Potrosili smo nekih 6000 za ovih mjesec i po. Nekih 30% vise nego sto sam prije puta mislio da ce trebati. Moze se proci sa 30-50% manje para od oviga ko oce, ali imamo vise sredstava na raspolaganje i ocemo da priustimo vise kvalitetnog smjestaja, prevoza, tura, hrane, pica... kad smo mladji bili 5-7 godina, vise smo gledali da spustimo troskove, sad zelimo vise kvaliteta
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
A siesta?
Sent from my 2201117TY using Tapatalk
Ne mogu tapatalk da napravim, pa nema pisanja
Mučno jes,ali meni ovako prolazi:
Uđeš na TT(nema niđe cdm foruma),uđeš na notifikacije(ikonica onog zvonceta),tu vidiš nečije postove,klikneš na nečiji post(ne na temu),otvori ti taj post i ponudi follow.Prihvati,ponudi ti log in,uloguj se i eto te na forumu.Naravno kad izađeš iz tt,sve ovo ponoviš kad sledeći put oćeš da se nakačiš na forum.
Sad kad pročitah ovo moje objašnjenje,mislim da ćeš bolje razumjeti nekog domoroca tamo u Amazon no mene,odnosno lakše ti je preživjeti u džungli 5dana no se nakačit na forum
Sent from my 2201117TY using Tapatalk
Last edited by joni; 02-12-24 at 22:27.
Naknadno cu ubaciti slike, posto mi tt ne radi.
Dan 47. na put.
U petak prosli smo dosli na Ometepe, sto je ostrvo sa 2 vulkana na Cicibolca jezero, koje ima povrsinu kao pola CG. Ujedno je i najvece jezero u c.americi.
Iz Granade smo dosli kombijem do luke San Jorge, odakle smo trajektom za uru vremena dosli u Moyagalpu, sto je najvece naselje i luka na ostrvu. Kombi do San Jorge nas je ispao 20e po osobi, rezervisali ga preko Gekko platforme. Pokupili nas iz hotela i ostavili direktno u luku okle krece feribot. Luka San Jorge je 3-4km od najblizeg grada Rivasa, i komplikovano je doci iz Granade, trebalo bi se cimati onim divljim busom i taksijem. To je jeftinije, ali na ovu vrucinu nepotrebna komplikacija. Kombijem se za 2 sata stize, i zapadnjaci najvise koriste ovaj metod transporta. U 3 i po popodne smo uplovili u Moyagalpu, i odatle pjeske 15min prosetali do smjestaja koji smo rezervisali na 4 noci. Oko 40e noc, lijepi apartmani s bazenom i restoranom.
Ometepe je dosta ruralan i nerazvijen. Ima turista, ali sve je to jeftini turizam, i nemaju nista posebno da ponude osim penjanja na vulkane i obilazak ostrva motorom. To je nama bilo sasvim dovoljno i tokom vikenda smo skuterom vozili 60-70km dnevno naokolo. Vecina puta po ostrvu je asfaltirana, a ima i jedno 20km neasfaltirano. Tu trebaju oni jaci motori, jer ovi skuteri bi se polomili. Skuter po danu nas je ispao 18e.
Ko oce da se penje po vulkana, tu su Concepcion i Maderas vulkani. Concepcion je aktivan, oko 1600m visok.
Prvo vece u petak iskocismo do "grada" tj u jedinu i glavnu ulicu Moyogalpe, za koju je Savnik njujork. Tu su neki kao restorani i prodavnice. Na google gledasmo sto je ok, i vidjesmo da je italijanski restoran Macondo top ocijenjen, pa reko ajmo tamo. Ispostavlja se da talijanka, i nase gore list iz Zenice su prije godinu dana ga otvorili. Inace je ovaj iz nasih krajeva 20+ godina po latinskoj americi kao vodic, ima blizu 60 godina. Kazu da je bas lako otvoriti restoran, drzava ne smara sa papirologijom, samo placas neki pausalni porez 30-40e mjesecno i to je to. Inace racune niko ne izdaje u vecinu mjesta, no se na papir pise...
Ometepe je dosta siromasno ostrvo. Vidi se na svaki korak koliko se ubogo zivi. Kuce su od blokova, "krov" od nekog metala, pod je najcesce zemlja, ko ima baci malo betona. Par stolica unutra, sto, neki improvizovani krevet... bas pakao. Dostini su vrata otvorena, najcesce nesto prodaju ispred pa se vidi unutra u vecinu kuca... dnevnica radnika je 6-8e ko ima posa... vecinom se bave poljoprivredom, dosta ima krava, bikova, svinja, kokosaka, konja naokolo i pored ulice... ogromne plantaze banana imaju takodje posadjene...
U subotu smo vozili naokolo, prodje se kroz 10ak sela... Balgue i Santa Cruz su najinteresantnija naselja. Tu najvise zapadnjaka dolazi da zive, uglavnom su u nekom produhovljenom tripu, alrernativnom nacinu zivota, joga, droge, obredi, i ko zna sto... stranci su dobrodosli, jer ostavljaju dolare i eure, i sve je ok dok ne prave probleme... nasli smo i 2 restorana i kafea sto imaju espresso masinu, da se normalna kafa moze popiti... imaju i dobru hranu, uglavnom salate, pice, supe, sendvici...
Ima i domace hrane na ove standove po ulici, ali to izbjegavamo. Imao sam sa stomakom manjih problema 2-3 dana i pretpostavljam da je zbog toga sto sam pio njihovu "filtriranu" vodu. Batalio sam to i opet samo flasiranu, i osevapio sam se. Ne moze nas stomak da procesuira tako lako lokalnu vodu i hranu... standardi cistoce su jako upitni, cesto i nepostojeci. Sve fekalije se izlivaju u zemlju i samo jezero je jako zagadjeno. Zene peru ves u rijeku, koja je plava i bijela od hemije...
Ostrvo je prelijepo za obilazak motorom, jer zaista su pejzazi top i nema guzve naokolo, kao na Bali recimo. Pogled na vulkane naokolo je nerealan... zadnja erupcija je bila u maju. U nedelju smo se isto vozili istom rutom... ladovina je bila 27-28C i zaista smo pocinuli od onog przenja iz Leona i Granade...
Danas smo kulirali i prosetali okolo pjeske... u Moyagalpu ima jedan normalan lokal Cornercafe, dje ima kafa i dobar dorucak i rucak... padala je kisa, pravo osvjezenje...
Sjutra idemo u San Juan del Sur, na 2 dana, sto ce biti i nasa zadnja destinacija u Nikaragvi...
U cetvrtak za Kostariku, Tamarindo...
Cass, Driv3r, extravaganca, FiX, hercules, joni, montenegrina, wulfy, Xtraktor, zvoncica
Evo je konacno proradio tapatalk, pa da nastavimo putopis
Prekjuce smo bili opljackani u Nikaragvu, najnegativnije iskustvo koje nam se desilo za ovih 17-18 godina putovanja... o tome vise u nastavku...
Prvo slike sa ostrva Ometepe, koje je ekstremno siromasno, ali nam je ostalo u lijepom sjecanju zbog prirode...
Dakle, Ometepe je ostrvo sa 2 vuklana, dje smo 2 dana skuterima se vozili naokolo i istrazivali...
2 glavna utiska sa Ometepea su ljepota netaknute prirode i vulkani koji imaju svoj oblak koji cesto pokriva vrh...
... i kuce mjestana koje su cesto od blata i drveta, unutrasnjist jako siromasna, cesto je pod sama zemlja, zidovi iznutra cesto neokreceni, namjestaja jedva da ima, mali prostor 20-30m2 za velike familije... bas nekako presiromasno... ali oni su veseli duhom, djeca trce naokolo, igraju se, cesto i rade ako prodaju neke sitnice ispred kuce...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
50. Jubilarni dan na putu imamo jos 50 i kusur
U utorak, prije 3 dana, smo se oko podne, sa Ometepea zaputili za malo primorsko mjesto San Juan del Sur, surferski gradic, ujedno i zadnji stop prije ulaska u Kostariku.
Trajektom smo za uru presli sa Ometepea u San Jorge naselje nazad na mainland, i odatle taksi nas je pokupio za 25usd i vozio 40min do San Juana. Feribot smo platili 1.5e po osobi.
Ne surfujemo, ali San Juan izgleda simpaticno, pa reko ajde 2 dana da vidimo sto se tamo desava... bukirali Chale's hotel u centru, 40e za noc, imaju 9+ review na Booking. Vrlo skupo za standard ovdasnji.
Grad je vrlo mali 7-8 ulica koje se krizaju i dje se nalaze barovi, shopovi, kafei, surf skole... krcato je amera, dolaze da piju jeftino i surfuju. Ima i starijih koji su se ovdje penzionisali, jer americkih 2000usd ovdje traje mnogo duze nego u USA... ovdje sa 2000 se zivi kao sa 10000 u ameriku, ako ne 12-13k...
Okean je standardno dosta plitak uz obalu, sigurno 100+ m... sto je karakteristika ove strane c.amerike... imaji lijepo brdo odakle puca pogled na grad, nekih 150m visine i po ure penjanja... preznojili smo se dobro dok smo se popeli gore.... vrucina i vlaga je velika. Takodje se gore nalazi i ogromna statua Isusa, jedna od najvecih na svijet...
U srijedu vece se vracemo oko 8 nazad u hotel, i reko da odradim nesto za posa, kad nema lap topa.... reko zaturio sam ga nedje... soba je mala, brzo vidis jesi li nesto zaturio... ali avaj, lap topa nema pa nema. Gledam ranac dje su nam pasosi, tu svi pasosi, ali iz zeninog novcnika fale dvije debitne kartice i 350 eura keša. U šoku smo bili, putujem skoro 20 godina i nista slicno nam se nije desilo, a bili smo u bas neke drzave koje su kao nikaragva siromasne i upitne bezbjednosti....
Mi nikad ne odskacemo izgledom kad smo napolje, nema fensi brendirane garderobe, nema sata, nema ajfon, nema nakita, znaci bas ono nema sto neko da nam uzme... ali smo se izgleda malo opustili i u sobu ostavili dio novca, kartica i lap top... to nismo radili u pocetku puta, ali izgleda da smo se malo opustili zadnih nedelja, i to je bila greska.
Odma smo na recepciju sisli i menadzeru prijavili kradju. Posli u policiju, dje smo dali izjavu i dobili papir da je kradja zavedena. Oni su tamo bas opusteni, nisu ni dosli do hotela. Vidjeli smo njihov stav, i odma prezalili stvari. To vece nismo bas spavali...
Produzilo smo jos jedan dan, jer smo juce trebali da idemo za Kostariku, ali reko da vidimo oce li bit sto od stvari kojim slucaje. Menadzer i vlasnik se nisu nesto pretrgli. Trazio sam im 1000usd da nam parcijalno nadoknade steru, ali su nam samo 200 dali.
Juce smo tako umorni od nespavanja proveli dan pod stresom, koji je poceo malo da jenjava kako smo poceli da procesuiramo sto nam se desilo i da se zahvaljujemo sto nismo pljackase zatekli u kradji, jer ko zna sto bi bilo da smo ih vidjeli, vjerovatno ne bi dobro prosli... ovdje gringose ubijaju za 20usd... tako da fala Bogu sto je proslo kako je proslo. Uglavnom na kamere smo vidjeli da su se 2 lika lokalna sa kacketima cekirali u hotel, opljackali nasu sobu i amera pored nas i odma se odjavili. Ocigledno su nas dan ili 2 gledali i pratili... horor... ali sreca sto je ispalo kako je ispalo...
Danas je vec bolji dan, manje stresa i opterecenja, iako sad nosimo ranac sa stvarima... novi lap top cu da kupim u ponedeljak u San Hoze, glavni grad Kostarike.
Jutros nas je u 6 kombi pokupio, vozili se do granice pola sata, nekih 2 sata zbog guzve smo prosli granicu jednu, pa drugu, i oko podne stigli u Tamarindo, primorsko mjesto na sjeveru Kostarike... imamo sad nedelju dana da se relaksiramo ovdje...
Par slika iz San Huana...
PS. Ovo je link hotela na google maps. Ko oce da nam pomogne da ih zatvorimo, neka ocijeni na google maps 1*, vec smo im drustvo i ja spustili rating sa 4.8 na 3.9, pa ko je voljan neka pomogne da stignemo na makar 200 reviews 1*...
https://maps.app.goo.gl/bYTcCNe2oD3fLVA17
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Last edited by Mojsije; 07-12-24 at 02:22.
Katastrofa zaista.
Sto velis dobro ste prosli sto se ne vrstiste u toku lopinjanja....
Sa merakom sam dao ovima 1.
Cuvajte se i ne klonite duhom
Sent from my SM-S928B using Tapatalk
So I will come back from the dead and lay claim to what I am owed. - captain Flint
Makli su sve 1...
Sent from my SM-S928B using Tapatalk
So I will come back from the dead and lay claim to what I am owed. - captain Flint
Dakle, prekjuce stigosmo u 6. drzavu na ovoj turi, Kostarika. Oko 3 puta su povrsinski veci od CG, i ima oko 5 miliona ljudi.
Viza nam ne treba, za minut su nam lupili ulazni pecat.
Prije njih, na izlaz iz Nikaragve, platili po 4usd "izlaznu" taksu, sto god to bilo. Kukavcima turizam i svaki euro znaci masu, a samo se trude da oderu turiste dje stignu. Nikaragva nam je generalno ostala u lijepom sjecanju, uprkos incidentu koji smo imali. Sa diktatorima i ovakvom politickom garniturom, tesko da ce napraviti u skorije iskorak i uvatiti prikljucak za ostalim centralnoamerickim drzavama koje idu naprijed. Debelo su na zacelju, zajedno sa Hondurasom, iako su daleko sigurnija drzava od njih.
U Kostariku smo se zaputili u Tamarindo, primorski gradic na sjeveru, poznat po turizmu, i surfingu.
Znali smo da je Kostarika skuplja, ali cijene ovdje su jednake onima u Kopenhagenu, Oslu, Cirihu i Njujorku. Espreso 3-4e, kapucino 5-6e, kolac 6-8e, sendvic 7-9e, obrok u restoran/kafe 10-12e, pica 10-15e, burger 10-15e, voda 0.5l 3e, pivo 5-6e... ovo su cijene u najobicnije kafice... u supermarket su tek nerealne... banane 2e, avokado 9-10e, voda 2l 3e... cijene su duplo vece nego kod nas u markete za dosta stvari. Kako ovaj narod zivi ne znam...
S obzirom na cijene, odvoji smo nedelju dana za Kostariku, jer pare lete. Tamarindo je grad sa dosta plaza naokolo, prelijepo je, ima par ulica u grad, masu kafea, restorana, prodavnica... 90+% turista su amerikanci. Posebno zbog njih su cijene vece, jer oni trose sakom i kapom. Hotel smo na dvije noci uzeli, 60e za noc. To je najpristojnije sto se moglo naci, pogotovo sto je vikend, standardno su vecina hotela 100, 200+ eura za noc.
Prekjuce smo dosli oko podne, jos pod negativnim utiscima zbog desavanja u zadnjih 48h, i odma smo izasli napolje na plazu. Glavna kradska plaza ima preko kilometar duzine. S obzirom na plicak i talase, pogodna je samo za surfovanje i setnju. Uz plazu je masu barova, hotea, kafea, i odma smo poceli da se hladimo...
Juce isto tako, masu setnje na sunce, isprobali nekoliko restorana i kafea... ima raznih kuhinja, azijske, mediteranske, arapske... ko duze ostaje zaista moze svaki dan da nalazi drugaciju hranu... cas surfovanja sa instruktorom je uglavnom oko 100usd, pa reko drugom prilikom cemo
Originalan plan je bio da iz Tamarinda idemo za La Fortunu u planine, ali s obzirom da moram da kupim novi lap top zbog posla, danas smo se u 7 ujutru zaputili busom za San Jose, glavni grad. TIG bus kompanija ima 2 polaska dnevno,.13e je karta, voznja nekih 5-6 sati.
U San Jose smo bukirali hotel u kvartu Escalante, posto je to ljepsi i bezbjedniji kvart u centru, 55e za noc, s doruckom. Uzeli smo za sad 2 noci, pa cemo da vidimo za naredne dane, jer bi smo da podjemo do La Fortune, koja je na 3 sata odavde, i vidimo malo planine, prije nego sto se 13og zaputimo za Panamu.
Stigli smo oko 1 popodne u San Jose. Interesantna je voznja, masu zelenila naokolo ima da se vidi i pejzaza, vozac je dobro gario bus. Autobuska stanica je u centru, i taj dio grada je bas ruzan, masu je beskucnika naokolo. Uberom smo prosli 3km od stanice do hotela. Ovdje je vec ladovina, oko 24-25 stepeni, jedno 7-8 stepeni manje nego u Tamarindo.
Kvart Escalante nam je bas top. Danas je bas bilo zivo, nedelja, kafane pune, ljudi kuliraju i masu otvorenih trznica naokolo, restorana... omladina uglavnom, imaju ljudi para vidi se.
Na 5 minuta odavde, totalno druga slika u strogom centru. Central Avenija, glavna pjesacka ulica, svasta se prodaje po ulici, svakakvoga naroda, prosjaci, beskucnici, glib, smece... raspad klasicni od centra. Kolonijalne arhitekture skoro pa da i nema, jedino katedrala i pozoriste, sve ostalo neka "novogradnja"... bas losa slika centra. Tu smo uvatili djir i vratili se u nas kvart.
U Kostariku se najvise dolazi zbog prirode, pa cemo da vidimo sjutra mozemo li La Fortunu iskombinovati koji dan, jer iz tog mjesta se ide na ture okolo...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Slike San Jose...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Antares, avet, Cass, D.S., joni, kikiriki, montenegrina, NetworkMaster, wulfy, Xtraktor
56. dan na putu
Privodimo Kostariku kraju. Zbog incidenta u Nikaragvu smo modifikovali planove, pa smo u San Jose-u proveli koji dan vise dok sam organizovao kupovinu novog lap top-a i poslovne obaveze.
San Jose realno nije nista posebno kao grad, ko oce moze par sati provesti, ali nije nuzno. Mi smo imali 3 dana pa smo ponesto vidjeli po centru i naokolo. U centru glavna pjesacka ulica je kao tuska pjaca, nema sto se ne prodaje, i svi vicu da prodaju svoju robu.
Od interesantnih mjesta za vidjet je trg sa katedralom iz 1800 i neke, kao i trg u blizini dje nalazi glavno pozoriste i Grand hotel CostaRica, rijetke kolonijalne zgrade koje su opstale. Kostarika je dobila nezavisnost 1821.
S obzirom da su cijene hrane i pica enormne, hranili smo se u njihovim kao nacionalnim restoranima, koji su jeftiniji, otprilike 7-8e po osobi za obrok i pice. Tradicionalni obrok obicno ukljucuje rizu, malo povrca, meso svinjetina ili piletina, przena banana... ukusno je i to kombinuju za dorucak i rucak uglavnom. Restorani za zapadnjake su preskupi, ispod 20-25ee po osobi nema nista.... a ne dobije se nista posebno. Kolac je 7-9e, kroasan 6-7, kafa 5-6e, pica/burger 12-15e...
Escalante kvart u San Jose-u nam je bas prijao, jer nam je tu bio hotel, i on je oaza tisine i cistoce. Tu ima i masu kafea i restorana... ostali kvartovi u san joseu nisu za preporuciti, pogotovo oko centra, masu je beskucnika i gliba. Totalno neocekivano od Kostarike...
Kako smo uzeli novi lap top, reko ajde makar dan i po da ugrabimo u La Fortunu. La Fortuna je najpoznatije turisticko mjesto u kostariki, nalazi se u niziji u blizini vulkana i jezera Arenal. 90% ljudi koji dolaze u kostariku dolaze ovdje.
San Jose je na oko 1200mnv, i prijalo nam je da se rashladimo na nekih 24-25C koliko je bilo tamo, a ovdje vec przi i.vlaga je, oko 30C.
Juce ujutru smo busom San Carlos kompanije sa stanice u centru Terminal 7-10 krenuli u 8:40, i stigli oko 1 popodne. Samo 135km je razdaljina, ali vijugavi planinski putevi usporavaju voznju. Naokolo su sve plantaze kafe, voca, povrca... prelijepi krajevi za vidjet. Autobuski prevoz nije nista posebno, ali makar nije skupo. Karte su oko 7-8e po osobi, ok su autobusi, jedino sto su spori.
La Fortuna je malo mjesto, centrar ima 4-5 ulica sto se krizaju. Uzeli smo apartman za 50e, sa doruckom. Iz La Fortune se ide na ture po sumama, vulkanu, jezeru, posmatranje zivotinja itd. S obzirom da nismo imali previse vremena, jer danas popodne idemo nazad za San Jose, jer nam je let za Panamu ujutru, odma smo posli juce na termalne bazene hotela Baldi. Uber je oko 5e iz centra, a hotel ima blizu 20 bazena termalnih, temperatura vode 40-55C, saune, barove, djakuzi bazeni... masu je hotela oko vulkana sto vuku podzemne termalne vode i rasporedjuju u svoje bazene. 45e je dnevni pass, i bili smo tamo od 2 popodne do zatvaranja u 10 uvece. Idealno za odmor i relaksaciju.
Danas malo kafenisanje po gradu i kuliranje. Jos malo nam je bus za San Jose, i ujutru uberom na aerodrom. Aviancom letimo direktno sat i 20 za Panama City, tamo smo oko podne. Imamo nedelju dana tamo, i sa panamom zakljucujemo centralnu ameriku i spustamo se u juznu...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks