Page 15 of 15 FirstFirst ... 51112131415
Results 351 to 368 of 368

Thread: Drugi svjetski rat na prostoru Jugoslavije

  1. #351
    Join Date
    Jul 2020
    Posts
    64
    Thanks Thanks Given 
    23
    Thanks Thanks Received 
    22
    Thanked in
    13 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Bluemoon View Post
    “Dok god budete čuli na Ljubinom Grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera.”

    Ljubin Grob je planinski prevoj na planini Zelengori. Juna 1943. godine tokom Pete neprijateljske ofanzive, poznate kao „Bitka na Sutjesci“ u kojoj su združene njemačko-italijansko-ustaške snage vodile oštre borbe protiv jedinica Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, na ovom položaju vođene su teške borbe.

    Pošto su se partizani nalazili u okruženju, djelovi 118. njemačke divizije pokušavali su uzastopnim napadima na Lučke i Vrbničke kolibe da zatvore jedini mogući prolaz preko Zelengore. Tim putem se pokušavao izvući Vrhovni štab, kolone ranjenika i glavnina jedinica Glavne operativne grupe NOVJ, iz doline rijeka Sutjeska i Hrčavka. Za odbranu ove kote, odlukom Vrhovnog štaba bili su određeni Treći bataljon Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade i Prvi bataljon Druge proleterske udarne brigade.

    Izvanredno hrabrom odbranom Druge čete Trećeg bataljona Četvrte crnogorske brigade, koja je skoro sva izginula na Ljubinom Grobu, i Prve čete Prvog bataljona Druge proleterske brigade koja je branila položaje Mala i Velika Košuta, Njemci su odbijeni. Borba se često vodila prsa u prsa i trajala je više časova, što je omogućilo drugim snagama NOV i POJ probijanje iz neposrednog okruženja.

    U najtežim okršajima branioci Ljubinog groba, odbijajući sve juriše neprijatelja, poslali su poruku Vrhovnom štabu u kojoj se kaže - Do god budete čuli na Ljubinom Grobu pucnje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera.

    U ovim bobama Trećem bataljonu Četvrte crnogorske brigade sadejstvovali su Peti bataljon, koji je, lijevo od njega, na pravcu Tisova brda, vodio upornu borbu i Drugi bataljon, koji je, desno od njega, na pravcu Vrbničkih koliba probijao prolaz prema Balinovcu

    Uprkos velikim gubicima partizana, rezultat sukoba se smatra partizanskim uspjehom, jer je glavnina snaga NOV i POJ, zajedno sa Vrhovnim štabom i ranjenicima, uspjela da se izvuče iz obruča. Povlačenje je dalje teklo prema planini Jahorini.

    Poslije završetka rata, borcima sa Ljubinog groba je podignuto spomen obilježje koje se nalazi u okviru memorijalnog komplekasa „Dolina heroja“. Godine 1976. reditelj Zdravko Velimirović je o ovoj borbi snimio film „Vrhovi Zelengore“.

    #antifašisti Cetinja



    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    Još ima živih sa Ljubinog groba

    https://ne-np.facebook.com/rekliocrn...8674845846933/

  2. The Following User Says Thank You to dobrocanin For This Useful Post:


  3. #352
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    "..bojim se ja to neću dočekati".

    Nek nam oproste svi heroji tog vremena.


    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  4. #353
    Join Date
    Aug 2008
    Location
    Budva
    Posts
    1,116
    Thanks Thanks Given 
    692
    Thanks Thanks Received 
    576
    Thanked in
    261 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Bluemoon View Post
    80 godina je od formiranja Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade

    Formirana je naredbom Vrhovnog štaba 10. juna 1942. na Zelengori, od dva bataljona Lovćenskog i po jednog bataljona Zetskog, Komskog i Durmitorskog partizanskog odreda. Na dan formiranja imala je pet bataljona ukupne jačine 1.080 boraca. Prvi komandant brigade bio je Peko Dapčević, a politički komesar Mitar Bakić, narodni heroji.

    Odluka i formiranju saopštena je u Vrbnici na Zelengori na zboru jedinica Lovćenskog partizanskog odreda, 17. juna 1942. godine, nakon povlačenja u Hercegovinu usljed ofanzive domaćih saradnika okupatora.

    Brigada je prošla ratni put dug preko 20.000 kilometara. Izgubila je više od polovine boraca, oko 5.000 ljudi. Dala je 48 narodnih heroja.

    #antifašisti Cetinja










    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk

    Mali osvrt na primjenu statistike na događaje te vrste- ne sagleda dinamiku, i često, na neki način, zamagli suštinu

    Iz moje familije, koja i nije nešto velika, nikad nije ni bla, 1941. i 1942. je u partizane otišlo 27 glava, muških i ženskih.
    Sva su imena upisana na dan osnivanja Četvrte proleterske.
    1945. se kući vratilo ukupno 4 preživjela.
    Od 23 poginulih, 4 je poginulo 1942. na Kupresu, 16 je poginulo 1943. na Sutjesci, za ostale se ne zna.

    Iako nije reprezentativni uzorak, vrlo slična statistika je za čitavu jedinicu:

    Sveukupni ratni put ove brigade je ( iako wiki kaže drugačije ) vrlo precizno evidentiran, i sažet u Monografiji Blaža jankovića, objavljenoj 1975.

    Prešla je više od 24.000km, kroz jedinicu je ukupno prošlo blizu 15.000 boraca, od čega je izgubila nešto iznad 9.000 ( oko 3.000 poginulih, 6.000 teško ranjenih- izbačenih iz stroja ).
    Od prvobitnih 1.082 borca, poginulo ih je 577.
    Od formacijskih djelova koji su iznijeli napad na Kupres ( 1942. ), odbranu Vilića guvna ( Neretva, 1943. ) i Milinklade - Ljubin grob ( Sutjeska, 1943. ), broj poginulih je iznosio tačno neđe približno onome iz moje familije- oko 85%.

    I, možda još jedna zanimljivost, koja suvoj statistici onako može dat malo više sadržaja:
    Od prvobitnih boraca na dan osnivanja, više od polovine nije služilo armiju, a niti jedan preživjeli nije dočekao kraj rata kao običan borac.
    Od onih mojih, recimo, najniža u činu se vrnula tetka, bila je major.
    I jezičara neviđena, sa osmjehom ponajvećim na svijetu.
    Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.

  5. The Following 3 Users Say Thank You to Buva+gacce For This Useful Post:


  6. #354
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    Izdašno. Posebno mi se posljednji dio posta sviđa.

    Sjetih se da se često zaboravlja nimalo manja junakinja koja je pogubljena na isti dan kao i Ljubo Čupić.
    Njihova imena stoje jedno pored drugog u gradu pod Trebjesom.

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  7. #355
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    "Povodom godišnjice zločina u pivskim Dolima 6.-12. juna 1943, ne treba zaboraviti četnike koji su tih dana sarađivali sa okupatorom koji je počinio ovaj strašni zlocin. Dvije fotografije iz jeseni 1943 (dakle NAKON grozomornog zločina) na kojima se u društvu oficira četničkog Trebinjskog korpusa vidi pukovnik August Šmidhuber jedan od komandanata 7. SS divizije Princ Eugen -- upravo te ozloglašene jedinice njemačke vojske koja je počinila zločin.

    Kapetan Vidačić je opjevan u popularnoj četničkoj pesmi "Ide vojska od Nikšića", koja se završava riječima: "Vidačiću Milorade, u tebi su naše nade; ti si vođa četnicima, a i dika svim Srbima."
    # rekli su o Crnogorcima
    http://bandenkampf.blogspot.rs/2015/08/bk0034.html

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    Last edited by Bluemoon; 12-06-22 at 09:44.
    No pasaran!

  8. #356
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    https://www.antifasisticki-vjesnik.o...lendar/6/13/8/




    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  9. #357
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    6,842
    Thanks Thanks Given 
    1,038
    Thanks Thanks Received 
    2,787
    Thanked in
    1,120 Posts

    Default







    Preporuka za FB stranicu:
    Antifašisti Cetinja
    Last edited by ASC; 13-06-22 at 10:00.

  10. The Following User Says Thank You to ASC For This Useful Post:


  11. #358
    Join Date
    Oct 2013
    Location
    Birziminium
    Posts
    15,822
    Thanks Thanks Given 
    2,215
    Thanks Thanks Received 
    6,062
    Thanked in
    3,175 Posts

    Default





    Sent from my M2101K9AG using Tapatalk
    “My God, a moment of bliss. Why, isn’t that enough for a whole lifetime?”

  12. The Following User Says Thank You to outline For This Useful Post:


  13. #359
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    Još jedna za sjećanje na heroja.



    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  14. #360
    Join Date
    Apr 2020
    Posts
    713
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    153
    Thanked in
    109 Posts

    Default

    Milovan Đilas o Savi Kovačeviću

    Na mom putu za Gornje Polje, na kamenom planinskom prevoju, sučelili smo se sa grupom naoružanih ljudi, koju tek posle tri-četiri sekunde prepoznamo kao partizane. Napred je išao pokrupan brkajlija, s kapom od lisičine, u čizmama artiljerca i isprepasan kaišima. – Je si li ti Đilas? – upitao me, a kad mu potvrdih, on se obradovano nasmeja. – Ja sam Sava Kovačević! – oberučke me zagrli i poljubi u oba obraza – kao i ja njega.

    To je bio naš prvi susret. Sava je bio krenuo preda me, čuvši za moj dolazak, a ja sam išao u njegov štab: produžili smo skupa. I odmah, u toku tog putovanja, postali smo srdačni.
    Komunizam i rat su bili motivacija i dekor bliskosti između Save i mene, ali nisu bili ni njen glavni izvor ni granica: bili bismo bliski, možda još bliskiji, u drukčijem dekoru i s drukčijim motivacijama. Ja sam bio poznat kao partijski intelektualac, a on već slavan junaštvom. Svaki od nas je u drugom, kanda, nalazio ono što mu je nedostajalo, ili čemu je intimno težio: Sava u meni intelektualnost, a ja u njemu epičnost. On je takođe bio stari, predratni komunista, borben i požrtvovan, mada je crnogorsko vođstvo imalo jedno vreme muke s njim jer nije priznavao Crnogorce za posebnu naciju: u njegovom kraju – crnogorskoj Hercegovini, niti poznaju niti priznaju među Srbima ikakve posebnosti. Ali tek je rat dogradio njegovu ličnost i on sebe ostvario u njemu. I to ne samo ustaničkom snalažljivošću i jurišanjem na italijanske tenkove, nego hukom i zamahom koji je nosio u sebi i prenosio na druge. Takvima sam zamišljao pokretače i predvodnike naših narodnih buna – baš takav je i bio: komunizam je bio samo motivacija, jer druge, za bunu, nije bilo niti je moglo biti. I izgled mu je bio iz bune, za bunu: pokretan, snažan, grubog, čak surovog, ali otvorenog i srdačnog izraza i nastupa. I grlat: komandovao je, često, dozivajući s brda na brdo.
    O Savi su se, inače, ustalile i neke nepotpune, netačne predstave – kao da je bio samo snalažljiv i hrabar seljak. Bio je on i to, ali podosta i radnik – nadničio je i kao kesondžija na Pančevačkom mostu, a bogami i pomalo intelektualac – učio nešto gimnazije, dosta čitao, pisao pismeno i ispisanim rukopisom. U vojsci je, kao artiljerac, dogurao do rezervnog podoficira – to su uspevali najbistriji i najrevnosniji. Imao je umne, čak školske podloge da sebe napravi komandantom i da to, zatim, svi forumi prihvate kao jedino mogućno. I prećutkuje se, pa zbog toga i krivo shvata njegova naglost, njegova žestina. Da, znao je da prenagli i da ne odmeri. Ali bez zlobe, kao dete u strašnoj igri sa smrću. Svoje borce je pazio, grabio za njih. A kad bi se na njih izdirao – srdžba njegova je trajala dok i dranje. Smatrao je da partija previše vremena i snage gubi u diskusijama i ubeđivanjima. S politikomima je sarađivao, ali da su ukinuti – prihvatio bi to kao mudro i opravdano. Jer u njegovom biću, s one strane svesti i ideologija, ratovanja i borbe su bili neizbežnosti, pogotovo na tlu na kome se rodio i u vremenu u kojem je živeo.
    Sava Kovačević je bio najizrazitiji među onim retkim ustanicima koji su izrasli i iskovali sebe u vođe i simbole i mimo partije. Valjda zbog toga i legenda o njemu živi mimo zvaničnih i apologetskih hvalospjeva – u onom pamćenju narodnom koje bune ne zaboravlja i o njima sanja.
    Ja nisam bio jedini koji je već tada u Savi slutio takvu ličnost i bio privučen njome. Držim da je i on bio svestan sebe kao takvog. A prema meni se on odnosio kao prema nekom koga treba paziti i negovati. Bio sam i jedan od retkih koji ga je lako ubeđivao – u sve, sem u to da i ja mogu i treba da podnosim lišavanja i napore kao i drugi… Već u toku putovanja k njegovom štabu, dobacio mi je, široko se smejući: Izmršao si, izgladnio – podgojiću te ja u Gornjem Polju…
    I zbilja, u štabu Save Kovačvića se dobro jelo. A bilo je poprilično i „abonenata“: sem štabskog osoblja i članova komiteta, svakojakih rodoljuba, kurira i važnih prolaznika. U obedovanju je bilo nečeg ceremonijalnog: čekalo se, za dugačkim stolom, dok dođe komandant, tj. Sava Kovačević, koji je pak u štabu sačekivao mene i Milutinovića da dođemo zajedno.
    Ali je kao velika tajna čuvano šta se jelo, a pogotovu otkud je najveći deo tog jela dobavljan. Jer je to bilo oduzeto od snabdevanja koje je italijanska komanda iz Nikšića slala italijanskim zarobljenicima kod partizana. Tih zarobljenika je bilo 70-80, a Sava je tražio od italijanske komande da ih snabdeva, jer da on nema hrane ni za svoje vojnike. Komanda je to prihvatila i jednom nedeljno, u određeni dan i sat, Savini kuriri, uredno odeveni i naoružani, odlazili su s konjima i mazgama u Nikšić po trebovanje. To trebovanje je zatim deljeno – otprilike pola zarobljenicima, pola Savinom štabu i prištapskoj bolnici: s dodatkom mesa i krumpira, to je bila dobra ishrana… Osećao sam nelagodnost zbog toga i skrenuo Savi pažnju. On mi je uzvratio, smejući se: Bolje da zarobljenici gladuju no mi! A ko ih je i zvao da dolaze ovamo? – „Logika“ rata je bila na Savinoj strani, a i raspoloženje onih koji su jeli makarone i konzerve sa sosom od paradajza…


    Izvor: Milovan Đilas, „Revolucionarni rat“, Izdavačka kuća Književne novine, Beograd, 1990.

  15. #361
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    Proboj drugog i trećeg obruča preko ceste Kalinovik – Foča i Sarajevo-Višegrad 12. i 13.06.

    "U trenutku kada se njemačka tenkovska četa ipak uspjela ukliniti u lijevi bok 1. divizije i time ugrozila nastalu brešu odjednom su se pojavili artiljerci 2. proleterske brigade koji su samoinicijativno zadržali PT top 45 mm i iznijeli ga iz bespuća Zelengore i Sutjeske.

    Dva njemačka tenka pogođena odmah su se zapalila, a treći je ostao nepokretan jer mu je pogođena gusjenica. Ostali njemački tenkovi povukli su se napadom, a artiljerci 2. proleterske brigade ostali su bez streljiva za top. Do 14. lipnja ujutro 1., 2. i 7. divizija GOG, VŠ GOG i Izvršni odbor AVNOJ-a prošli su tako i treći njemački obruč, te se bojno odmaknuli od njemačkih postrojbi."

    #bitka na Sutjesci

    Na fotografiji borbe kod mosta u Miljevini

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  16. #362
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    Bundesarchiv, Bild 101I-049-1553-12 / Gruber, Dr. / CC-BY-SA 3.0

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  17. #363
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    Tito i Ivan Ribar

    https://www.media.ba/bs/magazin-novi...o-u-bogovicima

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  18. #364
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    SUDBINA DJEČJEG DOMA NA SUTJESCI

    U Dječjem domu bila su djeca izbjeglice bez roditelja i žene palih boraca sa djecom, njih oko 120 i kretali su se u koloni zajedno s bolnicom 7.banijske divizije. Manji dio uspio je u zadnji tren prijeći Sutjesku 10.06 a većinu su zarobili Nijemci.
    O putu Dječjeg doma do Sutjeske i o prelasku preko rijeke svjedočila je Jolanda Levinger, politički komesar Dečjeg doma:
    »Do Sutjeske smo stigli dobro. Za sve vrijeme puta Miodrag Miljković-Zeja išao je naprijed, Ada Prica i ona Zagrepčanka, profesorica, u sredini, i ja — na kraju kolone.

    Ni jedno dijete nije zaostalo. Imali smo muke samo sa jednom osmogodišnjom djevojčicom. Bila je teško bolesna od tuberkuloze i nije mogla sama da ide. Molila nas je da je ostavimo, da je ne mučimo i da se mi ne mučimo. Ubrzo je umrla.
    Kod Sutjeske smo stigle Zeju sa ostalom djecom. Manju djecu borci su prenosili na leđima, dok su veći dječaci morali da gaze, držeći se starijih u lancu.
    Neka djeca su se plašila vode i na sav glas su plakala. Mali Đorđe Umičić do pola rijeke je išao dobro, ali se onda uplašio. Voda je bila ledena i brza. Pustio je prethodnika i prekinuo lanac. Sva sreća što ga je Ada Prica čvrsto držala za ruku, pa nas je voda sve troje ponijela do drugog lanca koji nas je zadržao. Tako smo prešli na drugu stranu, padajući više puta u vodu. Za sve vrijeme oko nas su padale granate. Na obali, s jedne i druge strane rijeke, ležali su mrtvi i teško ranjeni.
    Na rukama i koljenima vukli su se da bi išli dalje, ne tražeći pomoć od drugova.

    Pri prelasku Sutjeske Zeja je ostao sa dijelom Dječjeg doma da sačeka zaostale i da se djeca odmore iako su mu drugovi iz brigade govorili da žuri.Kasnije sam saznala da su i onaj dio Dječjeg doma sa komandantom Zejom Nijemci zarobili. Svi su strijeljani.

    #bitka na Sutjesci

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    Last edited by Bluemoon; 20-06-22 at 12:26.
    No pasaran!

  19. #365
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    "Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
    na brdovitom Balkanu,
    umrla je mučeničkom smrću
    četa đaka
    u jednom danu.
    Iste su godine
    svi bili rođeni,
    isto su im tekli školski dani,
    na iste svečanosti
    zajedno su vođeni,
    od istih bolesti svi pelcovani,
    i svi umrli u istom danu.
    Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
    na brdovitom Balkanu,
    umrla je mučeničkom smrću
    četa đaka
    u jednom danu.
    A pedeset i pet minuti
    pre smrtnog trena
    sedela je u đačkoj klupi
    četa malena
    I iste zadatke teške
    rešavala:koliko može
    putnik ako ide peške...
    i tako redom.
    Misli su im bile pune
    istih brojki,
    i po sveskama u školskoj torbi
    besmislenih ležalo bezbroj
    petica i dvojki.
    Pregršt istih snova
    i istih tajni
    rodoljubivih i ljubavnih
    stiskali su u dnu džepova.
    I činilo se svakom
    da će dugo,
    da će vrlo dugo,
    trčati ispod svoda plava
    dok sve zadatke na svetu
    ne posvršava.
    Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
    na brdovitom Balkanu
    umrla je junačkom smrću
    četa đaka
    u istom danu.
    Dečaka redovi celi
    uzeli se za ruke
    i sa školskog poslednjeg časa
    na streljanje pošli mirno
    kao da smrt nije ništa.
    Drugova redovi celi
    istog časa se uzneli
    do večnog boravišta."

    Desanka Maksimović

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  20. #366
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    "Kada je formiran “Lovćen film”, 4. marta 1949. godine, Lepetić je postavljen za filmskog snimatelja. Počinje njegova bogata filmska karijera tokom koje je snimio 37 dokumentarnih filmova, a kao snimatelj ili asistent snimatelja radio je i u 17 igranih filmova, od “Lažnog cara” ( 1955 ) reditelja Velimira Velja Stojanovića, do filma “Vrhovi Zelengore” (1976.) reditelja Zdravka Velimirovića. Radio je sa najpoznatijim filmskim rediteljima od Bojana Stupice sa kojim je 1956. godine snimio film U mreži, Milom Djukanovićem, Zdravkom Velimirovićem i Radomirom Šerenovićem. Lepetićeva kamera zabilježila je i poslijeratnu izgradnju najznačajnijih infrastrukturnih i industrijskih postrojenja: hidrocentrale Mratinje, zeljezničke pruge Beograd Bar, Jadranske magistrale, Željezare Nikšić,… Posljednje filmove smimio je krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Riječ je o dokumentarnim filmovima Grad sunca i ponosa i Budva rodjena prije sebe. Lapetić je i autor prvog kratkometražnog filma u profesionalnoj crnogorskoj kinematografiji." (bokanews)

    (Lepetićeva fotografija iz rata, poslije bitke na Ledenicama)

    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

  21. #367
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    6,842
    Thanks Thanks Given 
    1,038
    Thanks Thanks Received 
    2,787
    Thanked in
    1,120 Posts

    Default




  22. The Following User Says Thank You to ASC For This Useful Post:


  23. #368
    Join Date
    Nov 2017
    Posts
    2,605
    Thanks Thanks Given 
    5,250
    Thanks Thanks Received 
    749
    Thanked in
    508 Posts

    Default

    A zlo raste sa svih strana.
    Bila bi nam slava draža,
    Da pobjede partizana
    Preoteti može Draža.
    Jer se samo za njih čuje,
    A već sav svijet na nas pljuje.
    To se više ne da kriti.
    O teško je četnik biti!

    Kovačić



    Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
    No pasaran!

Page 15 of 15 FirstFirst ... 51112131415

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Replies: 46
    Last Post: 26-06-22, 09:07
  2. 3. svjetski rat pocinje 2010
    By St Germain in forum Sve i svašta
    Replies: 140
    Last Post: 28-03-11, 17:08
  3. Treći svjetski rat na vidiku
    By ludost in forum Politika generalno
    Replies: 29
    Last Post: 27-11-10, 10:35
  4. Drugi Svjetski Rat DOKUMENTARNI
    By ALEK.MONTENEGRO in forum Film
    Replies: 1
    Last Post: 02-10-10, 14:21
  5. Bush: "Zbog Irana, moguć je treći svjetski rat"
    By Ćipur in forum Politika generalno
    Replies: 57
    Last Post: 27-10-07, 19:46

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •