Results 1 to 9 of 9

Thread: Ivan V.Lalić

  1. #1
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Ivan V.Lalić

    Ivan V. Lalić (1931-1996) pesnik, esejista i prevodilac, jedan od najistaknutijih pesnika neosimbolističke struje u savremenoj srpskoj poeziji. Rođen je u Beogradu 1931. godine, gde je radio neko vreme kao novinar i urednik Radio Zagreba; bio je urednik u „Prosveti“ i „Nolitu“. Svojom poezijom preko artizma, uravnoteženih slika i duhovne sabranosti obnovio je liniju simbolističkog pesništva. Tragajući za klasičnom merom pesme i nalazeći pesničko nadahnuće u literaturi, Lalić se u svojoj poeziji okretao Vizantiji i antičkom svetu. Takođe je bio izvrstan prevodilac, esejista i kritičar. Ivan V. Lalić je ušao u književnu kritiku kao hroničar časopisa, najpre „Letopisa Matice srpske“, a potom beogradske „Književnosti“. Njegovu kritiku odlikuje objektivnost, kao i iskustvo koje u nju unosi. Priredio je nekoliko antologija i zbornika. Bavio se prevodilaštvom, naročito prepevima; tako je između ostalog priredio „Antologiju novije francuske lirike“ (od Bodlera do naših dana) i izbore pesama Helderlina (Nolitova nagrada) i Pjer Žan Žuva. Autor je radio-drame „Majstor Hanuš“ (nagrada Jugoslovenske radiodifuzije).
    Ja ne tražim - ja nalazim.

  2. #2
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Argonauti
    More nas je trpelo, zabavljeno večnošću
    U sebi; i tako smo plovili, od obale
    Do obale, danima, noćima, godinama.
    Najlepše obale, naravno, nismo dodirnuli.
    Samo je vetar nosio iskidana vlakna
    Mirisa ogromnih voćnjaka na kraju sveta,
    Izvan pravca plovidbe; ali smo upoznali
    Ljubav i smrt, i nešto malo smisla,
    Tvrda zrnca zlata u pesku sećanja;
    Da, i ponos pustolovine, uprljan krvlju
    I opran čistim vetrovima, ispod zvezda
    U koje smo nevešto ispisali naša imena.
    Na kraju smo se vratili odakle smo i pošli;
    Posada se rasula kao ogrlica; pukla je
    Nit naše sudbine. Kapetan smrskan pramcem broda.
    More je ostalo isto. Sve je ostalo isto.
    Brod rascvetanih rebara trune na polaznoj obali.
    Ali malo ko zna tajnu:
    nije važan svršetak,
    Važna je samo plovidba.
    Ja ne tražim - ja nalazim.

  3. #3
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Dokaži
    Dokaži, ako možeš, da te nema -
    To neće biti dokaz da ja jesam.
    Dokaži opet, jer dokaze sve sam
    Zaboravio. Zato trajem, zeman.
    Katkada noću u tišini slušam:
    Treperi prostor, rađa se oluja.
    Pulsira oganj u zvezdama zgrušan
    Po volji Boga slavuja i guja…
    Dokaži svoju odsutnost na način
    Da um se smrzne, a da srce shvati -
    Zašto od tebe ištem nemoguće?
    Promaja noći, jedan krov bez kuće,
    Pehar kukute, napev kao začin -
    Pošalji tvoju senku, da me prati.
    Ja ne tražim - ja nalazim.

  4. #4
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Dva sonata o lobanji
    1.
    Koštani oklop glavobolje, temelj
    Kože pokretne ispod jagodica,
    Pripremljen sasud za dve šake zemlje
    Bušan pod tankim mišićima lica,
    Serijski oblik ispod obrazine,
    Gladak pod trošnim licem što se bora,
    Metafora u srži metafora
    Znak istovetnog ispod površine;
    Rekvizit danskog kraljevića, prva
    Scena u petom činu, što je kraja
    Početak: koštani otpad gozbe crva,
    Ta nepravilna kalota, to kube
    Pokretne crkve, što istura zube
    Da nit pregrize što svetove spaja.
    2.
    U korenju je vazda
    ispod krsta
    Što lista žrtvom, a plod čiji spas je,
    Prema predanju; nestabilna vrsta
    Trpi spasenje, a ne zna kad čas je
    Da pokrene se u ležištu Adam,
    Praotac ove zbrke, autor čija
    Pragreška biva uzročnikom pada
    U ovaj život gde sam pao i ja.
    Podzemni stožer Golgote, što zrači
    Usijan kao crno sunce, kvazar
    Nevidljiv oku na blizinu sviklom,
    U korenu je stabla što je niklo
    U zavet što označava i znači:
    Izlazim svako jutro kao Lazar.
    Ja ne tražim - ja nalazim.

  5. #5
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Jednorog
    Pustoš u meni tvoje je imanje;
    Tvoja je ona ograda bez kuće,
    Na tebe glasi tapija, a ključje
    Od kapije u tvoje nepostojanje.
    To padina je, mahom vetrovita,
    Gde devojčica je jedna bosonoga
    Bez sedla jaše krotkog jednoroga
    I pevuši mu značenja skrovita,
    A napev zujanjem zlate rojevi
    Pčela što bile telo su Melise -
    Pa prekid trake, napev izgubi se…
    Godine tvoje, neki brojevi
    Nepovezani u čitko saznanje:
    I mrak u tebi moje je imanje.
    Ja ne tražim - ja nalazim.

  6. #6
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ljubav
    U parafrazi tvoga nerođenja
    Svaki mi korak senci jedno ništa.
    Neoštar snimak. Ima li rešenja
    Sem ljubavi za stalna čudovišta?
    Gle, ona mi se naginju nad rame,
    Izraze šapu dodirom što vređa;
    A ljubav ih je zazvala iz tame
    Što dubi senku ispod ovih veđa -
    Ljubav što slepa je za posledice,
    Vidovita za sve što nastavlja je:
    L amor che move il sole e l altre stelle.
    Paslika raja?Možda tvoje lice,
    Ti nerođena, rođena da traješ
    U telu što se pretvara u pčele.
    Ja ne tražim - ja nalazim.

  7. #7
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nostalgija
    Možda je bio vetar, koji sklizne
    Čujno, ko napadali sneg, sa grana,
    A možda pomak plamena što lizne
    Ivicu lista jesenjeg platana,
    Il možda duh zalutao u sobu
    Kroz zaključana vrata praznog stana,
    Il davno leto maknu se u grobu -
    A možda je to bila ona Ana;
    I zvuk i slika, malo asinhrono
    Na pozadini avgustovskog zlata;
    Glas iz daljine, kao sitno zvono,
    Zuj bumbara u čaški sunovrata;
    Pokret tek uobličen, a već pline
    Ko kvarna svetlost, ko fatamorgana,
    Vidljiva pena na rubu praznine -
    Da, možda je to bila ona Ana;
    Ana iz knjige koju vetar lista
    U travi pored zaspalog čitača;
    Ana iz raja što naknadno blista
    Udaljen iza plamenoga mača;
    Ana, kneginja ograde balkona
    Nad jezerom u čipki puzavice,
    Ana u peni čipke svog žipona,
    Brbljavoj prozi svoje rečenice -
    Slučajnosti se u sećanje sležu
    Ko šećer na dno neoprane čaše;
    Sitnice samo čine ravnotežu
    Tom ubrzanju prolaznosti naše.
    Možda je bio vetar, možda kiša
    Zaostala u sećanju platana;
    Možda je htela smrt da me presliša,
    A možda je to samo bila Ana.
    Ja ne tražim - ja nalazim.

  8. #8
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Oko
    I u neostvarenom živi namera:
    Da budem jači, što me manje ima;
    A nedremano oko-kamera
    Svaki moj mikroporaz čitko snima.
    Plava optika nedremanog oka
    Snimiće tako i kako se menja
    Oblik mog srca, damar krvotoka
    U svakom času tvoga nerođenja
    Što ponavlja se ušestostručeno:
    Krik pod visokim svodovima, ali
    Nečujan u svemu izvan ovog sluha -
    Osim što kruži po toj katedrali,
    Po zavojima nedremanog uha:
    Ko uholaža božja, bezvremeno.
    Ja ne tražim - ja nalazim.

  9. #9
    Join Date
    May 2019
    Location
    Ovde
    Posts
    69
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Osmeh
    Ko zlatna maska iz Mikene,
    Koja je drugi oblik praha,
    Ugledao sam na dnu mene
    Taj osmeh zadržanog daha,
    Što uspeo je da se zgusne
    Za trenut na dnu ogledala;
    Okom bez boje i bez zene
    Budućnost me je pogledala,
    Nemušto, mudro i bez strasti,
    Ko kućna zmija pod dovratkom;
    Ma da je sve u njenoj vlasti
    Još uvek bol je za povratkom
    Na sredokracu, ravnotežu,
    U stanju mirovanja vage:
    Al godine se koso sležu
    I mrve u arhipelage -
    U sabiranju ovom zemnom
    To dvojnika sam pogledao;
    Smešio se kao Agamemnon
    U dvostrukome ogledalu.
    Ja ne tražim - ja nalazim.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Ivan Strugar
    By marko_nk89 in forum Ostali sportovi
    Replies: 22
    Last Post: 15-10-14, 23:00
  2. Info Mihailo Lalić - Gledajući dolje na drumove
    By cpu in forum Ostali oglasi
    Replies: 0
    Last Post: 21-08-14, 14:47

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •