Volim dobre ljude, obzirne, odgovorne, ljubazne, altruiste, empaticne... Introverne, extrovertne.. Duhovite, pa i plahovite.. Ljude - pojedince.. Da li su to politicari ili glasaci, svejedno je, jer su svi dio politickog miljea koji je na neki nacin formiran I svjedoci smo svakodnevno da nam se I dalje nadogradjuje. Na ciji nacin - mozemo samo razaznati kroz neke fraze "rekli, moramo, naredjeno, tako treba...'.. Igramo po necijem scenariju koji nam se namece od rodjenja. Da li se pitamo ko je postavio ta pravila, zasto, sa kojim ciljem, u cijem interesu, I kako je to sve opsti interes.
Nekako je sve postalo uobicajenost I poslusnost, ali da li je prirodna normalnost?
Vecina mojih dragih prijatelja imaju dijelom razlicite pa I totalno suprotne stavove u vezi svih politicki popularnih tema, ali svi imaju jedno - jednako, predivna moralna nacela I ljudsku dushuÂ…
Kako ne voljeti neciji humor, osmjeh, bilo koju ljudsku emociju, navijanje, slavlje.. Kako ne podijeliti sa svima radost I tugu.. Kako ne postovati ljudskost?
To nije ni partija, ni direktiva.. To prelazi svaki neprirodni system, a politicki system jeste neprirodan jer suzbija covjecnost.

Empatija..

Hvala Lepo