Porodični odnosi

[zvoncica]

ne šalim se, gomila očeva koji nisu narkomani se ne bi obrnula da pomognu sinu i kad nije kriv a kamoli kad jeste, a on je zagrizao iako zna da je mali kriv 100%

ja isto mislim da bi svaki normalan otac pomogao svom djetetu u svkoj situaciji! Da se razumijemo, ne mislim da to automatski znači da ti negiraš krivicu svoga djeteta...lično ne mislim da je "pomoć" djetetu ako mu na sve načine skidaš teret odgovornosti sa leđa(kao u pomenutom slučaju što se priča, mada ja čvrsto vjerujem da taj mali samim tim što je sin onoga tipa sve i da nije kriv u očima javnosti bi bio)...ako je pogriješio neka odgovara, ali mozes biti uz njega, pomoći mu da to vrijeme pregura, biti podrška da shvati da je pogriješio da se pokaje da shvati da to što je uradio nije dobro...a što otac tu ne bi bio jednako kao majka?! Oba roditelja svojim primjerom djeci daju i pozitivne i negativne odgovore, nekad je i neka negativnost dobra da dijete shvati da to neće...vrlo je teško od djece napraviti dobre ljude, ne zeznuti nešto usput a nije da ne griješimo svi. Recepta nema.