjo Kluz ukrao je avion kvislinškim snagama NDH i tako ušao u historiju zajedno sa drugom Rudijem Čajavecom. Taj odvažni i herojski čin dva pilota će ostati u historiji upisani po tome što su stvorili eskadrilu, prvu i jedinu eskadrilu nekog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu. Taj dan se slavio kao Dan ratnog vazduhoplovstva u SFRJ.
    Iako su obojca, sasvim sigurno, znali da je njihov čin možda uzaludan ako se pogleda odnos snaga, uticaj na moral partizana bio mnogostruko veći. Ne treba se spominjati to što su tim činom naši heroji udarili šamar izdajničkim i okupatorskim snagama koje su se busale u svoje ratno vazduhoplovstvo.
    Njihovi zastarjeli avioni, Breguet br.19 i Potez 25, su u svojoj suštini bili izviđački dvokrilci. Ti laki i krhki avioni su imali veći učinak po moral svih zaraćenih strana nego što bi imale stotine teških anglo-američkih bombardera iznad Jugoslavije. Ti avioni sa svojim petokrakama širili su svjetlo po našem nebu i pokazali neprijatelju da nigdje neće proći neometano, da nigdje neće imati mira. Kako na zemlji i vodi, tako i u zraku. Naši narodi su pokazali da neće trpiti ničiji zulum i nepravdu i dokazali su Svijetu i sebi da neće biti poraženi čak i u naizgled nemogućim situacijama u kojima su se nalazili.
    Rudi Čajavec je 4. jula 1942. srušen u prvoj i jedinoj svojoj misiji bombardovanja ustaških položaja u i oko Banja Luke, ali ne prije nego je bacio letke u kojima se pokazalo i dokazalo narodu Banja Luke da nismo poraženi. Njegov avion je pogodila neprijateljska vatra i morao je da prinudno sleti na okupiranu teritoriju u Kadinjanima koju su kontrolisali četnici. Ne želeći da živ padne u ruke kvislinških snaga sebi je oduzeo život. Upisan je u historiju kao narodni heroj Jugoslavije. Slava mu i hvala! Na mjestu pada Rudijevog aviona nastala je prva fotografija njemačkog, četničkog i domobranskog oficira i ostala nam kao dokaz sramne saradnje domaćih izdajnika sa okupatorom.
    Franjo Kluz je poslije preleta u partizane nastavio svoju letačku karijeru i u nevjerovatnih 11 letova uznemiravao neprijateljske kolone i položaje. A kolika je bio smetnja dokazuje i to da nakon što je pronašao uzletište sa kojeg je operirao Kluz, poručnik Pumba je odlikovan željeznim trolistom IV stepena pilota. No srećom, Franjo nije ozlijeđen te je primljen u sastav Operativnog štaba NOP-a do formiranja Prve vazduhoplovne baze u Livnu u novembru 1943. godine. Na zahtjev Vrhovnog štaba, zajedno sa drugim pilotima iz partizana Kluz je prešao u Afriku gdje su ušli u sastav Prve eskadrile NOVJ koja je bila naoružana lovcima Spitfire. Od 18. avgusta 1944. godine Kluz je sa aerodroma u Kanu u Italiji sa svojom eskadrilom vršio više letova i obezbjeđivao zaštitu kako partizanskim, tako i savezničkim avionima na području Jugoslavije. Na nesreću svih, pogođen je od neprijateljske protivvazdušne odbrane 14. septembra 1944. kod Omiša gdje je i poginuo. Upisan je u historiju kao narodni heroj Jugoslavije. Slava mu i hvala!
    Mi svoje heroje ne zaboravljamo. Tako smo povodom 80. godina od njihovog prvog leta posjetili spomenike koji komemoriraju herojski čin naših prvaka pilota u Međuvođju i na Urijama, te njihove biste u Dubici i Banja Luci.
    #antifašistički vjesnik

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  16. The Following User Says Thank You to Bluemoon For This Useful Post:


  17. #338
    Join Date
    Dec 2013
    Posts
    4,853
    Thanks Thanks Given 
    4,811
    Thanks Thanks Received 
    2,287
    Thanked in
    1,146 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Bluemoon View Post
    Na današnji dan 23.05.1942. godine desilo se čudo. Na taj dan Franjo Kluz ukrao je avion kvislinškim snagama NDH i tako ušao u historiju zajedno sa drugom Rudijem Čajavecom. Taj odvažni i herojski čin dva pilota će ostati u historiji upisani po tome što su stvorili eskadrilu, prvu i jedinu eskadrilu nekog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu. Taj dan se slavio kao Dan ratnog vazduhoplovstva u SFRJ.
    Iako su obojca, sasvim sigurno, znali da je njihov čin možda uzaludan ako se pogleda odnos snaga, uticaj na moral partizana bio mnogostruko veći. Ne treba se spominjati to što su tim činom naši heroji udarili šamar izdajničkim i okupatorskim snagama koje su se busale u svoje ratno vazduhoplovstvo.
    Njihovi zastarjeli avioni, Breguet br.19 i Potez 25, su u svojoj suštini bili izviđački dvokrilci. Ti laki i krhki avioni su imali veći učinak po moral svih zaraćenih strana nego što bi imale stotine teških anglo-američkih bombardera iznad Jugoslavije. Ti avioni sa svojim petokrakama širili su svjetlo po našem nebu i pokazali neprijatelju da nigdje neće proći neometano, da nigdje neće imati mira. Kako na zemlji i vodi, tako i u zraku. Naši narodi su pokazali da neće trpiti ničiji zulum i nepravdu i dokazali su Svijetu i sebi da neće biti poraženi čak i u naizgled nemogućim situacijama u kojima su se nalazili.
    Rudi Čajavec je 4. jula 1942. srušen u prvoj i jedinoj svojoj misiji bombardovanja ustaških položaja u i oko Banja Luke, ali ne prije nego je bacio letke u kojima se pokazalo i dokazalo narodu Banja Luke da nismo poraženi. Njegov avion je pogodila neprijateljska vatra i morao je da prinudno sleti na okupiranu teritoriju u Kadinjanima koju su kontrolisali četnici. Ne želeći da živ padne u ruke kvislinških snaga sebi je oduzeo život. Upisan je u historiju kao narodni heroj Jugoslavije. Slava mu i hvala! Na mjestu pada Rudijevog aviona nastala je prva fotografija njemačkog, četničkog i domobranskog oficira i ostala nam kao dokaz sramne saradnje domaćih izdajnika sa okupatorom.
    Franjo Kluz je poslije preleta u partizane nastavio svoju letačku karijeru i u nevjerovatnih 11 letova uznemiravao neprijateljske kolone i položaje. A kolika je bio smetnja dokazuje i to da nakon što je pronašao uzletište sa kojeg je operirao Kluz, poručnik Pumba je odlikovan željeznim trolistom IV stepena pilota. No srećom, Franjo nije ozlijeđen te je primljen u sastav Operativnog štaba NOP-a do formiranja Prve vazduhoplovne baze u Livnu u novembru 1943. godine. Na zahtjev Vrhovnog štaba, zajedno sa drugim pilotima iz partizana Kluz je prešao u Afriku gdje su ušli u sastav Prve eskadrile NOVJ koja je bila naoružana lovcima Spitfire. Od 18. avgusta 1944. godine Kluz je sa aerodroma u Kanu u Italiji sa svojom eskadrilom vršio više letova i obezbjeđivao zaštitu kako partizanskim, tako i savezničkim avionima na području Jugoslavije. Na nesreću svih, pogođen je od neprijateljske protivvazdušne odbrane 14. septembra 1944. kod Omiša gdje je i poginuo. Upisan je u historiju kao narodni heroj Jugoslavije. Slava mu i hvala!
    Mi svoje heroje ne zaboravljamo. Tako smo povodom 80. godina od njihovog prvog leta posjetili spomenike koji komemoriraju herojski čin naših prvaka pilota u Međuvođju i na Urijama, te njihove biste u Dubici i Banja Luci.
    #antifašistički vjesnik

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    Samo mala ispravka,dan RV i PVO JNA se slavio 21.05. svake godine.Znam,jer su tada civili mogli posjetiti vojni aerodrom Golubovci,svečanu smotru vojnika i starješina,izložbu naoružanja,djeca zaviriti u kokpit G2 ili G4,družiti se s pilotima i na kraju sve to zaokružiti vojničkim pasuljem.Bar je tako bilo 80-tih godina

    Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk

  18. The Following User Says Thank You to joni For This Useful Post:


  19. #339
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    33,528
    Thanks Thanks Given 
    48
    Thanks Thanks Received 
    1,836
    Thanked in
    919 Posts

    Default

    Tako je.
    I avatar ti daje da govoriš istinu.

    Poslato sa kornjo komunikatora Z Fold 3

    ............ Ż\_(ツ )_/Ż.............
    -> Forma za naručivanje online stvari <-

    Bugi Vugi tapši Raduj se!

  20. The Following 2 Users Say Thank You to Bugi For This Useful Post:


  21. #340
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    Hvala Džoni. (voljela bih da pišeš češće na temi,inače)

    Mi smo kao djeca posjećivali prostorije vojske u Nikšiću,kao posljednji pioniri škole koja nosi ime po borkinji Pete proleterske crnogorske udarne brigade Milevi Lajović Lalatović.




    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    Last edited by Bluemoon; 23-05-22 at 11:55.
    No pasaran!

  22. The Following 2 Users Say Thank You to Bluemoon For This Useful Post:


  23. #341
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    "Milan Šarac, prvoborac i narodni heroj
    Rođen 1917. u selu Đeđovci, poginuo 7. juna 1943. na Sutjesci kao komandant Šestog bataljona Prve proleterske brigade.
    Kada je jula 1941. izbio ustanak u istočnoj Bosni, priključio se prvim ustanicima na Romaniji. U Romanijskom partizanskom odredu bio je najpre borac, potom desetar, vodnik i na kraju komandir čete. Marta 1942. stupio je u Prvu proletersku udarnu brigadu, gde je postavljen za komandira Druge čete Šestog beogradskog bataljona. Kasnije se nalazio na dužnostima zamenika komandanta i komandanta Beogradskog bataljona. Tokom 1941. primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije .
    U svim borbama u kojima je učestvovao, ispoljavao je veliku hrabrost. Tokom boravka u Romanijskom partizanskom odredu posebno se istakao u borbama na Romaniji, na frontu kod Pala, borbama kod Rogatice i dr. Nakon prelaska u Prvu proletersku brigadu, nastavio je sa podvizima, a posebno se istakao u napadu na Bradinu, zauzimanju Klenka, borbama kod Livna i Jajca, forsiranju Drine i dr.
    U borbi na Klenku, sa svojom četom je izbacio iz stroja 70 ustaša i razbio čitavu ustašku bojnu iz Mostara, a u borbi na Carevom Polju, prilikom zauzimanja Jajca, njegova četa je izbacila iz stroja više od 100 Nemaca. Zbog izvanrednih sposobnosti, njegova četa je imala najistaknutije mesto u odbrani položaja na Bradini, tokom Četvrte neprijateljske ofanzive. Kada su partizanske jedinice i Centralna bolnica prelazile preko Neretve, njegova četa je zadržavala prodor nemačkih snaga preko Jablanice.
    Tokom bitke na Neretvi, postao je komandant Šestog beogradskog bataljona, sa kojim je dva dana i dve noći zadržavao nadiranje glavne neprijateljske kolone, koja je imala zadatak da opkoli partizanske jedinice. Beogradski bataljon je na Golom brdu odsekao odstupnicu italijanskim snagama i izbacio iz stroja veliki broj njihovih vojnika.
    Kada su tokom Pete neprijateljske ofanzive, u borbama kod Čelebića, nemačke snage zarobile bolnicu i komoru Šeste istočnobosanske brigade, njegov bataljon je izvršio napad i u brzom naletu oslobodio bolnicu i komoru i odbacio nemačke snage petnaest kilometara, čime je velikom broju boraca omogućen prelazak preko Sutjeske. Poginuo je 7. juna 1943. u borbama na Krekovima, iznad Tjentišta."

    * Bitka na Sutjesci *

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  24. #342
    Join Date
    May 2022
    Location
    Vojvodina/Vajdaság/Voivodina/Войводина
    Posts
    2
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Dača View Post
    Moji su došljaci, kolonizatori posle wWII u Vojvodinu. Četničke porodice nisu dobijale takvu kolonizaciju.
    Nisu. Bradatih nakaza nije ni bilo u Vojvodini za vreme WWII

    Mnogo više je četnika bilo u CG od komunista.
    Na kraju krajeva, partizani su bukvalno isterani iz Crne Gore zbog svojih zločina, zar ne?
    Boka kotorska i Cetinje, znači evropski deo Crne Gore, nije imao četnika.
    U bliskoistočnom delu ih bilo ko pleve.

  25. #343
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    "4. juni. Jutros u 7 sati i 45 minuta izvršio sam let s bombardovanjem Orahova i ustaških kolona koje su se kretale u pravcu Međeđe. Bilo ih je oko 800. Tenkova i topova nisam vidio. Kolona je sva razjurena, tako da su skakali u vodu i močvare pored Save, jer u Prosaru nisu mogli bježati, pošto su im naši bili za leđima na svega 200 do 300 metara. Sa našima sam uspostavio vezu. Naši su, izgleda, već prihvatili borbu sa neprijateljem. Oko Dubice nije primijećeno nikakvo kretanje neprijateljske vojske."

    Avijatičar partizan

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    Last edited by Bluemoon; 04-06-22 at 11:03.
    No pasaran!

  26. #344
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    "Sutjeska nije samo dolina heroja – to je dolina užasa. To je mesto nadljudskog napora, izgladnelosti na smrt, mesto gde su se živi saplitali o mrtve drugove, gde su borci na maršu praćeni molbama ranjenika da ih ubiju i da ih ne ostave neprijatelju. Mesto gde je muž ubio voljenu ženu da bi je poštedeo muka, da bi zatim poginuo u sledećem jurišu. Planinska nedođija ispresecana dubokim provalijama na koju su Nemci navukli preko 300 aviona koji su koristili svaki trenutak svetla, i osam artiljerijskih diviziona koji su pokrivali svaku stopu tla. Mesto gde je u svakom trenutku svako bio u dometu, gde bi, ako neko slučajno naložio vatru da skuva sirovo meso koje je bilo jedino sledovanje, u roku od nekoliko minuta doletela granata da uništi kazan i pobije sve oko kazana.
    Mesto gde se moralo jurišati na cevi mitraljeza.
    Mesto gde je razlika između preživljavanja i pogibije postala nejasna, slučajna i beznačajna.
    Mesto gde je trećina poginula, a od onih koji su preživeli, niko nije ostao isti.
    Mnogi su ostali doživotno hipnotisani užasom doživljenog. Znao sam čoveka koji je preživeo tako što mu se zrno zaglavilo u kostima lica, koji je ležao dan ili dva onesvešćen, da bi se na kraju probudio okružen samo mrtvima, i sablasnom tišinom. Ovo sam saznao od njegovog prijatelja, takođe ranjenika, sa kojim se susreo i udružio kasnije tog dana. On sam nikad do kraja života nije progovorio ni jednu reč o tome iskustvu, ni o ratu uopšte.
    Mnogi su stekli doživotni strah od gladi, i morali u svakom trenutku da nose u džepu parče hleba. Mnogi nisu mogli godinama da sebe nateraju da se vrate na to mesto užasa, gde se i dalje često nailazilo na ljudske kosture rasute po šumskim stazama.
    Sutjeska je bila iskustvo negacije svega ljudskog, suočavanje sa trivijalnošću svega postojećeg, osim ljudskosti same. Iskustvo o tome koliko solidarnost i drugarstvo prevazilazi svakog pojedinca, svaku nesreću i svaki užas.
    Sutjeska je bila pouka da je pobeda neminovnost, ali da pobeda sama nije marš oholosti, nego spremnost za prevazilaženje sebe samog. Samo tako što su bili u svakom trenutku spremni da ostave svoje izranavljeno i obogaljeno telo pored staze, samo to je omogućilo da prođu pored ranjenih drugova kao pored sebe samih, i da jurišaju na mitraljeze."

    #Bitka na Sutjesci



    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  27. #345
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    Dalmatinci.

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  28. The Following User Says Thank You to Bluemoon For This Useful Post:


  29. #346
    Join Date
    May 2018
    Posts
    857
    Thanks Thanks Given 
    28
    Thanks Thanks Received 
    192
    Thanked in
    112 Posts

    Default

    Ljepse im stoji ova od one crne uniforme

  30. #347
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    Bitka na Barama

    "Bitka koju je 2. dalmatinska brigada vodila protiv Nijemaca na položajima Gornjih i Donjih Bara trajala je neprekidno od
    5. do 9. lipnja 1943. godine. U jurišima na Gornjim i Donjim Barama izginulo je ili bilo ranjeno oko tri stotine boraca te brigade, ali Nijemci su bili zaustavljeni.
    U rano jutro 5. lipnja, prije pojave njemačke avijacije, 2. dalmatinska brigada izvršila je pokret iz doline Sutjeske. Na rijeci nije bilo mosta pa je brzu i nabujalu Sutjesku trebalo gaziti uz velike napore. Voda je borcima dostizala preko pojasa.
    Ostavljajući u Suhoj bolnicu, intendanturu, dio bataljonskih komora i 37-milimetarski top iz čete pratećih oruđa, koji se uz nagibe Crkvine i Gusinog puta nije mogao iznijeti u rajon Gornjih Bara - brigada je prešla Sutjesku iznad stare austrijske karaule, baš na onom mjestu gdje rijeka izlazi iz klisure. Taj tjesnac od pravca Gacka i Čemerna zatvarao je 6. bataljon 1. proleterske brigade.
    Druga dalmatinska brigada kretala se uzanom stazicom koja vodi sjeverozapadno od Suhe uz nagibe Varda i Crkvine preko Donjih i Gornjih Bara za Zelengoru. Ta se stazica gotovo vertikalno diže uvis, i trebalo je da njome brigada prije Nijemaca izbije na položaj Gornjih Bara.
    Na čelu kolone bio je 1, za njim 2. i 4. bataljon, a na kraju četa pratećih oruđa i ostali prištapski dijelovi, dok je 3. bataljon, koji je bio u bočnom osiguranju iznad Suškog potoka, ostao iza navedenih dijelova, ali ih je ubrzo sustigao. Put je bio naporan, jer je trebalo savladati velike planinske nagibe, da bi se izbilo na određene položaje. Umornim bataljonima trebalo je za taj marš dvostruko više vremena nego što je inače potrebno.
    Bare iznad Sutjeske neobične su po svojoj geološkoj strukturi. Iako čine jednu geografsku cijelinu na tromeđi Crne Gore, Bosne i Hercegovine, ipak su to dva platoa na oko 1500 metara nadmorske visine. Površine su preko 20 km četvornih. Dijele se na Donje i Gornje Bare. Donje su manje i potpuno ravničaste, bez jaruga i udolja, Gornje Bare, znatno su veće i nadvisuju Donje. Ispresijecane su brežuljcima, jarugama i urvinama. I na jednim i na drugim postoje jezera.
    Između Donjih i Gornjih Bara, kao jezik uvukao se lepezasti položaj Ardov, pošumljen gustim bukvama i visokim jelama, a Planinica, kota 1722, potpuno je čista, protežući se na istok, završavajući u stravičnim kanjonima Sutjeske.
    Borbe u rajonu Gornjih i Donjih Bara imale su presudno značenje za
    izvlačenje naših jedinica iz neprijateljskog obruča u toku 5. ofanzive štiteći lijevi bok partizanskog proboja.

    Nijemci su brojno i u naoružanju bili superiorni.
    Svakog časa s obližnjih aerodroma, iz Mostara ili Sarajeva, avijacija je pomoću padobrana snabdijevala jedinice hranom i municijom i neprekidno bombardirala i mitraljirala partizanske položaje
    Sposobnost njemačkih vojnika i oficira bila je na visokoj razini. Njemački je vojnik u borbi znao svoj posao, bio je uporan, samouvjeren i discipliniran. Jedinice su im bile pripremljene i odlično izvježbane za vođenje borbe u planinskim predjelima.
    Druga dalmatinska brigada vodila je teške borbe s iskusnim i surovim neprijateljem.

    Bitka na Barama je pokazala od kolikog je značenja bio moralno-politički faktor naših boraca. Borbene kvalitete boraca, komandira, komandanata i političkih komesara i njihova ratna vještina bili su na visini postavljenog zadatka.

    Crvenom bojom označeni su početni položaji bataljona Druge dalmatinske brigade, a crnom bojom pravci napada njemačke borbene skupine Annacker iz pravca grebena Tovarnice i Zelengore."





    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  31. #348
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    "Olga Dedijer ( Zemun, 3. 07. 1914. — 20. 06. 1943. )
    Liječnica i kirurg Druge proleterske divizije. Ranjena na Milinkladama za vrijeme najtežeg avionskog napada u toku bitke na Sutjesci 09.06.1943 ( tada je ranjen i Tito ) kada je geler avionske bombe pogodio u desno rame.Jedva je izvučena ispod jednog izlomljenog stabla i jednog ubijenog konja i odmah previjena. Improvizovana su nosila, ali ona ih je odlučno odbila.
    Uz pomoć spuštala se pešice do u dolinu Hrčavke, a odatle pa dalje jahala je na konju.
    Kako je stanje ranjene dr Olge Popović-Dedijer postajalo sve ozbiljnije to je hirurg dr Ivica Pavletić odlučio da joj izvrši amputaciju ruke i time pokušaspasavanje. Operaciju je izvršio uz asistencijuu Marije Lompar.
    Za to vreme obezbeđenje je vršila Druga dalmatinska brigada.
    Odmah nakon izvršene operacije ekipa je, po naredbi zamenika komandanta ove brigade, izvršila pokret prema selu Bogovićima, pošto su se neprijateljske snage, koje su nadirale, većbile približile selu Babićima. Određena je iedna desetina iz Druge dalmatinske brigade koja je na nosilima ponela operisanu dr Olgu Popović-Dedijer. Ali neposredno posle toga u jednom potoku neprijatelj je zasuo minobacačkom vatrom ovu desetinu kao i ekipu koja se ispred nje kretala.

    Borci su sklonili ranjenu Olgu u jednu vodenicu-potočaru, a oni izašli napoložaj prema brdu odakle je nadirao nepriiateli. Ubrzo je stigla i Druga proleterska brigada koja je osigurala ovaj položaj i dalje ponela ranjenu dr Olgu Popović-Dedijer. Drugarice iz Hirurške ekipe uspele su i ovde da spasu i izvuku na tovarnim konjima sanitetski materijal i instrumente. Dr Popović-Dedijer je prenesena u bolnicu Druge proleterske brigade, ali je usled gasne gangrene sutradan na Romaniji umrla."

    #bitka na Sutjesci

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  32. #349
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    “Dok god budete čuli na Ljubinom Grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera.”

    Ljubin Grob je planinski prevoj na planini Zelengori. Juna 1943. godine tokom Pete neprijateljske ofanzive, poznate kao „Bitka na Sutjesci“ u kojoj su združene njemačko-italijansko-ustaške snage vodile oštre borbe protiv jedinica Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, na ovom položaju vođene su teške borbe.

    Pošto su se partizani nalazili u okruženju, djelovi 118. njemačke divizije pokušavali su uzastopnim napadima na Lučke i Vrbničke kolibe da zatvore jedini mogući prolaz preko Zelengore. Tim putem se pokušavao izvući Vrhovni štab, kolone ranjenika i glavnina jedinica Glavne operativne grupe NOVJ, iz doline rijeka Sutjeska i Hrčavka. Za odbranu ove kote, odlukom Vrhovnog štaba bili su određeni Treći bataljon Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade i Prvi bataljon Druge proleterske udarne brigade.

    Izvanredno hrabrom odbranom Druge čete Trećeg bataljona Četvrte crnogorske brigade, koja je skoro sva izginula na Ljubinom Grobu, i Prve čete Prvog bataljona Druge proleterske brigade koja je branila položaje Mala i Velika Košuta, Njemci su odbijeni. Borba se često vodila prsa u prsa i trajala je više časova, što je omogućilo drugim snagama NOV i POJ probijanje iz neposrednog okruženja.

    U najtežim okršajima branioci Ljubinog groba, odbijajući sve juriše neprijatelja, poslali su poruku Vrhovnom štabu u kojoj se kaže - Do god budete čuli na Ljubinom Grobu pucnje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera.

    U ovim bobama Trećem bataljonu Četvrte crnogorske brigade sadejstvovali su Peti bataljon, koji je, lijevo od njega, na pravcu Tisova brda, vodio upornu borbu i Drugi bataljon, koji je, desno od njega, na pravcu Vrbničkih koliba probijao prolaz prema Balinovcu

    Uprkos velikim gubicima partizana, rezultat sukoba se smatra partizanskim uspjehom, jer je glavnina snaga NOV i POJ, zajedno sa Vrhovnim štabom i ranjenicima, uspjela da se izvuče iz obruča. Povlačenje je dalje teklo prema planini Jahorini.

    Poslije završetka rata, borcima sa Ljubinog groba je podignuto spomen obilježje koje se nalazi u okviru memorijalnog komplekasa „Dolina heroja“. Godine 1976. reditelj Zdravko Velimirović je o ovoj borbi snimio film „Vrhovi Zelengore“.

    #antifašisti Cetinja



    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  33. The Following 2 Users Say Thank You to Bluemoon For This Useful Post:


  34. #350
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,797
    Thanks Thanks Given 
    5,441
    Thanks Thanks Received 
    788
    Thanked in
    541 Posts

    Default

    80 godina je od formiranja Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade

    Formirana je naredbom Vrhovnog štaba 10. juna 1942. na Zelengori, od dva bataljona Lovćenskog i po jednog bataljona Zetskog, Komskog i Durmitorskog partizanskog odreda. Na dan formiranja imala je pet bataljona ukupne jačine 1.080 boraca. Prvi komandant brigade bio je Peko Dapčević, a politički komesar Mitar Bakić, narodni heroji.

    Odluka i formiranju saopštena je u Vrbnici na Zelengori na zboru jedinica Lovćenskog partizanskog odreda, 17. juna 1942. godine, nakon povlačenja u Hercegovinu usljed ofanzive domaćih saradnika okupatora.

    Brigada je prošla ratni put dug preko 20.000 kilometara. Izgubila je više od polovine boraca, oko 5.000 ljudi. Dala je 48 narodnih heroja.

    #antifašisti Cetinja










    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  35. The Following 3 Users Say Thank You to Bluemoon For This Useful Post:


Page 14 of 15 FirstFirst ... 4101112131415 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Replies: 47
    Last Post: Yesterday, 15:41
  2. 3. svjetski rat pocinje 2010
    By St Germain in forum Sve i svašta
    Replies: 140
    Last Post: 28-03-11, 17:08
  3. Treći svjetski rat na vidiku
    By ludost in forum Politika generalno
    Replies: 29
    Last Post: 27-11-10, 10:35
  4. Drugi Svjetski Rat DOKUMENTARNI
    By ALEK.MONTENEGRO in forum Film
    Replies: 1
    Last Post: 02-10-10, 14:21
  5. Bush: "Zbog Irana, moguć je treći svjetski rat"
    By Ćipur in forum Politika generalno
    Replies: 57
    Last Post: 27-10-07, 19:46

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •