Results 1 to 5 of 5

Thread: Akademik Dragan K. VUKČEVIĆ: RAZMEĐA SVJETOVA - PRILOG ISTORIJI NAEG MENTALITETA

  1. #1
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Akademik Dragan K. VUKČEVIĆ: RAZMEĐA SVJETOVA - PRILOG ISTORIJI NAEG MENTALITETA

    • Akademik Dragan K. VUKČEVIĆ:
      RAZMEĐA SVJETOVA - PRILOG ISTORIJI NAEG MENTALITETA




      U potrazi za skrivenom mapom nae stvarnosti treba da se posegne dublje od pojavnog i vie od događajnog, da se nazru korijeni zbivanjima u čijem okruenju ivimo, i da se naslute uzroci pojava na čijoj povrini postojimo - ističe autor eseja, objavljenog u beogradskoj Republici jo 1998. godine, a koji prenosimo uz saglasnost autora



      Skica dubinskog viđenja prolosti Crne Gore



      Čovjek je zarobljen svojim zavičajem.1 Ne toliko njegovim prostorom, ni samo vremenom provedenim u njemu. Ne jedino jezikom, niti samo srodstvom već, prije svega, mentalitetom. Onim skrivenim i dubokim strukturama naeg bića koje nosimo u sebi, kao i drage predjele na koje rano navikne nae oko. Uostalom, podsjećanje, razmiljanje, izučavanje svog zavičaja samo su različiti oblici ove vezanosti. Ovaj esej, kao dokaz za to, je pokuaj da se da skica jednog problema, vie nego da se uradi nacrt njegovog rjeenja. Problem je Crna Gora, njeno postojanje u vremenu i prostoru, i uobličavanje njenog mentaliteta u tim uslovima.
      Povod da se blie pozabavimo problemom, o kojem ispisujemo ove retke, su događaji nae sadanjosti. Nae nove diobe i seobe. I zaista, ako bolje pogledamo, upravo one su najtrajnija obiljeja naeg postojanja. Prirodno je da se zapitamo: zato je tako.
      Dosadanji pristupi prolosti Crne Gore, po naem miljenju, ne daju valjan i potpun odgovor na ovo pitanje. Na svojim počecima shvatanje nae prolosti je bilo pod jakim uticajem mitova, legendi i predanja. Romantičarski odnos prema minulom imao je za cilj vie da bodri i hrabri na nova pregnuća i podvige, nego da tačno objasni i pravilno razumije. Zato je takva istoriografija bila vie pripremanje za dolazeće, nego jasno i tačno sagledavanje prolog. 2
      Na razmeđi XIX i XX vijeka takav pristup zamjenjuje drugačije shvatanje. Bila je to pozitivistička istoriografija koja je na brojnim i briljivo sakupljanim činjenicama gradila svoje stavove i poglede. Brojni istoričari ovog pravca ostavili su nam značajna svjedočanstva o događajima, ljudima, običajima i institucijama jednog vremena.3 Ali, iz dananje perspektive, ovakav pristup prolosti vie podsjeća na temeljito prikupljanje građe, nego na stvaranje sinteze o prolosti svog naroda.
      Bio je to period koji je jasno pokazao da se treba osloboditi izmiljenog, fantastičnog i nestvarnog i da se treba okrenuti činjenicama od kojih treba praviti fino tkanje istorijske nauke. Ali, ovaj pomak ka činjenicama, koji je značio veliki iskorak u odnosu na dotadanje shvatanje, ostao je zarobljen istim onim na ta se tako uporno pozivao. Sakupljena građa je ostala horizont njegovog kruga, iz kojeg on nije umio izaći. Empirizam je bio i ostao njegova najznačajnija vrlina i najveća slabost.
      Sredinom XX stoljeća u istorijskoj nauci postaje vladajući marksistički, odnosno istorijsko-materijalistički pogled na drutvo. Ekonomski činioci i klasna borba postaju osnovni principi u objanjenju i razumijevanju, kako sadanjosti, tako i prolosti. Veliki reflektor je istorijska nauka okrenula ka ekonomskoj sferi,4 kao ishodistu i ka klasnoj podjeli, kao najvanijem sukobu u drutvu.5
      Ovakav pristup skrenuo je panju na jedan dublji sloj stvarnosti, u kojem se i iz kojeg se, kao iz podvodnih struja, polazilo u objanjavanje pjenuanja povrine drutvenog ivota. Bilo je to vrijeme zasnivanja tzv. socijalne istorije.6 Ipak, pokazalo se da su konstrukcije marksističke istoriografije često bile poput Prokrustove postelje za drutveni zivot. Tačnije, one su bile modeli nastali na drugačijoj praksi od one na koju su se primjenjivali. No, i pored svega, ovakav pristup objanjavanja nae prolosti značio je korak naprijed, jer je ukazivao na potrebu da se događajno i pojavno jedne stvarnosti prouči iz dubljeg sloja koji se ne vidi uvijek golim okom, niti se moe odmah zapaziti.
      U tom smislu, marksistička istoriografija znači sputanje sonde za posmatranje ispod sloja pojavnog u cilju potpunijeg i svestranijeg objanjenja stvarnosti koja se izučava.
      Pomenuti pravci u tumačenju nae istoriografije su, po naem miljenju, prirodne stepenice ka onome to bismo mogli nazvati dubinskom i sintetičkom istorijom. Naime, XX vijek u nauci karakterie ideja dubinskog sagledavanja i objanjavanja pojava. Ako se prisjetimo značajnih učenja, nastalih u ovom vijeku, onda ćemo vidjeti da u mnogima od njih postoji ovakav pristup. Frojdova psihoanaliza7 i Jungovo otkriće arhetipova u psihologiji,8 Gurvičevo shvatanje drutvenih spratova u sociologiji,9 Brodelovo dubinsko sagledavanje prolosti u istoriji,10 kvantna mehanika u fizici, otkriće DNK u biologiji, Volerstinova kola svjetskog sistema 11 u savremenoj drutvenoj nauci, neki su od primjera za potvrdu ovakvog stava.
      Ideja dubine, odnosno dubinskog sagledavanja pojava pokazuje se kao vano teorijsko i metodoloko otkriće i postulat. U svjetlosti te ideje smatramo da su sazreli uslovi i za drugačiji pristup sadanjosti i prolosti Crne Gore. Ovaj rad je pokuaj da se skicira viđenje prolosti Crne Gore iz tog ugla. On je nastojanje da se otkrije skrivena mapa nae stvarnosti. Da se posegne dublje od pojavnog i vie od događajnog, da se nazru korijeni zbivanjima u čijem okruenju ivimo, i da se naslute uzroci pojava na čijoj povrini postojimo.

      SLOJEVITO I SLOENO

      Jedno od osnovnih teorijskih i metodolokih opredjeljenja od kojih polazimo, jeste razlikovanje slojevitog i sloenog u pojavama koje izučavamo. Pod slojevitoću podrazumijevamo vertikalni presjek, odnosno dubinu jedne pojave. To znači da svaka pojava ima svoje spratove. Oni nisu uvijek jednake debljine i sto je jo vanije - istog značaja. Ni njihov raspored ne mora da je jednom zauvijek dat. Tako predstavljeno, drutvo liči na građevinu čiju arhitektoniku paljivo treba otkrivati.
      Sloenost jedne pojave znači njen horizontalni presjek. Isticanje različitih aspekata koji se mogu u njoj uočiti. Upravo je sloenost pojava bila uzrok toliko pominjanom multimetodolokom pristupu pojavama. Nastojanju da se pojave objasne sa vie strana, da se sagledaju prelomljene kroz različite prizme. Zato ova dva pojma ne treba međusobno suprotstavljati, niti, pak, poistovjećivati. U stvari, jedan je okrenut istorijskom u jednoj pojavi, a drugi njenoj sadanjosti, odnosno njenom sociolokom aspektu.
      Vidljivi simboli ova dva principa su vrijeme i prostor, a dvije nauke koje oličavaju ove principe su istorija i sociologija. Naravno, kao to su ovi principi u stvarnosti povezani i međusobno ukrteni, tako se i vrijeme i prostor jedne pojave ne mogu odvojiti, već čine njeno jedinstvo.

      VRIJEME

      Vrijeme smo shvatili kao sutinu i uzrok slojevitosti jedne pojave. Uzeto samo za sebe i ono se moe proučavati u različitim odsjecima i mjeriti različitim jedinicama. Najčeće se shvata u malim razmacima i kraćim periodima. To je dogadjajno vrijeme koje se mjeri smjenama dana i noći, i u kojem se deavaju brojne promjene. To je vrijeme povrine drutvenog zivota. Vrijeme u kojem se najbolje osjeća sama stvarnosti. Ono je predmet tzv. događajne istorije.

      ###

      1_Izraz zarobljen koristi se u značenju opčinjen, vezan. U tom smislu, ne samo da smo tom zavičaju duni, kako je govorio I. Andrić, već zavičaj, jednim dijelom bića ne moemo ni da napustimo. Fizička promjena mjesta, odlazak, tu ne znači mnogo. Zato to je zavičaj prvenstveno duhovni pojam.
      2_Za ilustraciju treba pomenuti imena mitropolita Vasilija Petrovića, D. Milakovića, M. Medakovića i dr.
      3_Pozitivistički duh je bio obiljeje epohe. Iskustvo umjesto predanja, činjenice namjesto spekulacije i realnost ovog pristupa. Mjesto romantičarskog zanosa bile su odlike. Najznačajniji predstavnici ovog pravca su J. Erdeljanović i njegovi sljedbenici.
      4_Takvi su npr. radovi M. Đurovića: Trgovački kapital u Crnoj Gori (u drugoj polovini XIX i početkom XX vijeka), i Crnogorske finansije (1860-1915), Titograd, 1960. i .Bulajića: Agrarni odnosi u Crnoj Gori (1878-1912), Titograd, 1959.
      5_Sa tog stanovita su pisane knjige J. Jovanovića: Istorija Crne Gore, II izd. Podgorica, 1995. i B. Pavićevića: Stvaranje crnogorske drave, Titograd, 1965.
      6_Na alost, većina radova odnosi se na ekonomsku i političku istoriju. Drugi slojevi stvarnosti: religiozni, kulturni itd. nisu dovoljno obrađeni.
      7_Svoje stavove Frojd je najpreglednije izloio u djelu: Nova predavanja za uvođenje u psihoanalizu, Novi Sad, 1979.
      8_K. G. Jung: O arhetipovima kolektivno nesvesnog, u knjizi Psiholoke rasprave, Novi Sad, 1972.
      9_. Gurvič: Savremeni poziv sociologije, Sarajevo, 1965.
      10_F. Brodel: Dinamika kapitalizma, Novi Sad, 1989. i Mediteran, Beograd, 1955. Spisi o istoriji, Beograd, 1992.
      11_I.Volerstin: Suvremeni svjetski sistem, Zagreb, 1986.

  2. #2
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .....................nastavak..................

    Mentalne strukture kao svojevrsne lovne mree



    Ispod ovog vremena nalazi se dublji sprat vremena koje sporije protiče i koje se mjeri većim odsjecima. Za njega su potrebne jedinice duzih koraka. To je ono vrijeme koje je označeno decenijskim rasponima u kojem se sum ivota ne osjeća tako jako, i u kojem se promjene deavaju sporije. U tom vremenu oblikuju se one nevidljive struje čiji će sudari uskovitlati povrinu drutvenog ivota. Ovim slojem vremena bavi se tzv. socijalna istorija.
    A najdublji sloj vremena predstavljalo bi ono vrijeme čije su mjerne jedinice stoljeća, ili razdoblja dua od njih. To je vrijeme dugog trajanja. Na izgled statično, u njemu se, kao na velikim dubinama mora, sve to postoji kreće skoro neprimjetno, i potreban je ogroman protok da bi se dogodila veća promjena. To je sloj vremena u kojem se oblikuju mentalne strukture jednog drustva koje izgledaju nepromjenljive. Njega izučava istorija mentaliteta.12
    Jedna od odlika vremena je i njegovo neravnomjerno proticanje.13 Zavisno od sloja koji posmatramo lako moemo uvidjeti kako isti vremenski odsjek prua potpuno različitu sliku, i zavisno od prizme kroz koju je njen pogled prelomljen. Jedna godina u tzv. događajnoj istoriji znači veoma dug period i istovremeno je gotovo beznačajna u tzv. istoriji dugog trajanja.
    Sa ovim je povezana i nejednosmjernost protoka vremena. Ona znači da tok dogadjaja nije jedanput zauvijek dat, ni svojim ritmom, ni svojim smjerom. Dananja istorija i sociologija napustile su tzv. evolucionu paradigmu, koja je tako zavodljiva bila za velike umove XIX stoljeća.
    Dakle, slojevitost vremena podrazumijeva postojanje vie drutvenih vremena, različit ritam njihovog proticanja, kao i nejednosmjernost njihovog toka. U sutini, to je unoenje relativnosti u shvatanje drutvenih promjena i isticanje da se ista pojava moe proučavati sa različitih spratova stvarnosti, pa zavisno od toga, i moe (i mora) izgledati različito.14 Uostalom, i mikroskopom, golim okom i teleskopom istu stvarnost vidimo različito.

    PROSTOR

    Prostor je druga bitna, teorijska i metodoloka odrednica. Naravno, prostor koji nije shvaćen samo geografski, kao prirodni ambijent u kojem se deavaju istorijske pojave, već prije svega kao drutveni prostor. Ako smo u analizi vremena isticali potrebu izdvajanja različitih njegovih slojeva, u čemu je veliki doprinos dala kola francuskih analista, onda za razumijevanje prostorne dimenzije savremenih pojava treba istaći veliki doprinos tzv. kole svjetskog sistema.15
    Različitim spratovima u vremenskoj podjeli, i različitim dubinama prethodne analize odgovaraju različiti krugovi prostorne stvarnosti koja se izučava.
    Tri su osnovna takva kruga. To su centar, poluperiferija i periferija. Tekovina je modernog kapitalizma stvaranje takve strukture i slike svijeta. Počev od XIII stoljeća uobličavaju se, oko različitih sredita, koncentrični krugovi svijeta. Valja napomenuti da ta sredita, kao i njihova sazvijeđa (poluperiferije i periferije) nisu jedanput zauvijek dati. Sa ovakvog teorijskog i metodolokog polazita, po naem miljenju, treba pristupati i sagledavanju drutvene sadanjosti i prolosti Crne Gore.
    Vremenska slojevitost ukazuje nam da je svako, pa i nae drutvo potopljeno u različite dubine, od kojih svaka ima svoju strukturu, pravilnosti i logiku. Istovremeno, prostorna sloenost nam ukazuje da svako drutvo ima svoje mjesto u nekom od krugova, a svaki taj krug, sa svoje strane je svijet za sebe. Tako se prava istina i potpuno saznanje mogu steći jedino ukrtanjem vertikalnog i horizontalnog presjeka, odnosno u vremensko-prostornom sistemu, bilo jedne pojave, bilo čitavog drutva.

    SKRIVENE MAPE STVARNOSTI

    Navedeni postulati pokazuju se kao veoma izazovni za objanjenje i tumačenje problema koji je predmet naeg interesovanja. Naime, Crna Gora (uvijek shvaćena kao dio ireg regiona)16 moe se proučavati iz različitih vremenskih slojeva, kao to se moe određivati njeno mjesto na mapi svjetskih krugova.
    Vremenska slojevitost ukazuje da u prolosti svakog drutva treba razlikovati različita drutvena vremena. Naa istoriografija, u dosadanjem svom postojanju, bila je okrenuta, prije svega, tzv. događajnoj istoriji, odnosno povrinskom sloju. To je ono vrijeme koje se mjeri dnevnim, mjesečnim ili godinjim razdobljima. Vrijeme koje predstavlja pjenuanje na povrsini stvarnosti. Vrijeme koje je rezervisano za hroniku jednog drutva.
    Izuzeci su oni koji su u sagledavanju nae prolosti pokuavali da zahvate dublje od pojavnog i vie od dogadjajnog. To je onaj pristup koji nastoji da otkrije dublji ritam stvarnosti i da sazna i sagleda pojave kroz sporija uobličavanja socijalnih struja, čiji su rokovi znatno dui, a promjene mnogo sporije. Na tom tragu se uobličavala marksistička istoriografija, koja je, naalost, bila zarobljena dogmom o presudnom značaju ekonomskog činioca i sutinskom uticaju klasnog sukoba. U tom ključu ona je objanjavala i tumačila sve drutvene pojave.
    Do onog najdubljeg sloja, ciji je ritam izuzetno spor, a ona se bavi tim, rokovi veoma dugi, naa istoriografska misao veoma teko dolazi. Istorija mentaliteta slojem je dugo bila izvan njenog vidokruga i tek u skorije vrijeme počinje da dobija veće značenje i svoje pristalice. A upravo odatle treba polaziti. To je temelj na kojem treba zidati zgradu istorijskog i sociolokog saznanja. Postojane, jer su dugo uobličavane, mentalne strukture su onaj sloj koji, po naem misljenju, sadri skrivenu mapu stvarnosti. U njemu se nalaze, kao u kovčegu koji je duboko zakopan, ključevi za razumijevanje zbivanja na povrini drutvenog ivota.
    Iz ovog ugla i prolost i sadanjost izgledaju sasvim drugačije nego u tzv. pozitivističkoj i evolucionoj paradigmi. Nema vie samo jednog drutvenog vremena, njegove jednosmjernosti, niti njegovog istog ritma. Stvarnost se pokazuje mnogo sloenijom nego to se naslućivalo. A tok njenog razvoja mnogo neizvjesniji nego to se pretpostavljalo. Zato danas jedna paradigma polako ustupa mjesto novom modelu posmatranja drutvenih (i ne samo drutvenih) pojava.17
    Iz ovog ugla, prolost Crne Gore ne izgleda vie kao evidentiranje značajnih dogadjaja i nabrajanje znamenitih ljudi. Ona nije vie ni samo redosljed pojedinih vladara i dinastija. Tačnije, ona je i jedno i drugo, ali i neto vie od toga. A to vie od toga jeste i ono najznačajnije u njoj samoj - radjanje, uobličavanje i smjenjivanje mentalnih struktura. Te strukture se pokazuju mnogo značajnijim nego to smo, često, skloni da priznamo. One su svojevrsne mree u koje su ulovljeni pojedinci, grupe, pa i čitava drutva.

    ###

    12_O istoriji mentaliteta vidjeti Z. Dibi: Istorija mentaliteta, Treći program (Radio Beograd), proljeće 1970. str. 303-329.
    13_Interesantno je da ovaj problem umjetnički obrađuje jedan od najvećih svjetskih romana: Čarobni brijeg Tomasa Mana.
    14_Ovdje ostavimo po strani veoma interesantno pitanje metafizičkog pristupa problemu vremena. O tome vidjeti P.D.Uspenski: Tertium organum, Zagreb 1990.
    15_O koli svjetskog sistema vidjeti M. Popović: Ritam sveta (kola svetskog sistema Imanuela Volerstina), Podgorica 1995.
    16_Takav regionalni pristup se i zagovara u studiji Kako otvoriti drutvene nauke, Podgorica 1997. čiji su autori I.Volerstin i dr. Sa tog stanovita proučava Balkan i T. Stojanović u knjizi Balkanska civilizacija, Beograd 1995.
    17_O smjeni paradigmi vidjeti T. Kun: Struktura naučnih revolucija, Beograd 1974.

  3. #3
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .....................nastavak..................

    Istočno od Zapada, zapadno od Istoka



    Poput vremenske slojevitosti i prostorna sloenost se pokazuje kao teorijski i metodoloki plodan postulat. Mjesto koje zauzima Crna Gora u savremenom svjetskom sistemu, kao i mjesto koje je ona zauzimala u prolosti, bitno određuju događaje, sutinski utiču na institucije i značajno doprinose uspostavljanju sistema vrijednosti i normi jednog drutva.

    LOKACIJA

    Odmah treba istaći da je nekada i sada Crna Gora bila daleko (ne uvijek jednako daleko) od centara koji su određivali tok i ritam svjetskih zbivanja. Bili smo i ostali na granici poluperiferije i periferije svjetskog sistema. Crna Gora je, dakle, nekadanja i dananja provincija.
    Bitno je istaći jo jednu činjenicu. A to je nekadanje postojanje vie centara oko kojih su se gradila njihova sazvjeđa. U odnosu na nas, oblikovala su se (oblikujući i nas) dva velika centra: Istok i Zapad.18 Njihova određenja nijesu samo geografska, već je njihovo značenje mnogo ire. Pod Istokom podrazumijevamo onaj veliki civilizacijski talas koji nas je zapljuskivao, geografski gledano, sa istoka. Pod Zapadom podrazumijevamo drugi takav talas koji se lomio o nae obale dopirući sa zapada. A Crna Gora je postojala i opstajala na razmeđi tih velikih civilizacijskih krugova, na razmeđi različitih svjetova. Imali smo veliku nesreću da budemo istočno od Zapada i zapadno od Istoka, kako je govorio jedan od naih velikih duhovnika.

    UTICAJ S ISTOKA

    Svaki od ovih civilizacijskih krugova, pod čijim se uticajem uobličavao onaj najdublji sloj drutvene stvarnosti, za čije stvaranje je potrebno vrijeme dugog trajanja, uzet sam za sebe pokazuje se kao raznorodan. On je poput akorda u koji se slivaju različiti tonovi uzajamno se dopunjujući i pojačavajući. Taj Istok (uvijek treba reći - u odnosu na nas) predstavljaju: Vizantija, Rusija i Turska. To su tri velika centra, pod čijim uticajem se oblikovalo sve ono to je dolazilo, geografski gledano, sa nae istočne strane. Svi oni ostavili su neizbrisiv trag na formiranje naeg mentaliteta, iako nisu uticali na isti način i u jednakoj mjeri.
    Među pomenutim uticajima vremenski najstariji je uticaj koji je dolazio iz velike i nekada moćne vizantijske drave. I sama nastala kao dio velike rimske imperije, Vizantija je bila velika sinteza.19 Sjedinila je u sebi velike tekovine rimskog prava i grčke filosofije. Iako joj nijesmo etnički pripadali nae srednjovekovne drave trpjele su snaan uticaj moćne vizantijske kulture. Dodue, u vremenu kada je ona bila na umoru.20
    Poslije propasti vizantijske drave uticaj Istoka dolazio je iz dva sredita. Jedan pravac je imao izvor u Rusiji, a drugi u Turskoj. Međusobno suprotstavljeni, oni su se ukrstali, međusobno borili i ponitavali, ali snano oblikujući mentalitet naeg drutva i ostavljajući trag u jeziku, religiji, običajima, pravu i brojnim institucijama.
    Ipak, od svih uticaja koji su dolazili sa Istoka najznačajniji za nas je uticaj pravoslavne Rusije.21 Zasnovan na etničkoj bliskosti, pojačan jezičkom srodnoću i učvrćen religijskom pripadnoću, uticaj Rusije je jedna od konstanti nae vievjekovne prolosti.
    Na taj način uticaji koji su dolazili sa Istoka činili su Crnu Goru zavisnom od onoga to se zbivalo u velikim centrima: Konstantinopolju, Istanbulu, Moskvi i Petrogradu. Tako smo se kroz vjekove oblikovali kao istočna provincija. Treba istaći da ovo nije bio samo kratak period nae prolosti, već njena konstanta.

    ZAPADNI UTICAJI

    Drugi civilizacijski krug pod čijim se uticajem uobličavao na mentalitet je onaj koji optim imenom nazivamo Zapad. U stvari, to je mediteranski uticaj. Za razliku od uticaja Istoka koji se kopnom irio, uticaj civilizacije Zapada je, prije svega, dolazio morem. Njega su nosili brodovi, a kristalizovao se u primorskim gradovima. Zračio je sa obale.
    Kao i kod uticaja Istoka, i ovdje imamo različite centre iz kojih su kretali talasi koji su zapljuskivali nae obale. Prije svega to je uticaj Venecije, zatim Austro-Ugarske, u jednom kratkom intervalu Francuske, a u poznijem vremenu Amerike.
    Boka i Primorje, kao juno podnoje Crne Gore, bila su pristanista u koja su se iskrcavale robe, dolazile ideje i stvarale navike koje su kretale iz ovih moćnih drutava. Tako se mediteranski uticaj irio sa jugozapada Crne Gore i polako dopirao i u njene udaljenije krajeve. On je nosio jednu novu ekonomiju, moderniju svojinu i savremenije norme. Sa njim nam je i davne 1494. godine dola i tamparija u kojoj su tampane nae prve knjige.22
    Ali, kao i kod uticaja Istoka, tako je i uticaj Zapada od naeg drutva stvarao provinciju Zapada. Bili smo daleko od ondanjih centara i činili smo oblasti koje se u savremenoj nauci nazivaju poluperifernim i perifernim drutvima. No, za ovu analizu je bitno da se ovaj uticaj sučeljavao, suprotstavljao i uravnoteivao sa uticajem koji je dolazio sa Istoka, bitno utičući na formiranje mentaliteta naeg drutva i stvarajući tako trajne naslage u naem kolektivnom biću.23
    Ova analiza pokazuje da se nalazimo između civilizacijskih krugova Istoka i Zapada. Da postojimo na razmeđi svjetova. Tačnije rečeno, nalazimo se na obodu ova dva velika i moćna svijeta. Tako mi predstavljamo dvostruku provinciju. Istovremeno smo provincija Istoka i provincija Zapada. To je, po naem miljenju, jedna od čvornih tačaka za razumijevanje nae prolosti, nae sadanjosti naeg mentaliteta. U tome je jedan od ključeva za odgonetanje tajni naeg drutva i njegove istorije.

    PLURALITET CJELINE

    Postojanju vie drutvenih vremena odgovara jo jedna činjenica. To je postojanje vie prostornih (i mentalnih) pojaseva na tlu Crne Gore. U osnovi njih ima tri. To su: Boka i Primorje, Stara Crna Gora i Brda. Ove oblasti su svojevrsni koncentrični krugovi Crne Gore koji osciliraju oko svojih gravitacionih centara - naih većih gradova. Za prvi krug su to Kotor (i kasnije Bar), za centralni krug je to Cetinje (i kasnije Podgorica), a za posljednji krug taj centar je Nikić.
    Na taj način se pokazuje sva slojevitost i sloenost Crne Gore. Postojanje, u stvari, vie Crnih Gora. Ono to je doskora izgledalo kao jedno i jedinstveno, pokazuje se da je sastavljeno iz mnogih slojeva i različitih krugova. Ova činjenica je veoma bitna u analizi ne samo nae prolosti, već se pokazuje kao veoma korisno teorijsko i metodoloko sredstvo u objanjavanju i razumijevanju nae sadanjosti.

    ###

    18. Svjesni smo da kada se istaknu krajnosti, onda se zamagli pogled za nijanse i otupi osjećaj za prelaze. Naalost, svaka tenja jednostavnosti nosi opasnost od uproćavanja.
    19. Iz ogromne literature izdvajamo samo dva djela, G. Ostrogorski: Istorija Vizantije, Beograd 1969, i D.Obolenski: Vizantijski komonvelt, Beograd 1991.
    20, U tom smislu interesantno je istraivanje prenoenja (metastaziranja) kultura. Nije nam prihvatljivo shvatanje koje zastupaju O.Spengler u Propasti Zapada i N. Danilevski u knjizi Rusija i Evropa o zatvorenosti i samodovoljnosti kultura, civilizacija, odnosno kulturno-istorijskih tipova.
    21. Unutar sebe i Rusija je bila podijeljena izmedju svoga Istoka i Zapada. Vidjeti o tome poglede N. J. Danilevskog u njegovoj čuvenoj knjizi Rusija i Evropa, Beograd 1994, i V.S.S.Solovjova iznjete u nizu polemičkih članaka Rusko nacionalno pitanje, Podgorica - Cetinje 1995. O ovoj podvojenosti govori interesantna studija D. Bilingtona: Ikona i sjekira (istorija ruske kulture, jedno tumačenje), Beograd 1988.
    22. Ovdje ostavljamo po strani izuzetno vano pitanje - sadrine uticaja Istoka i Zapada. Ta analiza bi pokazala da su ova dva svijeta sazdana na različitim temeljima, da su usmjerena ka različitim ciljevima i da ive različitim stilovima. Tom temom, sa psiholočkog stanovista, bavi se K.G.Jung u eseju Razlika izmedju istočnjačkog i zapadnog misljenja, u pomenutoj knjizi Psiholoske rasprave.
    23. Studija P. Mijovića: Pradavne i davne kulture Crne Gore, Titograd 1987, pokazuje brojne slojeve koje su ostavile razne kulture na naem tlu.

  4. #4
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .....................nastavak..................

    Kao stijena o koju se lome talasi dvaju mora



    Određena kao dvostruka provincija, Crna Gora se tako i uobličavala, prije svega kroz svoj mentalitet. Da odmah pojasnimo.

    MENTALITET I KARAKTER

    Mentalitet jednog drutva smatramo kao srednji i posredni član između dva pojma - civilizacije, kao optijeg, s jedne strane, i karaktera kao pojedinačnog, s druge strane. Tako civilizacija, mentalitet i karakter, u stvari, predstavljaju ono opte, posebno i pojedinačno to se međusobno preplijeće, čini jedinstvo, a ipak ga treba razlikovati.
    Kao između dva velika magneta, i na mentalitet su oblikovali talasi, uticaji i strujanja koji su nas zapljuskivali sa različitih obala i vukli na različite strane. Treba reći da svi talasi koji su dolazili do nas nijesu bili iste jačine, jednakog značaja i podjednakog dometa. Nijesu uvijek bili istovremeni, niti simetrični. Ali jesu pokuavali da se uravnotee i međusobno neutraliu.24
    To talasanje drutvenog ivota činilo je stvarnost uvijek nemirnom, a granicu između tih svjetova nestabilnom i krvavom. Otud, po naem misljenju, toliko neodmjerenosti, neracionalnosti i odsustva osjećaja za kontinuitet u naem biću. Najbolji izraz takvog stanja su najtrajnije odrednice nae prolosti: diobe i seobe. (Moda i nije slučajno da dva velika romana nae knjievnosti upravo nose takav naslov! I da je najveći ep koji je stvorio duh naeg naroda posvećen unutranjem raskolu i traganju za svojim jedinstvom.)25
    Istovremeno, jedanput formirane takve mentalne strukture postaju činilac koji dalje oblikuje ivot jednog drutva. One nastaju u onom najdubljem sloju vremena predviđene da se sporo mijenjaju i da dugo traju. One su ona skrivena mapa koju nastoji da skicira istorija mentaliteta. Nai veliki istraivači narodnog mentaliteta ukazali su na osobenosti o kojima govorimo i naslutili njegove uzroke. Međutim, jo uvijek nemamo cjelovito i sistematsko djelo koje bi dalo potpunije objanjenje i dublje razumijevanje ovog procesa.

    DVOSTRUKA PROVINCIJA

    Analiza Crne Gore kao dvostruke provincije Istoka i Zapada i traganje za uticajima njihovih civilizacija na nae drutvo moe se i relativno precizno posmatrati preko određenih pokazatelja.
    Iseljavanja ljudi sa naih područja je jedan od takvih putokaza. Putevi na koje su kretali, motivi koji su ih nosili i odredita u koja su stizali, pokazuju gdje su osnovni pravci iseljavanja naih ljudi.26
    Jedan od pokazatelja je takođe i kolovanje ljudi iz nekadanje Crne Gore. kole koje su pohađali, univerziteti na kojima su se obrazovali i sredine u koje su dolazili dosta govore o uticajima pod kojima su se tada nalazili obrazovani ljudi.
    Struktura, količina i kvalitet stranog kapitala koji se ulagao u nae firme uz čiju pomoć su se otvarala nova preduzeća, takođe pokazuju uticaj koji je nae drutvo trpjelo.
    Diplomatski odnosi, prepiska, posjete i otvaranje poslanstava sadre vrlo vane podatke o raznorodnim uticajima, pritiscima, ponekad i ucjenama, kojima smo bili izloeni. Pod njima se uobličavala naa unutranja i spoljna politika.27
    Interesantan pokazatelj je i analiza spoljanjih uticaja na nastanak i uobličavanje naeg prava. Vidljivi su strani tragovi na pojedinim institucijama, pravilima i sankcijama u naem unutranjem pravu. To su pramenovi koji su izatkani negdje daleko, a postali su organski dio naeg pravnog poretka.28
    Pomenuli smo samo neke od značajnijih pokazatelja preko kojih se moe dosta precizno analizirati uticaj jedne ili druge strane na uobličavanje naeg drutva. Tako se istorija mentaliteta pojavljuje kao svojevrsna sinteza mnogih drugih nauka koje joj slue kao osnova za njene zaključke. Istovremeno, pokazuje se da je neophodno pripremiti vie stepenica da bi se ugazila ona na kojoj se stvara cjelovita slika i sintetički pogled na prolost jednog drutva. Naalost, za sada ne moemo reći da je naa nauka prola taj niz stepenica, niti da su jo stvoreni uslovi za sintezu o kojoj govorimo.
    *Poceli smo ovaj rad stavom da je čovjek zarobljen svojim zavičajem. Nae istraivanje moemo upotpuniti činjenicom da nas zavičaj snano vezuje svojim mentalnim strukturama, kojih se ne oslobađamo ni onda kada ga fizički napustimo, ni kada promijenimo geografsku sredinu. Vjerujemo da taj uticaj traje znatno due i od generacije koja je prestala da ivi u mjestu svog rodjenja. Poput prvobitnog grijeha on pada i na kasnija pokoljenja.
    Ovo istraivanje, iako dato samo kao skica jednog problema, a ne kao njegovo rjeenje, dovelo nas je do zaključka da mjesto na kojem postojimo i drutvo kojem pripadamo, stoje kao stijena o koju se lome talasi dvaju mora. Ona je svojevrsno vajarsko djelo, uobličeno snagom tih talasa koji su se otkinuli sa dalekih obala. Postojimo kao dvostruka provincija raznorodnih i moćnih svjetova čiji se uticaji i danas snano preplijeću na njihovom razmeđu.
    Pod uticajem tih velikih civilizacija, koje su veoma raznorodne kada se uzmu same za sebe, mi smo u onim dugim vremenskim periodima na koje ukazuje dubinska istorija, uobličavali svoj mentalitet. Upravo taj mentalitet se pokazuje kao čvorna tačka za razumijevanje i nae prolosti i nae sadanjosti. Otkriće njegovog izvora i saznanje njegovog porijekla pomau nam da shvatimo dvije činjenice.
    S jedne strane, to je saznanje da nijesmo nikada bili, a da smo to jo manje danas, značajan centar. Time, ukoliko elimo da budemo iskreni prema sebi i objektivni prema drugima, moemo stvarati uslove za prevladavanje etnocentrizma. Samo pristup koji je u polazitu iri od drave, u namjeri obuhvatniji od nacije i koji zahvata dui vremenski period moe nam posluiti za stvaranje objektivnije slike i o sebi.
    S druge strane, ovo saznanje moe biti i osnova razumnije politike u traganju za ravnoteom između moćnih svjetova na čijim talasima se lelujamo. Sutina te ravnotee treba da bude otvorenost i mjera. Otvorenost za ono sto nam dolazi sa različitih strana i mjera u njegovom prihvatanju. Bitno je istaći da jedanput postignuta ravnotea ne znači i njeno trajno ostvarenje.
    Zato nam se čini veoma poučnim već pominjani događaj s kraja XV vijeka. A tada je ondanji vladar male dravice sa naih prostora u dalekoj Veneciji, na Zapadu, kupio jedan od najvećih izuma tog vremena - tampariju. Tom tamparijom on je tampao riječ koja mu je dolazila sa Istoka. Iz tog razloga tampanje nae prve knjige nije samo događaj od velikog kulturnog značaja, već nosi u sebi i duboku simboliku. Pritijenjeni između različitih svjetova i raznorodnih civilizacija mi moemo postojati i opstajati samo tragajući za ravnoteom između njih. Pokuavajući da budemo ne istureni borbeni odred jednih protiv drugih, već most pruen od jednih prema drugima. Prirodno je da na početku njegove izgradnje mora postojati svijest o njegovoj potrebi.

    ###

    24_Potrebna bi bila čitava studija da se objasni porijeklo, domet i posljedice i samo jednog ovakvog talasa.
    25_Na to ukazuju veliki istrazivači i poznavaoci naeg mentaliteta J. Cvijić u svom djelu Balkansko poluostrvo, Beograd 1987, kao i V. Dvorniković u Karakterologiji Jugoslovena, Beograd 1992.
    26_Vidjeti studiju Đ. Pejovića: Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd 1962.
    27_Uostalom, za ilustraciju moemo navesti snaan sukob između guvernadura i crnogorskih vladika iz XVIII i sa početka XIX vijeka koji je bio pod direktnim uticajem moćnih sila Istoka i Zapada oko političke prevlasti u ondanjoj Crnoj Gori. 28_O tome vidjeti P. Stojanović: Nastajanje prava u savremenoj Crnoj Gori (1850-1900), CANU, Titograd 1991.



    (KRAJ)

  5. #5
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Zimovrel
    Posts
    21,573
    Thanks Thanks Given 
    206
    Thanks Thanks Received 
    1,943
    Thanked in
    786 Posts

    Default

    ima shampiona svakakvih... poltrona i klizatora... grehota je to...
    One Ring to Rule them all...

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •