Mislim da Mandaloriana najvise cijene old skul SW fanovi, kojima se povrace od nove trilogije i Diznijevog silovanja SW fransize...jer uz sve svoje nedostatke, Mandalorian je od svih Diznijevih SW filmova, najvise uspio da se priblizi tom smeku i atmosferi prve trilogije. Prica je prilicno jednostavna, ide samo naprijed i prati jednog lika i njegovo putesestvije, bez ikakvih komplikacija, zavrzlama, twistova...ali mi ovdje nije toliko poenta u samoj prici, vec vise u samoj atmosferi, settingu, kostimografiji, likovima....pravi western u SW svijetu koji cijelo vrijeme ima neki "New Hope" smek. Daleko od toga da je spektakularno ostvarenje u pitanju, ali i te kako uzivam u istom...a ako cemo o prici, pogotovo u dosadasnjim epizodama druge sezone, svaka se svodi na "1. ajmo sad na ovu planetu da nam taj i taj pomogne, ali 2. da bi nam pomogli, prvo Mando mora da ucini protiv-uslugu, 3. Mando ucini protiv-uslugu, 4. dobija uputstva na koju planetu dalje da ide, i onda ajmo opet od pocetka od koraka 1"...vrlo formulaicno i ne vidim dokle misle ovako, ali ajde, opet mi pruza neki uzitak za razliku od nove trilogije.
Bookmarks