A da njegovo je pa neka mijenja i neka ostavlja kome god on misli da treba.
Ne bi bio problem,nego jeste problem u glavu toga koji mijenja testament malo-malo,kako ga ko iznervira,razočara...
Dobro,prećerujem malo,ali plahovitih ljudi ima.Znaju pod stare dane da zamjeraju što su đeca daleko i ne dolaze kad oni misle da treba da budu tu,nađu komšinicu god-dvije pred smrt da im opere čarape,pa misle da im je iz oka izašla...
Ne pričam iz ličnog iskustva.Stvorio sam dosta i to što nam otac ili majka jednog dana ostave,ili ne ostave neče mi nešto puno pomoći.
A ko piše testament ako su otac i majka zajedno sve stvarali i oboje su živi?
Ko što može da stavi u testament ako je zajednička imovina i nijesu je podijelili za života pa da svako svoje ostavi kako smatra da treba?
Može li muž da napiše da sve ostavlja sinovcu,zetu,ljubavnici a ne sinu ili unučadima a žena u isto vrijeme da sve ostavlja svojoj sestrični,komšiji ili...?
Sent from my room
A da njegovo je pa neka mijenja i neka ostavlja kome god on misli da treba.
"Anybody driving slower than you is an idiot, and anyone going faster than you is a maniac"
Slažem se,ako je čovjek ili žena imovinu sama stekla.
Pitam,ko piše testament ako su supružnici zajedno stekli imovinu,živi su oboje,pišu testament,a ne mogu u isti čas pod zemlju.Znači jedno mora prvo umrijeti.Što da radi ono drugo? Raspolaže li ono sa svojom imovinom tada ili ?
Sent from my room
Zato i postoji nužni dio nasledstva.
Svako mora da dobije makar nešto. U našem društvu se dan danas ne ostavlja kćerka a ništa. Imaš dva sina i kćeku i podijeliš na pola.... Neće da može...
Ili jedno dijete ne voliš, i njemu ništa ne ostaviš...
Poslato sa kompaktne pisaće mašine Note 8 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż.............
Pa tako je i normalno.Šta sad,podižemo đ ecu,vaspitavamo ih i onda se nešto naljutimo na njih i odlučimo da testamentom ostavimo sve nekom džiberu.Ako nijesu zaslužili(a jesu) da im sve ostavimo na jednake djelove onda smo neđe omanuli u vaspitanju.
Poštujem jedino ako (možda i za dobro svoje djece) ostavimo nekoj instituciji (tipa bolnici,skloništu za nezbrinute...) jedan dio imovine a nužni dio djeci.
Tako je i bolnica u Risnu,mislim,nastala.
Sent from my room
Ja ipak postujem odluke roditelja. Mijenjali misljenje svako malo, ljuti, radosni… kako im volja I kome im u volju. Sve sto su stekli sami, podrzali su nas koliko su mogli I kako su znali, hvala im. Ono sto je njihovo to je u njihovoj volji. To za licni stav.
A mijenjati neciju odluku, testament, traziti preko suda da drzava mijenja necijuodluku… e to vam ne valja nista, kao sto ni taj zakon ne valja boba. Neljudski je.
Nema tu srece nikome. Cak suprotno, I ima teska rijec za to u CG. Ne valja se.
Hvala Lepo
Last edited by Maja; 12-05-19 at 19:17.
Ja bih da se testament poštuje ka' sveto pismo.Da nema nikakvog nužnog dijela nikome.Da se prije čitanja testamenta, oni koji su pomenuti u testamentu,izjasne da li će bespogovorno poštovati odluku onoga koji im ostavlja imovinu ili neće.Ako se prihvate-nema nazad.Onda se čita testament pa ko što ponese.Npr. neko ostavi dugove veće od sve imovine sestriću,vanbračnu đecu za koju niko nije znao ostavi zetu,kredit snahi i sinu...
:-)
Sent from my room
Grdno li je kad se djeci "mimoilazile" misljenja (goozice) oko zaostavstine. Pih.
Kad cujem da neko za zivota nije fino podijelio djeci na ravne casti, ili kako misli da treba, odma mi se povrace, jer je za sobom ostavio tempiranu bombu medju rodjenom djecom bez ikakve potrebe.
Prije bih se ubio no ostavio bilo kakvu nejasnocu medju njima i to vec na pragu svoje 50 godine zivota.
Kako ce tajo da ih okupi za sto, nece im bit nista nejasno ja im se kunem.
Testament ne podrzavam nikako. Iskljucivo podrzavam roditeljsko okupljanje za sto u 4 oka, tako i tako, izvolte. Pa sakom o sto, pa se svi fino u oci pogledaju, da se nikome nije desilo da postavlja bilo kakvo pitanje. Kraj.
Testament treba izbacit iz upotrebe, ne podrzavam ga nikako.
Treba da gledam djecu kako mi se k.urvaju oko noga, lukave, supkaju i foliraju, tako sto ce mi tobos puvat u prkno nebi li kome sto ostavio, sto se iz reda desava kod roditelja, baba, djedova, tetaka koje su ostarale a neudavane pa joj bratanici i sestrici krenu ka u bolnicu u posjetu svaki dan i odjednom krenu da je zovu, kako su pazljivi greote, da je pitaju kako je, a nisu je vidjeli 5 puta u zivot, nebi li zakučili taj stan njen, da im ga tetka pokloni. Pih, pih!
Necu bre da dozvolim da se osjete da na takav nacin u zivotu bilo sto mogu da dobiju.
Odgovoran covjek koji misli svojoj djeci najbolje, rjesava imovinske odnose na vrijeme, za zivota!
P.S. Cim napune 18 nece imat pravo ovi moji ni na nuzni dio, da nebi ni o tome mislili kojim slucajem, odma cu za ruku sa ih povedem da se odreknu svega u moje ime, a morace.
Pa cemo za sto fino kako tajo reče, pa to nužni, ovakav ili onakav, to ce mačku o rep.
Last edited by N-I-K-O; 12-05-19 at 20:22.
Niko, upravo tako.
Malo smo poceli da caskamo u drustvu o tom nehumanom zakonu gdje se drzava pita nad odlukom gradjanina I njegovoj privatnoj imovini..
Cus 'nuzni' dio iznad testamenta..
Zato pola rodbina u CG puca po savovima, a ne zbog cetnika I partizana, ili zbog ovovremenskih partija..
Hvala Lepo
Upravo sam skoro uvucen u taj vrtlog, zaostavstinu nakon babine smrti, ja i brat, totalno nezainteresovani za majkin dio iz dijela ujcevine.
Uvukli nas u vir, zivi ujak i dvije tetke.
Djed preminuo odavno, ima vise od 30 godina.
Majka mi je pokojna i jedna tetka takodje.
Sad kako smo mi njena djeca, isto tako djeca od tetke, naslednika pun k...., baba ostavila bombu u najavi.
Sahranismo babu, ne prodje mjesec dana stize pismo od notara, mi tamo zbunjeni...evo papiri lete na sve strane, ugovori o poklonima tetka vadi sto je ujaku pokonjeno, stanovi, placevi...ovaj od babe dobio ovo, onaj ono...da se to uvrsti ili ne uvrsti u dio njihovog nasledja, ujak veli idemo na sud...ja i brat sjedimo tu ka avetinje i gledamo, slusamo, pojma o pojmu nemamo niti sto je ko kome poklonio niti sto imaju, niti sto nemaju, ne progovaramo...mislili dosli da se nedje potpisemo da se odricemo...e kukala ti majka sto tu sve izadje na vidjelo...odjednom svi oce svoja prava.
I cuveno pitanje - da li se odricete svog dijela, da li se odricete svog dijela u korist nekog, i da li prihvatate svoj dio nasledja.
Svi do jednog - PRIHVATAM...Dodjosmo mi na red posle sat vremena, Notar kaze: vi nemate kud, i vi prihvatate?
Posle svega sto cusmo i vidjesmo, nasu majku niko u kupus nije nasa da bi svi imali tolike poklone i plus svi dijele ovo sto je ostalo, pa evo i mi prihvatamo.
Sad cemo da se vucemo po Sudova kao goveda, i tako.
Pih, pih. Zato kazem povrace mi se.
Ljudi ne radite svojim najrodjenijima losu stvar, ostavite im za zivota sve kako treba!
You must spread some Reputation around before giving it to N-I-K-O again.
Do suza
Hvala Lepo
Majo,moraš se dogovoriti sama sa sobom jesi li za testament ili nijesi(kao što i @N-I-K-O nije).Slažem se sa njim.Za života prepisati đeci ili kome već to što misliš i sebi ostaviti nužni dio i ćao.
Sent from my room
Notari kažu, a u to ne treba sumnjati, da su ostavinske rasprave najdinamičnije, bar 70% familija prekida međusobni kontakt poslije iste.
Pisem pa mi se izbrise tekst jer placem od Andrije i Andjelke... A Niko je poceo..
Naravno da sam za Testament kao neprikoslovenu odluku svakog pojedinca, ukoliko je nesiguran u karakter zainteresovanih svojih naslednika.
Svi manje vise naznace ili kazu svoje stavove, ali vidimo koliko se to danas postuje.
Hvala Lepo
Iskreno rečeno, to nikad nije ni bila familija. Ako ih ovozemaljske prolaznosti uspiju razdvojiti, takvi nikad nisu ni imali ljubav za bližnjeg svoga.
Podržavam testament kao čin ispunjenja stvarne volje ostavioca. Tamo gdje vlada ljubav i sklad i gdje prevladava razum, ostavština nikad ne može biti problem.
The more things change, the more they stay the same.
Mrtvi ljudi nijesu osobe, sa pravima, imovinom itd, a to što je neko nešto za života "želio" i "odlučio" ne određuje imovinske odnose u društvu, nego je za to zadužena država. Testament nije božji zakon, nego zahtjev upućen državi da se izvrši određena raspodjela imovine u određenom trenutku. Zašto bi se država u to miješala, zaista? Nijesu je ni osobe za života sasvim same stekle, nego je država tu imovinu omogućila i štitila. Evo, ja sam sad donio privatnu odluku da je kuća u kojoj živi starwalker moja imovina, ali srećom ili ne po njega, država će se umiješati u svaki moj pokušaj da tom imovinom raspolažem, što će reći da država nije sasvim odvojena od te imovine.Sta ima zakon da se mijesa u privatnu odluku osoba koje su same stekle svoju imovinu?
★
Ali ti prvo moras dati dokaze da je ta kuca tvoja. A ako ja radim i zaradim i kupim kucu, onda drzava nema sto da se mijesa. Raspolaganje privatnom svojinom je zagarantovano Ustavom. Drzava je tu da omoguci da se posljednja zelja, izvrsi onako kako je to nalozio vlasnik. E sad neke stvari vuku korijene iz komunistickog doba, pa tu mozemo traziti neke stvari koje mozda bas i nisu dobre za pojedince
- Smrt fasizmu baba
- I tebi sinko, i tebi
Kome moram dati dokaze? Državi? Pa nećemo valjda državu miješati u privatnu stvar. Ti ako zaradiš i kupiš kuću, tom kućom ne možeš raspolagati ako se država ne miješa jer to što ti misliš da je kuća tvoja ne znači ništa bez miješanja države. Prava su Ustavom data živim ljudima (i mogu se ograničiti). Pravo nasljeđivanja bez Ustava i zakona ne postoji, kao što ni imovina ne postoji. Pitanje zašto se zakon miješa u nešto što postoji isključivo zato što zakon tako kaže nema nikakvog smisla.
★
E zato naslednike za sto, u 4 oka, pa fino za ruku kod Notara i advokata, podijelis za zivota, ostavis klauzulu da dok si ziv ne moze niko da proda nista, niti da te iscera (ako neko sumnja u bilo sto), nego da raspolazes imovinom kao i do sad do smrti, potpisu se svi i ajte polako.
I svako zna sto je njegovo.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks