Rekoše na sk da je Tomić birao pojačanja, birao veterane, vidio da ne mogu ispratiti ritam i ostavio tim na cjedilu, pobjegao od odgovornosti. Izgleda da je prosle godine bilo više do sreće da se mi ukanalimo sa bezmoodim i preplaćenim mediokritetima plus Fijasko, i plus ona podgrijana atmosfera nego sto je taj tim bio neka sila. Eurokup im je bio pravi barometar za evropske domete. Kao i gostovanja. Ove godine skoro sve isti igrači, isti trener, 3,4 pojačanja sa, na papiru, kvalitetom više u odnosu na već izgrađen tim i prc. Derik im je bio epski promašaj za kojeg bi i laik mogao pretpostaviti da će sa njim sporo i teško ići i do sjenke njega nekadašnjeg. Plej koji prvi put igra u Evropi, pride i bez šuta, užasna zamjena za Reglanda. Fićo drugi plej za zavidnom minutazom. Tu je već nenadoknadivo gomilanje fejlova. Dodaj da ni mnozina od prošle godine, Beron, Odžo, Perperoglu, nisu ni blizu prošlogodišnje forme. Simanicu šansu ni na kašičicu, Dobriću na kašičicu. Potpuno nezasluženo. Na sve to dodaj otrovnu sredinu i armiju kanibala koji jedva čekaju da te oglođu, pazi samo likove koji psuju Gista, jedinog koji je nešto mrčio kod njih od starta, onda je jasno da tu nema prostora za miran rad i korekcije u hodu. Ali opet mi je iznenađenje kojom se brzinom raspadaju. Očekivao sam da to bude malo kasnije, da Tomić ode oko nove, pa da se ni nemaju kad konsolidovati. Mada i ovako bez drastičnog drijesenja kese i velike rekonstrukcije tima to neće ići. A ovako ima da tonu sve dublje. Teško je ne prepoznati u tome karmu i ne naći zadovoljstvo jer nikad u nekom sportskom kolektivu ne vidjeh takvu sinergiju ništavila između funkcionera kluba i navijača. Žao mi je samo sto smo im mi pokušali parirati u tome.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Bookmarks