Ne znam. Lik uporno govori kako njega neko ćera nešto da uči i ćera njegovu đecu. Niti mu ko brani da priča srpskim jezikom, niti da mu dijete uči srpski jezik. Ali crnogorski nije smio da postoji jer to njega ugrožava. Susjedna nam država uči i svoju i našu đecu da su četnici i partizani bili isto, a udžbenici istorije sad ih uče o prevrtljivim Crnogorcima. I to je sve u redu.

Po 16. put da se ponovi: Đinđić, u razgovoru sa Slavkom Perovićem 1994. godine, govori o 2 miliona Crnogoraca u Srbiji; prije referenduma Koštunica maše spiskom od 220 hiljada Crnogoraca, za koje tvrdi da imaju pravo glasa na referendumu; na zadnjem popisu u Srbiji nešto preko 38 hijada Crnogoraca. I lik priča kako je crnogorski jezik problem, iako ga niko ne ćera da njime priča.